Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:21


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 21 Jun 2012, 01:15
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Prvi srpski ustanak

Uzroci Prvog srpskog ustanka

Slika

Krajem 18. veka u poslednjem austro-turskom ratu (1787-1791), Beograd je oktobra 1789. osvojen. Potpisivanjem Svištovskog mira 1871, Austrijanci se povlače u Zemun,a janičarima se zabranjuje ulazak u Beograd. Ali posle pogubljenja Mustafa-pase, 1801.godine,janičari uspostavljaju vlast u gradu i okolnim selima.

Pošto su postavili svoju vlast, janjičari su beogradski pašaluk razdelili na četiri svoje starešine – dahije.Dahije su uklonile sultanove činovnike, pa su postavili kabadahije za starešine po varošima, a šubaše i handžije po selima.Ukinuli su dotadašnje srpske povlastice, knežine i seoske samouprave.

Nasilja i ukidanje povlastica izazvali su otpor u srpskom narodu.Knezovi su počeli da pripremaju narod za bunu protiv dahija. Dahije su medjutim uhvatili jedno pismo valjevskog kneza Alekse Nenadovića kojim javlja austrijskim vlastima u Zemunu o pripremama za ustanak protiv dahijske strahovlade.

Da bi sprecile pobunu, dahije su posekle oko 70 knezova i drugih viđenijih ljudi u valjevskoj nahiji i Šumadiji.Prvi pogubljeni su bili Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin.

Kod većine ljudi odmah se javlja želja za otporom i žeđ za osvetom. Kao odgovor na seču knezova, Srbi su počeli da pale turske čardake i da ubijaju janjičare, handžije i šubaše. Na taj način su uništavali dahijsku vlast, tako da su sredinom marta 1804. bile oslobođene Šumadija, požarevački kraj i Kolubara. Dahijska vlast svedena je na Beograd, koji su ustanici bezuspešno opsedali tokom 1804. i 1805. godine.

Beogradsku varoš i tvrđavu bilo je teško osvajati, jer su bile dobro utvrđene i dobro branjene. Početkom 19.veka beogradska varoš bila je ograđena jakim i visokim šancem.

Gospodar Beograda postao je Gušanac, jer je on brzo izbacio dahije iz Beograda, a stari vezir Hasan-paša postao je njegov zatočenik. On pokušava da sklopi sporazum sa Karađorđem, ali bezuspešno, zbog nepoverenja, kao rezultat vekovnog neprijateljstva.

I prva polovina 1806.godine prolazi u daljoj opsadi, jer su ustanici bili zadrženi da zaustave turske ofanzive iz Bosne. U to vreme je propao i pokušaj Karađorđa da lako ovlada Beogradom.

Slika
Karađorđe

Glavna bitka za Beograd je počela 14.septembra 1806. godine kada je sa Turcima zaključen mir. Sultanov izaslanik tada dolazi u Beograd i zahteva od Gušanca da preda grad Srbima, što ovaj odbija.Karađorđe je pred sobom imao samo Gušanca,te je krenuo da smišlja plan.

Ovako utvrđenu varoš, koja se uz to nalazila pored tvrđave, bilo je vrlo teško osvojiti neposrednim napadom. Zato je Karađorđe, nakon tajnog savetovanja sa ostalim ustaničkim starešinama, odlučio da varoš napadne dobro smišljenim prepadom koji je izveo bivši buljubaša krdžalija Konda.

Za one koji zele saznati nesto vise o Karađorđu

Napad na Beograd

Napad na Beograd izvršen je u zoru 30. novembra 1806. godine na najveći turski praznik Bajram.

Napad je izvršen od četiri napadne grupe.U prvoj grupi koja je navalila na Sava-kapiju nalazilo se oko 3000 becara pod zapovedništvom Miloja Petrovića – Trnavca. Druga grupa od oko 3000 ustanika iz beogradske nahije pod zapovedništvom Sime Markovića i Janka Katića je udarila na Varos-kapiju. Treća udarna grupa od oko 3000 ustanika iz Groćanske nahije pod zapovedništvom Vase Čarapića je udarila na Stambol-kapiju. Četvrta grupa od oko 2000 ustanika iz Smederevske nahije pod zapovedništvom Vujice Vulicevića, smederevskog vojvode, i ustanici iz Požarevačke nahije pod zapovedništvom Stanoja Stamatovića glavaša, jaseničkog vojvode, je udarila na Vidin-kapiju. Karađorđe,kao vrhovni komandant,rukovodio je napadom sa Tašmajdana. Napad je krenuo linijom Tašmajdan- Vračar.

Konda-buljubaša sa svojom trupom krenuo je iste večeri ispred prve trupe. Sa njim je bio i Uzun Mirko Apostolović, koji je takođe pribegao Srbima,a koji je dobro poznavao beogradski grad i govorio turski. Konda je izvršio udar na Sava-kapiju, prikravši se neprimetno sa svojim ljudima,savladajući stražu i otvorivši kapiju kroz koju su ušli ostali ustanici.Zatim jurnuše ka Varoš-kapiji u pomoc koloni Sime Markovića.Posle kraćeg otpora posada je napustila Varoš-kapiju i povlači se u tvrđavi, dok se ustanci kreću ka Stambol-kapiji.Kod ove najutvrđenije kapije, počela je teška borba, jer su Turci dobili pojačanje.Padom Stambol kapije, Srbi su krenuli ka Vidin-kapiji gde je borba bila kratka. Turci su se povukli u grad, nakon što su pretrpeli znatne gubitke.

Ustanici koji su pali u borbi za oslobođenje Beogradske varoši sahranjeni su u današnjem Karadjordjevom parku.

Odmah posle oslobođenja varoši, ustanici su opseli tvrđavu.

Beogradsku tvrđavu je bilo teško osvojiti sa kopnene, odnosno sa južne strane. Turska posada u tvrđavi mogla je dugo izdržati ustaničku opsadu, jer se hranom snabdevala vodenim putem iz Zemuna. Izvestan broj ustanika sa Vulom Ilićem i 2 topa je prešao Ratno ostrvo, te su na taj način potpuno opkoleli i opseli gornju i donju tvrđavu i onemogućili su dovoz hrane.

Borba je vođena nekoliko dana. Alija Gušanac je ponudio predaju Karađorđu, ali da ga pusti da sa svojim lađama i ljudima neometano napusti grad i Srbiju. Karađorđe je prihvatio ove uslove.
Pošto je Sulejman-paša odugovlačio pregovore sa ustanicima oko predaje Gornjeg i Donjeg grada, ustanici su 27. decembra 1806. ušli u Donji grad i tako je Sulejman paša posto zarobljenik Karađorđa.Međutim, iako se za vreme borbe za Beograd uopšte nije čuo niti ikad bio na pregovorima, Sulejman-paša je izašao na scenu kada se Gušanac povukao i odbija da preda grad nadajući se pregovorima.

Sulejman-paša je ostao u Donjem gradu sve do izbijanja rusko-turskog rata 1807. Tada su Srbi stupili u savez sa Rusijom protiv Turaka, odbacili Ickov mir iz 1806. po kome je oslobođena teritorija trebalo da bude pretvorena u novu Srbiju, novu vazalnu državu Turskog carstva. Oni su prekinuli dalje pregovore sa Portom i sporazumom sa Rusijom su obnovili borbe protiv Turaka. Zbog te situacije Sulejman-paša napušta Donji grad 22. februara 1807, a sutradan po napuštanju Donjeg grada je izašao iz Beograda, kako bi otišao u Carigrad, ali je po izlasku bio ubijen. Posle ovog događaja i formalno nestaje turska vlast u Srbiji i Beogradu.Beograd je postao prava prestonica.

Slika
Oslobodjenje Beograda, 1806. godine

Posledice Prvog srpskog ustanka

Ovaj ustanak je dobio izraziti karakter velike revolucije srpskog naroda u kojoj seljaci ruše dotadašnji turski feudalni timarsko-spahijski sistem i feudalne odnose na selu, i u Srbiji počinju izgrađivati novo, gradjansko drustvo na kapitalističkoj osnovi.

Praviteljstvujušći sovjet, centralni organ vlasti u ustaničkoj Srbiji, osnovan 1805, premešta svoje sedište iz Smedereva u oslobođeni Beograd.Sovjet je vršio poslove zakonodavne, sudske i upravne prirode ukoliko je to dopustala lična vlast Karađorđa i ostalih starešina.Svaka nahija je birala za člana Sovjeta po jednog čoveka i slala ga u Beograd.

Već 1808.godine desio se prvi sukob izmeđudva velikana. Naime na sastanku te iste godine srpskog Praviteljstvujušćeg sovjeta, pošto je opozicija protiv Karadjordja sve više rasla, njegov sekretar Mladen Milovanović hteo je da razreši mnoge stvari i podeli zemlju na vojvodine. Prvo je hteo da se razračuna sa Milošem Obrenovićem i pozvao ga je na sastanak. Milos Obrenović je tada uhapšen,iako su mnoge vojvode stale na njegovu stranu. Zbog ove odluke kasnije je Mladen Milovanović platio glavom, jer mu Miloš nikad nije mogao oprostiti hapšenje.

Proces stvaranja nove, narodne vlasti i izgrađivanje države praćen je povremenim krizama. U leto 1811. buknula je buna koja je surovo ugušena, a njene kolovođe su pobijene iz pušaka na stepenicama Suda, početkom 1812.

Godine 1811. Praviteljstvujušći sovjet podeljen je na popečiteljstva (ministarstva) kao najvišu izvršnu vlast i na Veliki Narodni sud kao najvišu sudsku vlast.

U to vreme javljaju se i začeci opštinske vlasti u Beogradu. Većna narodnoj skupštini u Ostružnici, gde se sa proleća 1804. nalazio glavni ustanički logor, odlučeno je da se u nahijama koje su oslobođene od turske vlasti uspostave magistrati po varošima i nahijski sudovi kao narodna okružna vlast. Magistrati su obavljali upravne poslove, ali se jedan od njihovih važnih zadataka sastojao u prikupljanju prihoda radi produžavanja oslobodilačke borbe. Svaki magistrat sastojao se od predsednika, dva člana i jednog pisara. Njihov izbor vršio je narod, a potvrđivao ih je Praviteljstvujušći sovjet.

Srbi su nastojali da u Beogradu i unutrašnjosti što bolje izgrade svoju narodnu vlast, razviju privredu, obuče vojsku i unaprede prosvetu.

Međutim, 1809.Turska obnavlja rat protiv Rusije i Srbije.U toku obnovljene borbe za nezavisnost, Srbija je postigla znatne uspehe.Posle poraza kod Kamenice u maju 1809.turci osvajaju jednu za drugom varoši u Srbiji, istočno od Morave.

1810. godine udružena rusko-srpska vojska odnela jenekoliko pobeda nad turcima.

Put ka Drugom srpskom ustanku

Zbog opasnosti od Napoleonovog pohoda, Rusija sklapa mir sa Turskom u Bukureštu, maja 1812. Po tom miru Srbima je dat opšti i potpuni oproštaj zbog ustanka. Dogovoreno je takođe da se turska vojska vrati u sve tvrđave, kule i utvrđena mesta u Srbiji, pa i u Beograd i da u njima postavi svoju vojsku.

U julu 1813. Turska vojska je provalila sa istoka, juga i zapada. Bez pomoci Rusije, Srbija nije mogla odoleti turskoj nadmoćnoj sili. Karađorđe je bezuspešno nastojao da od Rusije i Austrije dobije odobrenje za preseljavanje naroda na njihovu teritoriju. Pošto je svaki dalji otpor postao uzaludan, Karađorđe je sa svojom porodicom i nekim drugim ličnostima prešao u Zemun 23. septembra 1813. Te godine, 25. septembra turska vojska je ušla u Beograd. Tako je posle vise od 10 godina uporne borbe srpskog naroda u Beogradskom pašaluku za stvaranje i izgradnju svoje nacionalne drzave, Srbija ponovo potpala pod tursku vlast.

Stanovništvo koje je naseljavalo predele oko Save pobeglo je u Srem, a ono bliže Dunavu, u Banat. Narod iz unutrašnjosti sklonio se u planine ispred turskih četa koje su po Srbiji pljačkale i harale, ubijale muškarce iznad 15 godina, a žene i decu hvatale i kao roblje ih prodavale u Beogradu i po drugim mestima. Od Stanbol kapije ka Terazijama i od Batal džamije ka Tašmajdanu bili su redovi nabijenih na kolac. Nebojšina kula je ponovo postala mučionica, strašnija nego ikada. Kuće srpskih starešina u Beogradu opljačkane su i spaljene. Tursko stanovništvo koje se posle oslobođenja 1806. iselilo sada se ponovo naseljava u beogradskoj varoši.

Krvava osveta Turaka za poraze koje su doživeli u Srbiji naročito se odrazila u nasilju nad preostalim srpskim stanovništvom.

Sve ovo trajalo je nekolko dana dok nije došao Hursid-paša sa vojskom u Beograd. Njegovim dolaskom proglašena je amnestija i od tada niko više nije smeo vršiti zulume i nepravde. Kada je on napustio Beograd nasilje i teror dostiglo je svoj vrhunac.

Turska nasilja izazvaće najpre Hadži-Prodanovu bunu, a zatim i Drugi srpski ustanak, koji je uspeo zahvaljujuci izmenjenim političkim prilikama u Evropi posle Napoleonovog sloma u Rusiji 1812. Rusija, Pruska, Engleska i Austrija sklopile su takozvanu „Sedmu koaliciju“, pa su u čuvenoj bici kod Lajpciga 1813. potukli Napoleonovu vojsku.

Slika
Prvi srpski ustanak


beogradudevetnaestomveku.wordpress

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Prvi srpski ustanak  |  Poslato: 30 Jun 2012, 03:07
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Srbi sami izvojevali svoje bitke za slobodu

Sretenje, simbol srpske revolucije od Orašca 1804. do donošenja Ustava 1835. godine, spojilo je borbu za nacionalno i građansko oslobođenje. Srpski narod sam je finansirao svoje ustanke i ginuo u njima

Slika

SRETENjE je simbol obnovljene srpske državnosti koji spaja borbu za nacionalno i građansko oslobođenje. Još su zapadni hroničari, savremenici burnog preporoda Srbije, nazvali Srpskom revolucijom period od ustaničkog skupa na Sretenje 1804. do donošenja Sretenjskog ustava 1835. godine.

Ovaj ustav je ukinut posle samo 55 dana, usled zajedničkog pritiska turskog, austrijskog i ruskog carstva koje je zabrinuo "zarazan" i "revolucionarski" slobodarski pravni akt.

Nasuprot njima, 4.000 poslanika i oko 10.000 građana Srbije je klicalo Ustavu Knjažestva Srpskog koji su došli na svečano proglašenje u Kragujevcu. Bila je to konačna pobeda posle dva ustanka, jer je Dimitrije Davidović napisao ustav koji je ukinuo feudalni apsolutizam i u centar pažnje postavio slobodnog građanina.

"Svaki Srbin i bez svake razlike jednak je pred zakonima Srbskim, kako u obrani, tako i u kazni na svim sudovima ot najmanjeg do najvećeg", zapisano je u Sretenjskom ustavu. "Svakomu građaninu Srbskomu otvoren je put k svim činovima u Serbiji, kako se samo nađe, daje sposoban i dostojan k njima. Pri jednakoj sposobnosti predpostavlja se Srbin stranomu. Imanje svakog Srbina, bilo kakvo mu drago, jest neprikosnoveno. Ko se usudi dirnuti u tuđe dobro i imanje, ili prisvajati ga, ili okrnjiti, onaj će se smatrati za narušitelja obštenarodne bezbednosti, bio on ko mu drago i otkud mu drago".

Osmanskim, habsburškim i ruskim carskim kancelarijama bio je zastrašujući ustav proistekao iz duha slobodnih ljudi koji su sopstvenim snagama vaskrsli državu. Iako je Srbija još bila u vazalnom statusu prema Osmanskoj imperiji, gde je još vladalo ropstvo, u njenom vrhovnom zakonu je naglašeno:"Kako rob stupi na Srbsku zemlju, ot onoga časa postaje slobodnim". U tom trenutku robovlasništvo još uvek postoji u Sjedinjenim Državama, Rusiji, Francuskoj, a Velika Britanija ga je ukinula samo godinu dana ranije.

Slika

- Srbi su se osećali kao slobodni ljudi, stvaraoci svoje države, pa su smatrali i da imaju pravo da odlučuju o njoj - govorio je dr Miroslav Svirčević. - Temelj srpske "seljačke demokratije" bio je stav da je svaki Srbin svoj gazda, a ne kmet kao u polufeudalnim monarhijama. Tako je u 19. veku nastao izraz "Srbija - slobodija" ali mit o "hajdučkoj" Srbiji koja je "remetilački faktor" na Balkanu, pre svega u Habzburškoj monarhiji.

Slobodoljubivi Srbi su u "divlju" Srbiju počeli da dolaze još tokom ustanka, o tome upečatljivo svedoči prepiska Dimitrija Stefanovića iz Čerevića koji je 1808. prelazi u Ostružnicu. On poručuje ženi Dafini koja je odbila da ga prati: "Javljam ti da više nikada neću doći u Čerević (kod Beočina u Sremu) jer ja više nikada neću biti pod nekim vlastelinom".

Duh Srpske revolucije bio je suštinski demokratski jer je davao šansu svakom odvažnom i sposobnom, ističe vojni istoričar Branko Bogdanović

- Ustaničke vođe, vojni i politički lideri, potekli su iz naroda i bili su mu bliski - kaže Bogdanović. - Srbi su sami finansirali svoje ustanke i ginuli u njima, učeći na svojim greškama. Zato Srbija, za razliku od okolnih zemalja kojima su drugi pravili državu, nikada nije imala stranu dinastiju. Duh stvoren u ustancima utemeljio je u Srbiji specifičan odnos prema dinastijama, koje su potekle iz naroda pa se smatralo da je legitimno srušiti ih ako ne rade u njegovom interesu.

Istoričari podsećaju da Austrija i Rusija, iako protivnici Osmanskog carstva, nisu htele 1804. da materijalno pomognu samonikli srpski ustanak, jer im je kvario planove o podeli Balkana. Naime, ruska carica Katarina Druga i austrijski car Jozef Drugi su još 1783. potpisali tajni ugovor o podeli "evropske Turske" u kome nije bilo ni pomena o Srbiji.

- Pre nego što su ušli u rat 1787. i 1788. Austrijanci su činili u velikom razmeru korake da organizuju pomoć srpskih dobrovoljaca, da bi se njom što više koristili - zabeležio je istoričar Stojan Novaković. - Austrijski car bacio je oko poglavito na Beograd i Bosnu.

Slika

U austro-turskim ratovima desetine hiljada Srba u dobrovoljačkim frajkorskim jedinicama stekli su vojna znanja i ratno iskustvo. Iako je Beč u tri rata ostavljao Srbe na cedilu i sklapao mir s Turskom, oni su uspeli da izbore 1791. srpsku knežinsku autonomiju i da 1793. povlastice prošire na obnovu i izgradnju crkava, zabranu ulaska Turaka u sela i stvaranje narodna milicije. Porta je 1797. zvanično dozvolila i organizovanje srpske narodne vojske koja je sa carskim trupama ratovala protiv pobunjenih janičara. Kad su 1802. četiri janičarska gospodara, dahije, preuzela vlast u Beogradskom pašaluku i počeli gaze srpske povlastice upaljena je varnica ustanka.

U februaru 1803. na poziv arhimandrita Hadži Ruvima i igumana Hadži Đere u manastiru Bogovađi koji je bio centar ustaničkog pokreta, sastalo se 12 srpskih knezova da dogovore organizovanje ustanka. Sledećeg meseca Hadži Ruvim simbolično iz Nemanjine carske lavre Studenice šalje poslanice kojima poziva narod da se prirema za borbu i pismo šefu austrijske tajne službe Mitezeru kojim traži pomoć u municiji.

Dahije kojima je srpski izdajnik prodao pismo napravili su plan da pobiju prvo srspke knezove i ugledne ljude, zatim sve koji su u predhodnom ratu bili stariji od 10 godina, a ostatak bi prisilili sabljom da prime islam. Seča knezova počela je 23. januara po starom kalendaru u Valjevskoj nahiji, koja je smatrana najopasnijom, a srpski odgovor je bio munjevit. Sačuvani su izveštaji austrijskih obaveštajca, koji javljaju da stanovništvo pruža otpor i odmeće se u šume: "Srbi 23. januara protiv dahija na oružje ustali".

PROPAST USTANKA I BEG KARAĐORĐA

U julu 1812. Rusija je u teškom položaju zbog Napoleonovog napada i sklapa nepovoljan mir s Turskom u Bukureštu. U avgustu u manastiru Vraćevšnica održava se velika skupština kojoj prisustvuju sve ustaničke starešine, članovi Sovjeta i istaknute crkvene ličnosti. Ruski general Ivelić donosi odlikovanja i novac voždu i vojvodama, a zatim im predočava da po odredbama Bukureštanskog mira Srbi moraju ponovo da postanu raja i Turcima vrate gradove i utvrđenja, topove i municiju. Ivetić prenosi i poruku ruskog cara da neće zaboraviti odanost srpskog naroda.

U jesen 1813. Turci s ogromnom vojskom napadaju Srbiju, a Karađorđe krišom odlazi iz zemlje što unosi paniku među deo ustaničkih vođa i boraca koji takođe prelazi u Austriju i Vlašku sa zbegovima od 100.000 nevoljnika. Deo ustaničkih vođa koji su bili opozicija Karađorđu ne napušta Srbiju i vodi očajničke borbe ili se predaje.

Širom Srbije planuli su turski hanovi, dahijske kasarne u srpskim selima, a knezovi su organizovali jedinice ustanika, jer su Srbi u Beogradskom pašaluku već stvorili ozbiljnu i iskusnu vojnu organizaciju.

- Organizatori ustanika bili su obrazovani sveštenici i monasi, komandanti i vojnici bili su odvažni ljudi koji su stekli ratno iskustvo kao frajkori u austro-turskim ratovima - kaže istoričar Borisav Čeliković. - Finansijeri ustanka poticali su iz nove klase "seoske buržoazije"- trgovaca koji su se obogatili posle uvođenja povlastica dobijenih posle Kočine krajine. Najveći među njima bili su rudnički knez Milan Obrenović i Nikola Lunjevica. Ustanak je od početka imao nacionalni i socijalni karakter i zato ga Leopold Ranke, službeni nemački hroničar događaja, vrlo precizno naziva Srpska revolucija. Sretenjski zbor u Orašcu je samo simbol, jer ustanak nije poduhvat i zasluga jednog vođe.

Sagovornik "Novosti" podseća da je još početkom 20. veka veliki srpski istoričar Stojan Novaković argumentovano dokazao da je izbor Karađorđa za vožda, gospodara Srbije, u Orašcu kreiran kao dinastički mit za vreme vladavine kneza Aleksandra Karađorđevića, čime je suštinski zamagljena suština srpske revolucije.

Slika

- Novaković to iznosi 1905. kad su Karađorđevići vraćeni na vlast, što govori o hrabrosti i istinoljubivosti tadašnjih srpskih intelektualaca, što takođe nije nebitno - kaže Čeliković. - On i njegovi učenici tada su vratili na proučavanje velikog srpskog državotvornog poduhvata. Njegovu širinu pokazuje prva velika ustanička skupština u maju 1804. u Ostružnici. Tek tada predstavnici svih pobunjenih nahija izglasavaju Karađorđa za vožda - ratnog vođu, ali donose i prve odluke o uređenju civilne vlasti u ustaničkoj državi i stvaraju diplomatiju.

Već na sledećoj ustaničkoj skupštini pokazao se i problem koji će mučiti Srbiju i u budućnosti, pitanje podela i vladavine prava. Naime, na skupštini u Pećanima aprila 1805. Karađorđe je u revolveraškom obračunu ubio oponenta, orašačkog kneza Teodosija Marićevića i došlo je do prve velike podele među ustanicima. Doktor prava i profesor univerziteta u Harkovu Božidar Grujović, koji je napustio udoban život i priključio se ustanku, predložio je donošenje prvog srpskog ustava koji bi regulisao prava i obaveze vožda, vojvoda, vojske i naroda.

Predlog su prihvatili ugledni knezovi iz zapadne Srbije Nenadovići i Obrenovići i sazvali veliku skupštinu u manastiru Bogovađa, gde je trebala da bude svečano usvojena ustanička "konstitucija", a Karađorđe "miropomazan" kao komandant. Međutim, vožd i njemu bliske starešine bile su protiv donošenja zakona koja bi im ograničili vlast, a podršku mu je dala i ruska spoljna politika koja je smatrala da donošenje "konstitucije" pretvara Srbiju u "revolucionarno gnezdo". Zato je po Karađorđevoj želji skupština održana u Borku, gde je bio okružen svojim pristalicama. Tada je osnovan Praviteljstvujušči sovjet, prva srpska vlada, ali joj nisu određene nadležnosti, a o ustavu nije bilo ni reči. Grujoviću nije dozvoljeno da pročita besedu pod imenom "Slovo", ali srećom prota Mateja je sačuvao ovaj dokument koji je proročanski predvideo šta će se desiti zbog Krađorđeve težnje ka apsolutizmu, samovolje i zloupotreba vojvoda i knezova, korupcije i katastrofalne spoljne politike.

KONSTITUCIJA NI U KANCELARIJI

Rusku, habsburšku i osmansku carevinu, koje nisu imale ustave, razbesnela je smelost vazalne Srbija koja je usvojila Sretenjski ustav.

- Svi su se slagali da je ustav republikanski i revolucionaran, dok ga je turski ministar inostranih dela nazvao "zarazitelnom konstitucijom" - navodi istoričar Danijel Spasojević. - Ruski poslanik u Carigradu Butenjev je čak rekao da je "Srbija u bezdan propala zbog francusko-švajcarske konstitucije", dok je u trenutku kada mu je Mihailo German ponudio na uvid tekst ustava skočio kao oparen i uzviknuo: "Kako? Konstituciju! To ja neću da držim u kancelariji!"

Predviđajući ovakve probleme knjaz Miloš je oklevao da ranije donese srpski ustav, iako su nacrti u tajnosti počeli da se pišu još 1831. godine, odmah posle potvrde statusa Srbije kao autonomne kneževine. U članu 27. ovog nacrta, stoji da je "zajemčena sloboda štame i zabranjena cenzura". Miletina buna, posle koje je donet Sretenjski ustav, samo je ubrzala objavljivanje dokumenta koji je bio spreman još 1834. godine.

- Prvi gospodar i sudija u državi jeste zakon - zapisao je Grujović. - Pod zakonom moradu i gospodari, poglavari i Sovjet Praviteljstvujušči i sveštenstvo i vojinstvo i sav narod biti i to pod jednim i tim istim zakonom. Zakon je državi to što jednom čoveku hrana, piće, vazduh, odelo i kuća, tj. kako čovek, kad hrane, pića i proče nestane, umreti mora, tako i država bez zakona mora da propadne, da opet u ropstvo dođe i da se sasvim rastrgne i pogine. Gdi di je dobro uređena vlast pod zakonom, tu je sloboda, tu je voljnost, a gdi jedan ili više po svojoj volji zapovedaju, zakon ne slušaju no ono što hoće čine, tu je umrlo društvo, tu nema slobode, nema sigurnosti, nema dobra, već je onde pustahiluk i hajdukluk, samo pod drugim imenom.

Vožd je iz Borka poslao Sovjet na čijem čelu su bili prota Mateja i Boža Grujević poslao u zabačeni planinski manastir Voljavču. Međutim, oni su uporno radili i čekali da vožd shvati da su državi neophodne civilne vlasti i zakoni. To se desilo kad je oslobođeno Smederevo. Praviteljstvujušči sovjet je u oktobru 1805. pozvan u nekadašnju prestonicu despotovine gde su donete prve odluke o organizaciji sudstva u ustaničkoj državi.

- Na izvestan način, pre svega je obezbeđena lična i imovinska bezbednost građana - navodi istoričar dr Gojko Desnica. - Rečeno je da je svakom Srbinu i velikom i malom, i bogatom i bednom, slobodno dolaziti u Sovjet radi traženja lične zaštite.


OD PORAZA DO POBEDE

U aprilu 1815. u selu Nevade održan sastanak vojvode Miloša Obrenovića i viđenih ljudi Rudničke nahije na kome je zaključeno da je ustanak jedini izlaz iz očajnog stanja. Trgovac Nikola Lunjevica dao je 1.000 talira za nabavku municije, a Petar Mali, Vukosav iz Tavnika, i Joksa Milosavljević po 500 talira. Odmah potom počinju prvi napadi na Turke, a Arsenije Loma oslobađa Rudnik.

Na Cveti, 23. aprila, u Takovu na narodnom saboru doneta odluka o podizanju Drugog srpskog ustanka, a Miloš Obrenović je izabran za vođu. U novembru 1815. posle niza ustaničkih pobeda i Miloševe diplomatske akcije u Rusiji, Marašli Ali-paša izdaje buruntiju o kraju rata. Uz pomoć Rusije, koja je posle pobede nad Napoleonom ponovo počela da pomaže starom savezniku, Miloš vešto počinje da osvaja autonomiju Srbije.

Na velikoj narodnoj skupštini u Beogradu 30. novembra i 1. decembra 1830. u Beogradu sultanovim beratom potvrđena su prava Srbije kao autonomne kneževine i prava Miloša kao srpskog knjaza. S beogradskih kapija su uklonjeni turski nizami, a na njihova mesta postavljeni srpski vojnici u novim uniformama

Na Sretenje 1835. proglašen je Ustav Knjaževstva Srpskog kojim je Srbija uređena kao zemlja slobodnih građana, jednakih pred zakonom.


večernjenovosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Srpski ustanci  |  Poslato: 21 Jul 2012, 02:08
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Drugi srpski ustanak

Slika

Moć Rusije posle pada Napoleona uticala je na tursko držanje prema Srbiji. Turci su počeli popuštati. Sultan je oktobra 1813. oprostio Srbima zbog ustanka i zabranio Turcima da čine zulume i nepravde. Tada su se mnogi vratili iz šuma svojim kucama, a među njima i knez Miloš Obrenović.

Turci su zadržali knezove po knežinama,a neke obor-knezove po nahijama. Novi beogradski vezir Sulejman-paša Skopljak postavio je kneza Miloša nešto kasnije za oborkneza rudničke, kragujevacke i požeške nahije.

Slika
Miloš Obrenović

Biografija Miloša Obrenovića

Hadzi-Prdanova buna imala je više žrtva nego uspeha. I ovi pobunjenici su mislili na Miloša i uspeli da ga obaveste o njihovolj želji da im on bude vođa u pobuni. Miloš je znao da nije pravi trenutak, bio je posmatran sa svih strana i nije mogao skupiti dovoljno ljudi niti nabaviti oružije. On je bio poslat da smiri bunovnike i oduzme im oružije. Nakon što je uspeo, dobio je puno poverenje Sulejman-paše.Ipak, uspostavljanje nove turske vlasti bilo je praćeno oduzimanjem oružja, otimanjem i pljačkanjem stvari. Pokušaj nekih srpskih starešina da na Bečkom kongresu 1815. zainteresuju Rusiju, Austriju i Englesku da Turci više ne seku, na koplje da nabijaju, robe i haraju nije uspelo, kao ni Hadži-Prodanova buna pred zimu 1814.

Doneo je odluku da će pokret preduzeti u proleće, nakon što napravi detaljan plan. Sa svojim ljudima on je održavao tajne veze. Čak se i najzad oslobodio zatočeništva, napustio Beograd i stupio u direktu vezu sa svojim ljudima, koji su uveliko pripremali teren za novi ustanak, koji će izbiti u toku tog proleća.

U aprilu 1815. buknuo je Drugi srpski ustanak. Posle nekoliko pobeda nad Turcima (oslobođenje Obrenovca, bitka na Ljubiću, kod Požarevca) i posle poraza bosanske vojske pod komandom Ibrahim-paše u Dublju, zapadno od Šapca, Porta je naredila da otpočnu pregovori sa knezom Milošem koji je krajem oktobra 1815. postigao sa rumelijskim valijom Marašli Ali-pašom usmeni sporazum o samoupravi u Srbiji: turski paša u Beogradu ostaje gospodar nad turskim posadama po tvđavama i nad muselinima (vojvodama). Tako je Beograd posle 1815. ostao i turski upravni administrativni centar. Knez Miloš je postao vrhovni knez u Srbiji. On je preuzeo vlast nad narodom i nad knezovima, koji skupljaju danak od naroda koji se plaća odsekom i isplaćuje beogradskom paši preko Narodne kancelarije sa sedištem u Beogradu. Narodna kancelarija u Beogradu bila je upravno telo za svih 12 knežina (nahija) Beogradskog pasaluka, pa je stoga za njene članove iz svake nahije imenovan po jedan knez (titularni). Svi su oni zajedno živeli u turskom Beogradu, dok je knez Miloš živeo podalje od Beograda – u Kragujevcu i Požarevcu.

Posle usmenog sporazuma sa Marašli Ali-pašom, knez Miloš je nastojao da učvrsti svoju vlast u zemlji i da kod Porte u Carigradu izdejstvuje pismenu potvrdu toga sporazuma. Borbu oko glavnog ili prvog starešinstva nad turskim narodom knez Miloš je završio u svoju korist. Sa zavodjenjem lične vlasti Narodna kancelarija u Beogradu je gubila od svog značaja, jer je potpuno potčinjena Milošu. Posle ubistva Karađorđa u julu 1817, knez Miloš je već u novembru te godine sazvao skupštinu u Beogradu koja ga je proglasila za naslednog kneza.

U daljem radu na stvaranju unutrašnje političke samouprave u Srbiji knez Miloš se oslanjao na Rusiju. Akademskom konvencijom 1826. Turska se obavezala da će Srbiji vratiti 6 nahija izvan Beogradskog pašaluka, koje su Srbi oslobodili i držali pod svojom vlašću i da će se Turci iseliti iz Srbije. Ovom konvencijom Srbija je došla pod zaštitu Rusije.

Turski sultan Mahmud II izdao je 03. avgusta 1830. hatišerif o unutrašnjoj političkoj samoupravi u Srbiji. U Beogradu je tim povodom održana velika svečanost na istočnom Vračaru. Hatišerif je obnarodovan kod crkve Sv. Marka na Tašmajdanu 30. novembra 1830. na turskom jeziku, a sutradan na srpskom.

Prema hatišerifu, na čelu Srbije se nalazi nasledni knez Miloš koji će upravljati Srbijom sa Sovjetom sastavljenim od poglavara zemlje. Članovi Sovjeta mogli su biti zbačeni samo ako su radili protiv turske vrhovne vlasti ili protiv postojećih zakona ili uredbi Srbije. Srpsku vladu i srpske interese zastupaće u Carigradu poseban predstavnik; Srbiji će se pripojiti 6 nahija koje su ranije pripadale Karadjordjevoj Srbiji. Srpski knez urediće vojnu silu radi održavanja unutrašnjeg mira, dok će turski garnizoni ostati samo po tvrđavama. Svo tursko varoško stanovništvo iseliće se iz Srbije u roku od godinu dana, a turska imanja biće predata Srbima uz odredjenu otplatu. Ukidaju se spahije i spahiluci. Srbi ce plaćati Porti u novcu odredjeni godisnji danak u koji ce biti uračunate i ranije feudalne rente za ukinute spahiluke. Srpske vlasti ubiraće carinske dažbine. Srbi dobijaju slobodu trgovine po celoj Turskoj sa srpskim pasošima koje će potpisivati srpski knez.

U kulturno-prosvetnom pogledu Srbija je dobila pravo osnivanja bolnica, štamparija, škola i pravo uređenja samoupravne srpske pravoslavne crkve.

Slika
Drugi srpski ustanak


beogradudevetnaestomveku.wordpress


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Srpski ustanci  |  Poslato: 25 Okt 2012, 03:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Himna za Karađorđev ustanak

Kada su beogradske dahije u Valjevu na prevaru prizvale i posekle ugledne srpske knezove, trgovce i sveštenike, sa narodnim ustankom više nije moglo da se čeka. Odmah te zime, 1804. godine, na zboru najuglednijih glavara u Orašcu, za vođu je izabran Karađorđe.

Slika
Karađorđe

On je ubrzo podigao na noge sve u Beogradskom pašaluku što je moglo da nosi oružje, od domaćina do hajduka. Daleko odatle, u Trstu, tada velikom središtu srpskih iseljenika, jedan Srbin se naročito obradovao vestima iz "zemlje praroditelja".

Bio je to Dositej Obradović, nekadašnji monah fruškogorskog manastira Hopovo, rodom iz Čakova, iz rumunskog dela Banata. Časni starac je već imao 65 godina i za sobom bogat život putnika, prosvetitelja, učitelja i književnika. Konačno zaradivši za udoban život, nastanio se u gradu koji je tada bio glavna luka austrougarske prekomorske trgovine.

Ušteđevina za ustanak

Razleteo se Dositej među tršćanskim Srbima da prikupi pomoć za svoju braću po krvi, i sam poslavši 400 forinti, polovinu svoje ušteđevine, čuvane za poslednje godine života. Drugu polovinu je odlučio da ponese sa sobom u Beograd, da bi tamo kupio kuću i otvorio štampariju.
Ali, na vest o Karađorđevom ustanku u Srbiji, Dositej je otkazao dotadašnju prividnu podaničku vernost caru u Beču i bez oklevanja stao uz ustanike.

U rodoljubivoj groznici i želji da na sve moguće načine pomogne svojoj braći, Dositej je u jednom dahu ispevao i stihove koji su se kasnije našli u konkurenciji za službenu himnu Srbije. Tu, "Pesnu na insurekciju (ustanak) Serbijanov" je 1804. kao buditeljski manifest umnožio i razaslao njene stihove među Srbe.

Posvetio ju je Karađorđu, a obraćao se majci Srbiji: "Vostani, Serbije! Vostani, carice! I daj čadom tvojim videt' tvoje lice! Obrati serdca ih i očesa na se, i daj njima čuti slatke tvoje glase. Vostani, Serbije! Davno si zaspala, u mraku ležala. Sada se probudi, i Serblje vozbudi!" Tako je Prvi srpski ustanak dobio svoju himnu.


vestionline


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 20 Jan 2017, 00:45
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TICANOVA BUNA (1807): SREMCI PROTIV SPAHIJA (1)
KURIROV FELJTON: Atentati, bune i nemiri u Srbiji


Knez iz Vognja digao je 15.000 ljudi na oružje, ali je Austrija ugušila bunu, a njega raščerečila

Slika
Stefan Stratimirović

Prvi srpski ustanak probudio je nacionalna osećanja ne samo kod Srba, koji su bili pod viševekovnim turskim ropstvom, nego i kod njihovih sunarodnika preko Dunava i Save. I kod Srba koji su živeli u Austrijskom carstvu probudila se želja za slobodom.

Povodeći se za Karađorđevim ustanicima, Sremci su 3. aprila 1807. godine digli bunu protiv plemstva, odgovornog za njihov život u bezmernom siromaštvu.

Najveći deo tadašnjeg Srema bio je svojina kneževa Odeskalkija. Oni su živeli u Rimu, a vođenje imanjima poveravali su upraviteljima, koji su nemilosrdno eksploatisali i cedili kmetove.

Poziv seljacima

Ustanak je pokrenuo seoski knez u Vognju Teodor Avramović Tican, koji je pozvao seljake iz Buđanovaca, Brestača, Subotišta, Dobrinaca, Sibača, Petrovca, Bešenova i drugih mesta da „odmah sutra pošlju u Voganj izaslanike i druge ljude pod oružjem“.

Sve u svemu, diglo se 15.000 seljaka iz 45 sela. Pošto je Voganj u ravnici i nije podesan za odbranu, pobunjenici predvođeni Ticanom, učiteljem Andrijom Popovićem, Pantelijom Ostojićem i Markom Ognjanovićem, odmetnuli su se na Frušku goru, u Vrdnik. Odatle su diplomatski poručili da oni priznaju carsku vlast, ali da se bore protiv bezdušnih spahija. Usledili su napadi na spahijske magacine i imanja, pa su austrijske vojne vlasti zamolile mitropolita Stefana Stratimirovića (1790-1836) da posreduje.

Na pregovorima u manastiru Ravanica u Vrdniku Stratimirović je seljacima preneo ponudu Beča: opšte pomilovanje, osnivanje posebne komisije za seljačke žalbe i ostavljanje na uživanje već zauzete zemlje - ako odmah polože oružje. Pobunjenici su pristali - svi osim nekadašnjeg graničara Teodora Avramovića Ticana, rodom iz sela Jazak, i njegove čete. On je napustio Vrdnik i otišao dublje na posed kneževa Odeskalkija. Tu je 9. aprila, posle žestoke bitke s carskim vojnicima, uhvaćen i zatvoren u Irigu. Razvalivši rešetke na prozoru pobegao je iz zatvora, ali su ga stigli na Savi, odakle je pokušao da se prebaci u Srbiju. Osuđen je na smrt mučenjem na točku i čerečenjem.

Buna je, međutim, sticajem okolnosti na Vrdnik ostavila posledice koje će trajati narednih 25 godina. Kad je mitropolit Stratimirović, posle pregovora, odlazio iz Vrdnika, pobunjeničke straže su na izlasku iz sela hicima u vazduh javile da je prošao. Mitropolit je, međutim, pomislio da su pucali na njega. Prek kakav je bio, kad je došao u Karlovce, bacio je anatemu, odnosno iz crkvene zajednice isključio je Vrdnik. To je značilo da nijedno svešteno lice ne sme nogom da kroči u Vrdnik, a kamoli da obavi neki verski obred ili administrativnu dužnost.

Slika
Selo stradalo zbog ustanka... Vrdnik

Odsečeni zbog anateme

Jedan hroničar beleži: „Kako su godine prolazile, selo je postalo potpuno odsečeno od ostatka civilizovanog sveta, pa je napuštalo i njegove običaje. Nekrštena deca nisu išla u školu, brakovi nisu sklapani, niti su pokojnici sahranjivani, kuće su postajale zapuštene i oronule jer je bačeno prokletstvo povlačilo i određene ekonomske posledice. Čim bi palo veče, meštani su se zavlačili u trošne domove, štiteći se raznim bajalicama protiv zla koje bi mogli da im nanesu vampiri i vukodlaci.“

Tek 1832. godine mitropolit je poslao sveštenika u Vrdnik.
IZOSTALA POMOĆ POPA LUKE I KARAĐORĐA
Pobunjeni seljaci iz Srema pisali su Karađorđu da su spremni da se protiv mađarskih spahija bore do kraja i da su spremni za ujedinjenje sa Srbijom. Šabački oborknez, pop Luka Lazarević, koji im je geografski bio najbliži - s druge strane Save - upozoravao je vožda da se ne zaleće pošto je Srbija imala dugačak front prema Turskoj. Tako su Tican i Sremci ostali bez pomoći iz Srbije.

Dogodilo se 1807.

- Srbi pod vođstvom Karađorđa oslobađaju Beograd
- Američki Kongres usvojio je zakon o zabrani uvoza robova
- Nisefor Nijeps patentirao je prvi motor s unutrašnjim sagorevanjem
- Robert Fulton uspostavio je prvu redovnu parobrodsku liniju
- U Velsu je otvoren prvi međunarodni fudbalski stadion


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 20 Jan 2017, 22:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (2)
HADŽI PRODANOVA BUNA: Ustanak osuđen na propast


Buna protv Turaka planula neplanirano, u lošem trenutku, pa Miloš Obrenović nije hteo da se pridruži ustanicima

Slika

Posle sloma Prvog srpskog ustanka 1813. godine, Turci su nastavili da sprovode teror. Sulejman-paša Skopljak slao je naoružane odrede da po selima, pod izgovorom da traže oružje i hajduke, pljačkaju, povećao je poreze, a nametnuo je i kuluk za opravku Beogradske tvrđave. Bilo je pitanje vremena kada će se potlačeni narod opet dići...

U leto 1814. požeški upravitelj Latif-aga sklonio se s pratnjom od kuge u manastir Trnava u Dragačevu. Na dan 16. septembra, kad su Latif-aga i vojvoda iz Prvog srpskog ustanka Hadži Prodan Gligorijević, nastanjen u Trnavi, bili nekim poslom u Karanovcu, današnjem Kraljevu, u manastiru su se posvađali Latif-agini ljudi i Srbi, koje su predvodili Hadži Prodanov brat i iguman Trnave Pajsije. Oni su zarobili Turke i među sobom podelili njihove stvari. Znajući da će uslediti turska odmazda, Hadži Prodan se odmah odmetne i počne da skuplja vojsku u požeškoj, kragujevačkoj i jagodinskoj nahiji, s namerom da digne opšti ustanak.

Miloš odbio glasnika

Istovremeno, pošalje glasnika Milošu Obrenoviću, pozivajući ga da se stavi na čelo ustanika, „sa onako istom vlašću kakvu je Kara-Ðorđe imao u prošastom“.

Miloš ga, međutim, odbije. Italijan Bartolomeo Kuniber, Milošev lekar, ovako je to opisao: „Vreme i okolnosti behu rđavo izabrani; zima se približavaše; bejaše oskudica u hrani, oružju i novcu, a kuga još bešnjaše. Bilo se bojati da Srbi, u radu na poslovima oko tvrđave beogradske, ne budu zadržani kao taoci, ili da ne plate životom za bunu svojih sunarodnika.... Mesta koja su trebala služiti za utočišta, kao u Prvom ustanku, ženama i deci, ne behu još nimalo pripremljena; ostaviti svoje porodice po selima značilo je predati ih u ropstvo i ostaviti ih na milost i nemilost surovom neprijatelju; skloniti ih po skrivenim mestima (zbegovima) u dubini šuma značilo je osuditi ih da pomru od zime na oštrom vremenu... Odmerivši sve ove okolnosti, Miloš jasno uvide da buna koja se spremala buknuti ne može imati dobroga ishoda, i da bi se narod, kad bi je hteo potpomoći, izložio nedoglednim nesrećama i očiglednoj propasti. On, dakle, poruči Hadži Prodanu i ostalim ustanicima da se maknu toga preduzeća.“

I ne samo da im je to poručio nego je ponudio je veziru Sulejman-paši svoju pomoć u gušenje bune, u zamenu za obećanje da će biti oprošteno svakome učesniku bune koji se preda, izuzev Hadži Prodana i njegove braće. Zajedno s Turcima, Miloš je ugušio bunu, uz veći otpor samo u kragujevačkoj nahiji. Ustanici su kod Knića izvojevali pobedu, ali su se potom razišli kućama, a Hadži Prodan je prebegao u Austriju, pa je buna tako propala.


Slika
Prkosio Turcima... Beograd na početku 19. veka Prkosio Turcima... Beograd na početku 19. veka

Pogubili 300 najistaknutijih

Sulejman-paša, međutim, nije održao reč. Iz jagodinske i kragujevačke nahije pokupljeno je oko 300 istaknutih ljudi i u okovima sprovedeno u Beograd, gde su pogubljeni, a jedan od izazivača ustanka, iguman Pajsije, nabijen je na kolac. Pobunjeni krajevi, a zatim i Beograd, postali su velika kasapnica Srba.

Turski ministar spoljnih poslova, objašnjavajući austrijskom poslaniku zašto se u Srbiji sprovodi teror, kazao je „da ta raja mora pomreti, koja se tako često buni“.

Hadži Prodan je iz Austrije pobegao u Vlašku, a odatle u Grčku, gde je 1821. godine učestvovao u ratu protiv Turaka. Umro je četiri godine kasnije.

SUROVA OSVETA TURAKA

Ljuba Nenadović u „Prilozima za srbsku istoriju“ ovako opisuje Beograd posle propasti bune: „Sa zidova gradskih i varoških karaula štrčale su motke i kočevi s odsečenim glavama, oko kojih se gavranovi skupljaju; odmah izvan varoši, naročito pored glavnog puta od Stambol-kapije ka Terazijama i od Batal džamije ka Tašmajdanu, nepokopane i unakažene lešine oko kojih se psi otimaju, ili još živi mučenici na kolju, koji se po dva-tri dana bore s dušom.“

DOGODILO SE 1807.

U Hercegovini hara kuga

London dobija ulično osvetljenje na gas

Džordž Stivenson testira parnu lokomotivu

Vuk Karadžić štampa prvu gramatiku srpskog jezika

U Beču se održava premijera Betovenove opere „Fidelio“


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 21 Jan 2017, 21:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (3)

UBISTVO KARAĐORĐA: Vožd je morao da umre

Karađorđev povratak u Srbiju predstavljao je ozbiljnu pretnju prevlasti Miloša Obrenovića

Slika

Pošto je nakon propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine izbegao u Austriju, Karađorđe je boravio u Rusiji, a onda se pridružio ustanicima protiv Turaka u Grčkoj. Uz njihovu pomoć - jer mu ruski dvor, iz obzira prema Turcima, nije dozvoljavao povratak u Srbiju - Vožd se u julu 1817. vratio u domovinu.

S lažnim dokumentima, ofarbane sede kose i brkova u crno, sa jednim slugom iz Banata je preko Dunava prešao u Ram u Srbiji, a odatle u Veliko Orašje. S kumom Vujicom Vulićevićem sreo se uveče na groblju u Velikoj Plani, zatraživši od njega da pozove Miloša Obrenovića na dogovor o zajedničkoj borbi protiv Turaka.

Pretnja pregovorima

Miloš u tom trenutku nije hteo da ratuje i Karađorđe je predstavljao pretnju njegovim pregovorima s Turcima, ali i njegovom ličnom autoritetu. U „Istoriji srpskog naroda“ Vladimir Ćorović piše: „Može se misliti kakav je utisak učinila na Miloša vest o Karađorđevom dolasku. On sam veli da se ‚prenerazio‘.

Primiti ga značilo je pomoći glavnog takmaca, još uvek popularnog i veoma opasnog i po ličnim osobinama i po uticaju, i dati povoda Turcima za kakve oštrije mere. Ali je bilo još teže odbiti ga silom, pa izazvati, možda, građanski rat, u kome Miloš teško da bi odneo pobedu. Ostajalo je, ako se to neće, samo troje: ili da se Karađorđe protera iz zemlje, ili da se preda Turcima, ili da se potajno ubije.“

Da sa protera, nije bilo lako, a Miloš se bojao besa naroda ako ga preda Turcima. Zato se odlučio na ubistvo, i o tome obavestio beogradskog Ali-pašu Marašliju, koji je takođe želeo Karađorđevu smrt. Miloš je Vulićeviću naložio da ubije svog kuma i gosta.

Vujica je u Radovanje poneo omiljenu Voždovu hranu: pogaču, jagnjeću plećku i sir, i sreo se s Karađorđem 25. jula. Zajedno su večerali, a pred zoru Vulićevićev sluga Nikola Novaković Karađorđa je ubio sekirom. Verovalo se da Karađorđa metak neće! Zatim mu je jataganom odsekao glavu i ubio Karađorđevog pratioca Nauma. Za to vreme Vujica je ležao glave pokrivene kabanicom. Da ne gleda!

Slika
Krvavo... Tragičan kraj Karađorđa

Nakon ubistva, Vulićević se uputio u Smederevsku Palanku, a Novaković je ostao na mestu zločina. Vlasniku kolibe u kojoj se ubistvo desilo naredio je da mu ispeče jagnje, i tu se uz pečenje i rakiju, pored obezglavljenih tela, gostio. Navodno je bio kivan na Karađorđa što mu je brata, zbog kukavičluka u boju na Deligradu, osudio na smrt. Zatim se pridružio Vujici u Palanci, ponevši iz Radovanja glave ubijenih i Karađorđeve stvari: odelo, sablju, orden ruskog cara i bisage, u kojima su našli 4.000 dukata. Zatim je produžio put do Beograda i glave i ove stvari odneo Milošu.

Vujica Vulićević je završio život prezren i osuđen od naroda zbog ubistva kuma. U krajnjoj sirotinji, poslednje dane je proveo u rodnom selu Azanji, gde se teško razboleo. Prema nekim izvorima, 1828. godine otrovao ga je Gmitar Petrović, Karađorđev rođak. Deca njegovog sina i ćerke rano su umrla, ne ostavivši potomstvo.

Telo na Oplencu

Nikola Novaković je 1850. godine poludeo i udavio se u reci. Sin mu je umro mlad, a ćerka je, takođe, poludela.

Na mestu ubistva u Radovanjskom lugu danas se nalazi crkva Zahvalnica, koju je 1930. godine podigao Karađorđev praunuk kralj Aleksandar I Karađorđević. Njegovo telo, naime, docnije je preneto u Topolu, gde danas počiva u mauzoleju na Oplencu.
POKAJNICA

Legenda kaže da je Vujica Vulićević, sat vremena pošto je pešice krenuo iz Radovanjskog luga, seo na jednu livadu da predahne. Tu je postao svestan težine učinjenog dela i pokajao se... Sledeće godine, na nagovor svoje žene Ljubice, Miloš Obrenović pomogao mu je da na tom mestu podigne manastir Pokajnicu.

U jesen 1990. Arkan je ovde doveo 26 navijača Zvezde i proglasi ih Srpskom dobrovoljačkom gardom, a sebe za komandanta.
Dogodilo se 1817.


Nemački pronalazač Karl Drajs je napravio prvi bicikl

Rođen francuski enciklopedista Pjer Atanaz Larus

Džordž Stivenson testira parnu lokomotivu

Sporazum Španije i Britanije o zabrani trgovine robljem

U njujorškoj ulici Vol strit počela je s radom Njujorška berza


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 21 Jan 2017, 21:41
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI: VUČIĆEVA BUNA (4)

KURIROV FELJTON: Ovo je čuveni gospodar Vučić

Onog dana kad se vratio u Srbiju, knez Mihailo ga je proglasio odmetnikom i ucenio njegovu glavu

Slika

Svakako najmoćniji čovek u Srbiji posle vladara koji su se smenjivali tokom prve polovine 19. veka bio je Toma Vučić Perišić. Rođen je 1788. godine, a pred Prvi srpski ustanak kratko vreme pohađao je školu. Nikad nije naučio da piše, samo je znao da čita štampana slova, i kao državnik bio je pretplaćen na razne listove, ali je u javnosti krio da zna da čita „da mu ne bi škodilo kod naroda“.

Posle 1804. godine prošao je vojnu obuku i postao član Karađorđeve garde, a nakon sloma Prvoga srpskog ustanka ostao je u Srbiji, pa je 1814. stupio u službu Miloša Obrenovića, čime započinje njegov politički uspon. Narednih 13 godina čvrstom rukom je upravljao Gružom i surovo gušio bune koje su nicale protiv Miloševe samovolje.

Milošev čovek

Svoj položaj koristio je za bogaćenje, tvrdeći da trguje u Miloševo ime, zbog čega ga je knjaz kažnjavao. Kad je 1837. godine konačno pao u Miloševu nemilost, prešao je na stranu opozicije, koja je tražila da se kneževa vlast ograniči Ustavom.

Pola godine pošto mu je vlast ograničena, Miloš Obrenović se 1. juna 1839. godine odrekao kneževskog dostojanstva, a dva dana potom napustio je Srbiju. Na prestolu ga je formalno nasledio njegov teško bolesni sin Milan, za kog jedan izveštaj kaže da je“malo utekao od idiota“, ali je stvarnu vlast vršilo namesništvo koje su činili Jevrem Obrenović, Toma Vučić i Avram Petronijević. Knez Milan umro je posle nepune četiri nedelje, i sada je bio red na Miloševog mlađeg sina Mihaila da vlada.

U Srbiji su tada jačale pristalice povratka Karađorđevića na presto, a mržnja koju su narod i neki velikaši osećali prema Milošu prenela se i na mladog kneza. S druge strane, i Mihailo je, mlad i ćudljiv, izazivao netrpeljivost. Do sukoba je došlo kad mu je sultan Vučiča i Petronijevića imenovao za tutore. Pristalice Obrenovića, uz podršku vladara, tad su izazvali nemire kako bi „mladog kneza spasli iz tutorskih kandži“, pa su Vučić, Petronijevič i dosta njihovih pristalica morali da napuste svoje položaje, a zatim i da beže iz Srbije u Tursku. Vratili su se 31. avgusta 1842. godine preko Smedereva, zahvaljujući zalaganju sultana, i odmah podigli bunu.

Istog dana knez Mihailo Vučića je proglasio odmetnikom i ucenio njegovu glavu na veliku sumu novca. U Smederevo je poslao četu vojske, ali su oni usput saznali da je buna mnogo veća nego što se mislili, pa su se oko ponoći vratili u Beograd.

Mihailo, njegov stric Jevrem i majka Ljubica tad su odlučili da svi zajedno, na čelu beogradskog garnizona od 500 vojnika, odmah, u zoru 1. septembra pođu u Kragujevac, gde se nalazila artiljerija. Napredovali su sporo, jer su sačekivali da im s raznih strana pristupi pojačanje i zato što su usput kažnjavali Vučićeve pristalice. Njihove odsečene glave po kneževom naređenju isticane su na motkama duž puta.

Sukob s Mihailom

Svestan da će pobediti onaj ko preuzme topove, Vučić je požurio iz Smedereva. U Kragujevac je stigao 3. septembra i vojska mu je odmah predala artiljeriju i municiju. Tada je uz sebe imao 5.000 naoružanih ljudi. Dan kasnije stigao je i Mihailo sa 15.000 vojnika.

Do okršaja je došlo na Metinom brdu. Prve ispaljene granate, iako preko glava vojnika, unele su paniku u Mihailove redove, pa je on morao da se povuče. S prikupljenim ostacima vojske Mihailo je i 5. i 6. septembra pokušao da se suprotstavi Vučiću, ali je oba puta artiljerija imala odlučujuću ulogu.

Uveče 6. septembra knez Mihailo prešao je u Zemun, a Vučić je 7. septembra formirao privremenu vladu, koja je 14. septembra 1842. godine na presto dovela Karađorđevog sina Aleksandra.

SUROVA KAZNA

Kad se Miloš Obrenović 1859. vratio na vlast, Vučić se zatvorio u svoju kuću blizu Kalemegdana, gde je imao toliko oružja i municije da se Miloš bojao tuda da prođe. Knez je ipak uspeo da ga na prevaru izvuče iz kuće i onda ga zatvori. Umro je u leto 1859. godine, po svemu sudeći - otrovan.
Sahranjen je na groblju na Tašmajdanu, bez odela, samo u gaćama i košulji.
DOGODILO SE 1842.

U SAD počinje da se koristi anestezija pri vađenju zuba i hirurškoj intervenciji

***

U Engleskoj patentiran parni čekić

***

U Češkoj počinje proizvodnja piva „pilsner“

***

Engleska kraljica Viktorija je prvi monarh koji putuje vozom


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 22 Jan 2017, 20:24
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
FELJTON: ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI - UBISTVO KNEZA MIHAILA (5)

SMRT JE VREBALA U KOŠUTNJAKU: Knez Mihailo ubijen dok je bio u kočiji!

Srpskog vladara metak je iz kočije oborio na zemlju, a onda ga je Kosta Radovanović dokrajčio nožem

Slika

Mihailo Obrenović, najmlađe dete kneza Miloša i kneginje Ljubice, rođen 1823, bio je knez Srbije od 1839. do 1842. i od 1860. do 1868. Njegova prva vladavina završila se zbacivanjem 1842, a druga ubistvom.

Veze sa Evropom

Opšta je ocena istoričara da je Mihailo po dolasku na presto imao velike ciljeve koje je želeo da sprovede u delo. Pre svega je želeo da oslobodi Srbiju od turske vlasti, ali je takođe želeo i da je modernizuje, poveže sa Evropom.

Na dvorovima Pariza, Beča, Londona, Berlina i Petrograda zvali su ga „prince Michel“. Mlad, obrazovan, naočit i aristokratskih manira bio je svuda rado viđen gost. U zvaničnoj audijenciji bio je kod kraljice Viktorije, cara Napoleona III, cara Aleksandra II i dva sultana, Abdul-Medžida i Abdul-Hamida...

U smiraj dana 29. maja 1868. godine, u pratnji ordonansa Svetozara Garašina i poslužitelja, izvezao se u kočijama u Košutnjak s Katarinom Konstantinović, rođakom u koju je bio zaljubljen, njenom majkom Ankom i bakom Tomanijom Obrenović, koja je knezu bila strina.

U Košutnjaku su ih čekali atentatori s namerom da ubiju kneza Mihaila i da ponovo dovedu na vlast Aleksandra Karađorđevića. To su bila braća Ðorđe i Kosta Radovanović, Lazar Marić i Stanoje Rogić. Treći brat Radovanovića, Pavle, bio je mozak ove grupe. On je bio advokat i dva puta kandidat za narodnog poslanika. Kosta se uspešno bavio proizvodnjom i trgovinom sapuna, dok je Ðorđe kao trgovac bankrotirao. Četvrti njihov brat Ljubomir bio je uhapšen zbog falsifikovanja, a knez Mihailo odbio je da ga pomiluje, čime je navukao mržnju Radovanovića na sebe. Atentator Marić je jedno vreme bio predsednik Okružnog suda u Požarevcu, ali mu je karijera propala zbog ubistva supruge, dok je Rogić bio trgovac.

Kad je kneževa kočija naišla na zasedu, prvi metak u kneza opalio je Kosta Radovanović, a onda su zapucali i ostali. Marić je ranio Katarinu, a zatim ubio Anku, dok je Rogić ranio Garašanina, koji se onesvestio. Lakše ranjena Katarina i poslužitelj pobegli su u šumu, dok je Tomanija posle prvog pucnja uspela da pobegne ka gradu i javi o atentatu. Kneza Mihaila i Anku, koji su ležali na zemlji, dokrajčio je nožem Kosta Radovanović.

Obaveštene o ubistvu kneza, vlasti su brzo preuzele kontrolu nad državnim institucijama i vojskom, tako da prevrat nije uspeo.

U toku juna i jula suđeno je atentatorima i njihovim pomagačima, ukupno osamnaestorici. Četrnaestorica su osuđena na smrt, među njima i Ljubomir Radovanović, iako je u vreme atentata bio u zatvoru. Smrtne presude izvršene su streljanjem na beogradskoj Karaburmi, čemu je prisustvovalo deset hiljada ljudi!

Smrt kapetana

Pravnik i publicista Ivan Janković navodi jedan zapis o masovnom pogubljenju atentatora 28. jula 1868. godine: „Svu četrnaestoricu privezali su uz kočeve. Posle toga su prvome (Vidoju Ivkoviću) zavezali oči, a iz stroja su istupila četiri žandarma i na dati znak opalila. Vidoje se srušio mrtav, dva čoveka su priskočila i odrešila ili odsekla uže i bacila telo u jamu. Na isti način je streljan i drugi osuđenik, pa redom jedan za drugim svi ostali. Nisu bili svi smrtno pogođeni i na njih su ponovo pucali. Ni to nije sve: u pokušaju da dokusuri jednog osuđenika, žandarm je promašio i pogodio kolac, a rikošet je na mestu ubio žandarmerijskog kapetana koji je prisustvovao izvršenju.“

Na zahtev namesnika i vlade u Beogradu, u Pešti je pred sud izveden Aleksandar Karađorđević zbog podstrekavanja na zaveru. Oslobođen je krivice. Tvrdilo se da je ovaj Karađorđev sin potkupio sudije.

Slika

VEZA: POKVARIO ODNOSE S RUSIJOM

U svojoj knjizi „Vlada Aleksandra Obrenovića“ Slobodan Jovanović, istoričar, političar i pravnik, godine 1931. beleži: „U našoj istoriji 19. veka pad naših vladalaca, kao po nekoj fatalnosti, dešava se u vreme njihovih rđavih odnosa s Rusijom... Mihailo nije oboren nego ubijen, ali na nekoliko meseci pred svoju pogibiju i on je bio pokvario odnose s Rusijom, i to je bez sumnje moglo dati kuraži njegovim protivnicima.“

DOGODILO SE 1868.

U Velikoj Britaniji je poslednji put izvršena smrtna kazna javnim vešanjem
***
Tomas Edison je patentirao uređaj za snimanje glasa
***
U SAD general Džordž Kaster porazio Čejene
***
U Londonu postavljen prvi semafor na svetu
***
U Parizu se organizuje masovna biciklistička trka


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Atentati, bune i nemiri u Srbiji  |  Poslato: 23 Jan 2017, 16:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
ATENTATI, BUNE I NEMIRI U SRBIJI (6)

KURIROV FELJTON: Atentat na kneza Milana

Žena streljanog pukovnika Jevrema Markovića nije Milanu Obrenoviću mogla da oprosti smrt svog muža

Slika

Uoči odlaska na bojište u Drugom srpsko-turskom ratu, vojska je polagala svečanu zakletvu. Na Stanovljanskom polju kod Kragujevca, međutim, 25. novembra 1877. vojnici jednog od šest postrojenih bataljona u tom svečanom trenutku gromoglasno su uzviknuli: „Nećemo da se zakunemo“ i uz pucnjavu u vazduh nahrupili ka Topoli. Ova varoš je četiri dana bila pobunjenički centar, a onda je buna ugušena.

Docnija istraga utvrdila je da je buna bila delo simpatizera Petra Karađorđevića, ali da on nije umešan, kao ni visoki politički krugovi u zemlji, već da su je podigli seoski trgovci i neki podoficiri i da je bila veoma loše organizovana.

Slika
Saborna crkva

Topolska buna

Uprkos tome, knez Milan Obrenović je ovaj događaj, nazvan Topolskom bunom, iskoristio da se obračuna sa političkim neprijateljima. Od 70 osoba optuženih za veleizdaju, na smrt su osuđena 23, a od njih su šestorica streljana. Među streljanima je bio i pukovnik Jevrem Marković.

Ovaj oficir, brat socijaliste Svetozara Markovića, uživao je veliki ugled u narodu. Milan se pribojavao da Marković ne proširi svoj uticaj na ostale oficire, pa je odbio da ga pomiluje, iako je to od njega tražio ceo ministarski kabinet. Jevrem Marković je zbog navodne umešanosti u bunu uhapšen naknadno, tek kad je okončan Drugi srpsko-turski rat, u kom je pokazao izuzetnu hrabrost i dobio nekoliko ruskih odlikovanja.

Slika
Žrtva... Pukovnik Jevrem Marković

Milan je ipak naredio njegovo streljanje i on je 1878. pogubljen u u Bukovičkoj šumi pokraj Aranđelovca.

Za njim je ostala udovica Jelena Ilka Marković (38). Kad je došla na njegov grob, beleže hronike, pala je na zemlju i izgovorila: „Kad ne bi sretan da imaš sina koji će te osvetiti, onda ću te ja osvetiti!“

Uz zalaganje predsednika vlade Milutina Garašanina lično, dobila je pravo da otkopa zajedničku raku i da Jevremovo telo, pod uslovom da ga sahrani u najužem porodičnom krugu. Osvetu je dugo spremala...

Slika
Neuspešni atentator... Ilka Marković
Sredinom 1882. iznajmila je sobu tik uz Sabornu crkvu i tu svakog dana, ujutru i uveče, palila sveću. Tako nije bila sumnjiva kad je, s pištoljem skrivenim ispod odeće, 11. oktobra ušla u crkvu dva sata pošto će tu doći kralj Milan s kraljicom i svitom. Sačekala je povoljan trenutak, uperila cev u kraljev potiljak i povukla obarač. Ali nije bila vešta u rukovanju oružjem, pa je metak ranio jednu građanku. Žandarmi su je sprečili da puca drugi put.

Istraga je trajala mesecima. Iako je uporno tvrdila da nije imala saučesnike, pohapšeno je nekoliko njenih prijatelja i poznanika, ali je samo Jelena Lenka Knićanin osuđena kao saučesnica.

Slika
Meta... Knez Milan Obrenović Meta... Knez Milan Obrenović

Tortura u zatvoru

Ilka je mučena u zatvoru. Postoje svedočanstva da je hranjena samo slanom ribom i mučena žeđu, tako da se jednom, kada je spazila baru punu prljave vode, „pojurila kao pobješnjela i stropoštala se u tu baru da se napije vode, ali ju je stražar brzo izvukao i nije dao da se napije“.

Suđenje Ilki Marković trajalo je tri sata. Na pitanje kaje li se zbog toga što je učinila, odgovara da jedino žali što nije pogodila. O razlozima atentata rekla je da je to učinila da bi „muža osvetila i Srbiju spasla od opakog, sebičnog ubojice“.

Ilka Marković je bila osuđena na smrt, ali je pod pritiskom javnosti pomilovana i upućena u zatvor. Nekoliko nedelja kasnije, u februaru 1883, zatekli su je udavljenu peškirom u ćeliji. Službeni nalaz je bio: samoubistvo gušenjem, ali je zatvorski lekar izdvojio mišljenje i napisao „da je Ilka nasilnom smrću ubijena od drugoga, a da se nije sama ubila“.

U priču o samoubistvu javnost u to nije poverovala, pogotovo što je nekoliko dana kasnije poginuo vojnik koji je stražario pred Lenkinom ćelijom.

SRCE POPUSTILO ZBOG MUČENJA

Po odlasku kralja Milana Obrenovića sa vlasti, javili su se svedoci koji su tvrdili da je Jelena Lenka Knićanin ubijena tokom istrage - nenamerno. Na nju je, naime, vršen pritisak da u Ilkin atentat uvuče i neke istaknute političare, Milanove protivnike, pa joj je zbog mučenja popustilo srce.

DOGODILO SE 1882.

Robert Koh otkrio uzrok tuberkoloze
Na Divljem zapadu u SAD ubijen Džesi Džejms
Žene u Velikoj Britaniji stekle pravo da stiču i raspolažu svojom imovinom
Nikola Tesla izmislio obrtno magnetno polje, na osnovu čega je docnije konstruisao elektromotor


kurir

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 64 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker