Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 01:28


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 21:51
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
FOLKLORNA MUZIKA

Folklorna muzika (muzički folklor, narodna muzika), produkt muzičke tradicije koja se razvila usmenom predajom.

Slika

Tradiciju odlikuju:

kontinuitet koji povezuje sadašnjost s proslošću;
variranje koje nastaje stvaralačkim impulsom pojedinaca ili skupine i
selekcija zajednice koja odabire jedan ili više oblika u kojima ta muzika dalje živi.

Pojam folklorna odnosi se i na ostvarenje sto ih je, iz rudimentarnih pocetaka, razvila zajednica pod uticajem popularne ili umetnicke muzike, kao i na dela pojedinih kompozitora koja je zajednica primila u svoju nezapisanu zivu tradiciju. Adaptacije i promene koje zajednicu stvara na takvim zapisanim kompozicijama daju tim delima folklorni karakter i pretvaraju ih u folklornu muziku. Stoga u folklornu muiku ne ide dela koja je zajednica, doduse, prihvatila, ali im je zadrzala oblik istovetan izvornom kompozitorovom zapisu". Takvu je definiciju utvrdila VII konferencija Medjunarodnog veca za folklornu muziku (International Folk Music Council — IFMC) 1954. u Sao Paolu (Brazil).

Iznesenoj definiciji nedostaje veoma vazan faktor tradicije: ustrajnost i postojanost u zadrzavanju postojecih starinskih oblika tzv. perseveracija, sto naprimer ...pokazuju napevi mnogih pesama, koji su uz nove tekstove zadrzali starinske melodije. Posebno valja istaci funkciju folklorne muzike u zivotu u zivotu i obicajima odredjene drustvene zajednice. Nosioci te muzike, vestiji ali i prosecni pevaci i sviraci, izvode je redovno samo iz vlastitih razloga ili zbog potrebe uze drustvene zajednice kojoj pripadaju. Radi cvrsce medjusobne povezanosti seoskog stanovnistva i manjih urbanih naselja u tim se sredinama folklorna muzika zivlje gaji i razvija nego u velikim gradovima. To, medjutim ne znaci da je folklorna muzika vezana samo za mala mesta.

Rezultati savremene etnomuzikologije pokazuju velike razlike u folklornoj muzici pojedinih geografskih podrucja i upucuju na njenu ocitu povezanost za odredjene zone, za muzicko-folklorna podrucja kao i za razlicite slojeve folklorne gradje u takvim podrucjima. Proucavanjem tih pojava uocava se kako se pojmove folklorna ili narodna muzika ne sme poistovetiti sa nacionalnom muzikom. Dok folklorna muzika ostaje u vecini slucajeva vezana za vece ili manje regije dela nacionalne muzike mogu istovremeno obuhvatiti obelezja iz nekoliko razlicitih muzicko-folklornih podrucja...

Prvi jaci interes za folklornu muziku pobudila je romantika pa se vec i od pocetka XIX veka, a ponegde i ranije, intezivno prikupljaju i obelodanjuju folklorne melodije. Engleski antikvar J. W. Tomas (1846) prvi je upotrebio rec folk i lore kao slozenicu i termin za "skup narodnih obicaja, predaja i verovanja."


Muzička enciklopedija III


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 21:55
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
SRPSKA IZVORNA MUZIKA

Slika


Negde duboko u vekovima na izvoru srpskog naroda potekla je i pesma. Pevalo se u svim prilikama, naročito pri radu. Pesme su nastajale tako što bi začele u nekoj duši a kasnije nastavljale svoj život putujući od grla do grla, od srca do srca... menjajući se polako i prolazeći kroz mnoge unutarnje šake dobijale su svoj besprekoran i plemenito prost oblik pun sažetog i koncentrovanog emotivnog položaja duše jednog naroda. Ovakav vid narodne pesme javlja se u svim delovima sveta, ali poseban i atmosferski jedinstven oblik narodne pesme javlja se u dušama naroda posejanim na poljima Balkana. Pre svega misli se na zemlje Bosne, Herceg Bosne, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Bugarske. Slovenski duh oseća se u pesmama mnogih krajeva... zahvaljujući nepristupačnosti i zabačenosti sela u kojima je živeo i radio prost narod neke pesme su se do danas očuvale netaknute i nepromenjene.

Neki etnomuzikolozi smatraju da neke pesme, što sama njihova sadržina kaže, datiraju čak iz vremena mnogo pre pokrštavanja Srba i drugih južnih Slovena. Pesme često pevaju o paganskim obredima i o običajima koji su se u nekim oblicima u Srpskom narodu održali do danas. U gradskoj muzici duboke tragove ostavile su mnoge kulturne vojske koje su marširale pod ovim nebom, ipak kratka i jaka emotivna snaga u rečima pesme dala je osnovnu prepoznatljivu crtu... onu koja potvrđuje balkansku dušu koja peva tačno iz srca. Poetika južnoslovenske duše najbolje i najjasnije vidljiva je u tradicionalnim pesmama... česte teme su ropstvo, junaštvo, zabranjena ljubav, plač majke sestre ili ljube za sinom bratom, draganom, koji je u ropstvu ili je poginuo u boju... postoje i običajne i obredne pesme... koje pevaju o žetvi, mobi, prelu... o igranju i pevanju...

Šarolikost pesama je velika, svaki kraj ima svoj karakterističan napev, čak i tematiku i ritam. Klijanjem i listanjem pravoslavnog Hrišćanstva u tekstove pesama dospevaju i duhovne teme, mada se češće samo pominju imena Gospoda Isusa Hristosa, Bogorodice i svetitelja... a da je tematika pesme zapravo nešto drugo. Ukorenjivanje velikih Hrišćanskih praznika rodilo je u narodu Vaskršnje, Božićne, Lazaričke i druge pesme...

Jednostavnu prostodušnu pesmu prate isti takvi instrumenti. U Srpskom i ostalim bratskim narodima svako muziciranje zove se svirka. Najčešće se sreću jedan ili dva svirača ređe nekoliko... u gradovima su se pod uticajem orijenta okupljali mali sastavi tzv. čalgije posebno u južnim krajevima... Svirači su sami izrađivali instrumente i temperovali ih odprilike po sluhu, a kada bi svirali zajedno koristili bi dva približno ista instrumenta. Neki majstori znali su da ustanove neki standard tzv. kalup i pravili po njemu instrumente stalno usavršavajući kalup.

Instrumenti koji su najviše svirani su svirale (frula, svirka), gajde, dvojanke, dvojnice koje su zajedno sa guslama karakteristične za ovo podneblje. U nekim krajevima sviraju se razni oblici tambura, pretpostavlja se da su se odomaćile nakon dolaska sa istoka. Po nekima proširile su se po Balkanu iz Vizantije, a po nekima dolaskom i ulaskom Turaka. Nekada je najomiljenija tambura u narodu bila tambura samica iz porodice dugovratih tambura. U Srba i drugih balkanskih naroda javlja se u više oblika i naziva. Šargija, dangubica, ćitelija, samica, saz, srodni su instrumenti u raznim krajevima sa različitim načinom štimovanja i brojem žica. Tambure su ipak ređe svirane od gusala i aerofonih instrumenta. Na jugu su bile veoma popularne, odakle su migracijom stanovništva odomaćene u raznim krajevima.

Na jugu zapravo na području Kosova i Metohije pastiri su svirali na kavalima, koji su veoma zastupljeni i u Makedoniji i Bugarskoj.

Od ostalih instrumenata narod je voleo da svira i pravi diple, ćemane, gusle, lejke, klanete, cevare, šupeljke, duduke (frule)... Od udaračkih instrumenata najomiljeniji su goč (tapan), daira, tarabuka, def...

Na jugu osetan je uticaj orijentalne kulture, kako u sviranju tako i u pevanju. Na zapadu pak specifično za Balkan pevaju se pesme u sekundama, groktalice, rozgalice...

U Srbiji karakteristično je grleno pevanje. Postoje pesme koje se pevaju na glas (jako prodorno), i pesme na bas.

Zahvaljujući etnomuzikolozima i svima koji su snimili i zapisali pesme i svirke od autentičnih narodnih pevača i svirača, danas je najveći broj pesama sačuvan i opet se sa buđenjem nacionalne svesti, koja je u određenim političkim periodima bila pomućena, ponovo prenosi sa kolena na koleno. Sretna okolnost je što uticaj Zapada i tvrde harmonizacije nije bio toliko jak, te se velik broj pesama sačuvao u svom izvornom modalnom obliku. Sigurno i srećni zaostatak u mnogim progresima faktor je kome treba zahvaliti što usmena tradicija nije izumrla i pesma kao predanje u nekim krajevima živi i danas... žudnja za modernim tekovinama dovela je do toga da mnoge evropske zemlje izgube dosta od izvorišta svoje muzike. Mnoga iskušenja i teška prošlost naroda Balkana dovela je do očuvanja duha zajednice i učinila balkanske zemlje možda najvećim čuvarima tradicionalne svirke i pesme.


Iz Wikipedie


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 21:57
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
SRPSKA IZVORNA MUZIKA

Slika

"Na nekadašnjem selu skoro da nije bilo čoveka koji ne peva, što se vidi i po tome što se pevalo uvek, bez obzira na namenu odnosno značaj prilike u kojoj se to čini (svečana prilika ili pripada svakodnevnom životu). Narodnu pesmu stvara anonimni pojedinac, ali najčešće ne kao neku u potpunosti novu tvorevinu, već u skladu sa postojećom tradicijom. Prenoseći se usmenim putem, vremenom ona postaje kolektivna tvorevina, pa tako i njena svojina. Sa prenošenjem od jednog do drugog pevača, pesma se delimično menja i na taj način dolazi do stvaranja sličnih pesama — varijanata. U svetu pesama postoji i selekcija, tako da neke pesme zauvek nestaju iz narodne prakse. Postoje razni razlozi za ovu pojavu, kako oni iz domena muzike, kad jedne pesme potiskuju druge, tako i oni vanmuzički, kao što je to npr. nestanak obreda ili posla uz koji se pevaju neke pesme. (... )

S obzirom da se u narodnoj praksi pesme ne kazuju, već isključivo pevaju, što je konstatovao još Vuk Karadžić, svaka narodna pesma predstavlja svojevrsnu zajednicu melodije i teksta. Svojim zajedničkim izvođenjem, melodija i tekst su u pevanju vezani tako čvrsto, da ih čak i najsposobniji narodni pevači teško mogu da razdvoje i interpretiraju odvojeno. Inače, tekst se u pesmi javlja kao veoma značajan element, posmatrano kako sa aspekta svoga sadržaja, tako i sa aspekta konstruktivne uloge koju ima u pesmi. (... )

Kao važan problem, kada je u pitanju istraživanje instrumentalne tradicije, ističe se uloga instrumenta u čovekovom životu, jer se odnos čoveka prema instrumentu menjao i razvijao srazmerno sopstvenom razvitku. U ovome se vidi sličnost sa narodnim pevanjem koje se razvijalo od nečega i nije bilo pevanje u pravom smislu reči (jer je pripadalo obredu), do pevanja kakvim ga najčešće shvatamo. Muzički instrument je prvobitno bio nešto što bi se moglo nazvati zvučnim oruđem, jer se na njemu nije sviralo, već su se proizvodili razni zvuci i šumovi, sa ciljem da se pospeši komunikacija čoveka sa višim silama kojima je određeni obred bio posvećen. Sledeća faza razvoja instrumentalne muzike se odnosila na instrument kao signalno sredstvo. Poslednja i moglo bi se reći najnaprednija faza razvoja instrumenata je kad on postaje muzička sprava u pravom smislu reči, a melodija ideal kojem se teži. U našoj narodnoj muzici instrumenti se uglavnom nalaze u ovoj poslednjoj fazi, tako da je njihova svirka strogo namenska, vezana za neku konkretnu priliku (svadbu, slavu, žetvu, rabadžijanje), ili još češće za narodnu igru".

Tekst je preuzet iz diplomskog rada na temu "FENOMEN ETNO MUZIKE U SRBIJI. NA KOJI NAČIN ETNO MUZIKA KOMUNICIRA SA MLADIMA U SRBIJI"?, koji je napisala Marija Mara Jovičić


Srpska izvorna muzika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:28
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Folklor, vekovna narodna umetnost

Folklor, kao umetnost koja je od davnina prenošena "sa kolena na koleno", slikovito predstavlja duhovnu i kulturnu prošlost srpskog naroda.

Folklor je uopšteno ime za umetnost koja, u ustaljenim tradicionalnim oblicima, živi u narodu i, kao posebna forma se prenosi sa generacije na generaciju, sa starijih na mlađe. Kroz folklor se može rekonstruisati duhovna i kulturna prošlost jednog naroda.

Tokom vekova, srpski folklor je evoluirao što je uticalo i na prenošenje originalnosti narodnih tvorevina. Ovo se u muzici lako uočava na pesmama sa istim tekstom koje se u udaljenim krajevima pevaju na različite načine.

Isto se dešava i sa narodnim igrama - narodna kola danas i ona od pre pedeset godina, iako sa istim imenima i nazivima, pokazuju primetne razlike. Narodni duh, najsnažniji pokretač svih ideja u umetnosti, nikada ne miruje. Narod obavezno i uvek stvara svoju umetnost, sa svojom etikom i posebnom karakteristikom.

Slika
Za veoma dinamične folklorne plesove iz Srbije potrebno je mnogo veštine

Ne može se sa sigurnošću utvrditi iz kojeg perioda datiraju određene igre i pesme, ali njihovo prikupljanje počinje krajem 19. veka, pa se može pretpostaviti da neke od njih potiču i iz 18. veka. Narodne igre i pesme nemaju kompozitora već su zapisane direktno od ljudi iz naroda koji su znali ili su se sećali starih pesama i igara. Srpski folklor je veoma raznolik po pitanju ritma, koraka, načina igre, muzike, ali i po pitanju narodnih nošnji.

Muzički folklor prenosi se predanjem i pokazuje narodno stvaralaštvo prošlih epoha. Srpska narodna muzika se deli na vokalnu, vokalno-instrumentalnu i instrumentalnu. Kao najstarija, vokalna muzika je naučno najzanimljivija, vokalno-instrumentalna nalazi svoju primenu u epsko-poetskoj kategoriji, dok se čisto instrumentalna muzika upotrebljava uglavnom kao pratnja narodnih igara, mada se praktikovala i nezavisno od njih.

Epske pesme su se najčešće pevale uz gusle, veoma stari slovenski instrument, dok se najviše igralo uz pratnju pesme, uz gajde ili svirale. Dvojnice su pastirski ili putnički instrument, a orkestarsko muziciranje u Srbiji je sasvim novijeg datuma.

Tipičan oblik srpskog narodnog igranja je igranje u kolu. To je lanac međusobno povezanih igrača koji se kreće po kružnoj, a ređe po krivudavoj liniji. Posle kola javlja se lesa — lanac igrača postavljenih u pravoj liniji ili u dve naspramne vrste sa pravcem kretanja levo i desno, napred i nazad.

Solo igranje ili igranje u parovima retkost je u središnim delovima Srbije. Javlja se uglavnom u obrednim igrama (dodole, lazarice, kraljice). Te su igre veoma stare i trag su paganskih obreda za plodnost, kišu ili predstavljaju trag starinskih obreda sa igrom povodom rođenja, inicijacije, svadbe ili smrti.

Igre i pesme spadaju među najstarije narodne umetnosti i zauzimale su istaknuto mesto u životima ljudi. Mnogi važni događaji kao što su rođenje, svadba, smrt, pobeda u borbi, uspeh u lovu ili obavljanje obreda, bili su praćeni igrama i pesmama. Nastanak igre se ne može tačno odrediti ali nema nikakve sumnje da se ona javlja još u najdubljoj prošlosti.

Najstariji likovni izvori dokumentuju igru još u pećinskom slikarstvu starijeg kamenog doba. Od tada su se igre stalno usavršavale, doterivale i menjale, sve dok dugim hodom kroz vekove nisu dospele do svojih sadašnjih oblika.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:31
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Srpska muzika kroz vreme

Nastala iz obrednih pesama, srpska narodna muzika danas je prepoznatljiva kao turski melos, dok zabavna muzika u stopu prati svetska dešavanja.

Kod Srba se oduvek pevalo i sviralo u svim prilikama, a neke od pesama iz davnina sačuvale su se i do današnjih dana. Tako se u vreme suše u nekim srpskim selima i danas mogu videti dodole – devojke ukrašene lišćem i cvećem koje pevaju obredne pesme dozivajući kišu. Još u srednjem veku vizantijski istoričari su ostavili zapise o muzičarima, pevačima i sviračima na trubama i žičanim instrumentima kod Južnih Slovena.

Slika
Muzika se prenosi s kolena na koleno

Tragovi ove tradicije verovatno su ono što danas poznajemo kao dodolske pesme i igre. U sušno doba godine, u selima Srbije i danas je moguće videti devojke koje, kao gorske vile, odevene u lišće i cveće, pevaju i igraju moleći boga za kišu. One su dodole – devojke koje postaju deo prirode ponovo oživljavajući stari slovenski običaj da se kroz ples i pesmu obraća bogovima i moli za pomoć.

Istorijski gledano, na tradicionalnu ili "izvornu" muziku regiona Balkana uticala je naročito turska, ali i evropska muzika. Neki srpski kraljevi krunisani su uz zvuke bubnjeva i gusala, dok su drugi dočekivani trubama. Većina tragova o muzici tog doba sačuvana je u delima likovne umetnosti – Miroslavljevom jevanđelju, freskama u Hilandaru, Dečanima ...

Kao narodna igra Srbije poznato je kolo, čija se izvedba razlikuje od regiona do regiona, a najpoznatija su Užičko kolo i Moravac. Nezaobilazna su na svadbama i većim veseljima. Na svim lokalnim grupnim manifestacijama i turisti su pozvani da se oprobaju u preplitanju nogu uz zvuke harmonike. Kažu da je jednom davno, na Kalemegdanu, kolo igrao i tadašnji američki predsednik Džimi Karter.

Zvuci narodnih pesama i šlagera u Srbiji su se začuli sa nastankom građanskog društva, a centri okupljanja počinju da budu srpske kafane. Tu su, do duboko u noć pevali i stvarali umetnici koji će kasnije postati kultna imena srpske narodne muzike.

Otvaranjem Radio Beograda 1929. godine zvuci ovih pesama preneti su iz kafana na radio, najveći majstori svog zanata stali su pred mikrofone radio studija, a Srbija je dobila prve, prave "zvezde". Sofka Nikolić - "kraljica Skadarlije", kako su je još zvali, obeležila je zlatno doba srpske narodne muzike i postala najtraženija pevačica u dotadašnjoj istoriji. Njen glas se čuo u svim tadašnjim evropskim centrima – Berlinu, Budimpešti, Beču, Parizu…

Kasnijih godina, neke od najvećih hitova narodne muzike otpevale su Silvana Armenulić, Lepa Lukić i Predrag Cune Gojković. Sećanja na narodnu muziku i dalje žive u Srbiji i gosti iz inostranstva je mogu čuti na koncertima i nastupima Bilje Krstić, braće Teofilović ili Gorana Bregovića.

Zabavna, pop i rok muzika u Srbiji nastaje pedesetih godina 20. veka, a veliku popularnost i orginalnost stiče 30 godina kasnije. U muzičku "ekstazu" pri svakom susretu sa publikom prvi je padao Đorđe Marjanović – najveća ikad zapamćena zvezda sa ovih prostora. Sa publikom je plakao, bacao sako i u zanosu padao na kolena, a broj njegovih obožavatelja merio se stotinama hiljada.

Preokret u razvoju muzike obeležilo je osnivanje legendarne grupe "Bijelo Dugme" 1974. godine. Zasigurno jedna od najvećih grupa u istoriji srpske muzike pokrenuće i jedan novi talas koji su kritičari nazivali "pastirskim rokom" – spojem folk i rok muzike.

Član grupe bio je i Goran Bregović koji je posle odlaska iz benda postao jedna od najvećih zvezda sa Balkana. Iako "Bijelo Dugme" više ne postoji, njegove pesme i dalje se mogu čuti na skoro svim žurkama u Srbiji, a danas ih pevaju i oni koji nisu bili ni rođeni u vreme njihovog nastanka.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:34
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Muzika kao zaštitni znak

Srbi sebe smatraju muzikalnim narodom, a pokriće za to nalaze u vekovnom muzičkom nasleđu, nastalom iz uticaja zapada i i istoka.

U Srbiji se od davnina kaže da "ko peva zlo ne misli", a slično se gleda i na igranje. Koreni ovdašnje narodne muzike mogu se pratiti više od hiljadu godina unazad, a Srbija je i mesto nastanka turbo folk muzike koja je danas zaštitni znak ovih prostora.

Zato, ako uživate da se opustite, volite da zapevate, a nije vam stran ni ples ili ludo đuskanje, ovo je pravo mesto za vas! Srbi se generalno smatraju veoma muzikalnim narodom. U ovo se možete uveriti ako izađete u bilo koju kafanu ili restoran u Srbiji. Čak iako nema muzike, nemojte se začuditi ako neko od gostiju zapeva, a drugi mu se odmah pridruže.

Slika
Sviranje frule u Srbiji ima tradiciju dugu vekovima

Istorijski gledano, na tradicionalnu ili "izvornu" muziku sa ovih prostora, uticala je naročito turska, ali i muzika Zapadne Evrope u poslednja dva veka. Pevalo se uvek i u svim prilikama, a pesme nastale u dalekoj prošlosti, u polju pri radu ili na svetkovinama, prenosile su se od grla do grla uz zvuke svirala, truba, doboša i gajdi i neke su se sačuvale i do današnjih dana.

Karakteristični narodni instrumenti u Srbiji su od davnina bile gusle i frula, u Vojvodini tambura. Harmonika i violina, danas nezaobilazne na narodnim veseljima, došle su mnogo kasnije. Takođe, u Srbiji je veoma popularna i truba, a naročito takmičenje trubačkih orkestara. Najmasovnije se odigrava na festivalu trubača u Guči i nešto je što ne bi trebalo propustiti ako u avgustu dolazite u Srbiju.

Beograd je 2008. bio domaćin pesme Evrovizije, a Novi Sad je već više od decenije grad Egzita – festivala koji je godinama proglašavan za mesto najboljeg provoda u Evropi. Dođite i proverite zašto!

Mesto rađanja svetovne, popularne muzike u Srbiji oduvek je bila kafana. Ovde se okupljala umetnička i kulturna elita, ali ni generali ni ministri nisu bili retki gosti. Uz piće i dobre srpske specijalitete tako su nastajale legendarne starogradske pesme, balade i šansone koje se i danas mogu čuti ako posetite neki od ovih objekata.

Radio, a onda i televizija ove prve "hitove" preneli su na veliku scenu, a Srbija je u godinama koje su sledile pratila sve svetske muzičke tokove, pa tako danas ovde postoje svi muzički žanrovi – od narodne, starogradske, preko popa, roka, jedinstvenog turbo folka do repa, hip hopa, elektro i haus muzike.

U Srbiji će svako naći muziku koja odgovara njegovima ušima. Potrebno je samo se opustiti i pažljivo slušati. U muzičkoj raznolikosti koja ovde postoji, baš vaša pesma se možda upravo sada svira na nekom beogradskom splavu, poznatom novosadskom klubu ili dobroj staroj niškoj kafani. I čeka na vas!


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:39
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Narodni instrumenti

Srpski narodni instrumenti, napravljeni od prirodnih materijala, danas širom sveta plene svojim zvucima nostalgije i slobode.

Da bi se napravila dobra svirala, u nekim krajevima Srbije govorili su da je neophodno nabaviti "jednu granu u jesen isečenu da bi se tokom zime dobro osušila, i jedan oštar nož za skidanje kore".

Prema istoj tehnologiji, za pravljenje lepka bilo je potrebno "jedno belance, tri do četiri čena utucanog belog luka i smola veličine jajeta sa šljivinog drveta". Kad se grana pripremi, prelije se mlekom i dobro osuši tokom zime, zatim se više puta premaže uljem i sirćetom, a onda stavi u ovčije pečenje da se natopi masnoćom i tako impregnira.

Slika
Ovakve drvene svirale, takozvane frule, širom Srbije uglavnom su pravili pastiri koji su, osim na seoskim skupovima, najčešće svirali za sebe i svoju dušu.


Tajna tradicionalne izrade frule očuvana je do danas Reč frula potiče od rumunskog izraza "fleur", sviraljka, sviralče, a izrađivali su ih najčešće pastiri od pravih, bočnih grana određenog prečnika, nikad od stabla ili panjeva. Naziv za još jedan tradicionalni srpski instrument - gajde, je stranog porekla i potiče od arapskog "gaida", "kaida", što znači "melodija". Harmonika je jedan od najomiljenijih instrumenata i od vremena kad se pojavila, oko Prvog svetskog rata, pa do danas, prodrla je i u najudaljenija sela, potisnuvši mnoge tradicionalne muzičke instrumente.

Gusle su najpoštovaniji i najpopularniji narodni instrument srpske tradicije i one ne služe da bi se na njima sviralo, niti se na njima svira da bi se igralo, već je najvažniji ep koji guslar kazuje. Kao i pastiri svirale, i gusle najčešće izrađuju sami guslari i to od jednog komada drveta, obično suvog, sabijenog javora ili oraha, a ređe od hrasta i drugih vrsta drveta, ali i od tikava.

Za izradu dobrih gusala, prema uobičajenomi receptu, potrebna je grana javora koji je rastao na sunčanoj strani. Strune gusala se sastoje od 60 konjskih dlaka iz repa ili grive, najčešće belog konja, po mogućstvu pastuva, a gudalo je od tvrđeg drveta sa strunama od oko četrdesetak konjskih dlaka.

Slika
Truba je postala jedan od simbola Srbije U muzičkoj tradiciji srpskog naroda instrument predstavlja važan element i javlja se u bezbroj oblika, ponegde je autohton, a negde usvojen iz drugih kultura.

Starinski muzički instrumenti u praksi su potpuno podređeni sviraču. Instrument je u početku bio sve što je moglo da prouzvede zvuk ili šum sa ciljem da se pospeši komunikacija čoveka sa višim silama kojima je određeni obred bio posvećen. Za proizvodnju zvuka u te svrhe koristili su se list, trava ili pero od crnog luka.

Kasnije, instrument postaje signalno sredstvo, da bi posle godina ljudskog razvoja on postao muzička sprava u pravom smislu reči. Tradicionalni muzički instrumenti srpskog naroda na kojima se izvodila izvorna muzika su još i šargija i tambura, instrumenti koji su na ove prostore došli sa Istoka.


Serbia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 28 Jul 2012, 22:42
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Guča, festival trube i dobrog provoda

Jedinstveni praznik trube svake godine poseti nekoliko stotina hiljada ljudi, kojima su garantovani dobar provod i ludovanje do zore.

Srpska truba se pročula svetom i postala razlog da svakog avgusta stotine hiljada ljudi posete jedinstveni praznik ovog limenog instrumenta u selu Guča, u dragačevskom kraju. Duga tradicija ovog instrumenta u Srbiji izgradila je jedan od najpoznatijih simbola srpske muzičke kulture.

Od prvog sabora u Guči, koji je održan u porti seoske Crkve Svetog Arhangela Gavrila i na kojem su učestvovala samo četiri orkestra, prošlo je više od 50 godina, a Dragačevski sabor trubača i dalje mami posetioce jedinstvenom atmosferom, autentičnim zvukom i dobrim provodom. Zapravo, ovaj muzički festival trube na jedinstven i originalan način dočarava narodnu tradiciju.

Slika
Malo dragačevsko selo tokom festivalskih dana poseti više stotina hiljada ljudi iz čitavog sveta. Provod u Guči ne može da se prepriča - mora da se doživi

Danas se orkestri iz cele Srbije upućuju put Guče ne bi li svoje umeće pokazali na takmičenju za najbolji orkestar i solistu, a pridružuju im se i kolege iz inostranstva. Svetski poznata imena i orkestri Bobana i Marka Markovića, Fejata Sejdića, Dejana Petrovića i Nenada Mladenovića učestvovali su upravo na ovom takmičenju. Centralni događaj manifestacije je zasigurno proglašenje pobednika, ali festival obuhvata i brojne kulturno-umetničke programe.



Posetioci festivala, u Guči mogu videti i brojne etno i istorijske izložbe, prisustvovati i učestvovati na takmičenju zdravičara, narodnom višeboju ili izboru najlepše narodne nošnje. Takođe, tokom posete Saboru nezaobilazni su i specijaliteti srpske kuhinje u otvorenim domovima i saborskim šatrama. Iako možda niste ljubitelj ove vrste muzike, neponovljiv doživljaj zasigurno jednog od najposećenijih festivala u celom regionu Balkana privoleće vas da se vratite i sledeće godine.


Serbia


Vrh
Tesa
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 10 Feb 2013, 23:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 18 Sep 2012, 18:55
Postovi: 4287

OffLine
Фрула


Slika


Фрула је дувачки инструмент који се прави од једног комада дрвета. Шест рупа на предњој страни свирале и једна на полеђини, то је довољно за извођење седам тонова у две октаве. Фрула је пастирски инструмент, и некада се у сваком селу могао пронаћи неко ко уме да направи фрулу и да на њој нешто одсвира. Дрво за фрулу мора да се суши најмање пет година, а најбољи звук имају фруле израђене од шљиве, крушке, дрена, багрема, јавора, клена. Фрула треба да има леп звук, да изгледа лепо и да буде лака за свирање. Осим фруле, пастири су свирали и двојнице или свирале. Двојнице се састоје од две цеви израђене из једног комада дрвета, најчешће шимшировог, али и јаворовог, шљивиног, трешњевог. Двојнице имају четири рупе на десној и три на левој свирали. Свирка је двогласна, најчешће у терцама. И фруле и двојнице су инструменти на којима се свирају веселе мелодије, песме или брза кола, тако да су честе на сеоским слављима, мобама и прелима. То не значи да је на фрули и двојницама немогуће одсвирати тужну и лагану мелодију. Лагане мелодије најчешће изводе пастири или путници.

ГЕОГРАФИЈА

Фрулаши Србије имају неколико својих манифестација – Прва пастирска фрула Србије одржава се у селу Јагњило код Младеновца, док се у Прислоници код Чачка одржава Сабор фрулаша.

ИСТОРИЈА

Ако изузмемо удараљке, фрула је настарији инструмент и у неком облику може се пронаћи готово код свих народа.

ЗНАЧАЈНЕ ЛИЧНОСТИ

Адам Милутиновић је био први српски фрулаш који је, на почецима радија у Србији, фрулу учинио медијски популарном. Данас је веома цењен фрулаш Бора Дугић.


srpskikod


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpska tradicionalna muzika i folklor  |  Poslato: 09 Mar 2013, 14:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Коло

Slika

Коло је прасловенска реч и у истом се облику налази у свим словенским језицима.

Коло је старо име за точак, круг, колут, а у преносном смислу означава и групу људи здружену неком везом, скуп књига неког издавача који се штампа у одређеном размаку, такмичења, утакмице у различитим спортовима која се понављају у одређеном размаку. Постоји и струјно коло, али најпознатије значење речи коло је – облик народне игре (ланац играча који се држе за руке и чине круг или низ), група особа која учествује у игри, а некада се тако називао и јавни скуп на коме се игра, игранка.

У источним крајевима Балканског полуострва за игру коло употребљавају се термини оро и хоро, и то код Македонаца и Бугара, али и код Срба (у јужној Србији) и Црногораца. Хоро и оро долазе од исте грчке речи хорос, која значи скуп људи, игранка, игра.

Може се слободно рећи да је српска национална игра – коло. Где год да се код Срба нешто слави, на крају се заигра коло. У колу се игра тако што су – држећи се једни других – сви повезани у један ланац, сви чине једну целину, све носи исти ритам. Игра се у круг, али се ланац често и прекида како да би се допунио новим придруженим играчима, па коло постаје све веће, или да би ланац играча вијугао кроз простор предвођен првим играчем – коловођом. Коловођа води, усмерава коло, па је његова улога у колу посебно истакнута, а значајан је и играч на крају ланца – кец. Коловође постају они који то заслужују као најбољи играчи или им то следује као обавеза према неком од народних обичаја (зависи уз које се славље коло игра).

Постоје и „нема“ кола, која се играју без музике (без свирке или певања, али се на неки други начин „даје ритам“), а уобичајено је да се коло игра на/уз музику. Осим песме, игру је некад пратила свирка старих инструмената – фруле, дудука (пастирски дувачки инструмент налик фрули), гајди (дувачки инструмент од мешине), кавала (стари дувачки инструмент), гоча или тапана (врста бубња), а у новије време хармонике, дувачких и гудачких оркестара.

Коло играло и пре примања хришћанства, а није чудо да су га православни Срби задржали као своју националну игру. Коло се некада играло и код цркве, и на ратишту, и на свадбама и при другим народним радовањима. Коло је у животу Срба било толико важно да су неки српску заједницу описивали као коло око Цркве.

Коло најбоље одражава дух хришћанске заједнице, где је све нераскидива целина, где је заједница највиша вредност, али тако да личне особености нису угушене. У колу сви гледају једни друге, упућени су на оне до себе, али у начин играња свако уноси и неку своју посебност.

Музички ритмови кола и начин игре су различити у различитим српским крајевима. Скоро сваки крај у коме су Срби живели има и своје посебно коло: моравско коло – моравац, чачанка, ужичко, банатско, бачко, сремско... А, опет, све је то једно коло. У колу играју сви, и мушко и женско – од деце до стараца. Неко игра боље, неко горе, али то колу не смета.

Коло је – као игра у којој се огледа животна радост и снага заједнице – у 19. веку полако почело да уступа пред европским играма које су стигле у вароши и варошице Србије.  У њима су се одржавали балови европског типа, са репертоаром који је потпуно одговарао тадашњем градском укусу: играли су се валцери, мазурке, полонезе, али и Краљевско коло, Србијанка, Кукуњеште. Градска средина је постепено утицала и на сеоску, па су се и игранке и у селима промениле. Коло је ипак преживело све утицаје са стране и данас се игра – кад је највеселије. Коло може бити безгранично, у коло су позвани сви – и Срби и сви остали!

Хајд' у коло,
ко ће ту да дрема...
Коло, коло,
Наоколо,
Виловито,
Плаховито,
Наплетено,
Навезено,
Окићено,
Зачињено –
Брже, браћо, амо, амо,
Да се скупа поиграмо!
...
И ви други, тамо, амо,
Амо да се поиграмо!
Хватите се кола тога,
Од вишњега је оно Бога!

(Коло из Ђачког растанка Бранка Радичевића)


srpskikod

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 70 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker