Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:36


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 17 Avg 2014, 22:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Pazarske mantije

Slika

Pazarske mantije - Mantije su mali komadi uvijene pite, poređani jedan do drugog i zapečeni u plehu. Originalne mantije prave se isključivo od goveđeg mesa, jer je reč o jelu koje su muslimani prvi počeli da spremaju za sebe i svoju porodicu.


Lisa

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 17 Avg 2014, 22:27
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kompletan spisak elemenata

Slika

Kompletan spisak elemenata - Evo i ostalih elemenata nematerijalnog kulturnog nasleđa Republike Srbije: molitva (đurđevdanski obred), običaj izlivanja i paljenja ratarskih sveća, izrada pirotskog kačkavalja, filigranski zanat (Krist Beriša, kujundžija iz Kraljeva), klesarski zanat (Bela Voda), kosovski vez, pevanje uz gusle, groktalica (tradicionalni pevački oblik koji je dobio ime po dugom neprekinutom potresanju glasom zvanom groktanje), pevanje iz vika, erski humor, kolo, kolo u tri, kolo u šest, rumenka, sviranje na gajdama, frulaška praksa, sviranje na kavalu, naivno slikarstvo Slovaka, lazarice u Sirinićkoj župi (običaj na Lazarevu subotu), izrada drvenih čutura u selu Pilica, Vukov sabor, ojkača (poetsko-vokalna tvorevina Srba Krajišnika), vranjska gradska pesma, čuvanje Hristovog groba (običaj za Uskrs).


Lisa

_________________
Slika Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 29 Okt 2014, 20:41
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
TRADICIJA: I NAŠA PORODIČNA SLAVA NA LISTI UNESKA

Niko nema što Srbin imade…

Najviše zaštićenih običaja imaju Kina i Japan, dok je Hrvatska na trećem mestu. Naši kandidati su izrada keramike u Zlakusi i –krsna slava

Slika
Porodična slava Sveti Jovan

Slika

Slika

Slika

Slika

Bugari igraju na užarenom uglju, Hrvati gađaju u „sridu” na Sinjskoj alci, a Srbi vekovima održavaju svoju krsnu slavu. Sve su to običaji naroda iz našeg regiona koji su se našli na Uneskovoj listi kulturne baštine ili su kandidati da to postanu. Nažalost, mi kasnimo za susedima pa iako smo usvojili zakon nismo osnovali neophodna radna tela kako bismo mogli zvanično da kandidujemo Ujedinjenim nacijama ono što nas određuje kao narod i izdvaja od ostalih, dok su to Hrvati, Bugari, Grci... već uradili. Hrvati su najdalje otišli. Unesko je na svoju listu prihvatio čak deset „fenomena” iz ove države među kojima su osim pomenute Sinjske alke, čipkarstvo, ojkanje i drugi pa su treća država u svetu po broju registrovanih običaja. Najspecifičnija je za sada Kina sa trideset elemenata nematerijalne kulturne baštine, a drugi Japan. Za još neupućene da kažemo da je Unesko 2003. godine procenio da je nematerijalno kulturno nasleđe deo narodnog stvaralaštva i da je potrebno da bude zaštićeno od nestajanja zbog sveopšte uniformnosti i globalizacije.

Šta sve može da bude nematerijalna kulturna baština? Neki specifičan običaj, jezik, muzika,igra, narodno znanje, zanatska umeća... pa su za sada naši glavni aduti drevni način izrade keramičkih posuda u selu Zlakusi kod Užica i krsna slava kao osnovni elemenat srpskog identiteta.

Istraživanja o krsnoj slavi u Srbiji su delimično završena,predstoji izrada monografije i dokumentarnog filma. Posao je poveren Etnografskom muzeju u Beogradu, a stručni tim predvodi dr Vesna Marjanović kao rukovodilac projekta, a tu su i mr Miloš Matić i mr Marko Stojanović, koji su istraživali u proteklih šest meseci i posetili porodice koje slave u nekoliko područja u Srbiji.

– Slava je društveni i sakralni običaj Srba koji se različito obeležava pa tako recimo, u Pomoravlju važe jedna pravila a u severnom Banatu sasvim druga, negde se gosti posebno pozivaju, a negde ne, ranije su u nekim krajevima slali dopisnice ili čestitke kojima se čestita ovaj praznik, a danas za to suže SMS poruke. U južnijim krajevima sačuvane su zdravice za prvu, drugu i treću rakiju, negde je dobro da kum bude na slavi, a negde se ne poziva iz straha da ne iskrsne neka svađa kada se malo više popije. Ima i drugih razlika, ali suština je ostala nepromenjena – krsna slava je običaj kojim se čuvaju porodične vrednosti, sabornost, nacionalni i verski identitet svetosavlja, ona nas razlikuje od drugih hrišćanskih i pravoslavnih naroda, ističe dr Vesna Marjanović, načelnik Odeljenja za proučavanje narodne kulture.

Ovaj praznik nosi duhovnost ali se odlikuje i bogatim gozbama, Crkva više insistira na duhovnosti, a narod se više vezuje za gozbu i kroz hranu ostvaruje komunikaciju sa svecem i sa gostima, uz zdravice i dobre želje za puno zdravlja i blagostanja u domu. Iako Crkva osuđuje preterivanja u jelu i piću ima puno anegdota u narodu o sveštenicima koji umeju da se ogreše i podlegnu ovim porocima, pa se i za posne slave kao što je na primer Sveti Nikola omrse ne samo parohijani već i neki sveštenici.

Dr Vesna Marjanović naglašava da porodice ponekad zbog prilika menjaju sveca kojeg slave, jer u nekim krajevima onaj ko kupi kuću nasledi i slavu, ili se dogodi da mladoženja kada ode u ženinu kuću prihvati i slavu njene porodice. U tursko doba svetac je menjan da bi se prema kazivanjima zametnuo trag, a ima i dosta primera kada se porodica zavetovala, na primer Svetoj Petki, zaštitnici majki, i slavila njeno krsno ime, a prethodnu slavu je nastavila samo da obeležava bez pozivanja gostiju.

U današnje vreme, posebno u gradovima iako je slava vezana za ognjište i porodični dom, gozbe se priređuju u restoranima, kafanama pa čak i hotelima sa dosta zvanica. Ona je tako postala statusni simbol, mada je to uvek i bila jer se domaćin uvek trudio da i preko svojih materijalnih mogućnosti pripremi gozbu za zvanice. U Vojvodini je Marija Terezija svojevremeno određivala koliko Srbi smeju da potroše novca za slave i svadbe da ne bi zapali u dugove.

Rodbina i prijatelji se okupljaju zbog svetitelja, ali sam svetac nije toliko bitan. Slavi se dan tog svetitelja, Nikoljdan, Đurđevdan, Petrovdan, a ne sam svetac kao zaštitnik.

– Suština slava je molitva Bogu, a obavezni su žito, kolač, vino, sveća, ikona i tamjan. Tog dana se mora otići u crkvu i obaviti porodični ručak kod kuće, a kada se ti elementi zadovolje onda se može prirediti i raskošniji provod u nekom ugostiteljskom objektu za širu familiju i prijatelje, što je svojstveno bogatijim porodicama u današnje vreme – kaže naša sagovornica.

Osim keramike i krsne slave kao kandidate za Unesko, stručnjaci pominju narodna predanja o zakopanom blagu i ljudskoj žrtvi prilikom podizanja nekih zdanja, usmenu narodnu književnost, epove i lirsku poeziju, kult Svete Petke, poklade, verovanja u vile i vampire, pa Kolo baba koje se još održalo u nekim krajevima i izvodi se tokom večernje službe na Belu nedelju. Ono što je važno napomenuti jesu i Uneskove propozicije da nominovani predlog vezan za određeni lokalitet, mora da bude živ, da je sastavni deo identiteta i da se u njemu uža i šira sredina prepoznaje te da traje najmanje kroz tri generacije, i na kraju da se obezbedi njegovo trajanje u budućnosti (bar pedesetak godina) a to su sve uslovi koje krsna slava ne samo da zadovoljava već je retko u svetu naći takav običaj koji je duboko vezan za identitet jednog naroda, kao što je to slučaj sa našim. To potvrđuju i devedesete godine prošlog veka kada je posle nekoliko decenija ateizma slava vrlo brzo ponovo oživela i kod onih koji su se udaljili od viševekovne svetosavske duhovnosti.


Politika

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 03 Nov 2014, 20:39
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Na listi za Unesko moravac i gusle

Šta se sve našlo u izboru za naše kandidate za nacionalnu listu nematerijalne baštine: Zaštitu će dobiti i krsna slava, epska poezija, ćirilica, narodno stvaralaštvo

Slika

ULAZAK ojkanja na Uneskovu listu ugrožene nematerijalne baštine, kao posebne vrste pevanja iz Hrvatske, koje izvode Srbi iz Like, vratilo je u fokus interesovanja šta bi sve moglo da bude proglašeno za “neopipljivo” nasleđe Srbije i sveta. Najozbiljniji kandidat za tu priču je proslavljanje krsne slave, a pored toga za kandidaturu se pripremaju drugi godišnji običaji i epska narodna poezija, ćirilica, narodno umetničko i likovno stvaralaštvo.



Prvi korak ka Unesku je formiranje nacionalnog registra, za koji će biti zadužen komitet za nematerijalnu baštinu u Srbiji. Mada će ovo telo biti formirano do kraja godine, u Ministarstvo kulture su počele da pristižu preliminarne liste.

- Od Uneska smo dobili obećanje da će nam pomoći oko formiranja registra, koji obuhvata nacionalnu listu, kao i liste za reprezentativnu i ugroženu nematerijalnu baštinu - kaže Dušica Živković, pomoćnik ministra kulture, za “Novosti”. - Prioritet će biti ugrožena nematerijalna baština, jer ona zahteva hitnu zaštitu. Veoma je važno osnivanje istraživačkog centra, pri Etnografskom muzeju.

NOVA ŠANSA ZA AJVAR

PRE dosta godina izgubili smo šljivovicu, kao srpski brend, jer je zaštićena kao nemački proizvod, i ajvar, koji je postao proizvod iz Slovenije. Na preliminarnoj listi, ipak se nalaze i spravljanje ajvara i pečenje rakije. Registrovana će biti i mnoga druga narodna jela, kao što su belmuž (Knjaževac), cicvara, kajmak, kao i specijalno desertno vino “bermet”, koje se spravlja samo u fruškogorskom kraju.

Sagovornica smatra da će u narednih godinu dana biti napravljen spisak predloga sa kojim ćemo se pojaviti pred Uneskom. U ovaj posao će biti uključeno mnogo ljudi, ne samo iz Etnografskog, već i lokalnih muzeja, instituta, fakulteta, kulturno-umetničkih društava...

Srpsko kolo (Moravac), guslarska tradicija iz Polimlja, narodne pesme iz Vranja i Pčinjskog okruga, tradicija romskih trubačkih orkestara iz Vranja, Surdulice, bećarci u Vojvodini, samo su deo do sada sačinjenog spiska. Na njemu je i popularni Sabor u Guči, ali i festivali pevanja u Mrčajevcima, u Grljanu i Čobanski dani u Kosjeriću.

Etnolozi predlažu da se kao srećan spoj paganstva i hrišćanske religije, u nacionalnom registru nađe i ritualni obilazak sela i grada na dan mesnog sveca (litija). Ovaj običaj karakterističan je za jugoistočnu Srbiju, a najbolje je sačuvan u selu Dankoviće kod Kuršumlije. Svoje mesto u ovom registru naći će i vlaška magija, bajalice i basadžije u svrljiškom kraju, verovanja u vile i đavoline u Crnoj Travi, pogrebni običaji kod Vlaha, krajputaši i sahranjivanje na sopstvenom imanju u zapadnoj Srbiji.

BAŠTINA REGIONA

- OJKANJE će biti na listi naše nacionalne baštine - kaže Dušica Živković. - Svakako ćemo ga i mi nominovati za Uneskovu listu. Možda ga nazovemo drugim imenom ili ćemo, kao što smo uradili sa stećcima, pripremiti regionalnu nominaciju, jer su i Bosanci zainteresovani. Po mom mišljenju to bi bilo značajnije, jer bi onda ojkanje bilo deo baštine celog regiona, odnosno više naroda.

Običaj da se ljudi okupljaju kako bi jedni drugima pomogli pri velikim seoskim poslovima, poznatiji kao moba, još jedan je od oblika sačuvanog nematerijalnog nasleđa. Među društvenim običajima koje bi trebalo registrovati su i pazarni dani u Srbiji, vašari u Negotinu, Zaječaru, Šapcu i na Pešteru, kao i pobratimstvo ili drugarčenje u Braničevskom kraju.

Od starih zanata predloženi su izrada pirotskog i sjeničkog ćilima, pirotska i vranjska keramika i opančarstvo, a u odeljku koji se odnosi na narodno stvaralaštvo biće slovačka i jagodinska škola naivnog slikarstva.

Jedan od naših predloga za svetsku listu nematerijalne baštine, Rajačke pivnice (pimnice) ušle su i na ovu preliminarnu listu, kao ambijentalna celina. Predložena je i turistička tura “Putevima rimskih imperatora”, koja obuhvata antičke gradove na teritoriji Srbije, kao i neka srednjovekovna utvrđenja (tvrđave na Dunavu), brojni manastiri, crkve brvnare. Čak i Sremske Karlovce bi, po mišljenju stručnjaka, trebalo zaštititi kao mesto koje čuva nematerijalno nasleđe. Isto tako i Sirogojno, Tičje polje, kod Brodareva, pa Taorska vrela, kod Valjeva...


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 03 Nov 2014, 20:43
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Gradovi careva i vina

Takmičari za zaštitu Uneska i listu svetske baštine: Caričin grad i Bač, srednjovekovna zdanja Manasija i Smederevska tvrđava i jedinstvene Rajačke pivnice iz 19. veka

Slika
Manastir Manasija, Caričin grad i Smederevska tvrđava

U NADMETANJE za svoje mesto pod okriljem Uneska ušlo je još pet naših spomenika kulture od izuzetnog značaja, odluka je komiteta ove institucije, koji je zasedao u Braziliji. To su Caričin grad (Justinijana prima), grad Bač sa okolinom, Rajačke pivnice, manastir Manasija i Smederevska tvrđava.


CARIČIN GRAD

JEDAN od najvećih i najznačajnijih vizantijskih gradova u unutrašnjosti Balkana, Caričin grad leži na blagim padinama koje se spuštaju od planine Radan ka Leskovačkoj kotlini. Sagradio ga je, prema mnogim izvorima, vizantijski car Justinijan I (527-565), graditelj čuvene Aja Sofije, iz želje da ostavi trajan trag u rodnom kraju. Bio je to jedan od najznačajnijih i najvećih vizantijskih gradova u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva, širokih popločanih ulica, sa trgovima i fontanama, palatama i crkvama, kupatilima i lečilištima, freskama i spomenicima... I danas predstavlja vanredan spomenik antičkog urbanizma i arhitekture i smatra se idealnim gradom šestog veka.

Istraživanje ostataka grada, koja su vekovima budila maštu meštana, započeto je 1912. godine i traje, sa većim i manjim prekidima, do današnjih dana.

Do pre neku godinu lokalitet koji arheolozi istražuju čitav jedan vek bio je, ipak, prekriven korovom. Seljaci su tu čuvali stoku, sve dok arheološko nalazište nisu posetili stručnjaci iz Evropske unije i krenula su nova istraživanja.

GRAD BAČ SA OKOLINOM

ISTORIJA Bača, po kome je cela regija dobila ime, počinje još u bronzano doba. U Budimpešti se čuva mač iz tog perioda, nađen u okolini, a prvi tragovi u pisanim izvorima ponovo vraćaju priču na vizantijskog cara Justinijana I, koji ga pominje u jednom pismu iz 535. godine. Do 873. godine Bač je bio avarsko utvrđenje, a za vreme vladavine Arpadovića, postao je kraljevski grad i sedište biskupije.

Jedna od sedam dunavskih tvrđava, uključenih u aktuelan međunarodni projekt „Put kulture - Tvrđave na Dunavu“, tvrđava u Baču najbolje je očuvani srednjovekovni kompleks u Vojvodini. Podigao ju je ugarski kralj Robert Anžujski u periodu između 1338 - 1342. godine. Spada u takozvane „vodene gradove“, jer je sa svih strana opasan rekom. Kompleks je nedovoljno istražen, isturene kule su u gornjim zonama nedostupne i nisu bezbedne za istraživanja. Nedaleko od tvrđave nalazi se franjevački samostan izgrađen u romaničkom i ranogotičkom stilu, kome su temelje postavili templari, još u 12. veku. Za vreme krstaških ratova u manastiru je bila bolnica, prva u ovom delu Evrope.

SMEDEREVSKA TVRĐAVA

JOŠ jedna tvrđava, koja je sastavni deo projekta „Put kulture - Tvrđave na Dunavu“, Smederevska tvrđava postala je kandidat za ulazak na listu svetske baštine.

Smederevska tvrđava je jedinstvena ravničarska tvrđava u Evropi, prostire se na površini od deset hektara i ima 25 kula. Sagrađena je za vreme despota Đurađa Brankovića u 15. veku. Za uzor prilikom gradnje uzet je Carigrad i njegovi bedemi. Prema narodnom predanju, tvrđavu je zidala prokleta Jerina, inače vizantijska princeza Irina Kantakuzin, supruga Đurađa Brankovića. Legenda tvrdi da je Smederevo sazidala tako što je terala narod na kuluk, čak su i trudnice morale da nose teško kamenje, a da je iz nje zračila nekakva demonska sila pa bi svaki put kad ustane iz trave, trava pod njom izgorela.

Danas, tokom „Smederevske jeseni“ tvrđava postaje pozornica održavanja mnogobrojnih predstava i koncerata. U planu je sveobuhvatna obnova, koja bi omogućila njeno adekvatno korišćenje. Možda će ta obnova otkriti i da li ima istine u legendama o Jerininom blagu zakopanom u lagumima ispod Smedereva.

RAJAČKE PIVNICE

RAJAČKE pivnice, ili pimnice kako ih meštani nazivaju (izraz potiče od glagola - pijmo, piti), nalaze se u blizini istoimenog sela, na brežuljku pored Timoka. Smatraju se posebnom atrakcijom, zato što je u tom jedinstvenom kamenom gradu oduvek „stanovalo“ vino. Mesto se naziva još „Srpski Sveti Stefan“.

Prvi zapisi o pivnicama potiču iz polovine 19. veka kada se spominju kao „selo bez odžaka“. Priča se da je tokom devetnasetsog veka neka bolest zahvatila vinograde u Francuskoj te su morali da uvezu veće količine vina dok im vinogradi ne ozdrave. Tražili su vina isključivo iz Negotinske krajine i u tom periodu su napravljene mnoge zgrade.

Kuće su zidane u stilu stare srpske arhitekture, sa krovovima na četiri vode i formirane kao zbijena grupacija 270 pivnica oko centralnog trga sa česmom. U centru je prostrani trg, iz 1936. pored koga se nalazi drvo duda, koje svake godine za Svetog Trifuna služi za crkvene obrede i sečenje slavskog kolača. Po predanju ovo drvo je posadio dobošar Hajduk Veljka. Rajačke pimnice daju ogromne mogućnosti, čak i kao „grad muzej“.

MANASTIR MANASIJA

MANASTIR Manasija, posvećen Svetoj trojici, nalazi se u neposrednoj blizini Despotovca, u živopisnoj klisuri reke Resave. Temelji za ovo zdanje postavljeni su 1407. godine, a manastir je završen 1418, kao zadužbina srpskog despota Stefana Lazarevića. U njemu je bila čuvena Resavska škola koja se bavila književnim i prepisivačkim radom. U burnoj istoriji, mnogo puta je pustošen i razaran, pa obnavljan. Zbog svojih istorijskih i arhitektonskih vrednosti i njegovog izuzetnog živopisa u kategoriji je spomenika od izuzetnog značaja.

Posebnu vrednost čini živopis, koji po lepoti spada među najznačajnija ostvarenja u starom srpskom slikarstvu. Freske, ostarele i oštećene, i danas uzbuđuju raskošnom lepotom. Na zapadnom zidu glavnog dela crkve je ktitorska kompozicija, na kojoj je sačuvan portret despota Stefana. Na južnom i severnom zidu očuvani su veličanstveni likovi svetih ratnika. U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz Hristovog života i ilustrovane priče iz jevanđelja. Smatra se da su glavni majstori došli iz Soluna, centra srednjovekovnog slikarstva na Balkanu.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 03 Nov 2014, 20:51
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Baština: Zbog jugoslovenstva ostali bez identiteta

Srbija još nema popisanu dragocenu kulturnu baštinu na kojoj se temeljila i naša državnost. Trpimo katastrofalne posledice odbacivanja nemanjićkog nasleđa

Slika

IDENTITET Srba u najtežim vremenima održala je baština srednjovekovne države. Putokazi u mraku bili su predanje, raskošne knjige, ikone, krstovi i putiri prenošeni vekovima s kolena na koleno, u bisagama zbegova i seoba. Duhovna baština, a ne prosta sila, zaslužna je za obnovu državnosti Srbije u 19. veku, kaže istoričar prof. dr Veljko Đurić Mišina.


- Državni projekat knjaza Miloša bila je obnova nemanjićkih zadužbina, ne samo u oslobođenoj autonomnoj Srbiji, već i tamo gde su još vladali Turci. Knez Mihailo šalje stipendiste kakav je Miloš Milojević na školovanje u inostranstvo da bi pisali nacionalnu istoriju, a finansira i opasne poduhvate sakupljanja starih srpskih rukopisa s turskih teritorija, konkurišući austrijskim i ruskim špijunima koji su otkupljivali ili krali naše srednjovekovne knjige. Vodio se pravi rat za dragocenu srpsku baštinu - kaže Đurić.

On naglašava da se na nasleđu Nemanjića i Lazarevića temeljila kulturna strategija Obrenovića, koji su širili svoj uticaj u neoslobođenim krajevima.

- Sećanje na srednjovekovnu državu bilo je vrelo obnove, jer je to bila prava evropska priča. Nemanjićka Srbija je bila, u svoje vreme, moderna civilizovana država, u kojoj su vladali zakoni, koja je imala industriju - rudnike i metalurgiju, a prosveta je imala veliki značaj. Srednjovekovna Srbija u kolektivnoj svesti je bila ugaoni kamen na kome su Obrenovići izgradili institucije moderne države - priča Đurić.

Obnovljena Srbija postizala je najveće uspehe jer je njena elita imala kulturnu strategiju.
- Obrenovići su tu pokazali neverovatno razumevanje značaja baštine. Kralj Milan odmah po oslobođenju Niša među prve poslove srpske vlasti naređuje sakupljanje kulturnih dobara. Kralj Aleksandar spasava Hilandar da ne padne u bugarske ruke zbog dugova, a u znak zahvalnosti monasi mu daju Miroslavljevo jevanđelje. On odmah finansira izradu njegove kolorne litografije u Beču i izaziva kulturnu senzaciju koja je Srbiju uzdigla u očima evropskih naroda - objašnjava dr Đurić.

Naš sagovornik naglašava da su se posle prevrata 1903. godine Karađorđevići i nova politička elita udaljavali od kulturne strategije koja se zasnivala na nemanjićkoj baštini.

Slika


- Od 1918. godine ona je gurnuta u drugi plan. Promovisalo se jugoslovenstvo koje nije imalo ozbiljne temelje. Srpska baština postala je predmet omalovažavanja dojučerašnjih ratnih neprijatelja. To se na još drastičniji način ponovilo posle Drugog svetskog rata. Posledice su bile katastrofalne. Srbi su odvojeni od svoje baštine i posle raspada SFRJ počelo je mučno lutanje u potrazi za izgubljenim identitetom - navodi Đurić.

Povratak nije lak jer su mnogi putokazi izgubljeni, iščileli su iz nacionalnog pamćenja. Nema centralnog registra ogromnog broja srpskih starih rukopisa, retkih knjiga, umetničkih dela, relikvija i dokumenata koji se nalaze u muzejima, bibliotekama, arhivima i privatnim zbirkama širom sveta. Novostvorene države na teritoriji bivše Jugoslavije zloupotrebljavaju ukradenu srpsku baštinu da bi krivotvorile svoj identitet. Hrvatska izmišlja „hrvatske ćirilske rukopise“, kosmetski Albanci pokušavaju da nemanjićke zadužbine i drugu srpsku baštinu pripišu sebi, ako je već nisu uništili. U BJR Makedoniji postoje pokušaji da se „makedonizuje“ i car Dušan.

- Nažalost, mi nemamo „Nešnel heritidž“ kao Englezi, ni „Centar nacionalne slave“ kao Rusi koji brinu o nacionalnom kulturnom nasleđu gde god se ono nalazilo - kaže Vladimir Davidović, stručnjak za međunarodno pravo, dugogodišnji sekretar i upravnik poslova SANU i pasionirani tragač za zaboravljenim kulturnim blagom. - Nije potrebno da se baština rasuta širom sveta fizički vrati kod nas, pa da stoji u nekim depoima zaboravljena, već da se popiše, naučno opiše i vrati u život kroz obrazovni sistem.
Sagovornik „Novosti“ je direktno „odgovoran“ za spasavnje Dečanske hrisovulje, pronalaženje zabranjene knjige srpskog i jugoslovenskog arhiviste i diplomate Vojislava Jovanovića Maramboa o pljački srpskih državnih arhiva u Prvom i Drugom svetskom ratu, objavljivanje fototipskog izdanja veličanstvenog Nikoljskog jevanđelja, koje je čudnim putevima završilo u Velikoj Bitaniji, otkrivanje Izveštaja o Kini grofa Save Vladislavića, Srbina koji je otkrio „put čaja“ i osnovao rusku tajnu službu na dvoru cara Petra Velikog.

VLADARSKI DAROVI

Veliku grupu rasejanih srpskih spomenika čine darovi koje su vlastela i crkveni velikodostojnici naše srednjovekovne države davali drugima, kaže Vladimir Davidović.
- Ikona Svetog Petra i Pavla, s ktitorima kraljevima Dragutinom i Milutinom darovana je Kapeli Svetog Petra u Rimu, Vatikanu. Stefan Dečanski i car Dušan darivali su Crkvu Svetog Nikole u Bariju gde leže mošti sveca. Jelena, kći despota Konstantina Dragaša je poklonila manastiru Dionisijatu na Svetoj Gori veliki srebrni krst. Relikvijar braće Musića, kosovskih junaka je u Vatopedu na Svetoj Gori. Relikvijar despota Tome Preljubovića je u katedrali u Huenki u Španiji. U katedrali u Pjaćenci u Italiji čuva se srebrni krst Svetog Save i zlatni koji je pripadao arhiepiskopu Savi Četvrtom s kraja 14. veka. U Sijeni se čuva ruka Jovana Krstitelja koju je Sveti Sava doneo iz Svete zemlje. Nju je despotica Jelena, udovica despota Lazara, najmlađeg sina Đurđa Brankovića, odnela u Italiju sredinom 15. veka bežeći pred Turcima - nabraja Davidović.

Slika

- Naša baština, pre svega knjige, vekovima je odnošena s kraja na kraj Evrope. Pošto nije popisana i sistematizovana, nema svesti o visokom stepenu srpske srednjovekovne kulture i neuništive moći da se i u najnepovoljnijim istorijskim uslovima Srbi potvrde kao istorijski narod i posvedoče o svojoj tradiciji kulturne pripadnosti Evropi - ističe Davidović. - Ilustrativna posledica našeg neznanja je to što Nemci najraskošniju srpsku srednjovekovnu knjigu s dvora despota Đurđa nazivaju Srpski psaltir i čuvaju je u kao najveću dragocenost u Muzeju Bavarske u Minhenu. U srpskoj nauci ova knjiga, po značaju ravna Miroslavljevom jevanđelju, naziva se Minhenski psaltir!


ARHIVI KRIJU TAJNE

Stručnjaci procenjuju da se širom sveta nalazi oko 5.000 srpskih srednjovekovnih rukopisa i knjiga.

- To je okviran broj jer su carigradski, venecijanski, bečki (na slici) i dubrovački arhiv samo načeti radom pojedinaca - kaže Davidović.

On nabraja nekoliko poznatih mesta gde se nalaze srpski srednjovekovni dokumenti:

- Od 1915. u Sofiji su srpski rukopisi koje su opljačkali Bugari. U Britanskom muzeju je Četvorojevanđelje mitropolita Jovana iz 14. veka, a Hvalov zbornik je u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji. Hrvojev misal je u Topkapi muzeju, a Nikoljsko jevanđelje u biblioteci Čester Biti. U Berlinskoj biblioteci je Romanov tipik iz 14. veka, a u Pariskoj nacionalnoj biblioteci je Žitije Svetog Simeona od Stefana Prvovenčanog, jedan od najznačajnijih srpskih rukopisa. U Kopenhagenu u Kraljevskoj biblioteci postoji fond starih srpskih štamapanih i rukopisnih knjiga. Austrijska biblioteka poseduje veliku zbirku srpskih rukopisa. Vuk Karadžić je prodavao rukopise Ruskoj akademiji i Bečkoj dvorskoj biblioteci. Velika zbirka koju je napravio Stojan Verković po nalogu Ilije Garašanina krajem 19. veka prodata je Publičnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. U Rusiji ima puno naših knjiga zahvaljujući legatima ruskih putnika i diplomata. U Pragu se u okviru Šafarikove zbirke nalaze dragoceni rukopisi. I u manastiru Svete Katarine na Sinaju ima srpskih srednjovekovnih rukopisa.


Novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 11 Jan 2017, 13:34
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Konačno: Kajmak proglašen za kulturno dobro Srbije!

Jedna od omiljenih srpskih "slanih poslastica", kajmak, odnedavno je i zvainčno proglašen za kulturno dobro Srbije.

Slika

Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno nasleđe je krajem decembra proglasio i stavio na listu za nematerijalno kulturno nasleđe kajmak sa područja Čačka, Kraljeva i Užica.

Kajmak je na listu za nematerijalno kulturno nasleđe uvršćen zahvaljujući dvogodišnjem radu muzeja iz Čačka, Užica, Sirogojna i Kraljeva uz podršku tehnologa sa Poljoprivrednog fakulteta, prenosi „Ozonpress”.

- To je 34. element koji je upisan na našoj nacionalnoj listi i to je deo rada našeg muzeja, muzeja u Užicu, Sirogojnu i Kraljevu. Sve ono što je karakteristično za proizvodnju kajmaka kao srpskog brenda vezano je upravo za ovu terotoriju, teritoriju Čačka, Užica i Kraljeva, kao geografsko podneblje ali i kao posebna tehnologija proizvodnje kajmaka. To je naše kulturno nasleđe u pogledu veštine i znanja koje se prenose, kao jedna stara kućna delatnost koja je vremenom pretvorena u jedan zanat, kaže Snežana Ašanin iz Narodnog muzeja u Čačku.

Slika

Prema njenim rečima, ovom odlukom zaštićena je naša tradiconalna proizodnja kako bi se i buduće generacije pridržavale takvih uslova proizvodnje.

Potpisnici odluke su Ministarstvo kulture, individualni proizvođači i pojedine mini mlekare.


bktvnews

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kulturno nasleđe Srbije  |  Poslato: 22 Dec 2020, 00:25
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
LONCI IZ ZLAKUSE BLAGO ČOVEČANSTVA: Zanat iz okoline Užica upisan na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa Uneska

NAŠA zemlja juče se četvrti put upisala na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva i to lončarstvom iz Zlakuse, sela u okolini Užica.

Slika

NAŠA zemlja juče se četvrti put upisala na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva i to lončarstvom iz Zlakuse, sela u okolini Užica.
Ali, to je i prvi naš upis ostvaren u domenu zanatskih znanja i veština.

Odluku je doneo Uneskov međuvladin Komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa, na svom 15. zasedanju. Ovaj upis, ističu u Ministarstvu kulture i informisanja, značajan je za međunarodnu promociju kulturnog nasleđa Srbije, ali je i podsticaj očuvanju tradicionalnih zanata:

- Reč je izradi keramičkih posuda na ručnom kolu tehnikom zidanja, namenjenih termičkoj obradi hrane, u selu Zlakusa - piše u saopštenju Ministarstva, koje je sa Nacionalnim komitetom za nematerijalno kulturno nasleđe i Nacionalnom komisijom za saradnju sa Uneskom, donelo odluku o pokretenju procedure za upis Zlakuskog lončarstva na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva u ciklusu 2019-2020.

Nominaciju je pripremio Centar za nematerijano kulturno nasleđe Etnografskog muzeja, u saradnji sa Muzejom na otvorenom "Staro selo" Sirogojno i Udruženjem lončara "Zlakusa", a ona u potpunosti odražava principe očuvanja nematerijalnog kulturnog nasleđa definisane Konvencijom iz 2003, jer predstavlja važan izraz identiteta jedne sredine. Sama tehnika izrade ovih posuda direktno je povezana sa sirovinama koje se mogu naći samo u ovom geografskom području.

Iz Etnografskog muzeja juče su poručili da će ovo međunarodno priznanje uticati na očuvanje tradicionalne veštine izrade kermičkih posuda od gline i kalcita, jedinstvenih za okolinu Zlakuse.

- Znanja i veštine izrade se uglavnom prenose unutar zajednice, najčešće u okviru samih porodica, neposrednim učešćem i radom sa iskusnim zanatlijama - kaže se u saopštenju Etnografskog muzeja.

Za oživljavanje zaboravljene alhemije zemlje i vatre, posebne zasluge ima Sofija Bunardžić, akademski slikar, osnivač Međunarodne kolonije umetničke keramike Zlakusa, pre skoro tri decenije. Tada je u ovom užičkom selu zatekla tek petoricu preostalih grnčara, čiji je zanat smatran prevaziđenim, bez izgleda da će tradiciju imati ko da nastavi.

Iz godine u godinu, menjalo se sve: najpoznatiji umetnici u ovoj oblasti, sa svih meridijana, dolazili su u Zlakusu, a pažnja domaće i svetske publike usmerena je na vredna ostvarenja. Vraćen je ugled starom zanatu, a zatim i umetničkim oblicima grnčarske veštine. Danas se grnčarstvom, na iskonski, nepromenjen način, bave desetine porodica u ovom selu i od ovog posla žive.

SLAVA, KOLO I GUSLE

ZLAKUSKO lončarstvo, kao tradicionalni zanat, upisano je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa još 2012. godine. Pre njega na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva dospeo je prvo običaj proslavljanja porodične slave, 2014. godine. Potom je pre tri godine upisano kolo kao tradicionalna narodna igra, a 2018. i pevanje uz gusle, kao deo tradicionalnog usmenog stvaralaštva.


novosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 49 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker