Srbija Forum http://srbija-forum.com/ |
|
Moda u Srbiji kroz vekove http://srbija-forum.com/viewtopic.php?f=52&t=3261 |
Stranica 2 od 5 |
Autoru: | Nina [ 24 Okt 2012, 23:23 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Venčane haljine u Srbiji u drugoj polovini XIX i početkom XX veka Odevanje srpske građanske klase prolazi tokom XIX veka kroz proces transformacije od orijentalne nošnje ka evropskom modnom kostimu. Evropski uticaj u odevanju građanske klase u Srbiji postaje vidljiv od sredine, a preovladava posle sedamdesetih godina XIX veka. U okviru ovog procesa možemo posmatrati i devet haljina koje su sačuvane u kolekciji ženskog kostima Odseka za tekstil i kostim Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu i koje su pripradnice srpskog građanskog društva nosile kao venčane haljine, ali i u drugim prilikama vezanim za obred venčanja (npr. veridba). Među sačuvanim haljinama, koje datiraju iz perioda od 1878. Do 1914. godine, nalaze se bindali (bindalli) haljine karakteristične za osmanski kostim (kat. br.3, 4 i 5), zatim haljine sašivene u Evropi (Venecija, Beč, Pariz, kat.br. 6,8, i 9). Izvor Katalog izložbe Muzeja primenjene umetnosti. Najstarija venčana haljina, sačuvana u kolekciji potiče iz 1878. godine. Reč je o haljini koju je nosi Draga Kandić na venčanju sa Ljubomirom Kovačevićem, istoričarem i političarem. Haljina je u kolekciju dospela posredstvom njihove ćerke Milice Rakić, supruge pesnika i diplomate Milana Rakića. Haljina venčana, Kraljevina Srbija, oko 1890. Atlas, fišbajn, muslin, svilena nit, vosak, pamučni gajtan, markizet, mašinska čipka. Dužina bluze 42cm, dužina rukava 57cm, dužina suknje (prednja) 125cm, dužina suknje (zadnja) 170 cm, donji obim suknje 450 cm, MPU inv br. 5207 Nošena u Prahovu Haljina (desno) Veridbena haljina Elene Ristić, sašivena 1909. godine u pariskom ogranku čuvene britanske kuće Redfern, prvi je predmet evropske visoke mode koji je našao put do kolekcija muzeja. Ova modna kuća bila je posebno cenjena i zbog elegancije večernjih toaleta, dok su pomalo konzervativne kreacije pre svega bile namenjene ženama koje su načinom odevanja pokazivale pripadnost društvenoj eliti. Među mušterijama kuće Redfern nalazile su se brojne članice kraljevskih porodica, ali i glumice i druge pripadnice mondenskog sveta.Poklon Jelene Jovanović iz Beograda Haljina (levo) Osmansko carstvo, početak XX veka Atlas, metalna nit, fišbajn, til, čipka Nošena u Vranju Haljina, venčana Kraljevina Srbija, Beograd, 1911. krojački salon Berte Alkalaj MPU inv. br. 22891 Poklon Čedomira i Rastka Vasića iz Beograda Pripadnice građanske klase u Srbiji koristile su i usluge domaćih krojačkih salona. Krojački salon Berte Alkalaj je bio jedan od uglednih krojačkih salona koji su radili u to vreme u Beogradu. U ovom salonu sašivena je 1911. godina elegantna venčana bež haljina od svile i čipke koju je nosila Danica Paligorić na venčanju sa pešadijskim majorom Nikolom Jorgovanovićem. Tradicionalni orijentalni način odevanja predstavljen je bindali haljiama koje su nošene u srpskim porodicama na Kosovu i u Vranju. Bindali na turskom znači hiljadu grana, a naziv potiče od njihovog bogatog ukrasa u vidu cvetnih grana, koji se izvodio u tehnici zlatnoveza. Ovaj tip haljina, koji je imao funkciju svečane i svadbene odeće, karakterističan je za osmanski kostim u XIX i na početku XX veka, odakle ga je preuzelo i lokalno hrišćansko stanovništvo. Haljina, bindali Osmansko carstvo, kraj XIX veka MPU inv. br. 5386 Nošena u Mušutištu Kolekcija venčanih haljina Odseka za tekstil i kostim Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu nije velika, ali predstavlja rezultat sistematskog kolekcioniranja u tom kontekstu predstavlja i dragocen izvor informacija ne samo o odevanju, već i o celokupnoj kulturnoj istoriji građanskog društva u Srbiji druge polovine XIX i početka XX veka. net,razniizvori |
Autoru: | Nina [ 24 Okt 2012, 23:36 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Srpski kicoši i pomodarke iz 19. veka Kralj Milan Ove priče i fotografije obeležavaju period od Prvog srpskog ustanka 1804. godine, pa do balkanskih ratova i kraja Velikog rata 1918. godine. "To je buran period u svakom smislu i naravno da je morao imati uticaja na, u to doba, konzervativnu i 'tursku' Srbiju. U prvoj polovini 19. veka prodiru zapadnjački uticaji i pravi se jedan srpski građanski stil, koji je spoj uticaja Turske i Zapadne Evrope", rekla nam je naša sagovornica - književnica Laura Barna, koja je pomogla da se ova izložbi ostvari. Ko je činio elitu tog doba? "Jedna veoma malobrojna grupacija - nekih možda tri odsto stanovništa. Nju su činili veleposednici, veletrgovci, bogatiji građani, intelektualci, umetnici, čak i sveštenstvo (koje je odudaralo od običnog građanstva), bogati činovnici, državnici, njihove porodice..." Koji su sve gradovi u Srbiji važili za "pomodarske"? "Do tridesetih godina 19. veka godina prestonica je bio Kragujevac i nakon toga se prestonica prebacuje u Beograd, pa se cela ta elitna grupa ljudi seli, a Beograd postaje središte kulture, poslova i generalno svega. Formira se jedan srpski identitet u modi, uticaji svetskih gradova su bili veliki. Nije bilo razlike kod neke dame koja se šetkala Knez Mihailovom ulicom i onih koje su hodale pariskim pločnicima ili bečkom ringu. Kroz rad na ovoj izložbi mi se čini da je tada Srbija bila mnogo 'evropskija', nego danas". Kako biste opisali najzastupljeniju modu u Srbiji tog vremena? "Stil se dosta menjao i razvijao. Počeću od 1810. do 1820. godine kada je bio popularan stil ampir. Vuk Karadžić je recimo došao iz Evrope obuče u ampir stilu koji podrazumeva dugački frak, uzane pantalone, lakovane cipele, mašne i bele košulje ispod sa visokim kragnama. Zatim, nešto kitnjastiji stil je bio bidermajer - raskošne haljine i gola ramena. Onda viktorijanski stil koji je opet bio nešto zatvoreniji, sa onim čuvenim kapicama i velikim mašnama koje su se vezivale ispod vrata. I turnir stil. Ovde postoji jedna slika kraljice Natalije koja je obučena u raskošnu haljinu, koja da je bila u nekom pariskom salonu, ne bi se uopšte razlikovala od tamošnjih modela". Gde su ljudi tada kupovali ili šili garderobu? Naši ljudi su tada putovali u zapadne prestonice i donosili tu modu u Srbiju. Prvo su donosili kompletnu odeću iz inostranih gradova, ali su posle nabavljali materijale i šili su dalje odeću u Beogradu. Postojali su saloni gde se šilo, tačno se znalo gde se kupuje, koji rekviziti - šeširi, rukavice, obuća... Poznato je da su Dositej Obradović i Ilija Garašanin kada su prvi put otišli u Pariz, krenuli u čakširama i sa fesom na glavi, a vratili su se sa šeširima i frakom". Ko su bila najmodernija gospoda i dame tog perioda? Knez Mihailo "Bile su tu ćerke Miše Anastasijevića, velikog srpskog trgovca i dobrotvora. On je imao pet ćerki, koje su bile prave kicoškinje i koje su se oblačile po poslednjoj modi iz inostranstva, jer su imale finansijkih mogućnosti za tako nešto. One su bile neverovatne. Kraljica Natalija je takođe bila velika pomodarka i nikada nije izašla u jednoj haljini dva puta. Što se tiče muškaraca, tu je prednjačio Kralj Milan! On je u podne nosio jedno odelo, uveče drugo, a sutradan bi ta odela poklanjao svojim podanicima, pošto neće da ih nosi više od jednog puta. Dnevno je menjao i pet, šest rukavica, cilindara, košulja..." Jovan Ristić Tako su ovi ljudi bili poput današnjih poznatih ličnosti čiji se modni trendovi imitiraju i prate - oni su diktirali šta se nosi i šta je moderno. "Kao što sam rekla, samo tri odsto stanovništva je sebi moglo da priušti ovakvo oblačenje, ali su zato oni toliko bleštali da su zasenjivali gde god sa se pojave. Kraljica Natalija Pratili su se svetski modni trendovi i šta god da se u svetu desi, to je istog trenutka bilo i u Beogradu. Dakle, tu je cirkulacija ljudi bila tako velika da su oni lako donosili odeću u Srbiju. Ništa nije bilo zabranjeno nositi, sve što je bilo moderno na Zapadu, bilo je i ovde, ali možda čak na jedan intenzivniji način. Mi kad usvojimo nešto, onda moramo da damo svoj lični pečat i to deluje onako malo žešće i žustrije", zaključila je Barna, a mi vam toplo preporučujemo da posetite ovu izložbu, koja će biti otvorena do 5. januara. Ulaz je slobodan. mondo |
Autoru: | Nina [ 24 Okt 2012, 23:37 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Ovako se oblačila srpska elita 19. i 20. veka Persida Karađorđević važila je za ženu savršenog stila, a po eleganciji je bila poznata i Natalija Obrenović, koja je za svaki izlazak iz dvora imala novu haljinu. Do izgleda je držao i Milan Obrenović, koji je dnevno menjao čak tri ili četiri para rukavica, a znao je i da odabere odelo koje kasnije nikada ne bi obukao. Njegov otac pak ostaje upamćen po cvetnom vojvodskog odelu i čalmi oko fesa, koja je označavala slobodu odevanja, na koju su Turci nerado gledali. Ovo je deo priče o tome kako se odevala srpska elita minulih epoha, a koja je, do 5. januara, predstavljena na izložbi „Moda srpske elite (1804-1918)“ autora mr Vladimira Anđelkovića u Kući kraja Petra I u Beogradu. - Žene su tokom Prvog srpskog ustanka nosile bogatu tursku nošnju, sa šalvarama i srebrnim pojasom. Ali već u Miloševo vreme suknje, košulje i pregače bele boje, jako iskićene vunenim gajtanima. Muškarci su nosili košulju, ječermu, prsluk, kopran, čohanu dolamu, anteriju od pamučne tkanine i svileni ili pamučni pojas s pregradama za pribor za pušenje i oružje - navodi mr Vladimir Anđelković. Na prelazu iz treće u četvrtu deceniju 19. veka, žene počinju da nose korsete. Suknja se proširuje redovima volana i brojnim štirkanim i štepovima ojačanim podsuknjama. Haljine su do gležnjeva, a ispod ruba suknje često izviruje čipka podsuknje. Sredinom 19. veka došlo je do jedinstvene simbioze elemenata levantsko-balkanske odeće i evropskog modnog kostima i stvaranja autentičnog srpskog građanskog kostima. - Nošnju žena iz boljih kuća činili su fistan, marama za grudi libade, fes i tepeluk, pojas bajader, suncobrani, lepeze i rukavice... Odeća je izrađivana od svile, čoje, pamuka, baršuna, kadife i atlasa u crvenim, plavim i zelenim nijansama. Krajem 19. veka srpski građanski kostim se preobražava i uprošćava pa ostaje samo duga suknja, jednostavna košulja, libade... - kaže Anđelković. USTANIČKE VOĐE Jakov Nenadović Upadljivo i raskošno su se odevali sudeći po slikama Uroša Kneževića. Dugačko odelo starešina - dolama - ima visoku jaku, ispod koje se nosi crna marama. Ispod dolame, nošene su, po Pavlu Vasiću, čakšire koje su bile uzane od kolena do članaka, a preko dolame se opasivao pojas od svile ili vune, pa potom listovi od kože u koje su se stavljali pištolji i nož... Jakov Nenadović je nosio zeleni gunj i plavu dolamu, dok je Petar Jokić nosio crveno odelo. Uzun Mirko Uzun Mirko Apostolović odevao se u crvenu dolamu s tokama preko nje, koje su se sastojale iz dvadeset ploča. RASTROŠNI MILAN Milan Obrenović Kakav je bio u vođenju kuće, takav je bio i u svemu ostalom Milan Obrenović: odelo koje bi obukao jedanput, odmah bi bacao ili poklanjao; rukavica je trošio dva-tri para dnevno... AMPIR U SRBA Ampir (1800-1820) je modni stil poznog klasicizma. U muškoj modi prepoznatljiv je po prečišćenom i svedenom izrazu, kaputima s visokom kragnom (jakom), koja često dopire do ušiju, što se lepo vidi na Đurekovićevom portretu mladog Vuka Karadžića iz 1816. MODA TURNIRA Gospoda nose cilindar i polucilindar, uske pantalone i prsluke koji se razlikuju od boje sakoa. Žene nose haljine pripijene uz telo, s jastučićem ubačenim ispod leđa. PRAVA VLADARKA SRBIJE Persida Karađorđević Persida Karađorđević bila je žena savršenog modnog ukusa. Za nju se pričalo da umesto svog supruga, kneza Aleksandra, upravlja Srbijom. Nosila je haljine od svile ili kadife. MODA „PARIZLIJA“ Jevrem Grujić Jevrem Grujić pripadao je naraštaju srpskih intelektualaca „parizlija“, koji su sa obaveznom leptir-mašnom i šeširom po povratku sa studija širili ideje koje će oblikovati Srbiju. KRALJICA NATALIJA Natalija Obrenović Sama kraljica Natalija u svojim dnevnicima znala je da se poredi s „mladom boginjom“. Na prijemima koje je organizovala mogla je najbolje da se vidi srpska visoka moda. blic |
Autoru: | Senka [ 03 Apr 2017, 02:48 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
BEOGRAĐANKE U 19. VEKU Ideal lepote rumeni obrazi a tanak struk
Vlaho Bukovac: Kraljica Natalija Obrenović - Ideal je bio izgledati što prirodnije, a pri tom imati blistav pogled, rumene obraze i usne i tanjušan struk. Najbolji efekti su se postizali vrlo cenjenom hladnom kremom i skupocenim korsetima od kitove kosti koji su nabavljani u inostranstvu. Cenjena je bela, neosučana put, a rumenilo se dobijalo štipkanjem obraza i grickanjem usana, jer šminka je bila nešto što koriste lake žene - zabavljačice i prodavačice ljubavi - objašnjava istoričarka umetnosti. Knez Mihailova krajem 19.veka, advokat Marko Stojanović sa porodicom |
Autoru: | Senka [ 03 Apr 2017, 02:48 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
PRIČE ISPOD PAUČINE Kako su se doterivale naše prabake Venčanje Danice Paligorić i majora Nikole Jorgovanovića u Nišu 1911. Mlada nosi haljinu koju je kreirao i sašio salon Berte Alkalaj u Beogradu - Pričali smo o načinu života jedne žene unutar njenog doma, o balovima i poselima, ljubavima i ljubavnim aferama, pa je spontano došao red na kozmetiku, modu i fitnes, da upotrebimo jedan savremeni izraz - kaže autorka ovog programa, istoričarka umetnosti i književnica Tamara Ognjević. I zaista, nabaviti nove modele haljina ili bolji parfem, skupu pomadu ili korset, predstavljalo je u kneževini Srbiji pravi podvig. Međutim, dovitljive pomodarke su uvek nalazile načina da prate svetske trendove, a priča o shvatanju lepog, nastojanju da se sruše predrasude vezane za šminku i moral, ali i da se dođe do skupih negližea i haljina prava je poslastica martovskog izdanja „Libada i krinolina“. blic |
Autoru: | Senka [ 04 Apr 2017, 17:34 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Svilen konac, srpski vez Narodne nošnje, gradski kostimi, ponjave, torbice raznih boja i ćilimi sa živopisnim motivima koji su gotovo nastali na ovim prostorima, predstavljaju proizvod domaće kućne radinosti vrednih Srpkinja, kao i kulturno blago od neprocenjivog značaja. U sveopštem trendu globalizacije, čini se kao da se zaboravlja na viševekovnu tradiciju, kulturu i sve vrednosti kojima Srbija raspolaže. Ipak, postoje ljudi koji pokušavaju, a i uspeva im da sačuvaju od zaborava kulturnu baštinu. Zubun, Negotinska krajina, početak 19. veka - izrađen od belog sukna, obrubljen mrkim vunenim gajtanom i ukrašen bogatim vezom Tako se u seoskim domaćinstvima širom naše zemlje, u starim živopisnim sanducima čuvaju odevni komadi koji se danas mogu videti uglavnom samo u muzejima ili etnocentrima. Drveni razboj za tkanje imala je gotovo svaka kuća u Srbiji, a domaćice su na njemu noćima stvarale ponjave, torbice raznih boja i ćilime živopisnih motiva, uz to su i vezle, plele vunene čarape, priglavke... Neko veruje, neko ne veruje, ali pirotski ćilim nije samo ono što golim okom vidimo. „Ćilim je energija, a šara pirotskog ćilima je enigma kao DNK.“ Ženski jelek, prva polovina 20. veka, Kosovo i Metohija, zanatski terzijski rad, deo svečane nošnje Srpkinja izrađen od čohe, srmene žice i gajtana od svile i donje rublje iz 1900. godine Narodne nošnje su rađene sa mnogo detalja i često su predstavljale prava mala umetnička dela. U Srbiji se u 19. veku osetio veliki uticaj Evrope u varoškom odevanju. Tridesetih godina su prve promene zabeležene u Beogradu i Kragujevcu, a kasnije i u drugim gradovima. Do tada su se strogo poštovala pravila oblačenja koja je propisivala Turska carevina. Srbija je najveću transformaciju u kulturi odevanja doživela baš tada, kada je polako krenula da se, iz turskog pašaluka, malo po malo pretvara u evropsku državu. Ženski mintan, početak 20. veka, Kosovo i Metohija Muška varoška nošnja se na početku 19. veka sastojala od čojane kape - fesa, košulje koja se šila od domaćeg platna, anterije (kod muškaraca vezeni prsluk sa rukavima do članaka), svilenog pojasa, gunja (kaput od životinjskog krzna, uglavnom ovčijeg), čakšira, vunenih čarapa, tozluka (danas su to „grejači“ za noge) i jemenija (vrsta plitke obuće, poput papuča u boji). Svi navedeni odevni predmeti su bili izrađeni od skupocenih materijala, većina od čoje, i bili su ukrašeni gajtanima i trakama. Kasnije, sredinom 19. veka, menja se boja muškog odela, nogavice na pantalonama se šire i one dobijaju današnju, uobičajenu širinu. Takođe se menja i dezen pantalona, iz jednobojnih i prugastih prelaze u karirane. Vunene čarape Sedamdesetih godina 19. veka, izgled muškaraca u gradu se drastično menja. Pojavljuje se kratak žaket - sako, uglavnom crne boje sa različitim svilenim postavama, koji se visoko zakopčavao i imao je male revere. Košulje se više ne šiju, kupuju se, bele su i sa uzdignutim kragnama. Uz njih obavezno ide i kravata srednje veličine. Na sve to dolazi i prsluk, jednobojan ili uklopljen dezenom uz pantalone, sa obaveznim malim džepom za sat sa lancem. Za svečane prilike nosi se crno odelo, obavezan je cilindar, polucilindar ili mekani šešir. U modu ulaze cipele sa potpeticom. Raskošne haljine prošlih vremena Ženski kostim koji se najduže održao tokom 19. veka činili su košulja, fistan (duga haljina sa srcolikim izrezom oko vrata), libade (jelek/prsluk sa dugim, širokim rukavima), bajader (svileni široki pojas), fes (kapa od čoje) sa barešom (traka od somota ukrašavana bisernom granom ili prstenom - kao oznaka bračnog statusa žene) ili tepeluk (mala ženska kapa). U pojedinim krajevima, kao i u Beogradu i Kragujevcu, žene su već tridesetih godina počele da odbacuju orijentalne elemente poput šalvara i marama, dok u nekim krajevima Srbije ostaju prisutni do kraja veka. Cipele, kao iz bajke Šezdesetih godina, na žensku modu utiču stilovi iz Evrope i, samim tim, u modu ulaze krinoline, a malo kasnije i turniri. Krinolina je široka suknja rastegnuta obručem od žice u obliku zvona, dok je turnir malo i elastično jastuče koje su žene stavljale pozadi ispod suknje. Uz ovakvu suknju i turnir, gornji deo je obavezno bio uz telo, sa uzanim rukavima. Siromašniji slojevi društva su ostali verni nekim delovima nošnje, posebno u vreme verskih i državnih praznika. Kao što je bio slučaj kod muškaraca, i žene su nekim detaljima izražavale društveni i materijalni položaj. Pored skupocenog nakita, žensku odevnu kombinaciju krasile su torbica, lepeza, šeširi, marame i suncobrani. RTS |
Autoru: | Senka [ 04 Apr 2017, 17:41 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
U Velikom ratu muška košulja ušla u žensku garderobu Живка Ранојевић 1917. у српском грађанском костиму, у знак отпора окупатору (у средини) и у предратним европским моделима (1911. и 1912.) Manji obodi na šeširima, suknje iznad gležnjeva koje ne sputavaju korak žene u čiju su svakodnevicu, zbog ratnih dešavanja, ušli do tada isključivo muški poslovi; mogućnost da na ulicu izađu gole glave i ponesu komad muške garderobe poput bele košulje i kravate, neke su od promena koje je Prvi svetski rat uveo u modu, na početku 20. veka. Do tada veliki saloni, poput onoga u vlasništvu dizajnera Žana Patua, postali su krojačnice uniformi za bolničarke i vojnike. Prilagođena damama, ova garderoba takođe je postala, današnjim rečnikom, „trendi”. A na stranicama modnih magazina iz Pariza, Beča i Berlina uvedene su rubrike „Rat i moda” da bi se čitateljke uputile kako da se obuku u novonastalim okolnostima. Nisu zaobiđene ni najtragičnije situacije – redakcije su crtale predloge za udovice. Ni Srbiju, kao siromašnu i okupiranu zemlju, nisu mimoišle ove, tektonske modne promene, o čemu svedoče fotografije običnih ljudi iz tog doba. Na predavanju u okviru ciklusa „Veliki rat i mali čovek” u beogradskom Etnografskom muzeju, mr Bojana Popović, kustos Muzeja primenjenih umetnosti, osvetlila je segment odevanja u četvorogodišnjem ratnom periodu i prvim poratnim godinama. – Veliki rat je na posredan način doprineo ne samo emancipaciji žena kroz njihov novi društveni položaj već je uticao i na odevanje. Krojevi koji su do tada bili strukirani, višeslojni, isticali ženske obline, polako su napušteni – ispričala je kustoskinja Popović. Iz praktičnih razloga, poput onih da su žene preuzele do tada muške poslove do činjenice da nije bilo vremena da se dugo šije, bila je oskudica materijala. Tekstilna industrija radila je u ratne svrhe, a nedostajala su prirodna prediva. Veliki rat bio je doba kada su se prvi put proizveli sintetički žersej u Austriji, dok su Britanci stvorili veštačku svilu. Pariz je zadržao titulu prestonice sa modnim normativima koji su u naše krajeve stizali posredno preko Beča i Berlina. Zaraćene strane pokušavale su da nametnu pridev nacionalnog modi, čime je ona gubila suštinu – internacionalnost. – Najveći deo našeg stanovništva pod okupacijom ili u izbeglištvu bio je u oskudici. Kako se kaže. bili su „goli i bosi”. Za fotografije koje su u to doba služile kao dopisne karte i svedočanstvo da su dobro, Nišlijke, Kruševljanke, Beograđanke podjednako su se oblačile u skromne predratne haljine. Ne tako često porodica je raspolaga jednim parom obuće. Samo malobrojni mogli su da priušte poneki šešir ili nove komade odeće – pojasnila je Bojana Popović. Žena čiji je rad u vreme stvaranja nove slike sveta doneo i kopernikanski zaokret u modi, Gabrijel Koko Šanel započinjala je razvoj svoje kompanije. Primera radi, 1916. u pariskom salonu imala je 300 krojačica. Prvi butik, ne slučajno, otvorila je u Bijaricu na Azurnoj obali, gde je bilo zbirno mesto za izbeglu aristokratiju iz Rusije, pokorenih zemlja Evrope, ili za bogate Amerikanke. Njeni svedeni krojevi bili su inspirisani uniformama mornara i najavili su poratni talas ležernih, nesputanih dečačkih krojeva za dame. Ratnu krinolinu, kako su nazivali široku suknju dužine iznad gležnja, zamenila je ravna forma uz obrise tela mršavih devojaka. Sve ostalo je deo savremene modne istorije. ---------------------------------- Dečja mornarska odelca Deca su se do mature oblačila kao deca. Dečaci u kratke pantalone, devojčice u kratke suknjice. Tek po stasavanju dobijala su priliku da se obuku poput odraslih: devojke da stave šešir, ponesu dugačku suknju i rukavice, a momci da nose dugačke nogavice i šešir na glavi. Industrijska proizvodnja mornarskih odelca za decu oba pola donela je revoluciju i gotovo da nema arhaičnih fotografija na kojima se ne vidi dete u ovakvom, najčešće belom kompletiću. ---------------------------------- Boje i nošnja Neposredno pred Veliki rat nosile su se pastelne boje. Siva i crna dominirale su tokom četvorogodišnjeg ratnog perioda i tek početkom dvadesetih godina 20. veka kolorit se vratio. Do seoskog stanovništva moda nije stizala. Njihovu garderobu činili su nošnja i nacionalni građanski kostim. Čak su se i žene koje su se oblačile „evropski” tokom okupacije okretale tradicionalnim modelima kako bi pokazale nacionalnu pripadnost i prkos okupatoru. politika |
Autoru: | Senka [ 04 Apr 2017, 20:57 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Породица Никодијевић,око 1880. Илија Гарашанин, 1850-70. Високих нараменица су биле у моди у првој деценији двадесетог века Два млада брачна пара, 1890. Жена са децом, 1890.Снимио ,Л.Лецтер Породица Калеф,око 1880. |
Autoru: | Senka [ 04 Apr 2017, 21:24 ] |
Tema posta: | Re: Moda u Srbiji kroz vekove |
Кнез Божидар Карађорђевић (1862 – 1908) Артемиза Христић,око 1890. Господa са цвикерима, 1870-1890. Грађани,око. 1898.Снимио,Марко Стојановић Буржуји са шеширима, 1870-1900.Снимио,Марко Стојановић Жене у трамвају, 1900.Снимио,Марко Стојановић Деса Јовановић, 1910.Атеље Кенинг. Модни салон Палигорић, 1908. |
Stranica 2 od 5 | Sva vremena su u UTC + 2 sata |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |