Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:38


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 03:39
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Karađorđevići

Karađorđevići su srpska kraljevska porodica koja je vladala Srbijom i Jugoslavijom. Njen rodonačelnik je vožd Đorđe Petrović - Karađorđe. Na vlasti su bili 1804—1813, 1842—1858. i 1903—1945, kada je Jugoslavija postala republika.

Slika

Osnivač i rodonačelnik dinastije Karađorđevića je vožd Đorđe Petrović - Karađorđe koji je podigao Prvi srpski ustanak (1804). Po propasti Prvog srpskog ustanka (1813), Karađorđe se povukao iz Srbije.

Onda je 1815. izbio Drugi srpski ustanak pod vođstvom Miloša Obrenovića i uspostavila se dinastija Obrenovića na vlasti u Srbiji. Zaslugom ustavobranitelja na vlast u Srbiji je 1842. došao Karađorđev sin Aleksandar koji je bio na vlasti do 1858. godine kada je na Svetoandrejskoj skupštini ponovo vraćen na vlast knez Miloš Obrenović.

Posle majskog prevrata (1903) prestala je da postoji dinastija Obrenovića i na vlast je pozvan Aleksandrov sin, Karađorđev unuk Petar. Kraljevina je zvanično ukinuta 1945. godine, a kraljevska porodica je bila u egzilu. Sin kralja Petra II, princ Aleksandar, došao je sa suprugom 2001. godine u Srbiju i žive u dvoru na Dedinju.

Mauzolej Karađorđevića je na Oplencu kod Topole.

Imovinu Karađorđevića nova vlast je oduzela 1947. godine

Slika

Porodični pravilnik

Prema Porodičnom pravilniku za članove Kraljevskog doma iz 1909, članovi Kraljevskog doma su: kralj Petar I, njegovi sinovi — prestolonaslednik Aleksandar i kraljević Đorđe; njegova kći Jelena, do udaje njene; njegov brat knez Arsen Karađorđević sa sinom knezom Pavlom A. Karađorđevićem; potomstvo prestolonaslednika Aleksandra, kraljevića Đorđa i kneza Pavla (član 1). Prema članu 4 istog pravilnika, članovi Kraljevskog doma iz kuće kralja vladaoca i prestolonaslednika imaju titulu Kraljevskog visočanstva, a ostalim članovima Kraljevskog doma pripada titula Visočanstva.

Prema Porodičnom pravilniku za članove Kraljevskog doma iz 1930, članovi Kraljevskog doma su: kraljica supruga, živi preci kraljevi u pravoj liniji, a iz iste dinastije sa svojim suprugama, živi potomci kraljevi u pravoj liniji, sa svojim suprugama; rođena braća kraljeva i njihovi potomci sa svojim suprugama; sestre kralja vladaoca i svi ženski potomci do udaje; stric kralja Aleksandra I knez Arsen; knez Pavle sa suprugom i potomcima, ženskim potomcima do udaje. Prema članu 4 sinovi kralja vladaoca su kraljevići, a svi ostali članovi Kraljevskog doma su kneževi i kneginje od Jugoslavije. Svi nose titulu Kraljevskog visočanstva.

Pravilnici iz 1909. i 1930. su jedini koji su ikada doneti.


wiki


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 05:00
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slika

Porodična fotografija dinastije Karađorđević. 2013. godina.


sr.wikipedia.org


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 06:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slika
Karađorđev pečat

Slika
Grb kneza Aleksandra P. Karađorđevića kneza Srbije

Slika
Grb kralja Petra I Karađorđevića-1903. godina

Slika
Dinastički grb Kraljevine SHS/Jugoslavije

Slika
Dinastički grb Kraljevskog doma Karađorđevića od Srbije

Slika
Dinastički grb Kraljevskog doma Karađorđevića od Srbije

Slika
Kruna kralja Petra I Karađorđevića

Slika
Šar Kralja Petra I, deo simbola srpske monarhije.

Slika
Monogram prestolonaslednika Aleksandra II Karađorđevića


wikipedia


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 06:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Rodoslov Karađorđevića

Karađorđeva žena bila je Jelena Jovanović. Imali su četiri ćerke i dva sina Aleksu i Aleksandra. Aleksa je imao samo jednog sina Đorđa, koji je imao sinove Aleksu i Božidara od kojih dalje nema potomaka. Aleksandar je imao desetoro dece od kojih je šestoro preživelo detinjstvo, njegovi sinovi Petar i Arsen imaju potomstvo koje je obuhvaćeno porodičnim pravilnicima iz 1909. i 1930. godine i koje danas čini dinastiju Karađorđević.

Sava (1793—1847), udata za Antonija Ristića, zvani Pljakići
Sarka (1795—1852), udata za Nikolu Kara-Markovića, pa za Teodora Tošu Bojanića
Pola (1797—1812), udata za Jovicu Milanovića
Stamenka (1799—1875), udata za Dimitrija Ristića (?-1834), pa za Iliju Čarapića (1792—1844)
Aleksa (1801—1830) i Marija Trokin (1806—1827)
Đorđe (1827—1884) i Sara Anastasijević (1836—1931), ćerka kapetana Miše
Aleksa (1859—1920) i Darija Prat (1859—1938)
Božidar (1862—1908)
Aleksandar (1806—1885) i Persida Nenadović (1813—1873)
Poleksija (1833—1914), udata za Konstantina Nikolajevića (1821—1877), pa za Aleksandra Prešerna
Kleopatra (1835—1855), udata za Milana Petronijevića (1831—1914)
Petar I (1844—1921) i Zorka Petrović-Njegoš (1864—1890) - njihovi potomci čine stariju granu kraljevskog doma Karađorđevića
Jelena (1846—1867), udata za Đorđa Simića (1843—1921)
Đorđe (1856—1889), nije se ženio, nema potomaka
Arsen (1859—1938) i Aurora Pavlova Demidov (1873—1904) - njihovi potomci čine mlađu granu kraljevskog doma Karađorđevića

Resized Image - Click For Actual Size
klik na sliku za punu rezoluciju


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 06:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
ISTORIJA DINASTIJE

Slika

Dinastija Karađorđević stara je dva veka. Godine 1804. imućni srpski trgovac Đorđe Petrović, kasnije poznat kao Karađorđe, podigao je Srbe u ustanak protiv Otomanske imperije, koja je Balkan držala pod svojim jarmom.
Ustanak je bio uspešan, i Karađorđe je oformio vladu u Beogradu. Godine 1811. proglašen je za vladara, a njegova porodica dobila pravo nasleđa.
19. vek
Godine 1813. Turci su se vratili u Beograd, a Karađorđe se povukao u Austriju. Njegov sin, Knez Aleksandar I, vratio se u Srbiju kao vladar 1842. god., ali je 1858. god. svrgnut sa prestola.
Godine 1903. Skupština je odlučila da Princ Petar Karađorđević – Karađorđev unuk - stupi na presto. Sa Kraljem Petrom I u Srbiji je počela era demokratije i liberalnog upravljanja zemljom. Sam Kralj je već ranije bio preveo na srpski jezik esej Džona Stjuarta Mila “O Slobodi”.
Iako su balkanski ratovi 1912. i 1913. god. rezultirali teritorijalnim širenjem Srbije, bes zbog austrijske aneksije Bosne i Hercegovine tinjao je u susednim zemljama Srbiji i Crnoj Gori. Želja naroda za nezavisnošću od Austrije, dovela je do atentata na austrijskog Nadvojvodu Franca Ferdinanda 1914. god. u Sarajevu, čime je zapaljena varnica I Svetskog rata.
Posle Prvog svetskog rata
Pred kraj rata 1918. god. predstavnici tri južnoslovenska naroda proglasili su sopstvenom inicijativom novu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod krunom Petra I, koji je preminuo tri godine kasnije.
Kralj Aleksandar I, koji je od 1914. god. vršio dužnost Princa Regenta umesto bolesnog oca, proslavio se u narodu kao učesnik Balkanskih ratova i I Svetskog rata. Godine 1922. oženio se rumunskom Princezom Marijom. Imali su tri sina: Prestolonaslednika Petra i Kraljeviće Tomislava i Andreja.
Nova kraljevina suočila se sa mnogim problemima. Susedne države želele su delove njene toritorije, a trvenja između Hrvata i Srba su rasla. Godine 1929. postalo je jasno da Kralj nema drugog izbora do da nametne neposrednu kraljevsku vladavinu. To je uradio preko volje, obećavši da će u preimenovanoj kraljevini Jugoslaviji obnoviti demokratiju kada se postigne nacionalno jedinstvo i iskoreni korupcija državnog aparata. Godine 1934. Kralja je u Marseju, ubio makedonski terorista koji je radio za račun hrvatskih ekstremista, uz mađarsku i italijansku podršku. U napadu je poginuo i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu.
Sin Kralja Aleksandra I, Prestolonaslednik Petar, imao je samo 11 godina kada mu je otac ubijen, a on postao Kralj. Dodeljena su mu tri regenta. Njegov stric, Knez Pavle, oženjen grčkom Princezom Olgom – postao je jedan od regenata.
Drugi svetski rat – ukidanje Monarhije od strane komunista
Do 1941. god. svi jugoslovenski susedi su pali pod kontrolu nacista. Uprkos probritanske orijentacije Princa Pavla, u težnji da izbegne krvoproliće, Regent je osećao obavezu da potpiše pakt o nenapadanju sa Nemačkom i Italijom. Ubrzo nakon toga, 17. marta 1941. god. Princ Pavle i druga dva regenta, kao i Kraljevska vlada, svrgnuti su vojnim udarom, a mladi Kralj Petar II proglašen je punoletnim.
Nedelju dana kasnije Nemačka, Bugarska, Mađarska i Italija napale su Jugoslaviju i vojska je bila prinuđena da kapitulira. Kralj Petar II i jugoslovenska vlada povukli su se preko Atine, Jerusalima i Kaira u London, gde su se poridružili brojnim vladama u izgnanstvu pred nacističkom okupacijom Evrope.
Jugoslavija je raskomadana kako bi se udovoljilo zahtevima Italije, Bugarske, Mađarske i Nemačke, i sveže proglašene marionetske države Hrvatske. Uprkos slomu Jugoslovenske vojske u zemlji su se oformila dva suparnička pokreta otpora. Prvi je bio Kraljevska vojska u Otadžbini, poznata i kao Četnički pokret, na čelu sa lojalistom, generalom Dragoljubom (Dražom) Mihajlovićem, Ministrom odbrane vlade u izgnanstvu. Drugi je bio revolucionarni partizanski pokret, koji je vodio komunista Josip Broz – kasnije poznatiji kao Tito. Posledica je bio krvavi građanski rat.
Saveznici su najpre podržavali Mihajlovića, a onda su se preorjentisali na Tita. Godine 1944., u pratnji sovjetskih tenkovskih brigada, partizani su ušli u Beograd i oformili komunističku vladu.
Naredne godine, u novembru, monarhija je nezakonito ukinuta, bez referenduma, a Jugoslavija se preobrazila i tokom više od četiri decenije ostala totalitarna jednopartijska država pod vlašću komunističke partije. Kralj Petar II nikada nije abdicirao.
Godine 1947. komunistička vlast je oduzela državljanstvo i konfiskovala imovinu Kraljevskoj Porodici. Državljanstvo je Kraljevskoj porodici vraćeno 2001. godine.
17. Jula 2001. godine Pestolonaslednik Aleksandar II, njegova supruga Princeza Katarina i njegova tri sina,Princ Petar, Princ Filip i Princ Aleksandar vratili su se u svoj dom, Kraljevski Dvor u Beogradu. Kraljevski Dvor je bio rezidencija Kralja Aleksandra I i Kralja Petra II. Kraljevska Porodica konačno se vratila kući posle skoro 60 godina izgnanstva.


royalfamily.org


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 30 Sep 2012, 06:15
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Slika
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 09 Okt 2012, 05:22
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
PORODIČNO STABLO

Slika
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 09 Okt 2012, 19:19
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
ĐORĐE PETROVIĆ KARAĐORĐE

Slika

Rodonačelnik dinastije Karađorđević, Đorđe Petrović Karađorđe rođen je 15. novembra 1752. u selu Viševcu, u lepeničkom srezu. Za vreme Otomanske okupacije Srbije i Balkana. U to vreme, Srbi su češće koristili prezimena nastala kao „očevska“, nego porodična prezimena. Roditelji Đorđa Petrovića bili su Petar i Marica Živković. Đorđe Petrović oženio se 1786. godine Jelenom Jovanović iz Masloševa. Iz tog braka rodilo se sedmoro dece – ćerke Sava, Sara, Poleksija i Stamenka, i sinovi Sima (umro po rođenju), Aleksa (umro u 29. godini u Kišinjevu, Rusija) i Aleksandar.
Ubrzo po zasnivanju porodice Karađorđe je prešao u Srem, gde je kao dobrovoljac učestvovao u austrijsko-turskom ratu 1787-1791, pod komandom Radiča Petrovića. Za iskazanu hrabrost dobio je Zlatnu medalju i podoficirski čin.
Po povratku u Srbiju, Karađorđe odlazi u hajduke, u čete Lazara Dobrića i Stanoja Glavaša, a zatim i sam postaje vođa ustanika. Uspostavljanje ograničene samouprave u Beogradskom pašaluku omogućava Karađorđu da se vrati zemljoradnji i trgovini i uredi svoje imanje u šumadijskoj varošici Topola.
Relativni mir u Srbiji prestaje 1801. godine, zavođenjem janičarske strahovlade. Srpski narod dospeva u najteže stanje ropstva, poniženja i patnje, nezapamćenih od pada pod Turke. Janičarski teror kulminira pokoljem najuglednijih Srba – sečom knezova.
Kao odgovor na pokolj i događaje koji su mu prethodili, preživele srpske vođe sastale su se na narodnom zboru u Orašcu, na Sretenje 14. februara 1804. godine. Okupljeni pobunjenici izabrali su Karađorđa Petrovića za vođu ustanka protiv dahija. Od tog dana njegov život postaje neraskidivo vezan za sudbinu Prvog srpskog ustanka. On postaje središna ličnost i pokretačka snaga svenarodnog pokreta za nacionalno oslobođenje. On je vrhovni predvoditelj, Gospodar i Vožd srpski, državotvorac, vojskovođa i diplomata.
Posle pogubljenja dahija, ustanici se suprotstavljaju sultanovoj vojsci. Usledile su srpske pobede u bitkama na Ivankovcu 1805, Mišaru i Deligradu 1806. Krajem 1806. godine ustanici oslobađaju Beograd, a 1807. godine u Srbiji više nije bilo turskih utvrđenja. Ove pobede su se dogodile pred sam početak Rusko-turskog rata krajem 1806, prisilile su Turke na pregovore. “Ičkovim mirom”, Srbija je trebalo da postane vazalna turska kneževina, ali su Karađorđeve ambicije bile puna nezavisnost i oslobođenje svih Srba pod turskom vlašću. Posle sklapanja saveza sa Rusijom u proleće 1807, rat protiv Turske se nastavio. Oslobođena je južna Srbija, a srpska vojska prodrla je u oblast Raške i uspostavila vezu sa Crnom Gorom. Posle poraza na Čegru, Srbi su se povukli na Moravu, nastavljajući borbe u Timočkoj krajini i Podrinju.
Uporedo sa oslobađem teritorija, stvarana je srpska državna uprava i učvršćivan položaj Vožda. Osnovani su Praviteljstvujušči Sovjet, sudovi, pošte, regularna vojska, Velika škola u Beogradu i osnovne škole po svim većim mestima u Srbiji.
Karađorđevi zakoni i ustavne reforme daju Srbiji karakter pravne države. Krajem 1808, on je proglašen za naslednog srpskog vožda, a Ustavnom reformom iz 1811, učvrstio je svoj položaj vođe ustanika i države.
Mir nije trajao dugo. Zbog Napoleonovog pohoda, Rusija potpisuje mir sa Turskom 1812. i ostavlja Srbiju da se sama suoči sa neuporedivo brojnijom i bolje opremljenom turskom vojskom. Posle neprihvatanja Bukureštanskog mira i propalih pregovora, Turci pokreću veliku ofanzivu 1813. godine. Dugogodišnje ratovanje oslabilo je srpsku vojsku, i Prvi srpski ustanak u krvi je ugušen.
Karađorđe je sa porodicom i najistaknutijim vojvodama prešao u Austriju, a potom u Besarabiju (Rusija). Posle neuspelog pokušaja da da ubedi ruskog Cara da uđe u rat protiv Turske, Karađorđe stupa u kontakt sa grčkom organizacijom “Heterija”, čiji je cilj bio zajednički ustanak Grka, Srba i Bugara i stvaranje velike balkanske države. Sa namerom da pokrene zajedničku borbu, Karađorđe tajno prelazi u Srbiju. Po nalogu turskog vezira i Kneza Miloša, Karađorđe je ubijen u Radovanjskom Lugu kod Smedereva, u noći između 24. i 25. jula 1817. godine. Njegovo telo počiva u mauzoleju crkve Svetog Đorđa na Oplencu, zadužbini Kralja Petra I.
Karađorđeva popularnost prerasla je vremenom u legendu i izvan granica ustaničke Srbije. Hrišćani su u njemu videli božijeg izaslanika, Srbi iz Austrije smatrali su ga svojim carem koji će ih izbaviti iz ruku tuđinaca, a crnogorski mitropolit nazvao ga je ujediniteljem srpskog naroda. I za savremenu generaciju Srba Karađorđe je sinonim narodnog vođe, idol i inspiracija.


royalfamily.org


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 13 Okt 2012, 06:09
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NJ.V. KNEZ ALEKSANDAR

Slika

Najmlađi sin Karađorđa i Jelene, Aleksandar, rođen je u Topoli 11. oktobra 1806. Školovao se u Hotinu, u Besarabiji (Rusija), pod pokroviteljstvom ruskog cara. Oženio se 1830. godine Persidom, ćerkom vojvode Jevrema Nenadovića. Imali su desetoro dece: ćerke Poleksiju, Kleopatru, Jelenu i Jelisavetu, i sinove Aleksija, Svetozara (obojica umrli kao deca), Đorđa, Andreja, Petra i Arsena.
Krajem 1839. posle sultanskog fermana o potvrdi kneževskog dostojanstva Kneza Mihajla Obrenovića, porodica Karađorđević vratila se u Srbiju. Aleksandar je stupio u službu pri Glavnom štabu srpske vojske, a potom je unapređen u čin poručnika i postavljen za ađutanta Kneza Mihajla.
Posle političkih sukoba izazvanih nepoštovanjem takozvanog “Turskog ustava” i abdikacije Miloša, a zatim i Mihajla Obrenovića, na narodnoj skupštini održanoj na Vračaru 14. septembra 1842, Aleksandar Karađorđević izabran je za kneza Srbije. Nakon priznavanja kneževske titule od strane Rusije i Turske, Knez Aleksandar se okrenuo reformama i uvođenju novih ustanova, kako bi se ubrzao razvoj srpske države. Donet je kodeks građanskog prava, uvedena stajaća vojska, osnovana topolivnica, unapređene su postojeće i osnovane nove škole, Narodna biblioteka i Narodni muzej.
U Mađarskoj revoluciji protiv austrijske vlasti 1848. u Vojvodini, učestvuju i čete dobrovoljaca iz Srbije pod komandom Stevana Knićanina, koje je kao pomoć Srbima u njihovoj borbi za autonomiju poslao Knez Aleksandar Karađorđević. Kao nastavak nacionalno-političkog pokreta iz 1848, razvila se panslavistička ideja o Jugoslovenskoj Kraljevini, koja je uz “Načertanije” Ilije Garašanina, četiri godine ranije napisan srpski politički program, uticala da osnov srpske spoljne politike postane svest o misiji oslobađanja svih južnoslovenskih naroda od austrijske i turske vlasti.
U unutrašnjoj politici, Knez Aleksandar dolazi u sukob sa članovima Sovjeta, što kulminira sazivanjem Svetoandrejske narodne skupštine u decembru 1858, koja je iznudila njegovu abdikaciju.
Posle silaska sa kneževskog trona, Knez Aleksandar se povukao na svoje imanje u blizini Temišvara (Rumunija). Njegov miran život poremetila je optužba da je za zaverenike u atentatu na Kneza Mihajla obezbedio novac i oružje. Osuda za delo koje nije učinio duboko ga je povredila. Dinastičke borbe su se još više rasplamsale, i Knez Aleksandar tek tada uzima aktivno učešće u njima. U svojim izjavama gnušao se pomisli na nedelo koje su mu pripisivali protivnici, boreći se svom snagom da na srpski presto ponovo dođe jedan Karađorđević. Knez Aleksandar Karađorđević umro je u Temišvaru, 3. maja 1885. Sahranjen je u Beču, a njegovi zemni ostaci preneti su 1912. u mauzolej crkve svetog Đorđa, zadužbinu Kralja Petra I na Oplencu.


royalfamily.org


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Dinastija Karađorđevića  |  Poslato: 21 Okt 2012, 06:55
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
NJ.V. KRALJ PETAR I

Slika

Kralj Petar Prvi Karađorđević rođen je kao peto dete Kneza Aleksandra i Kneginje Perside (kćerke Vojvode Jevrema Nenadovića) na Petrovdan, 11. jula 1844. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu, a dalje školovanje je nastavio u Švajcarskoj u zavodu Venel-Olivije u Ženevi. Po završenom školovanju septembra 1861, Knežević Petar se upisuje u pariski Kolež Sen Barb, a 1862. u čuvenu vojnu akademiju u Sen-Siru koju završava 1864. godine. U Parizu se bavio fotografijom i slikarstvom, i usavršavao svoje vojničko i političko obrazovanje. Ono mu je otvorilo vidike ideja političkog liberalizma, parlamentarizma, demokratije i njenih institucija. Početkom 1868, sa svega 24 godine, Knežević Petar je u Beču štampao svoj prevod knjige engleskog političara i filozofa Džona Stjuarta Mila “O slobodi”, sa svojim predgovorom, koji će kasnije postati njegov politički program.
Posle ubistva Kneza Mihajla u maju 1868, politički krugovi bliski dinastiji Obrenović priključili su novom srpskom Ustavu i odredbu kojom se porodici Karađorđević zabranjuje povratak u otadžbinu i oduzima sva imovina.
Knežević Petar se pridružio Legiji stranaca francuske vojske 1870. i sa njom je učestvovao u ratu između Francuske i Pruske, zbog čega je odlikovan Ordenom Legije časti. Godine 1875. radio je na organizovanju i aktivno učestvovao u bosansko-hercegovačkom ustanku. Nakon neuspele Topolske bune 1877, vodio je živu političku aktivnost.
U leto 1883. godine na Cetinju se oženio Kneginjom Ljubicom – Zorkom, najstarijom kćerkom crnogorskog Knjaza Nikole. U tom braku rođeno je petoro dece: kćerke Jelena i Milena (umrla kao dete), i sinovi Đorđe (odrekao se prava nasledstva prestola 1909), Aleksandar i Andrija (umro kao dete). Posle kraćeg boravka u Parizu, porodica Karađorđević preselila se na Cetinje, gde je ostala sledećih deset godina. Zbog lošeg materijalnog položaja, Knežević Petar prodao je kuću u Parizu 1894, i nastanio se sa porodicom u Ženevi. Njegovi kontakti sa ljudima iz Srbije, naročito sa vođom radikala Nikolom Pašićem nikada nisu prestajali.
Tokom 1897, Knežević Petar odlazi u Rusiju, i biva primljen kod cara Nikolaja II. Tri godine kasnije pokušao je da se sporazume sa Kraljem Aleksandrom Obrenovićem o priznavanju prinčevske titule i povraćaju oduzete imovine, ali bez uspeha. Knežević Petar je još više pojačao svoju političku aktivnost za povratak u Srbiju. Godine 1901. nastojao je da stupi u bliže odnose sa Austro-Ugarskom, nudeći joj svoj politički program.
U noći između 28. i 29. maja 1903. oficiri zaverenici ubili su Kralja Aleksandra Obrenovića i Kraljicu Dragu. Vojska je na svoju ruku izvela državni udar i proglasila Kneževića Petra Karađorđevića za Kralja Srbije, što je svojim izborom potvrdila Narodna Skupština 15. juna. Posle 45 godina Karađorđevo potomstvo ponovo dolazi na čelo srpske države, čime počinje novi period u njenom razvoju. ”Želim da budem pravi ustavni Kralj Srbije” – rekao je Kralj Petar I u svom proglasu tokom polaganja zakletve.
Od samog početka svoje vladavine, Kralj Petar I suočio se sa ozbiljnim preprekama. Zemlja je bila rastrzana unutrašnjom političkom borbom, a Austro-Ugarska, isprva naklonjena novom srpskom Kralju, postala je ubrzo otvoreni neprijatelj Srbije, naročito posle krize izazvane aneksijom Bosne i Hercegovine 1908. godine.
Prvi balkanski rat protiv Turske 1912, i Drugi – protiv Bugarske 1913. – okončani su trijumfom srpske vojske pod vrhovnom komandom Kralja Petra I, i oslobađanjem Raške oblasti, Kosova, Metohije i Makedonije, i njihovim pripajanjem Srbiji.
Usled stalnih i teških napora u Balkanskim ratovima, zdravstveno stanje Kralja Petra I se pogoršalo, i on je 24. juna 1914. preneo kraljevska ovlašćenja na svog sina Prestolonaslednika Aleksandra. Mesec dana kasnije, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji, čime je započet Prvi svetski rat. Posle veličanstvenih pobeda na Ceru i Kolubari 1914, nakon ulaska Nemačke i Bugarske u rat 1915, srpska vojska bila je prinuđena na povlačenje i napuštanje zemlje. Albanska golgota ostavila je velikog traga na zdravlje ostarelog Kralja. On je ipak doživeo da dočeka konačnu pobedu i oslobođenje Srbije, i stvaranje nove države nastale ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca.
Umro je 16. avgusta 1921. u Beogradu, a sahranjen je u svojoj zadužbini na Oplencu. Zbog svojih zasluga u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu u srpskom narodu ostao je zapamćen kao Kralj Petar I Oslobodilac.


royalfamily.org


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 63 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker