Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:57


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rađanje srpskih himni (11): Zov gvozdenih ratnika

Lujo Vitez Lovrić, Hrvat koji se u Prvom svetskom ratu borio na strani Srba i u bici kod Kokardže, protiv Bugara, izgubio oba oka, sećao se kasnije tih dana prema jednoj pesmi: "Na položaju kod Kokardže, svi koliko nas je bilo, Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi i Slovaci, zapevali smo pesmu 'O, Srbijo, mila mati, uvek ću te tako zvati"."

Slika
Solun. Muzika Kraljeve garde pred svojom barakom 1b

Pevaju i igraju u inat ratu: Svake nedelje posle službe u crkvi srpski vojnici su na Krfu priređivali umetnički program


Istu pesmu su pevali 1941. godine i Slovenci, kada su, proterani iz svojih domova, stigli vozom na stanicu u Užice. Ni oni, kao ni većina Srba tada i danas, nisu znali da su ti poznati stihovi nastali bezmalo čitav vek ranije, dok "mila mati" još nije ni imala slobodu koju bi morala da brani.

REČI SRPSKE, MUZIKA ČEŠKA

Pesmu "Srbiji" je napisao izvesni Luka Sarić i prvi put je objavio 1860. godine. Drugih dela Sarićevih nema ni u jednoj književnoj antologiji, ali su zato ovi njegovi stihovi stigli u krv ne samo Srba, nego i njihove južnoslovenske braće. Pošto su dobili melodiju, našli su se u notnom "Zborniku rodoljubivih pesama" 1904. godine koji je sačinio Vladimir R. Đorđević, potom i u antologiju Milorada Panića Surepa i Đuze Radovića "Srpska rodoljubiva poezija" iz 1952. godine.

Slika
Proslavili otadžbinu: Orkestar kraljeve garde u Solunu

U narodu se odomaćio naslov "O, Srbijo, mila mati", prema prvom stihu pesme, a ona dalje glasi: "Uvek ću te tako zvati. Mila zemljo, mili dome, na krilu ću svagda tvome srećno živit' k'o u raju, gde miline večno traju. U tebi je ono sve. Za čim srce moje mre. Kroz dubrave tvoje lesne vesele ću pevat' pesne, kristal vodu tvoju piti, tebi večno veran biti, život i krv moju dati sve za tebe, mila mati. Ti si meni zemni raj, u kom ljupki cveta maj. Volim prosti pastir biti i u tebi sve živiti, neg u tuđoj zemlji, mati, carsko blago uživati. Ti si duše moje život, ti blaženstva zemna kivot. U tebi ću srećno tek' provoditi kratak vek." Pesma se završava stihovima "Kucnuo je, mati, čas, da se i tvoj čuje glas".

Slika
Džon Rid

Kada je češki kompozitor Vojteh Šistek stigao u Srbiju 1887. godine, službovao je kao nastavnik muzike i kompozitor u Požarevcu, Beogradu i Nišu. Sarađujući sa Kulturnim društvom "Branko" čuo je stihove Luke Sarića i 1891. napisao za njih muziku. Inače, najviše se bavio horskim delima, a poznat mu je i "Marš kostolačkih rudara". Šistek se 1899. vratio u svoju domovinu. Baš u vreme njegovog odlaska, mnogo pesama s pozivom na oslobođenje moglo se čuti svugde gde je bilo Južnih Slovena.

Pesma "Srbiji" bila je i te kako dobro došla na prelazu vekova i milenijuma koji je doneo dramatične obrte, istorijske, nacionalne, književne, jezikoslovne. Postala je zov novih osećanja. Sve vreme ratovanja od 1912. do 1918. vojni orkestri armija i pukova imali su je na repertoaru. Tako su je 1915. čuli i čuveni američki novinar Džon Rid i njegov kolega, karikaturista Bordman Robinson kada su boravili u Srbiji, primećujući da elegantni srpski oficiri podjednako kao i vojnici na štakama, tifusari i oboleli od gangrene pevaju "O, Srbijo, mila mati".

Pošto se oporavila, srpska vojska na Krfu i Vidu je svake nedelje posle molitve u crkvi izvodila umetnički program. Jedna od glavnih tačaka bila je "O, Srbijo, mila mati". Odatle ju je orkestar Kraljeve garde pod upravom Stanislava Biničkog predstavio Francuskoj, gde se svirala uz "Marseljezu" i srpsku himnu "Bože pravde", izazivajući oduševljenje slušalaca. Orkestar je sa tim repertoarom izazvao ista osećanja i u Rumuniji, gde je gostovao odmah posle rata. Pesmu "Srbiji" su sa velikim uspehom izvodili i srpski đaci u Francuskoj, zajedno sa himnom "Bože pravde", "Hej, trubaču, s bujne Drine", "Rado ide Srbin u vojnike", "Domovini" i "Brankovo kolo".


Prestolonaslednik Aleksandar

Neka srpska narodna kola su sa posela, svadbi, vašara, krštenja i regrutovanja krenula u salone vladara, ali i u rovove, sa vojnicima. Veliki ljudi Srbije, naučnici, umetnici, komandanti, kraljevi i predsednici, imali su i svoja omiljena narodna kola.

Tako je kralj Aleksandar Karađorđević najviše voleo "Šumadijsko kolo", vojvoda Stepa Stepanović "Čačanku", heroj Beograda u Prvom svetskom ratu major Dragutin Gavrilović dobio je "Gavrilovićevo kolo", a ratnici Timočke divizije u Prvom svetskom ratu "Hajduk Veljkovo kolo". Tamo gde su bili Užičani i Drinska divizija orilo se "Užičko", a gde su Mačvani, "Mačvansko kolo". Vojvođani su igrali bećarac. Srpska vojska je imala i sopstvena kola, "Oficirsko", "Vojničko", "Kaplarsko". Na Krfu, posle vojnih vežbi, uhvatili bi se vojnici u "Kolubarsko kolo", a Grci i Francuzi na Krfu čudili su se brzom okrepljenju srpskih vojnika: "Čim su malo ojačali, Srbi su počeli da pevaju i igraju."

Solunski ratnik Milorad Jevtić, jedan od malo preživelih od čuvenih 1.300 kaplara, sećao se: "Kada se malo oporavimo, onda se sakupimo oko logorske vatre i pevamo, malo setno, a malo radosno, jer uskoro ćemo krenuti u Srbiju da povratimo slobodu svome narodu. Setimo se Cerske bitke, a frula, gitara i harmonika krenu 'Mačvansko kolo'."

Niko nije igrao kolo tako zaneseno kao kaplari, "gvozdeni srpski vojnici", kako su ih zvali. Oni su imali i svoje kolo, čvrsto i toliko žustro, da je podsećalo na vojnički egzercir. Igrale su neumorno cokule umesto opanaka sve do kraja, koji bi obavezno začinilo "Sokolsko kolo". Ono se uz pesme južnoslovenskih naroda naročito rado vilo u vojnim logorima Solunske doline kada su, udruženi u Jugoslovensku dobrovoljačku diviziju pristigli Srbi iz celoga sveta, Crnogorci, Slovenci, Hrvati, Česi, Slovaci.

Italijan za "solunce"

Solunska ratna priča nadahnula je i strane umetnike. Tako je Napolitanac Dionisio de Sarno - San Đorđo komponovao jedno od najlepših srpskih kola, "Solunsko". On je još od 1893. u Beogradu radio kao profesor muzike i sekretar Italijanskog poslanstva. Pre toga je radio u Kotoru, gde je za dramu kneza Nikole Petrovića "Balkanska carica" napisao muziku, pa je delo izvođeno u Nemačkoj i Rusiji. "Solunsko kolo" je posvetio Srpskoj gimnaziji u Solunu, uplićući vešto šumadijske i italijanske melodije.

Cigani virtuozi

Dok su se vojni muzičari često mučili da se prisete ili pronađu note nekih narodnih kola, dotle su Cigani vojnici, koje je imao svaki srpski puk u Prvom svetskom ratu, odmah odsvirali svako, napamet, bez poznavanja ijedne note. Malo se zna da su ovi tamnoputi srpski vojnici izmislili kasnije poznato "Kukunješte", "Čubursko kolo", "Zavrzlamu", "Čarlamu"...

ZABRANJENO KOLO

Posle pobede u Prvom svetskom ratu, prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević je u Solunu priredio bal na kome su zvanice bili komandanti svih savezničkih armija i članovi njihovih vlada, ugledni naučnici i umetnici, orkestri armija. Bal je budući kralj buduće Jugoslavije otvorio tako što je poveo "Kraljevo kolo". Novinari su sa divljenjem izveštavali kako nijedan dvorski bal u Evropi nije bio tako neobičan i veličanstven kao ovaj oficirski bal u Solunu, a sa naročitim poštovanjem su pisali o elegantnoj igri Aleksandra.

Posle Drugog svetskog rata, neke srpske pesme i kola su bila zabranjena, a pre svih "Kraljevsko kolo". Ipak, muzičari bi uspevali da doskoče vlastima svirajući "Srbijanku", sve dok režimske sudije ne bi primetile da je, zapravo, reč o samo jednoj verziji kola kralja Aleksandra. Tada bi bilo neprilika, jer je "Kraljevo kolo" isuviše podsećalo na pobednički rat koji su Srbi vodili pod krunisanima glavama i njihovim vojvodama.


Sutra - Rađanje srpskih himni (12): Duh slovenskih dedova


Vestionline,foto izbor moderatora


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rađanje srpskih himni (12): Duh slovenskih dedova

Nikola Prvi Petrović vladao je Crnom Gorom ravno pedeset osam godina, kao knez i kao kralj. Kada je izbio Prvi svetski rat, stao je na stranu Srbije i saveznika, ali je već 1916. posle kapitulacije Crne Gore pred Austrougarskom otišao u izgnanstvo.

Slika
Stihovima podelio Crnogorce: Nikola Prvi Petrović je autor pesme "Onamo, namo

Jedno vreme je proveo u Italiji, potom otišao u Francusku, gde je i umro, pet godina kasnije. U međuvremenu je Narodna skupština u Podgorici novembra 1918. godine proglasila ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom, bez ijednog glasa protiv. Odlučeno je da život nastave zajednički pod kraljem Petrom Prvim Karađorđevićem, koji je bio crnogorski zet, suprug Nikoline kćeri kneginje Zorke.

Tom prilikom pevala se srpska himna "Bože pravde" iako su Crnogorci imali bar dve svoje, zvaničnu i narodnu. Ova druga je izašla iz pera prvog crnogorskog kralja iz roda Petrovića.

NEPOŽELJNI STIHOVI

Još 1864. srpski pesnik Jovan Sundečić je, tada sekretar kneza Nikole, ispevao pesmu "Ubavoj nam Crnoj Gori", nadahnut melodijom himne svetom Savi "Uskliknimo s ljubavlju". Ovu pesmu je za hor doterao Anton Šulc, vođa pevačkog društva "Jedinstvo" iz Kotora, i sa njim pesmu prvi put javno izveo oktobra 1870. godine u Cetinjskoj čitaonici.

Posle toga, crnogorski vladar je Sundečićevu pesmu proglasio državnom himnom. Tri godine ranije, i sam Nikola Petrović je u žaru i poletu mladosti ispevao vitešku pesmu koja će se kao zov vojne trube zaoriti sa crnogorski planina, i otuda kao himna svih Srba razliti se do Jadrana i do Dunava, odatle do slovenskih zemalja, i dalje, u ostalu Evropu. Nazvana prema prvim stihovima "Onamo, 'namo", pesma dalje glasi: "Onamo, 'namo, za brda ona, govore da je razoren dvor mojega cara. Onamo, vele, bio je negda junački zbor. Onamo, 'namo, da viđu Prizren, ta to je moje, doma ću doć'! Starina mila tamo me zove, tu moram jednom oružan poć'. Onamo, 'namo sa razvalina dvorova carskih vragu ću reć': S ognjišta milog bježi mi, kugo, zajam ti moram vraćati već!". Pevao je dalje crnogorski knez o svetim Dečanima, o srpskim poljima - bojnim poljima, da "pogažen konjma klikuje Jug: "Upomoć, đeco! Upomoć sinci! Svetit' me starca svet vam je dug! ... Onamo, 'namo, Milošev, kažu, prebiva grob. Onamo! Pokoj dobiću duši kad Srbin više ne bude rob".

Kapelnik vojne muzike na Cetinju Franjo Vimer je u motive jedne pesme o italijanskom ujedinitelju Garibaldiju uklopio kneževe stihove. Sa "Ovamo, 'namo" je kralj Nikola vodio crnogorsku vojsku u balkanske ratove, u pobede. Ova pesma je postala himna narodne stranke, najstarije partije u Crnoj Gori, a zbog "provokativnog" teksta, kojim je zaslužila i naziv srpske Marseljeze, i pored nekoliko pokušaja nikada nije postala zvanična himna Crne Gore.


Uzalud preti ponor pakla: Na Drugom zasedanju Avnoja predstavljena nova himna

Kada je slovenački sveštenik, pesnik i istoričar Samuel Tomašik otišao u posetu Pragu, našao se zgrožen time što se nemački jezik češće čuo na ulicama češke prestonice nego češki.

U svoj dnevnik je tada zapisao sledeće: "U matici Pragu, biseru zapadnoslovenskog sveta, koji će biti izgubljen u Nemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja gleda u Prag kao duhovnog vaspitača? Uznemiren tom mišlju, setio sam se stare poljske pesme Poljska nije nestala dogod mi živimo. Ta poznata melodija je izazvala da moje srce izbaci Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio sveću i napisao tri verzije u moj dnevnik. Pesma je završena u trenutku...".

Bilo je to 1834. godine. Tomašik je kasnije izmenio stihove i promenio naslov u "Hej, Sloveni", kako bi pozvao sve Slovene na borbu za slobodu. Pesma se zaista proširila na sve slovenske zemlje. Štampala se u magazinima i kalendarima i pevala na političkim skupovima, postajući nezvanična himna panslovenskog pokreta, popularnog među rodoljubima širom Austrougarske koju su zvali "tamnica naroda". Podizanje spomenika slovenačkom pesniku France Prešernu 1905. u Ljubljani slavila je masa ljudi pevanjem "Hej, Sloveni".

Njena popularnost se uvećala kada je usvojena kao zvanična himna Sokolskog društva. Sokolstvo je osnovano u Češkoj kao društvo za telesno vaspitanje. Bila je to jaka organizacija ne samo sportska, nego i panslovenska. Hrvatski i slovenački "sokoli" u Austrougarskoj slovili su za najljuće neprijatelje Habsburgovca. Kada su se u vreme Velikog rata našli u redovima okupatorske vojske, masovno su se predavali Rusima i stupali u dobrovoljce srpske vojske.

U isto nevreme, često su je Česi i Slovaci slobodarskog duha, na silu uterani u austrougarske uniforme, pevali na bojištima kako bi skrenuli pažnju na sebe i pokazali se ko su, i tako izbegli bratsko krvoproliće. Na žalost, događalo se i to da su se uz istu pesmu drugi Česi i Slovaci klali sa slovenskom braćom Srbima i Rusima. Pesma se sa njima proširila po Balkanu i Rusiji.

Austrijanac pogrešio

Iz Prvog svetskog rata je u vezi sa crnogorskom ratničkom himnom vezana i sledeća anegdota. Od Kobarida ka Italiji maršira austrougarski puk. Svi pevaju "Onamo, 'namo". Pukovnik Austrijanac poziva posilnog i traži da vojnici još jednom ponove "tu divnu pesmu". Ali, poručnik mu prilazi i kaže da je to srpska pesma. Razočaran, pukovnik zabranjuje pevanje... Vojnici ovoga austrougarskog puka bili su Srbi, Hrvati, Slovenci, Česi, Slovaci, Bosanci, Hercegovci.

Zbunili vaterpoliste

Crnogorska budišnica "Onamo 'namo" našla se 2006. godine pred skupštinom Srbije i Crne Gore kao predlog za zvaničnu himnu zajedničke države, ali predlog nije izglasan. Tri godine kasnije na Svetskom prvenstvu u Rimu na vaterpolo utakmici između Crne Gore i Kine greškom je kao crnogorska državna himna puštena "Onamo, 'namo". Crna Gora je u to vreme već pet godina za himnu imala često menjanu i prerađivanu narodnu pesmu "Oj, svijetla majska zoro".

IZNUĐENO REŠENJE

Slika
Samuel Tomašik

Posle sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. u napadu Sila Osovine, partizani predvođeni Josipom Brozom Titom su odbacili himnu međuratne Jugoslavije. Iako se ona sastojala iz srpske, hrvatske i slovenačke pesme, isuviše je podsećala na kraljevinu, pa je usvojena "Hej, Sloveni" sa stihovima koji glase: "Hej, Sloveni, jošte živi duh naših dedova, dok za narod srce bije njihovih sinova. Živi, živi duh slovenski, živeće vekov'ma! Zalud preti ponor pakla, zalud vatra groma! Nek se sada i nad nama burom sve raznese. Stena puca, dub se lama, zemlja nek se trese! Mi stojimo postojano kano klisurine, proklet bio izdajica svoje domovine!".

Prvi put se čula na Prvom i Drugom zasedanju Antifašističkog veća nove Jugoslavije (AVNOJ), zakonodavnog tela partizanskog pokreta. Ipak, komunistička Jugoslavija nije imala zvaničnu himnu sve do 1977, kada je potraga za boljim kandidatima konačno napuštena, a "Hej, Sloveni" usvojena kao državna himna. Po raspadu SFRJ zadržala se u skraćenoj Jugoslaviji koju su sačinjavale Srbija i Crna Gora, a kada je i Crna Gora 2006. proglasila nezavisnost, "Hej, Sloveni" je kao himna i zvanično otišla u istoriju.

K R A J


Vestionline,foto izbor moderatora


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:12
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Pisac srpske himne

Slika
Jovan Đorđević oko 1850. godine

Niš – Malo je poznato da se u Narodnom muzeju u Nišu čuva i deo zaostavštine Jovana Đorđevića, pisca srpske himne "Bože pravde" i ujaka Stevana Sremca. Po rečima Jovana Mladenovića, kustosa niškog Narodnog muzeja, najveći deo zaostavštine Jovana Đorđevića čuva se u Matici srpskoj u Novom Sadu, ali se šesnaest njegovih originalnih rukopisa nalazi u Narodnom muzeju u Nišu. Naime, posle smrti Jovana Đorđevića 1900. godine, Sremac je nasledio deo njegove biblioteke i rukopisa. Godine 1952. Narodni muzej iz Niša je otkupio Sremčevu zaostavštinu za 60 000 dinara od beogradskog književnika Milorada Pavlovića, zvanog Mile Krpa, Sremčevog prijatelja i biografa. Stevan Sremac je kod njega u Beogradu stanovao punih trinaest godina.

– U to vreme, za zaostavštinu Stevana Sremca bila je zainteresovana i njegova rodna Senta koja je nudila više novca od Nišlija, ali se Pavlović odlučio za Niš, verujući da bi to bila i Sremčeva želja, znajući koliko je popularni pisac voleo ovaj grad. Tako se osamdeset procenata zaostavštine Stevana Sremca našlo u Nišu, a u toj zaostavštini bilo je i šesnaest originalnih rukopisa njegovog ujaka i "duhovnog oca", Jovana Đorđevića, objašnjava za "Politiku" Jovan Mladenović.

Jovan Đorđević rođen je 13. novembra 1826. godine (po starom kalendaru) u Senti, a umro je 9. aprila 1900. godine u Beogradu. Potiče iz ugledne porodice Filipa Đorđevića. Značajan je građanski intelektualac u 19. veku, nacionalni radnik i otac srpskog pozorišta, istoričar, književnik, profesor šabačke i beogradske gimnazije, profesor opšte istorije na Velikoj školi 1888. godine. Napisao je srpsku himnu "Bože pravde", a 1861. godine osnovao je Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu. Bio je prvi direktor i dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu (1868/1870. godine), sekretar Matice srpske i urednik "Letopisa" 1857. i urednik "Srpskog dnevnika" 1859. godine. Kratko vreme bio je ministar prosvete i crkvenog dela 1892. godine, takođe nastavnik kralju Aleksandru Obrenoviću za istoriju i geografiju.

Književni rad Jovana Đorđevića sadrži poetske, prevodilačke, žurnalističke i istoriografske priloge i dela. Napisao je spev "Knez Pavo", pozorišnu alegoriju "Markova sablja", dve biografije, klasični Srpsko-latinski rečnik, Opštu istoriju u dva toma.

Presudno je uticao na svog sestrića Stevana Sremca, na njegov moralni, intelektualni, nacionalni i politički razvoj i životno opredeljenje za istoriju i književnost. Povodom 180. godišnjice njegovog rođenja, u rodnoj Senti mu je prošle godine podignut spomenik.


politika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:20
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vostani Serbije

Dositej Obradović (1804)

Vostani Serbije! Vostani carice!
I daj čedom tvojim videt tvoje lice.
Obrati serca ih i očesa na se,
I daj njima čuti slatke tvoje glase.

Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!

Ti vozdigni tvoju carsku glavu gore,
Da te opet pozna i zemlja i more.
Pokaži Evropi tvoje krasno lice,
Svetlo i veselo, kako vid Danice.

Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!

Tebi sad pomaže i nebesna volja
I sad ti se pokazuje i sudbina bolja.
Svi bližnji tvoji tebi dobra žele
I daljni se narodi tvom dobru vesele.

Vostani Serbije!
Davno si zaspala,
U mraku ležala.
Sada se probudi
I Serblje vozbudi!


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:23
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Onamo, 'namo

Himna Kralja Nikole (Crna Gora)

Onamo, 'namo, za brda ona,
govore da je razoren dvor.
Mojega Cara, onamo vele,
bio je negda junački zbor. (4x2)

Onamo, 'namo, da viđu Prizren,
kako je moje, doma ću doć.
Starina mila tamo me zove,
tu moram jednom oružan proć. (4x2)

Onamo, 'namo, za brda ona,
Milošev kažu prebiva grob.
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob. (4x2)


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:27
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Bože pravde

Himna Kraljevine Srbije (Jovan Đorđević)

Bože pravde, ti što spase
Od propasti do sad nas,
Čuj i od sad naše glase
I od sad nam budi spas!

Moćnom rukom vodi, brani
Budućnosti srpske brod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu
Na svak' dičan, slavan rad:
Sloga biće poraz vragu,
A najjači Srpstvu grad!

Nek na Srpstva blista grani
Bratske sloge zlatan plod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Nek na srpsko vedro čelo
Tvog ne padne gnjeva grom,
Blagoslovi Srbu selo,
Polje, njivu, grad i dom!

Kad nastupe borbe dani,
K' pobedi mu vodi hod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba,
Srpske krune novi sjaj,
Nastalo je novo doba,
Novu sreću, Bože daj!

Kraljevinu srpsku brani,
Petvekovne borbe plod,
Srpskog Kralja, Bože hrani,
Moli ti se srpski rod!


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:28
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Bože pravde

Himna Kraljevine Jugoslavije

Bože pravde, ti što spase
od propasti do sad nas
čuj i od sad naše glase
i od sad nam budi spas,

Bože, spasi, Bože, hrani
našeg kralja i naš rod
Kralja Petra, Bože, hrani
moli ti se sav naš rod.

Ljepa naša domovino,
oj, junačka zemljo mila,
stare slave dedovino,
da bi vazda časna bila,

Bože, spasi, Bože, hrani
našeg kralja i naš rod
Kralja Petra, Bože, hrani
moli ti se sav naš rod.

Naprej, zastava Slave,
na boj, junačka kri za
blagor očet naj ve
naj puška govori. Na ri,

Bože, spasi, Bože, hrani
našeg kralja i naš rod
Kralja Petra, Bože, hrani
moli ti se sav naš rod.


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 19 Maj 2012, 03:30
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Hej, Sloveni

Himna SFR Jugoslavije

Hej Sloveni, jošte živi
duh vaših dedova.
Dok za narod srce bije
njihovih sinova.

Živi, živi duh slovenski
živjeće vjekov'ma.
Zalud preti ponor pakla,
zalud vatra groma.

Nek se sada i nad nama
burom sve raznese.
Stena puca, dub se lama
zemlja nek se trese.

Mi stojimo postojano
kano klisurine.
Proklet bio izdajica
svoje domovine.


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 12 Jun 2013, 11:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Bože pravde, ti što spase / od propasti dosad nas, / čuj i odsad naše glase / i od sad nam budi spas.

Moćnom rukom vodi, brani / budućnosti srpske brod, / Bože spasi, Bože hrani, / srpske zemlje, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu / na svak dičan slavan rad, / sloga biće poraz vragu / a najjači srpstvu grad.

Nek na srpskoj blista grani / bratske sloge zlatan plod, / Bože spasi, Bože hrani / srpske zemlje, srpski rod!

Nek na srpsko vedro čelo / tvog ne padne gneva grom / Blagoslovi Srbu selo / polje, njivu, grad i dom!

Kad nastupe borbe dani / k' pobedi mu vodi hod / Bože spasi, Bože hrani / srpske zemlje, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba / srpske slave novi sjaj / nastalo je novo doba / Novu sreću, Bože daj!

Otadžbinu srpsku brani / pet vekovne borbe plod / Bože spasi, Bože brani / moli ti se srpski rod!

Resized Image - Click For Actual Size

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Srpske himne  |  Poslato: 12 Jun 2013, 12:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Bože pravde: istorija srpske himne

Srpski narod je svoje vekovne snove o slobodi gotovo oduvek pretakao u stihove i pesme i na taj način od zaborava čuvao svoje pobede i poraze. Među tim pesmama, neka se uvek izdvajala, i upravo ta pesma služila bi kao narodna himna. To je uvek bila ona pesma koja je opijala osećanjem pripadnosti jednoj naciji i veri, i koja bi narodu udahnjavala snagu i nadu.

Slika
Dvoglavi orao: stari vizantijski simbol carskog dostojanstva koji su preuzeli Nemanjići, tačnije car Dušan

U drugoj polovini 19. veka mladoj srpskoj državi je bilo vreme da izabere svoju službenu himnu. Prvo je tadašnji pesnik Ljubomir Nenadović (načelnik u ministarstvu prosvete i crkvenih dela) po nalogu kneza Mihaila Obrenovića, uputio pismo Đuri Jakšiću, 17. marta 1864 godine. To pismo, bilo je svojevrsna porudžbenica za stihove prve državne himne. Đura Jakšić se nije odazvao ovom pozivu.
Iz ministarstva su tada krenula pisma i drugim pesnicima, ali uspeha nije bilo. Na pomenutom konkursu nisu prošli ni stihovi Jovana Jovanovića Zmaja. Konkurs za izbor srpske nacionalne himne je završen skandalom, jer je Ljubomir Nenadović optužen za podmićivanje. On se pak branio izjavom da konkurs nije ni raspisan.

Nakon ubistva kneza Mihaila, 1872. godine, nasleđuje ga Milan Obrenović, unuk Miloševog brata Jevrema. Pošto je Milan imao samo 14 godina, zemljom je u njegovo ime vladalo namesništvo (Milivoje Blaznavac, Jovan Ristić i Jovan Gavrilović). Dočekavši punoletstvo i oslobodivši se namesništva, Milan Obrenović stupa na presto.
Za ove dve važne prilike naručio je pozorišni komad koji bi kroz kratak pregled srpske istorije veličao njegovu dinastiju.

Tim povodom obratio se upravniku Narodnog pozorišta u Beogradu Jovanu Đorđeviću, koji je bio veliki pobornik monarhije.
Đorđević je ubrzo u Narodnom pozorištu predstavio grandiozan komad “Markova sablja” u kom je, u završnoj sceni, na pozornicu uz Marka Kraljevića izveo i vilu Ravijojlu da najavi hor naroda glasnim povicima:
“Bliži se, bliži, to srećno vreme. Bačeno seme brzo sazreva. Evo čuj!”
Iza pozornice se u tom trenutku začula vesela muzika, a za njom je i narod zapevao:
“Bože pravde, ti što spase, od propasti do sad nas. Čuj i od sad naše glase i od sad nam budi spas…”


Tog trenutka, Srbija je dobila svoju prvu himnu, ali to još niko nije znao. Đorđevićeva pesma je vrlo brzo stekla veću popularnost među publikom i od samog komada, pa je počela da se izvodi i u samostalnim horskim koncertima. U narednih deset godina postala je prava narodna himna, a o tome svedoči i članak u “Srpskim Novinama” od 23. februara 1882. godine gde se u izveštaju sa krunisanja Milana Obrenovića za kralja navodi da je nakon veličanstvenog govora mladog suverena, hor izveo srpsku narodnu himnu “Bože pravde”. Od tog trenutka ova pesma postala je i zvanična himna nove kraljevine na Balkanu.

Kada se dinastija Obrenović ugasila majskim prevratom 1903. očekivalo se da će i himna podeliti istu sudbinu. Petar Karađorđević, novi kralj Srbije, nameravao je da promeni mnogo toga, pa i himnu kao državno obeležje. Ministru prosvete i crkvenih dela Ljubomiru Stojanoviću je već 6. juna 1903. godine iz Beča ponuđena jedna pesma koju je sastavio i posvetio srpskom vladaru lično carski kompozitor Avgusta Štol. Kralju Petru se ova kompozicija nije dopala.
Ponovo su raspisani konkursi u kojima su učestvovali brojni poznati pesnici. Među njima se našao i Aleksa Šantić ali je i njegova pesma odbijena.



Na Petrovdan 1909. godine, kralj Petar je slavio svoj 65. rođendan i tada je odlučio da će “Bože Pravde” ostati zvanična himna Kraljevine Srbije. Završetak pesme je prepravljen u “Kralja Petra Bože hrani, moli ti se srpski rod”. Za razliku od teksta pesme koji je više puta menjan i prilagođavan vremenu, melodija himne se nije menjala još od kada ju je pre skoro jednog i po veka za Đorđevićev komad komponovao Davorin Jenko.Himna Republike Srbije je svečana pesma “Bože pravde” Jovana Đorđevića, na muziku Davorina Jenka.

Bože pravde (originalni tekst)

Bože pravde, ti što spase
od propasti dosad nas,
čuj i odsad naše glase
i od sad nam budi spas.

Moćnom rukom vodi, brani
budućnosti srpski brod,
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Složi srpsku braću dragu
na svak dičan slavan rad
sloga biće poraz vragu
a najjači srpstvu grad.

Nek na srpskoj blista grani
bratske sloge znatan plod
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Nek na srpsko vedro čelo
tvog ne padne gneva grom
Blagoslovi Srbu selo polje
Njivu, grad i dom!

Kad nastupe borbe dani
k pobedi mu vodi hod
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!

Iz mračnoga sinu groba
srpske slave novi sjaj
nastalo je novo doba
Novu sreću, Bože daj!

Otadžbinu srpsku brani
pet vekovne borbe plod
Bože spasi, Bože brani
moli ti se srpski rod!


moodiranje

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 52 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker