Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:28


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Najpoznatiji generali  |  Poslato: 24 Dec 2016, 19:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zaprepastićete se kad vidite šta je vojvoda Živojin Mišić rekao o Hrvatima! (VIDEO)

- Iz svega sto sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice - između ostalog piše u izveštaju Živojina Mišića

Slika

Jedan od najpoznatijih srpskih vojskovođa vojvoda Živojin Mišić, ostao je poznat po tome što je predvodio vojsku u proboju Solunskog fronta, a Srbi ga posebno vole i poštuju zbog izveštaja koji je poslao kralju Aleksandru, a tiče se njegovog mišljenja o Hrvatima.

U tom izveštaju piše:

– Iz svega sto sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se mi na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… Svi oni jednako misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš….. stvar je propala…..

Ništa se ne može zajaziti, ničim što bi joj se ponudilo.

Ja sam sa tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno i ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti, dati im njihovu državu.

Granice će biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu, nego onde gde istorija i etnografija kažu; gde kaže jezik i običaji, tradicija i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će biti i pravo i Bogu drago.

A Italijani? Neka im je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti… Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao časa, nezajažljivi i u toliko meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi.

Ne zaboravite Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati.



telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najpoznatiji generali  |  Poslato: 20 Jan 2017, 01:42
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Tražili su mu da preda Beograd... odgovor srpskog generala u JEDNOJ REČENICI BIO JE FENOMENALAN

U prvim mesecima Prvog svetskog rata (baš negde ovih dana navršilo se 102 godine od tih sudbonosnih događaja), Austrougarska vojska je poslala ultimatum odbrani Beograda tražeći bezuslovnu predaju. Odgovor koji je komandant odbrane srpske prestonice dao neprijateljima odjeknuo je ratnom Evropom!

Slika

Tokom celog septembra 1914. godine Beograd je bio pod jakom austrougarskom paljbom. Grad je bio potpuno razrušen, a šteta u svim delovima ogromna. Ipak, Srbi su i dalje opstajali i odbijali predaju.

Tako je 22. septembra 1914. godine u popodnevnim časovima, jedan izaslanik sa belom pregovaračkom zastavom prišao srpskim položajima kod Beograda. Zapovednik austro-mađarskih snaga zemunskog regiona, general-major Gustav Golja poslao je pregovarača sa ultimatumom o predaji Beograda.

Čitav događaj, onako kako mu je on prisustvovao, zabeležio je u svojoj knjizi "Sa srpskom vojskom” Anri Barbi, francuski novinar i ratni dopisnik pariskog Žurnala sa srpskog ratišta za vreme Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.

U ultimatumu je pisalo:

"Glavnom komandantu u Beogradu,
Kako biste spasli srpsku prestonicu od uništenja artiljerijskom vatrom, vi se pozivate na predaju grada.
Komandant najvišeg čina i njegov štab, kao i gradska uprava, treba da se, od sada pa za jedan sat, što znači pre šest sati ove večeri, pojave na peronu u Zemunu, smeštenom na Dunavu.
Gustav Golja, general-major

Napomena: U slučaju da prihvatate predaju, neka se na Kalemegdanu umesto srpskog istakne beli barjak.”

General Mihajlo Živković, komandant odbrane Beograda primio je neprijateljskog izaslanika, saslušao depešu i na nju imao samo jedan kratak odgovor: "Idi u pi*** materinu!"

– Što se mene tiče, neću se truditi da prevodim na francuski reč po reč taj odgovor, koliko kratak, toliko energičan, kojim je on savetovao austrijskom generalu da se "vrati u utrobu svoje majke" – zapisao je Barbi u svojoj knjizi dodajući da je general Živković nastavio da sipa druge psovke kojima je "srpski jezik obilno opskrbljen”.

Malo je reći da je austrougarski pregovarač bio zapanjen ovim odgovorom. Okrenuo se i otišao, a čim je stigao do mađarske obale, general Živković je naradio ponovno otvaranje vatre po neprijateljskim položajima i rat je nastavljen.


Ko je bio general Mihajlo Živković?

Slika

Mihailo Živković zvani Gvozdeni bio je srpski general i vojni ministar, učesnik Srpsko-turskih ratova, Srpsko-bugarskog rata, Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.

Po očevoj i majčinoj liniji bio je potomak Milenka Stojkovića i Hajduk Veljka Petrovića. Završio je najviše vojne škole u Srbiji, a usavršavao se u Rusiji. Bio je ministar vojni Kraljevine Srbije 1908. i 1909. godine.

U Prvom svetskom ratu, 1914. godine bio je komandant Odbrane Beograda. Na čelu ove vojne formacije ostaje sve do povlačenja vojske na Krf, gde je ova komanda rasformirana 1916. godine.

Juna 1916, postavljen je za komandanta Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Rusiji. Po izbijanju revolucija u Rusiji, 1917. godine, korpus dobrovoljaca upućen je na Solunski front, a sa njima i Živković. Na putu se razboleo i morao da ostane u Parizu.

Penzionisan je 1918. a preminuo je 28. aprila 1930. godine.


dnevnors

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najpoznatiji generali  |  Poslato: 02 Feb 2017, 23:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
SUSRET SA ISTORIJOM
Ponižavanja velikih srpskih vojskovođa


Uzleti i stradalaštva slavnih vojvoda Radomira Putnika i Petra Bojovića. Sudbine vojnika čiji su životi povezani sa istorijom Srbije. Putnik saznao od blagajnika da je smenjen. Bojović taljigama prebačen na Novo groblje

Slika
Vojvoda Putnik / Petar Bojović u vreme kada je postao vojvoda

KRF, decembar 1915. godine po starom kalendaru. Srpska vlada na čelu sa Nikolom Pašićem i prestolonaslednikom Aleksandrom Karađorđevićem je neumoljiva. U nastaloj atmosferi međusobnog optuživanja ko je kriv za tragični ishod ratovanja i Albansku golgotu, da bi se prikrilo nerazumno odbijanje Londonskog ugovora i posvećenost stvaranja zajedničke države troimenog naroda, sva odgovornost je prebačena na vojnu komandu. Naravno, na čelu sa načelnikom štaba Vrhovne komande, vojvodom Radomirom Putnikom.



Čovek koji je dvanaest i po godina bio ministar vojske i načelnik Glavnog generalštaba, potom štaba Vrhovne komande, tvorac novog ustrojstva vojske, strateg pobeda u balkanskim ratovima i ponižavajućeg poraza Austrougarske armije, bio je smenjen. A kako to među Srbima biva, vojvoda će za smenu saznati od vojnog blagajnika, kada je dobio platu bez dodatka koji sleduje načelniku štaba.

Jedan vojskovođa simboličnog prezimena Putnik, otputovao je u istoriju. Na njegovo mesto doći će Petar Bojović, koji će naredne dve godine oporavljati vojsku i voditi je u presudnom proboju Solunskog fronta. To će biti poslednji susret dvojice vojnika čiji su životi i ostvarenja duboko povezani sa istorijom Srbije na prelomu dvaju vekova, kao i svemu što je prethodilo u deceniji pred izbijanje Velikog rata. Obojica se nisu opredelili za vojnički poziv iz želje za avanturama, već iz dubokog osećanja da samo vojnici mogu da ostvare dostojanstven život svom narodu.

Iako nisu bili vršnjaci dugo su i predano sarađivali. Prvi, onaj stariji, Putnik, je rođen, a drugi će završiti svoj život u januaru. Ta činjenica ponovo će ih ovih dana spojiti u pojedinim medijima koji će podsetiti na njih.

PUTNIK je bio stariji desetak godina. Rođen je u Kragujevcu 12, odnosno 24. januara 1847. godine. Gotovo svi vojni istoričari i njegovi biografi se slažu u oceni da je bio najznačajnija i najtragičnija figura među srpskim vojvodama, koji će iz jednog poraza i jedne nedolične smene ući u legendu.

Baš onako kako je njegov pradeda Arsenije, predvođen imenjakom Čarnojevićem, sa Kosova krenuo u Veliku seobu put Panonske nizije. Pedantni Ugari popisujući doseljenike koji su pristigli u Belu Crkvu, uz ime njegovog pretka dopisali su prezime Putnik, jer je on sebe nazvao "putnikom u nepoznatom pravcu".

Slika

* Kralj Petar i vojvoda Putnik u Prilepu 1912.

Vojnu akademiju je upisao 1861. Završio je kao osmi u klasi. Vojevanje je započeo 1876. godine u ratu s Turcima i nijedan ga rat više neće mimoići. Nije se povijao pred vlastodršcima. To će osetiti i kralj Milan Obrenović kada je od Putnika, koji je bio predsednik ispitne komisije, tražio da jedan njegov miljenik položi majorski ispit. Dobio je odgovor:

"Položiće ako bude znao!"

Oficir nije znao i nije položio. I kralj ga je penzionisao... Posle Majskog prevrata i dolaska na presto kralja Petra I Karađorđevića, postaje načelnik Generalštaba.

Kad je početkom novembra 1906. potpisan ugovor sa Francuzima za kupovinu 180 poljskih, 36 brdskih i osam konjičkih topova, fabrika je Putniku htela da pokloni revolver. On je odmahnuo rukom i rekao:

"Neću da me posle neko pita zašto je Šnajder meni dao revolver."

NAPAD Austrougarske na Srbiju zatiče vojvodu Putnika u austrijskoj banji Glajhenberg gde je bio na lečenju. Sve dileme zašto su ga bečke vlasti pustile da se vrati u Srbiju razvejao je Konrad fon Hecendorf, načelnik Generalštaba Austrougarske vojske: "Ja sam caru predložio puštanje Putnika. Mnogo je bolje da Srbima komanduje stari neobrazovani Putnik nego jedan od mlađih generala školovan u Francuskoj."

Umro je 17. maja 1917. godine u Nici. Kovčeg s njegovim posmrtnim ostacima ostavljen je u prozoru crkve na Ruskom groblju. I tu je stajao godinama. Tek kada su dvojica francuskih generala poručila: "Ili ga prenesite u svoju zemlju i sahranite, ili dajte da ga mi Francuzi sahranimo", posle više od devet godina od njegove smrti, sahranjen je 7. decembra 1926. na Novom groblju.


Tanana nit koja prati sudbine dvojice vojvoda i slična je sudbini njihovih porodica koje su terane sa svojih ognjišta ratovima i glađu. Putnikov naslednik na mestu načelnika Generalštaba Petar Bojović rođen je 4, odnosno 16. jula 1858. u selu Miševići kod Nove Varoši. Njegov otac se doselio iz Vasojevića, iz sela Bojovića kod Andrijevice. S proleća 1867. godine oni iz Stare Srbije prelaze u selo Radaljevo kod Ivanjice.

BOJOVIĆ je gimnaziju završio u Beogradu sa odličnim uspehom. Po završetku gimnazije, u oktobru 1875. upisuje Artiljerijsku školu, koju je završio kao prvi u klasi.

Slika

Petar Bojović je učestvovao u šest ratova i odlikovan je sa 26 srpskih i jugoslovenskih, kao i 16 ruskih, francuskih i britanskih odlikovanja. Pod njegovom komandom uspešno je izvedena Sremska operacija u kojoj je Prva armija prešla Savu i prodrla u Srem. U ovoj operaciji je ranjen. U jesen 1915. godine sprečio je prodor Bugara na Kosovo, čime je osigurano povlačenje preko Crne Gore i Albanije ka jugu.

Bojović je kao načelnik Štaba Vrhovne komande rukovodio povlačenjem kroz Albaniju i on je izabrao lokaciju na Krfu na koju se sklonila srpska vojska. Komandovao je srpskom ofanzivom na Kajmakčalanu, gde je srpska vojska porazila bugarske jedinice u ključnoj i predsudnoj bici za okončanje Velikog rata. Zbog sukoba sa francuskim generalom Gijomom, podnosi ostavku na mesto načelnika Štaba Vrhovne komande i ponovo preuzima komandu nad Prvom armijom sa kojom 1. novembra 1918. godine ulazi u Beograd. Po proboju Solunskog fronta unapređen je u vojvodu i bio je poslednji oficir kome je taj čin dodeljen.

Bio je vrstan poznavalac strateške upotrebe konjice i valjda prvi oficir koji je osetio značaj avijacije u ratnim vihorima. Zahvaljujući njemu je u opsadi Skadra prvi put poleteo jedan avion sa ratnim zadatkom.

U NOVOJ državi bio je kratko načelnik Glavnog generalštaba vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Odbija da bude ministar, rekavši da je on samo vojnik, i odlazi u penziju krajem 1921. godine. Za razliku od Hrvata koji su se borili u redovima Austrougarske vojske koje je kralj Aleksandar tetošio, vojvoda Bojović je potonuo u zaborav. U penziji je proveo 20 godina, mirno i povučeno dočekavši početak Drugog svetskog rata.

PLANINA U KANADI NOSI PUTNIKOVO IME

Malo je poznato da je u Kanadi jedna planina, po završetku Prvog svetskog rata, dobila ime po vojvodi Putniku. U podnožju planine nalazi se spomen-ploča, na engleskom jeziku, na kojoj piše:

"Planina Putnik nazvana je u znak večnog sećanja na muškarce i žene iz savezničkih oružanih snaga u Srbiji i njihovog vođe, vojvode Radomira Putnika (1847-1917). Srbija je izgubila četvrtinu svog stanovništva, kako pripadnika vojske, tako i civila za vreme Prvog svetskog rata (1914-1918). Ova žrtva bila je deo kanadskih i savezničkih borbi u Evropi protiv tri carevine u cilju zaštite ljudskih prava i slobode čovečanstva."

O ličnom životu poručnika Petra Bojovića u njegovom oficirskom dosijeu ostali su podaci o jednoj kazni i dve veridbe. Sredinom 1882. godine kažnjen je sa deset dana zatvora, zato što je u kafanu ušao kroz prozor. Postoje i dva ministarska odobrenja za ženidbu, što govori o njegovoj sklonosti prema ženama. Kao generalštabni major Petar Bojović je u Kragujevcu upoznao Milevu Jovanović, kćerku trgovca Nikole Jovanovića. Venčali su se 4. juna 1893. u Sabornoj crkvi u Kragujevcu. Sa njom je imao šestoro dece, četiri sina i dve ćerke.

Posle vojnog puča 27. marta 1941. godine, vojvoda Petar Bojović je u svojoj 83. godini, 3. aprila 1941. godine ponovo aktiviran i imenovan za vrhovnog inspektora Vojske Jugoslavije.

ZNAJUĆI šta vojvoda Bojović znači za srpski narod, odmah po dolasku Nemaca u Beograd, Franc Nojhauzen, Hitlerov lični opunomoćenik za Srbiju, nudi mu saradnju sa snagama Rajha.Vojvoda je nemačkom izaslaniku odgovorio:

"Gospodine, Vaša vojska u ovom trenutku je okupator moje zemlje i ja ni u kakvom obliku, dok okupacija traje, vojskom ne mogu sa Vama sarađivati."

Početkom decembra 1942. godine vojvoda Bojović uspeva da uputi pismo Draži Mihailoviću u kome mu šalje "očinski pozdrav i vojničku zapovest: Napred u pobedu, za kralja i otadžbinu".

Gotovo ceo rat provešće u kućnoj izolaciji. Dolazak oslobodilaca u Beograd doneće i najveće poniženje velikom vojskovođi. Grupa partizana upala je u njegovu kuću u Trnskoj ulici na Vračaru. Kada su videli njegovu svečanu uniformu i šapku, umesto da se poklone i odaju počast vojniku koji je krvario i za njihovu slobodu, mladići sa petokrakama na vojničkim kapama iskali su bes na devedesetogodišnjaku.

Od povreda zadobijenih od ovog batinanja vojvoda je preminuo 20. januara 1945. godine. Sahranjen je bez ikakvih počasti, a njegovi zemni ostaci prebačeni su taljigma na Novo groblje. Savremenici svedoče da je na Radio Beogradu objavljena vest da će svako ko dođe na sahranu vojvode Bojovića biti uhapšen.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najpoznatiji generali  |  Poslato: 15 Feb 2017, 15:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Još živi legenda o đeneralu Terziću

Vojskovođu iz Balkanskog i Prvog svetskog rata Božidara P. Terzića od zaborava spasava serija izložbi širom Srbije. Bio je ađutant kralja Petra Prvog, a i načelnik Štaba Prve armije...

Slika
Božidar P. Terzić

GALERIJAMA Srbije "stupa" đeneral Božidar P. Terzić, zaslužnik, iz nacionalnog sećanja nezasluženo skrajnut u zaborav. Serijom izložbi po gradovima Srbije odužuje mu se Muzej rudničko-takovskog kraja, Terzićevog zavičaja. Njeni autori su kustosi tog muzeja, istoričari Irena Mandić i Aleksandar Marušić.

- Tražili smo svaki podatak iz istoriografski bogatog života vojskovođe Terzića u fondu Vojnog muzeja, Istorijskog muzeja Srbije, Narodnog muzeja u Čačku, Arhiva Srbije, Arhiva SANU, Vojnog arhiva, Centra za bibliotekarstvo i Vojne akademije - objašnjava Marušić.

Sada celovit i detaljan, zahvaljujući kustosima, životopis Božidara Terzića svedoči o ličnosti koja se nimalo nije razmetala stečenom slavom i zaslugama, naprotiv. Potvrđuje to i ocena Terzića od srpske i svetske vojničke legende, vojvode Živojina Mišića.

VELIKI DOBROTVOR
FONDOM Zadužbine majke Jerine i sina joj Božidara P. Terzića armijskog generala, pomagao je milanovačku gimnaziju, gradnju vodovoda u Gornjim Banjanima, gradski Hram Svete Trojice. U prestonici okuplja ugledne Milanovčane: Dragišu Vasića, Srećka Tešića, Đurđa Marinkovića, s kojima 1934. osniva Udruženje Rudničana u Beogradu, za unapređenje rudničko-takovskog kraja.
"On je brzo shvatljiv, dosta bistar, vrlo postojan i nepokolebljiv; u službi je vrlo primetan, tačan i marljiv i vrši je sa voljom; pouzdan oficir; potpuno je zdrav, dovoljno je okretan i za službu uopšte upotrebljiv; savete i pouke vrlo rado prima; naravi je tihe, druželjubiv, vladanja je opšte primernog", doslovno je zapisao Mišić.

Terzić je rođen 7. septembra 1867. u Gornjem Milanovcu, Višu školu Vojne akademije završava 1894. kao drugi u rangu.

- Elitni oficir, major Terzić postaje 1905. ađutant kralja Petra Prvog. Sa vojvodom Radomirom Putnikom radi plan odbrane od Turske. Po objavi rata Austrougarske, načelnik je Štaba Prve armije, pa Štaba Mačvanskog korpusa. U Kolubarsko-suvoborskoj bici, Šumadijska divizija razbija najjači austrijski korpus i odbacuje ga preko Drine. Kao pukovnik, Terzić na čelu svoje divizije pobedonosno ulazi u Beograd 2. decembra 1914. Rekonstrukcijom Vlade Nikole Pašića, 6. decembra 1915. postaje ministar vojni, a u čin generala unapređen je 1916. I u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca obavlja odgovorne dužnosti. Terzić umire u Beogradu 29. septembra 1939. Sahranjen je u svom Milanovcu, u porodičnoj grobnici. Zavičajna opština ga je još za života proglasila počasnim građaninom...

Slika
Grobnica Božidara Terzića u Gornjem Milanovcu

ODLIKOVANjA ZA VITEŠTVO

VITEŠTVO Terzića dokazuju spomenice: Albanska, Svetoandrejske skupštine, Srpsko-turskog rata "Osvećeno Kosovo 1912" i rata za oslobođenje i ujedinjenje 1914-1918,Takovski krst, Spomen-krst 1913, Karađorđeve zvezde, Orden Svetog Save I reda, Orden Jugoslovenska kruna, Medalja kralja Petra Prvog Karađorđevića, francuski Orden Legije časti, italijanski Krune I stepena, engleski Saint Michael and Saint George, grčki Tetoes Ketaj, albanski Skenderbeg I reda, dva poljska - Polonia Restituta I reda i Orden Kavaljerskog reda, dva čehoslovačka - Beli lav i Ratni krst Valečni, Rumunska zvezda I reda...


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Damjan
Post  Tema posta: Re: Najpoznatiji generali  |  Poslato: 18 Maj 2017, 20:20
Korisnikov avatar

Pridružio se: 23 Feb 2017, 13:33
Postovi: 66

OffLine
Brilijantno vođenje Kolubarskom bitkom lekcija celom svetu

Kolubarska bitka, kao jedna od najsjajnijih pobeda srpske vojske u Prvom svetskom ratu, upisana je ne samo na stranicama istorije, već i u vojnim udžbenicima.

Slika


Strategija koju je u borbi sa jačim i brojnijim neprijateljem na padinama Suvobora i Maljena primenio Živojin Mišić postala je model iz koga mnogo šta može i danas da se primeni u vojničkom zanatu.
Briljantno rukovođenje kolubarskom operacijom svrstalo je ovu ratnu epizodu iz 1914. godine u krug istorijskih bitaka koje se detaljno izučavaju na našoj Vojnoj akademiji, ali koje nisu nepoznate ni prestižnim vojnim školama u svetu, kao što su francuski San Sir, ruska Frunze ili američki Vest Point. Načinom raspoređivanja trupa, taktičkim iskoracima i preciznim donošenjem odluka, Mišić je održao lekcije ne samo Austrougarskoj vojsci, već i generacijama budućih oficira.

Iako je istorija sveta zapamtila na hiljade ratova i nebrojeno primera briljantnog komandovanja i pobeda, u zbirku bitaka značajnih za vojnu nauku upisano je i nekoliko srpskih.

Odgovor na pitanje šta je to što je stranim vojnim školama interesantno iz ratne prošlosti Srbije potražili smo, gde drugo, nego na Katedri za društvene nauke Vojne akademije.
Potpukovnik Slobodan Đukić, koji predaje vojnu istoriju, kaže da su burni događaji na ovim prostorima dali veliki doprinos ratničkoj teoriji i nauci iz koje stranci i te kako imaju šta da nauče.

– To se posebno odnosi na Kolubarsku bitku, koja je po mnogo čemu posebna – objašnjava Đukić.- Pobeda u ovoj bici je osvojena manevrom unazad, što se u ratovanju retko događa. Reč je o sukobu u kom je srpska strana preuzela defanzivnu ulogu. Posle povlačenja do Kolubare i okolnih planina, usledio je kontraudar koji je neprijatelja potpuno paralisao i omogućio briljantnu pobedu.

Potpukovnik Đukić kaže da o značaju ove operacije dovoljno govori činjenica da je srpska vojska zarobila čak 42.000 austrougarskih vojnika, kao i ogromnu količinu ratne tehnike, municije, opreme…

Za razliku od Cerske, pobedu na Kolubari pratio je i veliki publicitet. Ona je došla u trenutku kada je i na istočnom i na zapadnom frontu došlo do pat pozicije, pa je injekcija pobedničke energije saveznicima više nego dobro došla. Cerska bitka, uz to, jeste bila taktički uspeh, ali strategijski nije imala veći značaj. Nije bila odlučujuća ni u kom pogledu i rat je i posle nje nastavljen sa sličnih pozicija.

Proboj Solunskog fronta u stranim udžbenicima navodi se kao primer borbe u kojoj jak motiv može da bude presudan element bitke. Na krilima želje da se što pre vrate u otadžbinu, srpski vojnci poveli su juriš savezničke vojske. Istini za volju, oni nisu bili glavna snaga na ovom frontu (glavninu su činili Francuzi, a više je bilo i grčkih vojnika), a Bugari su bili gotovo napušteni od Nemačke i Austrougarske.

Srpski oficiri su se posle povlačenja preko Albanije, upoznali sa načinom ratovanja na zapadnom frontu i doktrinom „artiljerija osvaja, pešadija zauzima“. Komandant savezničkih snaga general D’Epere prepoznao je motiv Srba i dao im ključnu ulogu u jurišu na Kajmakčalan.
– Na stranim vojnim školama ne izučavaju se samo pobede, već o porazi. U tom smislu vojnoj nauci dragocena su iskustva iz Aprilskog rata, kada je Vojska Kraljevine Jugoslavije koja je brojala 1,5 miliona vojnika pobeđena za samo 12 dana, i uz svega 900 poginulih Nemaca. Primera radi, Poljska je pružila mnogo žešći otpor u kome je nastradalo čak 10.000 Hitlerovih vojnika – navodi Đukić.


Opanak.rs


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 66 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker