Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:00


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 26 Dec 2012, 16:50
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
D. Petrović: Logor Staro sajmište i istorijski revizionizam (I)

Srpsko društvo, pre svega država Srbija, već duže vreme nalazi se u permantntnoj krizi, posebno u poslednjih 12 godina, kad smo ušli u period neometanih „neoliberalnih reformi“ u praktično svim domenima života i čije rezultate sada možemo da sagledamo. Te „reforme“ striktno su provođene pod budnim okom zapadnih sila. Danas, na toj goloj ledini koja se zove Srbija, na ruševinama, na ostacima institucija, privrede, na fronclama od našeg društva još uvek krstari poneka zapadna fondacije i NVO, čeprkajući po ruševnama. Podsećaju na oficire streljačkog voda koji posle ispaljenog plotuna prilaze ležećim žrtvama i pištoljem „overavaju posao“ ako je potrebno.

Slika

Tako i Veran Matić i mašinerija B92, koji ulažu svaki atom energije da nanesu ranjenoj Srbiji još neki udarac, još uvek uspevaju da pronađe neki detalj koji bi produbio ranu. Tako Fondacija B92 finansira Kulturni centar Rex i posebno naučno istraživanje fenomena Starog sajmišta, odnosno koncentracionog logora iz vremena Drugog svetskog rata. Oni su se potpisali na pozivu koji sam dobio za „aktivno posmatranje“ petog po redu naučnog skupa – sesije – međunarodnog značaja na pomenutu temu. Naime, manje-više svi ti skupovi sroskih NVO koji pretenduju na naučni značaj koncipirani su uglavnom tako da se odrede glavni izlagači i da se onda pozivaju ostali naučni radnici, koji mogu tek da postavljaju pitanja i da se delimično uključuju u debatu, gde je predviđena ekipa „glavnih izlagača“, „medijatora“, „koordinatora“, tako da naše prisustvo uglavnom može da bude samo dekor za već planirani pravac zamišljenog skupa.

Srpskim protivnicima obično nije omiljena tema genocid iz Drugog svetskog rata. Oni rado upotrebljavaju taj termin kad govore o sukobima 90-tih, gde pokušavaju da etiketiraju srpsku stranu za sve i svašta, jedino se ne baveći njenim žrtvama. U tom kontekstu često se upotrebljava reč genocid. Nema veze što je nadrealno da se Srbima sudi u Hagu, recimo, za pokušaj genocida na prostoru bivše SR Hrvatske i Bosne i Hercegovine ili na Kosovu, ako znamo da su na tim prostorima upravo pravi genocidi učinjeni nad srpskim stanovništvom, kojeg danas tamo na većim delovima teritorije gotovo i nema ili je desetkovano u odnosu na vreme pre sukoba, a da se upravo hrvatskim, bošnjačkim i albanskim predstavnicima za to uopšte ne sudi ili se oslobađaju optužbe.

Dakle, stranci i njihovi domaći plaćenici upadljivo izbegavaju da se bave genocidom iz Drugog svetskog rata jer bi čak i akrobatika njihovih medija bila nemoćna pred činjenicom da su žrtve tog rata u više od 90 odsto pogodile civilino stanovništvo, dakle neborce, i da su bile srpske. U tom naumu manje su, kao naučni radnici, od pomoći profesionaln istoričari, pošto u tome ne mogu da odu predaleko ni oni među njima koji pripadaju „Drugoj Srbiji“, Helsinškom odboru, pa makar uz solidne bakšiše za svoja učešća na kvazinaučnim skupovima.

Dakle, stranci i njihovi domaći plaćenici upadljivo izbegavaju da se bave genocidom iz Drugog svetskog rata jer bi čak i akrobatika njihovih medija bila nemoćna pred činjenicom da su žrtve tog rata u više od 90 odsto pogodile civilino stanovništvo, dakle neborce, i da su bile srpske.

U tom naumu manje su, kao naučni radnici, od pomoći profesionaln istoričari, pošto u tome ne mogu da odu predaleko ni oni među njima koji pripadaju „Drugoj Srbiji“, Helsinškom odboru, pa makar uz solidne bakšiše za svoja učešća na kvazinaučnim skupovima.

LAŽNA OPTUŽNICA

Reči kao što su Jasenovac, NDH, Jadovno, jame, streljanja u Kragujevcu i Kraljevu, „sto za jednoga“ i ostalo – ne postoje u istraživačkom opusu, okruglim stolovima, istraživačkim školama i ostalim stručnim forumima nazvanim zvučnim imenima kao što su „Potraga za istinom“, „Pomirenje“ i sl. Tek, jedina tema iz Drugog svetskog za koju strani finansijeri takvih skupova pokazuju interesovanje jesu logori iz Drugog svetskog rata, istraživanje deportacija, zatim, kako ga još nazivaju, „genocid“ nad nemačkom nacionalnom manjinom na kraju i posle rata u Vojvodini. I, naravno, tu je i bavljenje koncentracionim logorom Staro Sajmište.

Upravo je o logoru Staro sajmište Goran Paskaljević, o čijim moralnim kvalitetima ne treba trošiti reči, snimio film koji nema mnogo veze sa stvarnošću, ali upravo ta matrica na kojoj je on snimao pokazala se kao putokaz pokušajima da se upravo tu na mala vrata prekroji istorija i ispiše još jedna lažna optužnica, koja bi makar indirektno pogodila Srbe.

U nemogućnosti da išta krupno konstruišu protv Srba ne samo iz Drugog svetskog rata već i iz Prvog i praktično cele novije istorije, pribegava se, sa jedne strane, guranju pod tepih čitave istorije kao nepotrebne i „smarajuće“ u vreme koje se ocenjuje kao postistorijsko i gde čovečanstvo krupnim koracima grabi napred, gde se veliki mislioci i stvaraoci degradiraju i gde se sve svodi na trenutak i medijsku debilizaciju. Sa druge strane, perfidno se ubacuju laži, koje, kako ne mogu da brane iz naučnog aspekta, nastupaju preko medija i filmova, kojima se kreira sasvim druga slika koja bi prosečnom građaninu trebalo da izmeni svest o istorijskim činjenicama.

Prema toj novoj zamisli, koja očigledno potiče iz nekih zapadnih centara moći, pokušava se kolektivno imputirati Srbima da su oni, ako već ne direktni krivci, onda svakako pasivni saučesnici, na primer, likvidacije 6-7.000 Jevreja među oko 18.000 žrtava logora Staro Sajmište iz Drugog svetskog rata.

Činjenice kazuju da je reč o logoru koji se nalazio na teritoriji tzv. „Nezavisne Države Hrvatske“, čije su najbrojnije žrtve, ako ih već posmatramo po etničkom principu, opet Srbi, logora čiji su organizatori i svi čuvari zapravo etnički Nemci, i to gestapovci.

Prema toj novoj zamisli, koja očigledno potiče iz nekih zapadnih centara moći, pokušava se kolektivno imputirati Srbima da su oni, ako već ne direktni krivci, onda svakako pasivni saučesnici, na primer, likvidacije 6-7.000 Jevreja među oko 18.000 žrtava logora Staro Sajmište iz Drugog svetskog rata. Činjenice kazuju da je reč o logoru koji se nalazio na teritoriji tzv. „Nezavisne Države Hrvatske“, čije su najbrojnije žrtve, ako ih već posmatramo po etničkom principu, opet Srbi, logora čiji su organizatori i svi čuvari zapravo etnički Nemci, i to gestapovci.

Naravno da konstrukcije iz filma Gorana Paskaljevića nauka ne može da prati i zato se fokusiramo se na ove pokušaje koje javno finansira Fondacija B92, dok tretman „prijatelja naučnog skupa“ ima Veran Matić. (1)

Dakle Fond B92 finansira ovaj skup, u zaglavlju poziva www.rex.b92.net može se naći i portal organizacije Rex. Obratimo pažnju šta piše u obrazloženju osnovnih istorijskih činjenica o logoru Staro Sajmište. Prvo, ubijeni u logoru se razvrstavaju po nacionalnoj osnovi, ali tako da se ističe da je to logor „u kome je zatvoreno, maltretirano i mučki ubijeno oko 6.000 jevrejskih žena, dece i starih osoba kao i najmanje 600 uglavnom žena i dece romskog porekla“. Međutim, za ostale ubijene i umrle u ovom logoru, kojih je ipak, bar brojčano, većina od preko 10.000 se kaže „organizovan je prihvatni logor u kome je zatvoreno, maltretirano i na prinudni rad slano još oko 30.000 ljudi sa teritorije Jugoslavije od kojih je oko 10.000 izgubilo život u logoru“.

NAUKA JE REKLA SVOJE

Hendikep za „Drugu Srbiju“ i njene strane sponzore predstavlja činjenica da se u naučnom svetu tom oblasti bavio dr Milan Koljanin, koji je u svojoj doktorskoj disertaciji a potom knjigama i radovima jasno podvukao nekoliko stvari koje faktički ne daju prostora ni za Paskaljevićeve nebuloze ni za pokušaje sličnih manipulacija u vezi sa Starim Sajmištem, bar kad je u pitanju reč nauke. Takođe, tu su naučni radovi prof. Valtera Manošeka, Austrijanca koji se bavio ovim pitanjem, i knjiga, nastupi u javnosti i radovi Jaše Almulija. Na slici: Spomenik žrtvama logora "Staro sajmište"

Dakle, za ove ljude ne postoji nacionalna odrednica, oni su skupljani sa teritorije čitave Jugoslavije i uopšte se ne pominje činjenica da je preko 90 odsto njih srpske nacionalnosti (2). Na portalu organizacije Rex postoji link ka još nekoliko portala, organizacija i NVO koje su nikle u poslednje vreme i koje se bave isključivo logorom Staro Sajmište. Zapanjujuće je, iako je u ovom logoru u Drugom svetskom ratu bilo mngo manje žrtava nego u nekim drugim koncentracionim logorima i na stratištima – poput Jasenovca, Jadovna, Jajinaca… – da se isključivo za ovaj logor pokazuje interesovanje u zemljama anglosaksonskog područja, pre svega u Velikoj Britaniji, kao i od brojnih NVO koje samo deluju na našem prostoru, a finansirane su iz Britanije i SAD.

Hendikep za „Drugu Srbiju“ i njene strane sponzore predstavlja činjenica da se u naučnom svetu tom oblasti bavio dr Milan Koljanin, koji je u svojoj doktorskoj disertaciji a potom knjigama i radovima jasno podvukao nekoliko stvari koje faktički ne daju prostora ni za Paskaljevićeve nebuloze ni za pokušaje sličnih manipulacija u vezi sa Starim Sajmištem, bar kad je u pitanju reč nauke. Takođe, tu su naučni radovi prof. Valtera Manošeka, Austrijanca koji se bavio ovim pitanjem, i knjiga, nastupi u javnosti i radovi Jaše Almulija.

Čak i na portalu na koji se poziva Rex i koji je idejno prilično blizak stavovima domaćih izvođača radova na ovu temu – reč je o portalu dr Jovana Bajforda (3) iz Lodnona – navode se neke činjenice koje revizionistička istoriografija, kao i pomenuti Paskaljevićev film, pokušava da ospori. Prvo, logor Staro Sajmište otvoren je i delovao isključivo na teritoriji tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Bajford navodi da je Nemačka diplomatskim putem zahtevala od NDH da ustupi privremeno taj prostor za izgradnju logora, na šta je tadašnji zvanični Zagreb odgovorio potvrdno, ali uz svoje uslove da u logoru ne bude stražara i policajaca Srba i uz predlog da se logor snabdeva hranom iz Beograda (4). Bajford navodi i da su Nemci maja 1944. vratili koncentracioni logor Staro Sajmište pod policijsku i upravnu vlast NDH. Iz toga je jasno da su obične konstrukcije da se marionetska Nedićeva vlast okrivi za bilo šta u vezi sa logorom Staro Sajmište, što sugerišu „drugosrbijanci“ i sam Paskaljević.

Međutim, Bajford, inače doktor psihologije, pronalazi načine kako da makar indirektno optuži Srbe. Na njegovom portalu, koji se isključivo bavi logorom Staro Sajmište, kaže se sledeće: „Ovaj vebsajt vezan je za istraživački projekat koji isključivo finansira Britanska Akademija (British Academy), a bavi se posleratnom memorizalizacijom jednog od glavnih mesta Holokausta u okupiranoj Srbiji za vreme Drugog svetskog rata jevrejskog logora na Sajmištu…“

U nastavku se kaže i ovo: „Od maja 1942. do jula 1944. 32.000 logoraša (većinom Srba) prošlo je kroz ovaj logor od čega je 10.600 ubijeno ili umrlo od gladi, izrabljivanja i bolesti…“(5) Dakle, iako se ne može računati na naklonost Bajforda prema Srbima – što se može zaključiti analizom niza njegovih radova, uključujući i ovaj portal – njegov posao ipak plaća direktno Britanska akademija nauka, pa ne ide da se, kao u slučaju B 92, Paskaljevića i „drugosrbijanaca“, serviraju tako očigledne laži i prećutkivanje činjenica. Otuda se priznaje da je većina žrtava logora srpske nacionalnosti. Uporedimo zatim ovo sa navedenim pozivom na međunarodni naučni skup Rex, koji plaća Fond B 92 i čiji je „prijatelj skupa“ – obratite pažnju na dodeljeno zvanje – Veran Matić i na kome učestvuju već u petoj sesiji sve sami dokotri nauka i naučni radnici iz inostranstva i Srbije.


pravda

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 26 Dec 2012, 16:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
D. Petrović: Logor Staro sajmište i istorijski revizionizam (II)

Slika
Dragan Petrović: "Bajfordova jednostranost i u najmanju ruku prećutkivanje nekih notornih činjenica se vide već u nastavku osnovnog teksta na njegovom portalu o logoru Staro sajmište. On analizira nemačku represiju 1941. i navodi da su brojni taoci streljani još 1941. u vezi sa pokretanjem otpora u Srbiji. On dosta nemušto obrazlaže činjenice o naređenju Fon Bemea da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja 100 talaca i 50 za ranjenog, odnosno daje akcenat da su ti taoci pre svega Jevreji, Romi, komunisti, ali se tek indirektno navodi da su to, osim Jevreja, zapravo etnički Srbi."

Vratimo se na dr Jovana Bajforda. Odavde saznajemo da je direktno Britanska akademija isključivi finansijer projekta Logor Staro sajmište i navedenog portala. Međutim, obratite pažnju, finansira se i istražuje samo Jevrejski deo u okviru koncentracionog logora Staro sajmište, gde smo već konstatovali da je pogubljeno oko 6.000 Jevreja i još oko 600 Roma. Ali ne istražuje se logor u celini, gde je poginulo još najamanje 10.600 žrtava, kako i Bajford konstatuje, uglavnom Srba. Dakle, Britanska akademija je ceo projekat pokrenula sa akcentom na stvaranje memorijala jevrejskim žrtvama, a ne i logoru u celini, gde su, ako bi smo se bavili brojkama, najbrojnije žrtve zapravo etnički Srbi. (6)

Ta jednostranost je očiglenda, i pored navedenih činjenica, za koje sam odao priznanje Bajfordu u odnosu na „drugosrbijance“ i plaćeničke ispostave zapadnih centara moći koje pokušavaju da se bave ovom tematikom. Dakle, ta Bajfordova jednostranost i u najmanju ruku prećutkivanje nekih notornih činjenica se vide već u nastavku osnovnog teksta na njegovom portalu o logoru Staro sajmište. On analizira nemačku represiju 1941. i navodi da su brojni taoci streljani još 1941. u vezi sa pokretanjem otpora u Srbiji. On dosta nemušto obrazlaže činjenice o naređenju Fon Bemea da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja 100 talaca i 50 za ranjenog, odnosno daje akcenat da su ti taoci pre svega Jevreji, Romi, komunisti, ali se tek indirektno navodi da su to, osim Jevreja, zapravo etnički Srbi.

Dakle, utisak je da iz ovako konfuznog obrazloženja egzemplarnih streljanja, koje je bilo jedinstveno u pokorenoj Evropi i nigde drugde (to kao i mnogo štošta Bajford prećutkuje) „da su egzemplarne mere 100 za jedan bile primarno uvedene da se istrebe Jevreji i Romi, potom komunisti i određeni broj nacionalista i demokrtatski orijentisanog stanovništva“, a u stvarnosti najveći deo streljanih talaca u više od 90 odsto slučajeva bili su – etnički Srbi. Naravno, Bajford nigde na portalu o koncentracionom logoru Staro sajmište, koji – ponavljam – finansira, kao i čitav projekat, Britanska akademija nauka, ne pominje nijedan drugi koncentracioni logor u Jugoslaviji da bi bar engleski i drugi čitaoci shvatili, prema broju žrtava, njegovu važnost i mesto u egzekucijama na našim prostorima. Ne, njemu ne pada na pamet da pomene Jasenovac, Jajince i druga stratišta. On nigde ne pominje srpske žrtve u NDH iako pedantno navodi činjenice o tome da je logor Staro sajmište zapravo pripadalo Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i pominje je različitim povodima, ali nikako ne pominje istrebljenje etničkih Srba u njoj, a bavi se temom koncentracionog logora kakav je Staro sajmište. Mogao je i morao da pomene makar da su u NDH delovalo još mnogi koncentracionih logora i stratišta, gde su glavne žrtve bili Srbi, ali i Jevreji. On govori samo o položaju Jevreja u Nedićevoj Srbiji, a nigde ne pominje bar njihov položaj u NDH, kojoj i pripada sam logor Staro sajmište (ako već neće da spominje genocid nad srpskim narodom u NDH, koji je rezultovao i sa oko milion njihovih žrtava do kraja rata).

SAMO JEVREJSKE ŽRTVE

On se potom – a to je i tema projekta – isključivo bavi jevrejskim žrtvama, iako je čak i metodološki veoma teško pratiti žrtve samo jedne nacionalne manjine na prostoru koji je bio obeležen genocidom pre svega nad etničkim Srbima, kako u NDH, gde je imao državni karakter, tako čak i u samoj Nedićevoj Srbiji jer je samo u njoj u celoj Evropi važilo pravilo 100 za jednog. Bajford pravi još jedan nekorektan korak kada tvrdi da je Nedićeva vlast u Beogradu namerno davala minimum hrane i potrebtvina za logor Staro sajmište, što je jedan od glavnih razloga da su Jevreji tamo umirali i od gladi i iznemoglosti. (7) Već smo konstatovali da Nedićeva vlast u Beogradu nije imala nikakve ingerencije nad logorom Staro sajmište, ali smo pronašli uslov vlasti NDH da prihvataju da taj logor privremeno kontrolišu Nemci, odnosno Gestapo pod uslovom da nema etničkih Srba ni kao stražara ni kao policajaca, kao i uslovom da se upravo Beograd brine o dostavi hrane. Ali ta dostava je išla preko nemačkih potraživanja, nemačkog transporta i nemačke distribucije jer se hrana spremala u samom logoru, o čemu govori i sam Bajford: „Hrana je pripremana u kuhinji koja se nalazila u Paviljonu 4 logora“.

Ostaje utisak o zlonamernosti Bajforda prema Srbima, što se može videti i iz zaključka o likvidaciji Jevreja, i u Srbiji i na okupiranim delovima SSSR. (8) On podvlači „da je Beograd postao prva evropska prestonica očišćena od Jevereja“, a da pri tome nije učinio ozbiljan napor da konstatuje kako su cela Srbija i ceo srpski etniči prostor bili prostor genocida pre svega prema etničkim Srbima i da je usled represija Nemaca i ustaša pre svega, ali i balista, mađarskih fašista, bugarskog i italijanskog okupatora, stradao veliki procenat stanovništva u celini. U tom pravcu izvući samo jevrejske žrtve – gde se radi o približno o par desetina hiljada cele populacije koja je živela na prostoru Kraljevine Jugoslavije u trenutku nemačke okupacije, što čini možda do svega par procenata srpskih etničkih žrtava. No, kao što je naveo u zaglavlju Bajford, cilj projekta finansiranog od Britanske akademije nauka su isključivo jevrejske žrtve na prostoru logora Staro sajmište.

Jedan psiholog, koga plaća Britanska akademija nauka za projekat, citira „drugosrbijance“ da bi nam imputirao antisemitizam u savremenoj Srbiji. On pominje kao antisemitske organizacije Obraz i druge pokrete nacionalista ne nudeći nam dokaze o tome.

Savremena Srbija ima mnogo problema, ali sumnjam da je antisemitizam uopšte ozbiljno prisutan, a kamoli da je jedno od važnih obeležja našeg društva, kao što se njegovim radovima želi reći.

Dovoljno je pročitati druge Bajfordove radove kao što je „Potiskivanje i poricanje antisemitizma, sećanje na vladiku Nikolaja Velimirovića u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulutri“ (9), koji je objavio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, dok su potpisani kao izdavači Helsinških sveski broj 6 Sonja Biserko i Latinka Perović; ili „Antisemitizam u hrišćanskoj desnici u postmiloševićevskoj Srbiji“ (10), pa se može videti ukupna nenaklonjenost Bajforda prema Srbima. Zapravo u ovom drugom radu u kojem se bavi navodnim antisemitizmom u hrišćanskoj desnici postmiloševićevske Srbije, on se zapravo samo bavi Ratiborom Đorđevićem i Dragošem Kalaićem, pominje i Nebojšu Krstića a ostalo bazira na prozivanju srpskih intelektualada, između ostalih i sad već pokojnog Radovana Bigovića kroz prizmu opskurnih radova „drugosrbijanaca“ u Helsinškim sveskama.

Dakle, jedan psiholog, koga plaća Britanska akademija nauka za projekat, citira „drugosrbijance“ da bi nam imputirao antisemitizam u savremenoj Srbiji. On pominje kao antisemitske organizacije Obraz i druge pokrete nacionalista ne nudeći nam dokaze o tome. Savremena Srbija ima mnogo problema, ali sumnjam da je antisemitizam uopšte ozbiljno prisutan, a kamoli da je jedno od važnih obeležja našeg društva, kao što se njegovim radovima želi reći. U tom pravcu se jednostrano i na momente manipulativno posmatra novija srpska istorija i u njoj traže dokazi antisemtizma, ali je učinak veoma mršav. Pri tome je žalosno što se ne pominju primeri pomoći srpskog naroda Jevrejima tokom Drugog svetskog rata, kao ni njihovih ukupnih odnosa do tada. Jer na ovim prostorima nije bilo, kao recimo u susednoj Hrvatskoj, pa i u muslimanskim sredinama, masovnih izliva antisemitizma. Ipak Bajforda pretežno možemo kriviti kao jednostranog u selekciji činjenica, prećutikvanju važnih stvari, odakle izvlači diskutabilne zakljuke, ali ne i za notorno krivotvorenje i falsifikovanje činjenica, na koje nailazimo u izvesnoj meri kod „drugosrbijanskih“ aktivista u Srbiji.

OSTALI PORTALI

Od portala koji se bave Starim sajmištem registrujemo i blog Staro sajmište, takođe nedavno otvoren, koji vode ljudi takođe bliski Latinki Perović. Iako se čini iz ovog portala i aktivnosti neotitoističkih NVO, koje stoje iza njega, da se radi o marginalcima koji organizuju međunarodne naučne skupove i o Španskom građanskom ratu, njihove tvrdnje o postojanju ekstremnih desničara i čak antisemita u samim strukturama srpskog društva ne treba podceniti.

Oni su očigledno koordinisani i imaju svoje centre logistike u Londonu i SAD, a neke znatno ređe i iz Nemačke.

Od portala koji se bave Starim sajmištem registrujemo i blog Staro sajmište, takođe nedavno otvoren (11), koji vode ljudi takođe bliski Latinki Perović. Iako se čini iz ovog portala i aktivnosti neotitoističkih NVO, koje stoje iza njega, da se radi o marginalcima koji organizuju međunarodne naučne skupove i o Španskom građanskom ratu, njihove tvrdnje o postojanju ekstremnih desničara i čak antisemita u samim strukturama srpskog društva ne treba podceniti. Oni su očigledno koordinisani i imaju svoje centre logistike u Londonu i SAD, a neke znatno ređe i iz Nemačke.

Tu je i poratal Staro sajmište.info (12), iza kojeg javno stoji već pomenuti Fond B 92. Pogledajmo kako su na portalu ove organizacije predstavljne žrtve logora Staro sajmište: između marta i maja 1942. oko 6.500 jevrejskih žena, dece i staraca, koji su bili internirani u „Jevrejskom logoru Zemun“ (Judenlager Semlin), ugušeno je u gasnom kamionu – „dušegupki“ – na putu od logora do masovne grobnice u Jajincima kraj Beograda, nakon što su njihovi očevi, muževi i sinovi streljani već tokom leta i jeseni 1941. U „Prihvatnom logoru Zemun“ (Anhaltelager Semlin), bilo je zarobljeno oko 32.000 ljudi, od kojih 10.636 nije preživelo..”. Dakle, kao što sam i naveo na početku ovog teksta, prećutkuje se da su to bile pretežno srpske žrtve, a prethodno se konstatuje za deo pogubljenih da su bili etnički Jevreji i etnički Romi.

Na stranici tog portala „Studijska poseta Spomen parku Šumarice u Kragujevcu i Spomen parku u Kraljevu“ na prostoru dužem od dve gusto kucane stranice navode se najvažnija stratišta na prostoru Jugoslavije, pominjući i Jasenovac, Donju Gradinu i Staru Gradišku, Šumarice, Kraljevo, Jajince, ali se nigde ni indirektno ne pominju srpske žrtve. Dakle, radi se o imaginarnim nenacionalnim žrtvama, dok se opet na istoj strani jasno etnički identifikuju žrtve Jevreja i Roma. To je slučaj, prema mom mišljenju, jasne segregacije žrtava fašzma u Drugom svetskom ratu po nacionalnoj i verskoj odrednici, koju provode Rex centar i Fond B92, koji ga zvanično finansira. (13)

Jedino mesto na celom portalu i ovoj strani gde se pominje reč srpski je u kritici što postoji dan u kalendaru države Srbije „Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu“. To se kritikuje jer te žrtve nisu razdvojene na one koje su saradnici okupatora i one koje su stvarne žrtve okupatora. (14) Dakle, u obrazloženju se prvo pominju nevino stradali, potom saradnici okupatora, i tek na trećem mestu oni koji su se borili protiv okupatora, kada su u pitanju srpske žrtve. Da li je u srpskom narodu kao celini ovako brojčano raspoređen udeo žrtava za vreme Drugog svetskog rata, da su oni koji su se borili protiv okupatora na poslednjem mestu u odnosu na, recimo, one koji su sarađivali sa okupatorom? Naravno da nije, i da je to još jedna u nizu provokacija organizacije koju zvanično finansira Fond B92.

EPILOG: ODGOVORNOST SRPSKE NAUKE

Ovako perfidno i zlonamerno, na momente falsifikatorsko i u svakom slučaju manipulativno delovanje plaćeničkih NVO, stranog faktora i pojedinaca moguće je u stanju obrušavanja institucija i bednog stanja nauke u državi Srbiji

Zaključujući ovu analizu, ovako perfidno i zlonamerno, na momente falsifikatorsko i u svakom slučaju manipulativno delovanje plaćeničkih NVO, stranog faktora i pojedinaca moguće je u stanju obrušavanja institucija i bednog stanja nauke u državi Srbiji. Dobar deo naučnih radnika u Srbiji ponaša se na jedan utilitaran način u toj situaciji i očiglednom ataku na nauku, istinu, i sam međunarodni položaj, istorijsko nasleće i imidž Srba. Srpska nauka uglavnom je nezaintersovana, ali, ako se vidi lična korist, ispod tezge (da se ne vidi mnogo), daju se različite (protiv)usluge plaćeničkim NVO i stranom faktoru. Kako se već i u same naučne institucije ulazi teško u poslednjih 10-15 godina jer je stepen soroševske okupacije i negativne selekcije kadrova daleko odmakao, to naučna zajednica deluje dosta konfuzno, a pojedinci, istina retki, direktno uzimaju učešće u ovim rabotama. Pri tome je stepen otpora svemu tome još uverk vrlo jak i iznose ga profesionalno i moralno snažni pojedinci koji su prilično brojni.

Ogromnu inferiornost, koja u stručno-naučnom smislu obeležava „drugosrbijanci“ u društvenim naukama, gde, sem retkih izuzetaka, nemaju zapaženih naučnih knjiga, na ovaj način se želi supstituisati objavljivanjem u američkim i britanskim naučnim časopisima kao vrhovnim kriterijumima uspešnosti.

Već je skupljeno više od hiljadu potpisa naučnih radnika iz društvenih nauka u Srbiji – što je gotovo ceo korpus zaposlenih u tom naučnom sektoru, računajući i asistente i pripravnike – da se ova odredba ukine.

Mišljenja sam da se naučne ustanove van Beograda, posebno u Nišu, na Prištinskom univerzitu, pa čak u značajnom meri i Novom Sadu, nešto bolje drže od samog Beograda. Pa i u Beogradu, znatno više od polovine naučnog sektora zaposlenih u društvenim naukama, dakle oblasti koja je najviše na udaru politike, pripada makar nominalno patriotskoj opciji, ali u situaciji besparice, obrušavanja institucija, što se planski čini od vrha sistema ka dole, zauzima prilično konformistički stav. Poslednji pokušaji da se kao vrhovni kriterijum uspešnosti naučnih radnika u Srbiji uvede objavljivanje na SSci listi, dakle uglavnom u časopisima koji su u SAD, Britaniji i na Zapadu (ima ih i u Hrvatskoj u političkim naukama, ali ne i u Srbiji) je atak na nauku od atlantističkih snaga, koje su i oborile čitav sistem ove zemlje. Jer, ako ste kritičar SAD i Imperije, mala je verovatnoća da će vam baš Amerika objavljivati naučne radove koji su antiglobalistički i suprotno – nameštenici Imperije u naučnom sektoru u Srbiji, pored redovnih dotacija, logistike i medijskog prostora, imaće i objavljene radove u američkim i britanskim časopisima, za koje se pokušava dati jedini i u svakom slučaju ključni indikator uspešnosti politikologa, sociologa, istoričara… Time bi se krug okupacije, bar kad je reč o društvenim naukama, zatvorio.

Ogromnu inferiornost, koja u stručno-naučnom smislu obeležava „drugosrbijanci“ u društvenim naukama, gde, sem retkih izuzetaka, nemaju zapaženih naučnih knjiga, na ovaj način se želi supstituisati objavljivanjem u američkim i britanskim naučnim časopisima kao vrhovnim kriterijumima uspešnosti. Već je skupljeno više od hiljadu potpisa naučnih radnika iz društvenih nauka u Srbiji – što je gotovo ceo korpus zaposlenih u tom naučnom sektoru, računajući i asistente i pripravnike – da se ova odredba ukine. (ona za sada važi samo za Univerzitet i fakultete, a ne za naučne radnike u institutima, ali se i za institute priprema ovakva omča). Dakle, kao što vidimo, rečima Njegoša, vodi se bitka neprestana.

Kraj


pravda

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Staro sajmište: Simbol stradanja i rađanja  |  Poslato: 20 Mar 2014, 21:58
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Beogradske priče: Beogradski sajam bio jeziv logor smrti

Koncentracioni logor na Starom sajmu bio je jedan od retkih koje su nacisti smestili u srce jednog grada. Na ovom mestu usmrćeno 6.320 Jevreja, a zatim i više od 10.000 žrtava drugih nacija među kojima su najbrojniji bili Srbi

Slika

AUTORI Beogradskog sajma otvorenog 1937. godine nisu ni slutili da će ovaj simbol gradskog i državnog prosperiteta samo četiri godine po otvaranju biti jeziv logor smrti. Dolazak nacista doneo je i nekoliko mučnih godina čije posledice su ostale do danas teški ožiljci na licu grada. O bezobzirnosti okupatora dovoljno govori podatak da su koncentracione logore u Evropi pravili daleko od očiju javnosti, dok su u Beogradu to uradili u srcu grada.



Istina, logor na Starom sajmištu nalazio se na teritoriji tadašnje NDH, ali su Nemci imali sve ingerencije na ovom prostoru.

Prvobitno, plan je bio da ubijanje tolikog broja ljudi bude obavljeno ipak daleko od prestonice, u Zasavici, ali su poplave obustavile ovaj prljavi posao, pa su Nemci ipak rešili da iskoriste već postojeće paviljone Beogradskog sajma.

Prvo Jevreji...

- Iako su bili delimično oštećeni u Aprilskom ratu, uz manje popravke paviljoni Beogradskog sajma sa svojih 14.029 kvadratnih metara površine mogli su da posluže za interniranje više hiljada osoba - kaže dr Milan Koljanin iz Instituta za savremenu istoriju. - Od 8. decembra 1941. godine počelo je interniranje svih preostalih Jevreja iz okupirane Srbije.

Logor je imao službeno ime „Jevrejski logor Zemun“, (Judenlager Semlin) a njegova komanda bila je direktno podređena nemačkoj policiji (Gestapu) u Srbiji, iako se logor nalazio na teritoriji Nezavisne države Hrvatske.

Slika

Na početku u logor je internirano 6.400 Jevreja i oko 600 Roma, većinom žena i dece. Prema informacijama dr Koljanina, ovim mestom su, odmah po osnivanju rukovodili komandant, potporučnik „Es-Es“ Hebert Andorfer i narednik iste jedinice Edgar Entge.

- Prema mojim istraživanjima i podacima koje sam prikupio, obojica su bila iz nižeg srednjeg nemačkog sloja, i, bez sumnje, pouzdani izvršioci naređenja. Enge, je, uz to, učestvovao u mnogobrojnim streljanjima u Jajincima, a u beogradskom Gestapu bio je poznat pod nadimkom Dželat.

Pogrom je počeo tako što su Nemci 8. decembra pozvali sve beogradske Jevreje da se dobrovoljno prijave ispred Jevrejske policije. Potom su ih kamionima transportovali u paviljone. Prema podacima našeg sagovornika, struktura zatočenika, 6. februara 1942. godine, bila je sledeća: 76 odojčadi, 1.136 dece mlađe od 16 godina i 4.442 osobe starije od 16 godina.

„FORMALNOST“

Organizaciono gledano, Nemci su morali da ispune jednu „formalnost“ koja nije mogla da bude dovedena u pitanje. Bila im je potrebna saglasnost Zagreba, jer je prostor oko Sajmišta od 10. oktobra 1941. godine i formalno pripadao NDH. Ta pogodba bila je ipak uslovljena zahtevom da logor čuvaju Nemci i da se snabdevanje obavlja sa srpske, a ne sa hrvatske teritorije.
Odluka da svi Jevreji u Srbiji budu uništeni očigledno je doneta u središtu nemačke Policijsko-bezbednosne službe (RSHA) u Berlinu. Prema podacima dr Koljanina, određeno je da se taj zadatak izvrši jednim relativno novim, ali razrađenim i proverenim postupkom za ubijanje većeg broja ljudi. To je bila jedna od najmonstruoznijih sprava „maštovitog“ čovečanstva, kamion „zaurer“, pokretna gasna komora, koji je stigao ovde sa dvojicom posebno obučenih „esesovaca“, podoficirima Gecom i Majerom.

Beograđani su nazvali ovaj kamion „dušegupka“, a to je bilo vozilo sa hermetički zatvorenim tovarnim delom gde su bili smešteni osuđenici.

Kako beleži Koljanin, od početka aprila do 10. maja 1942. godine nacisti su pristupili „rešavanju jevrejskog pitanja“ tako što su zatvorenike sa Sajmišta gurali u bezumni transport kamionom gde bi ih ukrcavali u logoru, a ugušene odnosili u već pripremljene grobnice u Jajincima. Kada bi izvezao kamion iz logora i preko mosta prešao Savu, vozač bi preusmerio izduvnu granu motora ka unutrašnjem delu hermetički zatvorenog tovarnog prostora u kojem su se nalazili zatvorenici.

Slika

Ista sudbina zatekla je i one koji su se našli u Jevrejskoj bolnici u Beogradu. Ta egzekucija se odigrala na početku pomora, od 19. do 22. marta 1942. godine. Prvog dana je u bolnici bilo između 700 i 800 Jevreja, koji su poubijani, a u kamionu se našlo i osoblje bolnice.

Prema podacima do kojih su stručnjaci mogli da dođu, broj jevrejskih žrtava na Starom sajmištu, u okviru Jevrejskog logora Zemun, dok „dušegupka“ nije napustila Beograd iznosio je 6.320 ljudi. Nažalost, time nije okončana masovna likvidacija na Starom sajmištu.


DUŠEGUPKA

Kamion u kojem su likvidirani osuđenici prvo je urađen u seriji od šest vozila, kapaciteta po 50 žrtava, da bi od 1942. godine počelo korišćenje većih i usavršenih „modela“. To je bio petotonski kamion sa sandučastom karoserijom, visokom 1,7 i dugom 5,8 metara, koja se hermetički zatvarala. Ovo vozilo je „patenirano“ po nalogu rajhsfirefa Hajnriha Himlera kojem je pozlilo prilikom streljanja velikog broja ljudi u okolini Minska. Da bi egzekutorima olakšao ovaj surovi posao, dao je nalog da bude osmišljen način likvidacije koji bi bio lakši njegovim vojnicima.

...Zatim Srbi i ostali

PoČetkom maja 1942. godine, dok je akcija uništenja jevrejskih zatvorenika bila pri kraju, logor na Sajmištu dobio je novo ime, i novu funkciju. Od tada se zvao Prihvatni logor Zemun.

- Od 4. maja stižu zatočenici predviđeni za prisilni rad u logore u Trećem rajhu - kaže dr Koljanin. - Prihvatni logor Zemun uskoro je postao centralni nemački logor na prostoru Jugoslavije. Oni su poticali sa teritorije okupirane Srbije i NDH. U njoj su nemačke trupe, uz pomoć hrvatskih, izvodile vojne operacije sve većeg obima protiv naraslih snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. U logor su dovođeni zarobljeni partizani, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnici), kao i svi drugi potencijalni protivnici okupatora. Većina zatočenika bili su „krivi“ što su vojne operacije zahvatile njihova područja, i što su bili srpske nacionalnosti. Tokom 1942. godine deo zatvorenika bio je dovođen iz hrvatskih koncentracionih logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški.

Samo tokom 1942. godine u ovom logoru umire novih 4.263 zatočenika. Zato su u martu 1943. godine zločinačke vlasti rešenje pronašle u pokopu na Bežanijskoj kosi, u Belanovića rupi na Bežanijskom groblju. Hiljade ljudi je na prelazu iz 1944. u 1945. godinu otkopano sa ovog mesta.

Zatim se odigrala još jedna tragedija koja je pogodila nesrećnike koji su se našli zatočeni na ovom mestu, a to je bilo savezničko bombardovanje 1944. godine. Posle toga, 17. maja iste godine logor je predat na upravljanje hrvatskoj policiji. Kako kaže dr Koljanin, novih zatočenika bilo je manje, a oni su odmah upućivani dalje, ka Nemačkoj.

Slika

- U drugoj polovini jula 1944. godine logor je konačno raspušten. Prema sačuvanim izvorima, u Prihvatni logor Zemun dovedeno je ukupno 31.972 zatvorenika oba pola, svih uzrasta, uglavnom Srba, ali i Jevreja, Hrvata, Muslimana, Grka, Albanaca i drugih. U logoru, ili neposredno posle odvođenja iz njega život je izgubilo ukupno 10.636 zatočenika.

Ako ovom broju dodamo nesrećne Jevreje sa početka ove priče, nije teško razumeti kakvo stratište Beograd ima na svojoj levoj, savskoj obali.

Slika

NAJDUBLjA ŽIVOTNA TRAGEDIJA

Dok su nemački okupatori sprovodili ideju o konačnom razrešenju jevrejskog pitanja, na Starom sajmu su se odigravali potpuno nestvarna zverstva. Nacisti su čak zabranjivali Jevrejima da oprani veš suše pred njihovim očima „jer ih je vređao pogled na jevrejsko rublje“.

Zapisi Hilde Dojč su najpotresniji: „Svim filozofiranjima je kraj na žičanoj ogradi i realnost kakvu vi van nje ne možete ni izdaleka da zamislite, jer biste i vi od bola urlikali - pruža se u potpunosti. Ta realnost je nenadmašna, a naša beda ogromna. Sve fraze o jačini duga padaju pred suzama od gladi i zime, sve nade o skorom izlasku se gube pred jednoličnom perspektivom pasivnog bivstvovanja koje ni po čemu ne liči na život. To nije ni ironija života. To je njegova najdublja tragedija“.

Slika

ZATVORSKA BOLNICA

Prema sistemu koji su ustalili u ostalim koncentracionim logorima, nacisti su odredili pravila ponašanja. Tako su osnovali upravu logora, koju su činili zatočeni Jevreji, i koji su im bili odgovorni. Važnu ulogu imala je logorska bolnica, smeštena u paviljonu Zadužbine Nikole Spasića, a u njoj je radio dr Moša Alkalaj. Retki dokumenti o životu i mukama koje su jevrejski zatočenici tamo doživeli ostali su u pismima Hilde Dojč, medicinske sestre koja se sama prijavila i među prvima došla na Sajmište.

Među monstruoznim podacima vezanim za ovo mesto jeste i činjenica da su pretežan broj zatvorenika činila deca, maloletnici i žene.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 44 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker