Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 01:41


Autoru Poruka
Tina
Post  Tema posta: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 21 Maj 2012, 08:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Republika Trinidad i Tobago

Trinidad i Tobago se nalaze u Karipskom moru severoistočno od Venecuele. Trinidad, veće ostrvo, sa svojih 4.828 km², preovlađuju ravnice, a planine se nalaze na severu i dosežu visinu od 940 m, koliko iznosi visina najvišeg vrha El Cerro del Aripo. Tobago, na samo 300 km², pretežno čine guste šume.


Trinidad

Kada prvi put posetite Karibe, pomislićete da ste pronašli ležeran raj pored bazena dok pijuckate Pina Coladu. Trinidad izaziva na dvoboj status quo; pomera granice. Možete izabrati sopstvenu avanturu i otkriti neočekivano, uz veliki izbor festivala, zabavnih događaja i gomilu drugih aktivnosti koje podižu adrenalin.

Port of Spain, užurbani glavni grad, je pun čarobnih umetničkih galerija i restorana. U Narodnom muzeju možete pronaći sve o kulturi ove zemlje i njenih raznovrsnih narodnosti. Prekrasne, peščane plaže duž severne obale pružaju savršen ambijent za mir, odmor i rekreaciju. Dominantna sa gusto pošumljenim vrhovima, severnu unutrašnjost čine odlične planinarske staze uokvirene bujnim nadstrešnicama kišnih šuma, dok niske, uglavnom poljoprivredne, ravnice centralnog Trinidada pružaju fascinantan kontrast.

Istočna obala je dom zaštićenih močvara i kilometrima prostranih plaža sa šumarcima kokosa, kod meštana poznat kao Cocal. Ostrva su brdovita, a čine ih ribarska sela i mirne, napuštene plaže.



Tobago

Talasasta brda u kontrastu sa utabanim obalama stvaraju divan prizor nenadmašne lepote. Na južnoj obali, u privetrini, bujaju tamno zeleni talasi Atlantika i čine je slikovita ribarska sela, dok severnu obalu, u zavetrini, čine neke od najlepših plaža Tobaga. U glavnom delu, pejzaž čini strmo uzdizanje vrhova visokih i kotrljastih brežuljaka, pružajući utočište najstarijim zaštićenim rezervatima šuma zapadne hemisfere.

Savršena dopuna nadahnjujućem Trinidadu, Tobago je pravi dragulj Karipskog mora, čije iskre će se zadržati dugo u Vašem sećanju, nakon što napustite njegove obale.



Trinidad i Tobago na prvi pogled

Zvanični jezik Trinidada i Tobaga je engleski, iako postoje segmenti populacije koji, uglavnom, kroz kulturu i nasleđe, govore drugim jezicima. Jedan od tih jezika je i patois, žargonska verzija francuskog, iz bivših francuskih kolonijalnih dana. Obzirom da se Trinidad nalazi nedaleko od Venecuele, postoji velika zastupljenost i španskog jezika. Ipak, meštani Trinidada i Tobaga govore engleski i pronaći ćete njihov šarmantni akcenat, jednim od najlakše razumljivih.

Stanovništvo Trinidada i Tobaga broji na oko 1,3 miliona. Većina je afričkog ili indijskog porekla koji čine 40% stanovništva, a ostatak etničke izmešanosti prati istoriju nazad u evropsko, kinesko ili poreklo sa Bliskog istoka. Ova različitost se ogleda i u verskoj raznovrsnosti - hrišćanstvo je najzastupljenije, zatim hinduizam, islam i tradicionalna afrička religija.



Ova dva ostrva imaju dve glavne sezone - suva sezona, koja traje od januara do maja, i mokra ili kišna sezona, koja traje od juna do decembra. U kišnoj sezoni, jutra su uglavnom sunčana, propraćena kišnim popodnevima i vedrim noćima. Tokom ovog perioda, opšte padavine se obrazuju sa prekidima, sa sunčanim danima. Ova mini pauza obično se dešava od sredine septembra do sredine oktobra. Suva sezona je pretežno sunčana, sa povremenim blagim kapima kiše. Ovo je klima koja čini Trinidad i Tobago savršenim mestom za odmor. Prosečna dnevna temperatura iznosi 28 stepeni, umereno tople klime sa prijatnim noćima.

Brza hrana ili fast food je uobičajena u svetu, a svaki grad ima svoj specijalitet. Od prepoznatljivih njujorških hot dog-ova, bavarskih peciva u mnogim gradovima Nemačke, do Nyonya Popiah, prolećnih rolnica od povrća i morskih plodova, malezijske kuhinje... pa, spisak je beskonačan. A ako bi Trinidad i Tobago imali svoj specijalitet, to bi onda bio Doubles, vegeterijanski sendvič.

Ako Vam se sve ovo dopada, započnite putovanje otkrivajući ostale čari Trinidada i Tobaga. Za avanturiste koji bi želeli da posmatraju ptice, postoji mnogo mesta od kojih su najposećenija Pax Guest House na planini St. Benedict, prirodnjački centar Asa Wright i Pointe-a-Pierre Wild Fowl Trust. Za šetače su prilično ubedljive draži netaknutih kišnih šuma pokraj reka Paria i Salybia, vodopada Rio Seco i Argyle, jer imate osećaj da ste u drugom svetu. Popularne oblasti za kajak su močvara Nariva na zapadnoj obali, zaliv Paria na severu, i, naravno, Tobago. Ostale aktivnosti na ostrvu su biciklizam, kampovanje, fotografisanje, istraživanje pećina... Ako ste više osoba koja voli morske dubine, uvek se možete opredeliti za ronjenje, surfovanje ili pecanje.

virtualnigrad


Vrh
Tina
Post  Tema posta: Karipski Veliki koralni greben  |  Poslato: 21 Maj 2012, 09:03
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Karipski Veliki koralni greben

Veliki koralni greben (Blue hole) je podvodna pećina prečnika oko 300 m i dubine oko 140 m. Nalazi se u Karipskom moru u blizini prelepe obale Belize, a drugi je po veličini koralni greben, posle onog u Australiji. Velika Plava Rupa je deo Koralnog svetionika i nalazi se u njegovom centru. Ova rupa, koja, kada se gleda odozgo, stvara skoro savršen krug i izgleda tako privlačno da ne biste mogli da se oduprete iskušenju da jednostavno skočite u nju. Ako je sama obala Belize oduzimajućeg daha, Velika podvodna pećina je osvežavajući oreol tamno plave boje, okružen svom tom tirkiznom vodom.



Veliki koralni greben je nekada bio podzemni sistem pećina krečnjaka, ali zemljotresi i druge geološke promene rezultirali su kolapsom pećine. Dakle, ono što sada vidite jeste plava rupa, ali još uvek postoje ogromni stalagmiti i stalaktiti pod ostatacima pećine. Jedinstvena boja, indigo tamno plava, je posledica dubine prostora.

Plava Rupa je nacionalni spomenik, a zahvaljujući svojoj veličini postala je i deo Svetske kulturne baštine. Belize Audubon Society je sebi dodelio zadatak da zaštiti ovo prirodno svetsko čudo. Međutim, veliki deo svoje slave, Belize duguje svetski poznatom roniocu Jacques Coustea-u. Njegova ekspedicija u Plavu rupu je privukla pažnju sveta i postala jedna od deset najboljih ronilačkih lokacija u svetu.



Plava Rupa je okružena koralima, koji su dom sase, glavoča (goby), kolekcije šarenih riba i morskih stvorenja, kao što su leptir riba, hamlet, riba anđeo (angelfish), čak i nekih ajkula i drugih ljubitelja purpurnog mora i Elkhorn korala. Voda unutar same pećine je mirna i jedva da se primećuje život zbog slabog svetla i neznatne cirkulacije vode. Međutim, ako zaronite dublje, voda postaje bistrija i uživaćete u spektakularnom pogledu. Kada stignete do dna, fini mulj se pomera svakim Vašim pokretom.

Istraživanje podvodne pećine je avantura sama po sebi, jer je to zaista kapija lavirinta prolaza i pećina. Jedan tunel vodi do drugog. Neki čak veruju da neki od tunela vode do kopna. To je, takođe, retka geografska pojava, pa su mnogi mišljenja da bi trebalo da bude deo čuvenih prirodnih svetskih čuda. Većina iskusnih ronilaca uvrštava ovaj predeo na svoju listu za ronjenje. I mnogi od njih će potvrditi da se napor i trošak isplati.

Imajte na umu da, zbog dubine Velike rupe, samo bi iskusni i stručni ronioci trebalo da uranjaju u nju. Potrebna Vam je sva ronilačka veština kako biste mogli da se ispravno krećete kroz dubine i zbunjujuće lavirinte. Ako i dalje želite da iskusite Plavu rupu, možete pokušati ronjenje u plićaku kojim se pruža koral. Naravno, takođe bi trebalo da budete svesni ronilačkih pravila i bezbednosti.


virtualnigrad


Vrh
Tina
Post  Tema posta: Peru  |  Poslato: 21 Maj 2012, 14:50
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Peru

Peru je zemlja kontrasta. Prostranu pustinju u priobalnom delu i ogromnu tropsku prašumu razdvaja lanac Anda od kojeg zastaje dah. Peru je misteriozna zemlja bogate istorije. Duboka prošlost je brižljivo sačuvana, a današnjica krupnim koracima grabi napred. Piše: Ljubica Sibinović

Slika

Obala zapljuskivana talasima Pacifika je pustinjskog sklopa, surova i sa planinskih venaca survana prema moru. Sivo smeđa u delovima koji nisu naseljeni i pošumljeni. Liniju obale prati hladna Humboltova struja koja je pooštrila i izmenila tropsku klimu koja po geografskoj dužini i širini pripada Peruanskoj obali. Taj pustinjski priobalni deo je uzak, ali dug koliko i obala i ustupa mesto Andima koji se nadvijaju nad okeanom kao da ga izazivaju na dvoboj u kojem se mora odlučiti ko je jači, gora ili voda.

Ipak, najveći deo Perua pokriven je prašumom koja se pruža sve do Ekvadora, Kolumbije, Bolivije i Brazila. Netaknuta priroda, deo pluća planete Zemlje, raj poznatih i nepoznatih vrsta flore i faune. Nije onda čudo što samo jedna četvrtina stanovništva ima struju, što je samo petnaest procenata puteva asfaltirano. A u prašumi peruanske Amazonije koja zauzima 60 procenata ukupne teritorije živi samo pet procenata stanovništva. Zato se čini da su gradovi pretesni.

Peru je prirodno bogata zemlja u kojoj žive veoma siromašni ljudi. Naravno, ima i onih zaista bogatih. Ne mnogo, ali ih ima, kao i svugde uostalom, ali njih nećete videti. One druge, ili su oni ipak prvi, one obične, i one siromašne, viđaćete svuda okolo i zavolećete ih na prvi pogled. U Peruu ima bakra, cinka, nafte i naravno zlata. Zlato ih je koštalo vekovnog ropstva... Pedeset procenata ukupnog izvoza čine sirovine. Izvoze i riblje brašno i kao Čileanci, ptičiji izmet, kao dobro, bogato prirodno đubrivo. Da li treba reći da je najveća izvozna stavka koka?! Za farmaceutske, ali i one druge svrhe. Peru je nezavisan od 28. jula 1821. a lep je od uvek.

Lima

Slika

Nije lako prostirati se na 70 kvadratnih kilometara i udomiti 7 miliona ljudi. Lima to može. Nije lako nositi ime Grad Kraljeva koji je dao osnivač Francisko Pizaro na dan osnivanja 18. januara 1535. I danas se vidi da je Lima to mogla. I još može. Sjaj vicekraljevstva i monopola na ekonomske i političke veze sa Evropom je ugasnuo, ali stara prestonica zna svoje i ne da se.

Na prvi pogled grad izgleda nezavršeno. Kako zbog siromaštva, tako i zbog igranja sa državnom birokratijom, zgrade se ne završavaju. U Peruu se na nezavršenu zgradu ne plaća nikakav porez. Nesvesno i dobronamerno se osmehnete kada shvatite da i ovde, kao i svugde u svetu, ljudi ne odustaju od ideje da pobede državu.

Divlja i sirotinjska naselja po obodu grada utočište su za najsiromašnije. Do njih je na najprimitivniji način jedva stigla struja, voda nekako, a kanalizacija skoro nikako. Ali, i u tim delovima grada, lica ljudi su široko osmehnuta, a oči blistavo užarene. Lakše je biti siromašan u tropima. Zbog vlage sa Pacifika i blizine Anda nebo nad Limom je često sivkasto i preti kišom, ali ona ipak retko pada. To sivilo neba ne obeshrabruje, jer kada jednom krenete u šetnju Limom, teško odustajete. Osvaja vas kao vešta ljubavnica koja plete mrežu oko svog izabranika.

Tople i mirne ulice San Isidora sa svojim drvoredima i cvetnim baštama, pa miris i udari talasa Pacifika u Mirafloresu opijaju vas mnogo brže nego što se vi krećete ovim delovima grada. Okean je nekako zloslutno siv, bučno zapljuskuje obale Mirafloresa. Pitate se, šta li se to dogodilo onoga dana kada je Magelan u njega uplovio te mu je nadenuo ime "Tihi". A on je sve samo ne tih. [arm obale u ovom delu grada upotpunjuju prepuna šetališta, puni restorani, deca koja puštaju zmajeve, zaljubljenici u paraglajding. Sve to na jednom mestu, nadomak okeana koji se sivo valja prema sitnom pesku na obali. Celim krajem osmehnuto dominira Park Ljubavi oivičen zidovima u mozaiku. Ljubavne poruke, slikane i pisane, šarene i tople kako i dolikuje, na trenutke se ne razlikuju od cvetnih površina u središtu parka. U samoj sredini je skulptura dvoje zaljubljenih u nežnom zagrljaju. Sve liči na svog idejnog tvorca, neobičnog [panca Antonija Gaudija.

Staro gradsko jezgro koje je od 1991. pod zaštitom UNESCO-a kao svetska kulturna baština, nešto je što vas zbuni, ali i osvoji čim ga ugledate. U samom centru, na Trgu oružja (Plaza de Armas) ponosno stremi prema nebu katedrala čija je izgradnja započeta 1541. za čiju prvu kapelu je nacrt dao sam Pizaro, a završena je 1746. Pored katedrale je Nadbiskupska palata koja pleni elegancijom bogate fasade i stamenošću svojih zidova. Naspram ovih zdanja je Gradska većnica. Manje je raskošna, manje kitnjasta, ali jednako lepa i primamljiva.

Trgom ipak dominira Predsednička palata pred kojom se odvija zanimljiva ceremonija smene straže. U prošlosti je bila privatna rezidencija Franciska Pizara, osnivača Lime, konkvistadora Perua i čoveka kojeg je istorija zabeležila kao svinjarskog trgovca iz Truhilja u Španiji koji je uništio veliku imperiju Inka.

Drugi jednako prostran i atraktivan jeste Trg San Martin. Nosi ime generala Hose de San Martina, velikog borca za raskidanje lanaca španskog ropstva i oslobodioca najvećeg dela južnoameričkog kontinenta. Trgom suvereno gospodari generalov spomenik. Skulptura konjanika u bronzi na postolju od belog mermera iskazuje sve poštovanje za herojska dela velikog vojskovođe. Savršeni travnjaci i cvetne aleje, kao i zgrade u kolonijalnom stilu i visokom španskom baroku koje uokviruju trg čine ovo mesto jednim od najlepših u Limi.

Nedaleko odatle je manastir San Francisko. Osnovali su ga Franjevci koji su došli zajedno sa Pizarovim trupama i odmah po osnivanju grada izgradili crkvu i manastir u slavu svog reda i boga u čije ime su i došli u ovaj kraj sveta. Bogata biblioteka u samom manastiru sa oko 25.000 hiljada knjiga, originalni nameštaj od kedrovine iz Paname i savršeno očuvani atrijum sa fontanom u sredini na čas vas vraćaju u vreme kolonije. U blaženoj tišini koja tu vlada, kao da na trenutak začujete zveket oklopa umornih Pizarovih vojnika koji su došli da speru krv sa svojih mačeva i zatraže oprost od onoga u čije ime su prolili krv zbunjenih domorodaca.

Sva arhitektura vezana za verska zdanja je u španskom baroku i mudehar stilu koji se još može videti samo u Andaluziji. To dokazuju i crkva Svetog Petra, Svetog Dominika, crkva i manastir Svetog Avgustina, Nazarenska crkva i manastir kao i crkva Isusa, Marije i Josifa... Sve bogato ukrašene, kitnjastih stubova i oltara sa mnogobrojnim slikama koje veličaju boga, ali i red kojem pripadaju... U svim crkvama ima jednako vernika koliko i turista. Vera je ovde važna i snažna. Crkvene procesije i verski praznici su najvažniji društveni događaji.

Još jedna specifičnost Lime je muzej zlata. Privatna kolekcija oružja koje je sakupljao radoznali arhitekta Migel Galjo predstavlja jednu od najbogatijih te vrste u svetu. Impresivni su primeri iz Afrike, kao i kompletna samurajska oprema. Slučajno došavši do izuzetnog primerka u zlatu iz perioda Inka, nastavio je istraživanja i upotpunio kolekciju koja sadrži i primerke pre Inka, uglavnom od zlata i srebra, ali ima i izuzetnih komada kamenih i glinenih figura, tkanina i alata. Muzej je ušuškan u mirnom rezidencijalnom delu Lime i nalazi se na privatnom posedu porodice Galjo koji je poklonjen državi Peru. Celom fondacijom upravlja Galjova ćerka. Muzeji Kolonijalne Umetnosti, Arheologije, muzej istorije Perua, Nacionalni muzej, ljubomorno čuvaju jedinstveno blago koje je imalo sreću da ne bude surovo uništeno za vreme osvajanja.

U Limi, prepunoj spomenika i izuzetnih zdanja, ipak nije sve istorija. Otkucaji modernog vremena su ravnomerni i dovoljno glasni da shvatite da je ovo i moderan grad sa neboderima od stakla i metala, širokim saobraćajnicama, sa Internet kafeima na svakom koraku, velikim tržnim centrima, gustim saobraćajem. Prodavnice su pune raznovrsne robe, cene šarolike i za svačiji džep. Kvalitet, naravno, zavisi od cene. Kafići i restorani su puni i to ne samo turista. Iznenadićete se i obradovati kada, gde god naručite voćni sok, dobijete sveže, tog časa ceđeno voće. Piju i dosta piva koje je, za evropske standarde, veoma dobro. Kolači su puni kandiranog voća.

Lima je poznata i po dobroj kuhinji. Međunarodna kuhinja je veoma zastupljena u restoranima i njome dobro vladaju. Nacionalna kuhinja je prepuna plodova mora, povrća i začinskog bilja. Meso je uvek praćeno pikantnim i ponekad veoma ljutim sosovima. Od običnih restorana brze hrane do onih luksuznih gde je obed ritual, svuda ćete sresti brzu uslugu, ljubazno osoblje i pre svega čistoću.

Lima je veoma čist grad i to ne samo centar i prostor oko istorijskih spomenika. Svaki i najmanji prostor iskorišćen je da se zasadi cveće. Divno je to što svi te travnjake i cvetne aleje čuvaju i brinu o njima. Vidi se da ti ljudi vole svoj grad. Možda su zato uvek nasmejani. Šetajući Limom nećete sresti namršteno i namrgođeno lice i niko prema vama neće biti grub i neljubazan. Naravno, to ne znači da taksista neće pokušati da vam naplati sol ili više i da nećete biti odžepareni.

Peruanci su obični ljudi koji ozbiljno shvataju da je glasanje ne samo građansko pravo nego i zakonska obaveza. Ako ne izađu na izbore i ne dobiju pečat u ličnu kartu, već sledećeg dana ne mogu da podignu novac iz banke, unovče ček, ostvare pravo na subvencionisanu zdravstvenu zaštitu. Zato na izbore izlaze svi, čak i oni nepismeni. Treba ih samo videti kako ceo dan strpljivo stoje u redu ispred banke da bi platili pre svega porez, a zatim i ostale račune. Nije uvek bilo tako, ali se oseća na svakom koraku da se ova zemlja izborila sa teroristima iz svojih redova, da ljudi više ne strahuju za svoj i živote svoji najbližih. Ima li jačeg razloga za zadovoljstvo? A žitelji Lime kao i čitavog Perua se ne ustežu da pokažu da su zadovoljni. Ta njihova prisnost, taj široki osmeh koji jeste pomešan sa nekom melanholijom u očima je ono što ćete zauvek poneti iz ovog grada, iz ove zemlje.

Kusko

Slika

Let od Lime do Kuska traje samo sat vremena, ali će vam i za tako krako vreme pružiti neverovatan doživljaj. Dok kroz prozor aviona posmatrate pejzaž koji se pruža ispod vas prvo pomislite da avion leti veoma nisko, ali ubrzo shvatite da avion leti normalno, samo je pejzaž pod vama veoma visoko. Letite preko Anda, a ovaj planinski masiv je ovde visok i do 5.500 metara. Ima i iznenađujuće mnogo zelenila na pojedinim padinama neočekivanih za ovu nadmorsku visinu. Mnogobrojna jezerca u kojima nebo ogleda sve svoje plavetnilo, na tren vas podsete da mi kod kuće takve pojave nazivamo "gorske oči". Tako i izgledaju, blistavo plavo-zelena, uprta prema nebu i suncu. Kao da se nadmeću svojom bojom sa nebom, a suncu osmehuju. Dok ste u avionu, još uvek niste svesni da Inke i nisu mogle obožavati ništa drugo do samo Sunce. Na ovim visinama, gde se sve žari i blista od sunčeve blizine i njegovog odsjaja u planinskim jezerima, ostaje samo da se pitate da li su oni ikada bili na ovim visinama, i da li su sve to videli i odozgo. Kasnije, kada upoznate Inka tvorevine, pitanje ostaje, a u odgovor više niste tako sigurni. Nameće se Deniken: "Da li su bogovi bili kosmonauti?"

I dok ste vi tako omamljeni svetlošću i nestvarnim pejzažom, vaš avion već sleće u Kusko. Čudan i do tada nepoznat osećaj obuzima vas snažno, čak nadmoćno. Zagonetka vaše bespomoćnosti se polako rešava. Shvatate da ste na nadmorskoj visini od oko 3.200 metara, da je vazduh proređen, da nedostaje kiseonika... Nešto kasnije saznajete da se aerodrom nalazi na mestu jednog od najsvetijih bregova Inka, Huanahauri.

Svako malo oštrije opiranje malaksalosti i usporenosti koja je sada već sasvim ovladala vama samo će pogoršati stvari i pojačati simptome visinske bolesti. No, tu su čaj i lišće koke. Već na aerodromu će vas ponuditi ovim toplim napitkom dosta neutralnog ukusa bledožute boje. Tu je i lišće koje možete natopiti u čaju da bi malo omekšalo kako biste ga lakše žvakali. Okrepljenje je dosta brzo, ali ne i potpuno. Čaj samo pomaže da lakše prebrodite osećaj umora i nemoć da se udahne punim plućima.

Kusko je lep grad sa oko 300.000 stanovnika. Još dok ga nadlećete iz aviona uočava se pravilna geometrija ulica koje se seku pod pravim uglom. Kasnije saznate da je ta geometrija u stvari nasleđe Inka i da je najveći broj zgrada u centru podignut na temeljima starih građevina iz vremena Inka.

Kusko je bio blještava prestonica moćne imperije Inka. Grad je osnovao prvi Inka Manko Kapak sa svojom sestrom-suprugom Mama Okljom. Iz Kuska je vrhovni Inka vladao svojom imperijom, odatle kretao u vojne i diplomatske pohode, tu se slivalo bogatstvo da bi odatle bivalo raspoređeno po čitavoj zemlji. Od Manko Kapaka, preko Pacakuteka koji je od njega načinio pravu prestonicu i dao mu oblik grada u svetskom smislu, do Atahualpe koji je najpre preoteo vlast svom bratu, a zatim na prevaru mučki ubijen u španskom logoru Kajamarka 1533. godine, Kusko je bio svetinja svih Inka. Kažu da su vojnici Franciska Pizara bili bukvalno zaslepljeni kada su prvi put ugledali ovaj grad koji je sav pozlaćen blještao na suncu. Danas tog sjaja više nema. Više nema zlata, osim u crkvama i muzejima. Stoji samo kamenje, samo ruševine Inka, zdanja koje služe kao temelj današnjem Kusku i kao ostaci svetilišta u Svetoj dolini Inka.

Glavnim gradskim trgom koji se zove (a kako bi drugačije), Trg oružja, dominira katedrala. Masivna, prostrana sa zvonicima što skoro paraju nebo. Sagrađena je na temeljima velikog Hrama Sunca. Nešto malo ostataka obrednih prostorija sačuvano je pod tremovima u patiu katedrale. Ipak, i danas, katedralu ne nazivaju imenom Svetog Dominika kome je posvećena, nego po Hramu Sunca kao u doba Inka - Korikanca. Naspram Korikance na drugom delu trga nalazi se jezuitska crkva čija je unutrašnjost sa raskošnim zlatnim oltarom mnogo lepša nego u staroj katedrali. Kažu da je bilo i svađa i ljutnji zbog toga i da su se na Jezuite žalili i samom Papi, ali kako vesti odavde dugo putuju do Vatikana, a još sporije nazad, ostalo je tako do današnjih dana. Uprkos lepoti i raskoši, snažniji utisak i veće poštovanje izaziva Korikanca. Na kraju shvatite da to nije zbog zlatnog oltara i kitnjastih kapela nego zbog golog kamenja precizno slaganog na oltar Sunca i Meseca.

Ostatak Trga oružja oivičen je zgradama iz kolonijalnog perioda u čijim prizemljima su smešteni restorani i prodavnice suvenira. U samom središtu Trga je fontana, što je pravilo u skoro svim južno-američkim gradovima. I baš tu nastaje čarolija. Odjednom, kao iz neke bajke iz vremena Manko Kapaka, pojavljuju se one. Žene Indiosa sa svojom decom i malim alpakama u naručju. Odevene u živopisnu nošnju najjarkijih boja, sa puno suknji koje oblače jednu preko druge, ogrnute sa nekoliko šalova i ponča, opet jedan preko drugog, sa obaveznim šeširima. Veoma su niske, ali široko osmehnute, toplo i dobronamerno vam nude suvenire, ručne radove, a i rado će pozirati da se slikaju sa vama i za vas. To poziranje naplaćuju. Simbolično, ali ćete ipak morati da platite. Interesantno je i veoma lepo to što ne prose. Veoma su siromašni, ali neće pružiti ruku prema vama tražeći milostinju. Ono malo što nude na prodaju vuku sa sobom trčeći za vama kako bi vas ubedili da je baš to pravi i najautentičniji suvenir, cenkaće se sa vama, ali neće prositi. Naravno, omađijani njihovim nošnjama i potpuno nestvarnim izgledom, kupujete sve i svašta, od privezaka za ključeve, kitnjasto ukrašenog kišnog drveta do prelepih rukom rađenih džempera od vune alpake.

Kusko je magija. Iz njega vode putevi u novu magiju. Ili kroz Svetu dolinu Inka u Maču Pikču ili preko visoravni Altiplano na jezero Titi Kaka. Koji god da izaberete, a izabraćete oba, stižete u nestvarno.

Sveta dolina Inka

Slika

Nadomak samog Kuska, a na početku Svete doline Inka, nalazi se svetilište Saksomajan. Potiče sa samog početka Inka civilizacije i jedno je od najsvetijih mesta. Ogroman kompleks kamenih zidova koji oivičavaju hram, glavni žrtvenik i Kenko grobnice, prostire se široko i okružen je poljoprivrednim terasama. Pumin zid i Zid zmije samo govore o tome koliko su Inke poštovale svoje svete životinje i posvećivali im važne delove hramova. A bilo je tri svete životinje: zmija koja je simbolizovala podzemni svet, puma kao simbol ovozemaljskog, i kondor kao simbol nebeskog sveta.

Saksomajan i Kenko, kao i obližnja Puka Pukara, govore o izuzetnoj graditeljskoj veštini i sposobnosti Inka. Sa neverovatnom preciznošću slagali su ogromne kamene blokove u savršenom redu, a tako da su izdržali i teret vremena, nalete snažnih zemljotresa, ali i bes španskih konvkistadora.

Poljoprivredne terase koje se nalaze oko čitavog kompleksa daju ovom mestu još posebniji izgled. One su jedini prostor na kojem su mogli da uzgajaju kukuruz, krompir i druge kulture. Koliko god bila nestvarna i lepa Sveta dolina Inka, zelena i pitoma u podnožju, kamenita na planinskim liticama, uslovi života u njoj su veoma teški. I današnji žitelji doline isto kao i Inke, iako nisu njihovi direktni potomci jer takvih nema, žvaću lišće koke i piju čaj kako bi savladali nedostatak kiseonika. Oni se i dalje bave poljoprivredom na isti način, i dalje imaju svoje terasasto organizovane površine. Samo ovde, u Svetoj dolini Inka možete videti njivu kukuruza omeđenu agavama i kaktusima. Agave u cvetu na ivici kukuruzišta, to ima samo u Peruu. I mnogo, mnogo eukaliptusa. Pa opet terase i na njima zasađen krompir. U Peruu se gaji oko 600 raznih vrsta krompira i isto toliko vrsta kukuruza. Skoro da ne verujete da i to uspeva na ovim visinama gde rukom možete da dodirnete oblak, gde ne morate da podignete pogled kako biste videli da ptice lete. Naprotiv, često ga morate spustiti. I uvek iznova morate sebe ubeđivati da to što vam muti pogled nije magla. To su oblaci. Putujući kroz oblake, pod planinskim liticama koje se zaštitnički nadnose nad vama, stižete u Oljantajtambu, mali gradić, pre varošicu, iznad koje kao najodaniji čuvar vekova i mitova stoji istoimeni grad, svetilište i tvrđava. Današnji grad ima naravno Trg oružja, gradsku kuću, kafanu, Internet kafee... Na trgu se o raznim prilikama skupljaju Indiosi iz sela na planinskim vrhovima kako bi svog starešinu obavestili o žetvi, setvi, zalihama namirnica, potrebama, i zašto da ne, željama, a da ovaj to prenese dalje do onih koji te potrebe mogu da zadovolje. Ali zemlja je velika i siromašna i nemoguće je ispuniti sve želje. A ovi ljudi ne izgledaju kao neko ko ima velike želje i kao neko ko žudi za njihovim ispunjenjem. Izgledaju kao neko ko najviše želi cipele ili bilo kakvu obuću. Koliko god da su obučeni u više slojeva tople vunene odeće, skoro svi su bosi. Tužno je videti kako su im stopala ispucala, ogrubela, tvrđa od svakog đona. Ako i imaju neku obuću, onda su to samo sandale koje imaju đon i nekoliko tankih kaišića. Cipele nose samo neki od tih malih kratkonogih i krivonogih gorštaka što prkose klimi koja im je podarila srce za četvrtinu veće od našeg. Anatomija je čudo. Za više kiseonika veća pumpa!

Stara Oljantajtamba sledi planinsku liticu i kao da je njen prirodni deo, pa tek na crtežu i rekonstrukciji vidite da je građevina u obliku pume, svete životinje. Najvažniji deo celog kompleksa nalazi se tamo gde bi anatomski bilo pumino srce. Pumine noge su glavni noseći zidovi i predstavljaju najsnažniji oslonac čitave građevine. [iroko polje koje se pruža ispod bilo je glavna žitnica i ima oblik klipa kukuruza, što možete videti sa samog vrha tvrđave. Ostaci silosa i ambara, kako bismo mi to danas nazvali, kao i sistem kanala za navodnjavanje govore koliko je država Inka bila precizno uređena i ništa nije bilo prepuštano slučaju, pa čak ni čuvanje zaliha namirnica u prirodnim skladištima na samim vrhovima planine. Tamo je bilo najsigurnije, mada predanja kažu da u Inka carstvu nije bilo kriminala. Imali su zakone, kazne su bile surove i drakonske, ali retko primenjivane, pošto su svi imali jednako malo ili jednako mnogo. Sem vrhovnog Inke i njegove malobrojne svite sveštenika i učitelja, svi ostali su imali jednak status. Među Inkama po krvi nije bilo kasta i staleža. Svi su imali ista prava i iste obaveze. Jedini povlašćeni red bile su device Sunca, sveštenice u hramovima posvećenim vrhovnoj obožavanoj sili. One su spremale hranu za vrhovnog Inku, tkale za njega odeću od vune plemenite vikunje na koju je samo on imao pravo i oblačio je samo jednom, i vodile su računa o verskim obredima i svečanostima. Vojnici, iako sa posebnim zadacima, nisu povlašćeni. Manje jednaki su bili samo Inke po zaslugama. Oni su se zaslugama približili i bili prihvaćeni od izabranog i nadmoćnog naroda.

Inke su imale čvrstu religijsku strukturu koja je na vrhu imala Sunce kao vrhovno božanstvo, mesec kao njegovu pratilju i suprugu. Sve ceremonije kao i žrtve bile su njima posvećene i njima su se obraćale. Inke nisu prinosile ljudske žrtve. Najvažnija ceremonija je bila Inti Rajmi kada su zahvaljivali Suncu za dobru žetvu, za sve što su požnjeli, iskopali ili uzbrali.

I danas se u Saksomajanu izvodi ista ceremonija i ne samo u turističke svrhe. U gradskim sredinama, jednako kao i u ovim planinskim bespućima, pridodali su katolicizmu čitav snop svog paganskog nasleđa što se ogleda na dekoraciji u crkvama, ornamentici na stubovima i umetanju profanih i žanrovskih scena na ikone. Sveukupno, ovaj narod je veoma pobožan. Katolicizam je ovde veoma ukorenjen. Nikako se ne sme pomisliti da su oskrnavili izvornu veru, već su joj samo dali svoj pečat koji je tu veru učinio toplijom i pristupačnijom. Kao da su joj svojim domaćim primesama oprostili sve zločine počinjene baš u njeno ime.

Kada ste već ovde, u ovoj dolini, nikako ne smete propustiti da posetite Pisak. Gradić star koliko i Inka civilizacija, ali danas poznat po svojoj pijaci. Šarenilo boja, ćilimi, tapiserije, torbe, najraznovrsniji muzički instrumenti, nakit, odeća, ukrasi. Kuvani kukuruz možete kupiti na svakom koraku i to je poslastca kojoj ne možete odoleti ako samo jednom probate. Voće, povrće, razni začini, sve to pleni svojim mirisima, ukusima, bojama. Da sva čula uživaju.

U Svetoj dolini Inka, nebu pod oblacima, putnik se oseća svečano i zadivljeno pred prirodom koja se ovde baš razigrala, ali i pred veštinom jednog sveta koji je tako nepravedno nestao.

Maču Pikču

Slika

Od Kuska do Akva Kaljentes ćete se voziti vozom pošto je to jedini postojeći prevoz. Običan turistički ili luksuzni Hiram Bingam, svejedno je. Svejedno je, jer je prizor koji će vam se nuditi kroz prozor vašeg voza toliko magično privlačan da nećete imati vremena za luksuz u vozu. A cena karte je nekoliko puta viša za Bingamov voz. Kada se posle dva sata vožnje vozom, koji prolete kao tren, smestite u Akva Kaljentesu u mali turistički autobus, još uvek ne znate da je to tek početak nečeg najneverovatnijeg što vam se dogodilo. Ikad i igde. Autobus se kreće uskim makadamskim putem gde je s jedne strane šuma, a s druge ponor nekoliko stotina metara dubokog kanjona reke Urubamba. Zastrašujući pogled na dole u mutnu zapenušanu reku ledi krv u venama. Gusta šuma koja pokriva litice kanjona sa najčudnijim rastinjem i stenjanje malog autobusa traju petnaestak minuta. Stižete do parkinga, tu je motel za osveženje, ako nekome treba još nešto dodatne opreme, rezervni filmovi i baterije za fotoaparate i kamere, krema za zaštitu od sunca, dodatna boca vode ili termos sa čajem od koke...

Odatle, uskom kamenitom stazom, nečim što bismo nazvali stepenicama, uz veliki nagib, klizavo grabite na gore i sve dalje. I odjednom, "neočekivano" kao iz mađioničarskog šešira, pojavljuje se Stara Planina. Čudo svih čuda. Maču Pikču.

Nije to izgubljeni grad Inka. Taj grad se još uvek traži. Maču Pikču je verovatno bio velika tajna i među samim Inkama. Prirodno zaštićen prelepim, ali i nepristupačnim pejzažom nije bio žrtva bestijalnog Pisarovog pohoda. A i kome bi palo na pamet da u ovim gudurama postoji išta sem božije volje oličene u nebu i suncu što se kao magijski plašt nadvijaju nad Starom Planinom. Na Inka jeziku Maču Pikču znači - stara planina. Sudeći po planu i organizaciji ovog mesta to i nije bio grad već sveto mesto, sedište najsvetijih hramova i najvećih Inka tajni. Za nas danas je najveća tajna kako je sav taj kamen dospeo na ovu visinu sa tolike udaljenosti, jer je najbliži kamenolom udaljen odavde 1.500 kilometara.

Usmeno predanje kaže: pravim putem. Svi Inka putevi su bili pravolinijski, bez okuka, skretanja i obilaženja. Prav put jeste najkraći, a da li je i najlakši? Odgovor je nestao sa Inkama. Kada se posle prvobitnog šoka pošto ste ugledali Maču Pikču malo priberete, pa još uspete i da duboko udahnete, možete da krenete polako i iz početka. Žrtveni kamen, za njim Hram Meseca, Glavni ili Žrtveni trg, čuveni Sveti zid sa troja vrata, Hram kondora, groblje, Stražarnice, Glavna kapija, Princezina palata, najveći i najvažniji Hram Sunca sa grobnicama (pretpostavlja se da su ovde pohranjivane mumije vrhovnih Inka pa je zbog toga mesto bilo tajna), Hram tri prozora, brojne poljoprivredne terase. Samo nekoliko stražarskih kućica ima krov od slame kao nekada, ali na ostalim građevinama skoro i da ne primećujete da nema krovova. Diveći se preciznosti ove arhitekture ne možete, a da se ne setite piramida i Karnaka u Luksoru.

Hiljade kilometara i okean razdvojenosti, hiljade godina udaljenosti, a tolike sličnosti u pristupu i izvođenju. Da li je moguće da ovi ovde nisu znali za one tamo? Da li je Ramzes slao tajne poruke Manko Kapaku? To, kao i sve ostalo u Maču Pikču ostaje tajna. Možda je tako bolje. Svako od nas, ukočenog pogleda pred neverovatnim prizorom ima pravo na svoje objašnjenje tajne. Ipak, tako zastalog daha pred neviđenom graditeljskom veštinom, pitate se kako je samo 128 obesnih i pohlepnih Španaca moglo da sruši carstvo koje je imalo Maču Pikču. Moglo je. I bilo je. Jedino objašnjenje je u verovanju Inka. Oni su svoje vrhovno božanstvo Virakoče zamišljali kao visokog čoveka, bele kože, duge kose i brade, odevenog u metalno odelo. I to je božanstvo bilo još strašnije jer je pored svoje dve imalo još četiri noge i pored svoje imalo još jednu glavu, a imalo je i rep. Zar Pizaro na konju nije izgledao baš tako? Inke su dugo verovale da su čovek i njegov konj jedno isto biće. Konja do tada nisu videli. Za njih je bila obaveza da se povinuju svemu što je ova obesna i zlata željna banda tražila. Čak i moćni Atahualpa koji je imao vojsku dovoljno moćnu da samelje Pizara i njegove nazovi vojnike, poverovao je u magiju silaska boga na zemlju. Tužno koliko i neverovatno, ali se dogodilo.

Ovu lepotu je otkrio Amerikanac Hiram Bingam 1911. sasvim slučajno, a bio je u potrazi za nečim drugim. Naravno da se dobro okoristio. Veruje se da je dosta zlata odneo odavde. Za javne posete kompleks je otvoren od 1936. kada je završena železnica.

Teško je govoriti o Maču Pikčuu. Tu gde je sunce blizu, gde je nebo umesto šešira, gde sve razglednice koje ste pre toga videli padaju i ne znače ništa, tu se prosto ćuti i gleda. To je sveto mesto svečanih osećanja i strahopoštovanja. Grlo se steže jednako i pred lepotom i istorijskom nepravdom.

Ovakva mesta, kao Piramide ili Kineski zid, pokazuju vam koliko ste mali ispod zvezdanog svoda. Tako malog vas postave na svoje mesto u galaksiji, na planeti, u sopstvenoj glavi. Maču Pikču nije samo arhitektonsko remek delo, nije samo pobeda ljudske upornosti i izdržljivosti, nije samo istorijski spomenik i turistička destinacija. Maču Pikču je čudo i pisac ovih redova se ne usuđuje da ga svojim skromnim rečima više skrnavi.

b92


Vrh
Tina
Post  Tema posta: Potraga za zakopanim blagom  |  Poslato: 21 Maj 2012, 15:45
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Potraga za zakopanim blagom

Slika

KARIBI su jedan od najpopularnijih tropskih rajeva na zemlji, ali su pored savršenih plaža popularnosti podjednako doprineli i gusari! Pored piratskog muzeja u Ki Vestu, raznim šou programima sa glumcima koji igraju gusare, postoje i odredišta koja su nekada bila piratska utočišta.

TORTUGA (Haiti)
Ostrvo Tortuga nalazi se u svim dečjim "udžbenicima" o gusarima. Na njemu je sniman i prvi deo filma "Pirati sa Kariba" gde su Džek Sparou i Vil Tarner regrutovali ljude ya njihove brodove. Ovo piratsko ostrvo okupirali su francuski gusari 1630. godine i odatle su napadali španske ratne brodove koji su prevozili južnoameričko blago i kineske začine. Gusar henri Morgan, Fransis Lolinas i Pjer Legrand proveli su dobar deo "karijere" na ovom tropskom raju.

PORT ROJAL (Jamajka)
Nekada poznat kao “najotvoreniji grad na planeti” što je prikazano u “Piratima sa Kariba” gde je Džek Sparou bio zarobljen pre nego što ga je Vil Tarner oslobodio. Ovo gusarsko ostrvo bilo je dom španskih pirata (Hispaniola) koji su bili ohrabreni od strane britanske vlade da se ovde nasele i pljačkaju francuske i španske brodove koji su tu prolazili. Godine 1962. veliki deo ostrva “progutao” je okean jer se dogodio katastrofalan zemljotres.

NJU PROVIDENS (Bahami)
Uprkos tome što su na ovom ostrvu siromašna sela sa sklepanim kućicama, njime su upravljali gusari tokom “zlatnog doba”. Ovde je, čak, bila proglašena i gusarska republika koju je neprestano napadao bivši britanski pirat Vid Rodžers i u tome je uspeo 1725. godine. Moto koji je u to vreme vladao Karibia bio je: Edžpulsis Piratis – Resituta Commercia (isterivanje gusara – vraćanje trgovine).

ROTAN (Honduras)
Tokom 17. veka ovde je u miru i slozi živelo stotinu gusara, a izmedju ostalih i piratske legende Hispaniola poput Henrija Morgana i Lorensa de Grafa. Španski brodovi koji su prevozili porcelan iz Azije i srebro iz Peru bili su najčešća meta. Ako je sudeći prema tračevima, blago koje je Henri Morgan zakopao pronadjeno je 1960. godine. Reč je, medjutim, samo o delu blaga...

SENT KITS (Federacija St. Kristofer i Nevis)
Vilijam “Kapetan” Kid je sa naredjenjem francuskog kralja napao ovo ostrvo u 17. veku. Britanske karavele su gorele, a Francuzi, koji su kontrolisali pirate, ukrali su svoj brod. Angus Konstam, pisac “Istorije gusara”, bio je ubedjen da je Kid, pošto je prebegao Britancima proglašen za heroja. Kid je, na kraju, dobio smrtnu presudu, jer je nastavio sa gusarenjem. Njegovo telo bilo je obešeno pored reke Temze kako bi služilo kao upoyorenje svima koji su pomislili da postanu pirati.

Novosti


Vrh
Tina
Post  Tema posta: Karibi & Bermudi  |  Poslato: 31 Maj 2012, 17:39
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 16 Maj 2012, 15:32
Postovi: 537

OffLine
Misterija i egzotika - upoznajte Bermude

Bermudi su arhipelag u Atlantskom okeanu, ostrva koja su postala poznata zbog Bermudskog trougla. Na području ovih ostrva navodno se dešava da tajanstveno nestane brod ili avion, ali i pored toga ona privlače više od pola miliona turista godišnje.

Slika

Bermudi su prekomorsko područje Ujedinjenog Kraljevstva. Na površini od 53,3 km2 nalazi se 138 ostrva. Na najvećem ostrvu nalazi se glavni grad Bermuda, Hamilton. Brojne atrakcije i istorijske znamenitosti mogu se videti u Hamiltonu: Bermudska katedrala, tvrđava Fort Hamilton, zgrade sagrađene u viktorijanskom stilu, Istorijsko-društveni muzej.

Slika

Bermudska ostrva otkrio je španski istraživač, koji se, međutim, nije iskrcao na njihovu obalu zbog straha od opasnih litica. Prvi naseljenici bili su engleski kolonisti, koji su se nakon brodoloma 1609. godine iskrcali na ostrvo, a čiji povoljni izveštaji o ostrvima, doprinose velikoj popularnosti ostrva u Engleskoj. Suverenitet nad Bermudima imaju Britanci.

Slika

Bermudi su jedna od najskupljih država na svetu, ali ih i pored toga posećuje veliki broj turista iz svih krajeva sveta. Klima ostrva je suptropska, a more prijatno za kupanje tokom cele godine. Leto na Bermudskim ostrvima traje od aprila do novembra. Peščane plaže prekrivene roze ili belim peskom, tirkizna boja mora koja zapljuskuje njihovu obalu, skrivene uvale, idealni uslovi za ronjenje, jedrenje, ribolov, ono je što pružaju Bermudi.

Slika

Pored uživanja na predivnim plažama, Bermudska ostrva nude zabavu i van njih: specijalizovane pešačke i biciklističke ture pružaju uvid u istoriju i nastanak ostrva, velika pažnja posvećuje se umetnosti i arhitekturi koja na Bermudama preovladava, a posećuju se i brojne skrivene pećine. Na ostrvima postoji i nekoliko nacionalnih parkova, od kojih su neki na kopnu, a neki pod vodom.

Slika

Među turistima najpopularnija atrakcija je Akvarijum, muzej i zoološki vrt Bermudi, koji je osnovan 1926. godine da pojača razvoj turizma. U akvarijumu se nalazi preko 200 vrsta riba i beskičmenjaka. Muzej istorije prirode prati geološku formaciju i ekološki razvoj ostrva. U zoološkom vrtu nalaze se životinje koje su poreklom sa Bermuda, ali i one koje su uvedene na ostrvo.


blic


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Misteriozni Karibi  |  Poslato: 26 Jun 2012, 20:06
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Ostrvo žena - karipsko parče raja

Tražeći malo parče raja u tirkiznom Karipskom moru, naše savršeno mesto za putovanje iz snova, slučajno smo naišli na Isla Muheres, tj. Ostrvo žena.

Slika

Sakriveno iza velikih i raskošnih resortova Kankuna, neinteresantno za high class turizam i Vladu države Kintana Ro, dostupno samo brodom, ostrvo je već decenijama u senci poznatih meksičkih letovališta na Rivijeri Maja, poput Kankuna, Plaje Del Karmen, Akumela, Tuluma itd.

Upravo je to ono što ovo ostrvo čini posebnim i specifičnim. Neverovatna energija koju možete da doživite, netaknuta priroda, predivne plaže, veseli i nasmejani ljudi, regeton i salsa žurke koje traju dugo u noć.

Slika

Na pojedinim delovima široko samo stotinak metara i dugačko oko 7 km, predstavlja autentično mesto za sve bekpekere i svetske putnike.

Prava idila koju nije lako naći, jer samo jedna agencija u regionu nudi ovako neobično putovanje. Inače, Ostrvo žena je ime dobilo od konkvistadora, kada su ploveći pored njega ugledali statue žena poređane uz obalu.

Po ukrcavanju na brodić, odmah nas je sačekao rege bend, sa hitovima "Don't worry, be happy", "Quantanamera", "La Bamba", "Cancion del Mariachi", "Buffalo Soldier", čisto da bi nas podsetili gde smo krenuli i da se ponašamo kako treba.

Karibi su najopuštenije mesto na svetu, ostrva gde se spaja i smeje čitava planeta. Naš brod igra i peva na putu do luke, savršena Jungle Tribe dobrodošlica.

Slika

Po izlasku sa broda, krenuli smo do hostela šetajući ofarbanim uličicama. Kao što sam napomenuo, ostrvo je široko samo stotinak metara i da bih dočarao koliko je malo, reći ću vam da centar ostrva ima ukupno desetak ulica, samo dva velika hotela, nekoliko guesthaus-a i jedan hostel, Pocna-u, najbolje mesto u ovom delu planete.

Neverovatni ljudi i energija! Nemoguće je ispričati i dočarati dešavanja u Pocna-i, kao ni na samom ostrvu. Život o kome svi ljudi maštaju, život u ljubavi i bez ijedne brige! Hostel ima dva dela: prvi, hostelski sa spavaonicama, uređenim kupatilima, barom u kojem susrećete bekpekere iz celog sveta, igraonicom, tour deskom i chill prostorijom i drugi, gde se nalazi kamp na plaži, gde borave mladi putnici sa neobičnim životnim pričama.

Slika

Većina njih je u beskrajnoj ljubavi sa ostrvom, tu borave po nekoliko godina. Pričajući sa njima, shvatite šta je zapravo dinamičan i uzbudljiv život.

Osoblje u hostelu su putnici koji su slučajno došli na ostrvo i ostali tu čitav život. Ispred, na plaži, se nalazi klub gde posle ponoći dođu svi lokalci i turisti sa ostrva, igraju bosi na pesku, vode ljubav ispod palmi, ispijaju rum i tekilu, čekajući izlazak sunca uz rege zvuke.

Vrele noći o kojima većina ljudi na ovoj planeti mašta. Pocna hostel i taj život u njemu stvarno treba doživeti. Pored se nalaze suvenirnice, barovi, bezbroj malih kantina sa predivnim baštama. Probali smo čuveni meksički moli, zatim svežu ribu i morske plodove, neobične specijalitete poput posilija, mesa od ajkule... Tokom večere, često su prilazili mariači i po želji nam svirali do dugo u noć.

Iako je Isla Muheres malo ostrvo, postoji dosta mogućnosti za aktivnosti I razgledanje. Bicikl nam je bio zanimljivo i korisno prevozno sredstvo za obilazak celog ostrva.

Slika

Krenuli smo od plaže Tiburon, gde smo pravili prvi stop za kupanje i ispijanje margarite. Nastavak obilaska nas je vodio uz obalu, pored prelepih grebena gde postoji mogućnost za snorkling.

Za one koji su već prošli obuku i imaju sertifikat, ronjenje na jugu ostrva je pravo uživanje, jer pored koralnih grebena, postoji i podvodni muzej. Mi smo, spuštajući se ka jugu došli do arheološkog nalazišta Maja i krajnje tačke ostrva.

Nismo postavili Jungle Tribe zastavu, ali smo se prošetali kroz park i videli nekoliko papagaja. U povratku, odmarali smo još par puta na divljim plažama i posetili delfinarijum, gde smo se kupali sa delfinima, morževima i ajkulama.

Jedan zaista zanimljiv dan. Obilazeći ostrvo biciklima, upoznali smo dosta prijatnih lokalaca, družili se, igrali domine, ispijali tekilu sa njima, trampili suvenire...

Pravi Meksiko i neobična priča jednog malog karipskog ostrva. Posle par magičnih dana u raju Isla Muheresa, krenuli smo dalje našim malim brodom, uz pesmu mariačija I zalazak sunca...


B92

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 16 Jul 2012, 16:35
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
KOSTA MAJA – Autentična destinacija


Slika


Luka Kosta Maja je strateški locirana samo nekoliko sati od Kankuna i Četumela. Ovo mesto predstavlja spoj drevnog i kolonijalnog nasleđa meksičkog dela Kariba sa svim današnjim modernim pogodnostima. Kosta Maja je jedna od deset luka u zapadnim Karibima koja ima sve neophodne resurse za istraživanje okolnih džungla i koralnih grebena. To je najkompletnija i najraznovrsnija luka u regionu, koja nudi kulturne, prirodne, arheološke ekskurzije. Zbog svega toga važi za jednu od najpopularnijih destinacija u Meksiku.

Malo selo Mahahual predstavlja nejlepši deo Kosta Maje. Ovde živi svega 920 stanovnika. Mahahual obiluje prelepim plažama sa belim peskom i tirkizno plavom bojom mora. Duž plaže ima mnogo barova, restorana i prodavnica... Kosta Maja ima novi moderan turistički šoping mol. Otvoren je samo za putnike sa brodova koji pristaju u luku.

Nedaleko od rajskih plaža smeštene su ruševine gradova Maja, pa se tako donekle možete upoznati sa ovom drevnom civilizacijom, kao i njihovim proročanstvima, i u vaš odmor uneti dozu avanture...

Uživajte...


Slika


Slika


LuxLife

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 19 Jul 2012, 13:54
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Montevideo - grad tanga i veselih ljudi


Glavni grad Urugvaja je Montevideo, grad prelepe, raznovrsne arhitekture, veoma živ i atraktivan. Široka avenija koja se kilometrima krivudavo proteže uz obalu, velika nemirna vodena površina sa leve strane i svuda, zaista svuda, fenomenalno raspoloženje.


Slika


Zbog geografskog položaja, Montevideo je nekada bio najveća prirodna luka. Najlepši pogled pruža se sa brda Sero, nekoliko kilometara udaljenog od centra. Na tom uzvišenju nalazi se tvrđava iz doba španskih osvajanja, danas pretvorena u vojni muzej. Taj deo grada je početkom 20. veka bio industrijsko i radničko naselje, a ulice imaju naziv država, te je tako zanimljivo da jedna nosi ime Jugoslavije.

Slika


Urugvajci su izuzetno ljubazan i prijateljski narod. Veoma popularno za ove krajeve, za početak prijateljstva, jeste ponuda pića iz neobične posude, mate. To je tradicionalno piće koje se pravi od trave mate, koja raste u Urugvaju.

Slika


Ovo je zemlja tanga. Na dokovima Montevidea nastala je najpoznatija tango melodija na svetu, ‘La cumparsita', čiji je tvorac Urugvajac Herardo Matos Rodrigez. Stanovnici Montevidea veliki deo slobodnog vremena provode na kilometrima dugoj obali.

Tokom dana možete ih videti kako se šetaju duž obale, bave nekim sportom ili kupaju na nekoj od gradskih plaža. Postoji nekoliko zaliva od kojih su najpoznatija kupališta Ramirez i Pokitos, a u jednom su usidrene prelepe jahte i jedrilice.

Na sat i po vožnje od Montevidea, nalazi se jedna od najpoznatijih i najlepših plaža u Južnoj Americi - Punta del Este. U letnjim mesecima Urugvajci, a i oni iz komšijskih zemalja, kao što su Argentina ili Brazil, dolaze u ovo izuzetno popularno i pomalo mondensko letovalište.


Vestionline/B92

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 25 Jul 2012, 19:31
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Najbolje mesto na svetu za ronjenje: Boner


Koralni sprud oko Bonera zaštićen je kao nacionalni park, pa u vodama ovog ostrva spokojno plivaju tropske ribe i velika morska stvorenja, duž neverovatnog koralnog grebana. Kristalno čista voda tokom cele godine pravi je raj za ronioce, zbog čega se Boner u brojnim turističkim časopisima, nalazi na prvom mestu kao "najbolje mesto za ronjenje".

Slika


Boner je sastavni deo Karipske Holandije, njegova površina iznosi 288 km2, a glavna privredna aktivnost grada je turizam. Među brojnim turistima koji posećuju Boner, veći broj njih su zaljubljenici u ronjenje, jer je ovo ostrvo raj za njih. Ovde postoji nekoliko peščanih plaža, a okolni grebeni lako su dostupni sa obale.

Slika


Boner je kao odlična lokacija za istraživanje podvodnog sveta, svetski poznat, i ocenjen je kao najbolja ronilačka lokacija na svetu. Međutim, ne uživanju samo ronioci na Boneru, već i surferi, i to na istočnoj strani ostrva, koja je okrenuta prema Karipskom moru. Jer, tu, veliki talasi i vetar pružaju sve ono što je potrebno za surfovanje i jedrenje na dasci.

Slika


Boner je top destinacija za rekreativno ronjenje i ronjenje duž obale. Rekreativno ronjenje je vrlo dobar vid zabave i odmora. Maksimalna dubina za ronjenje je do 30 ili 40 m, na kojima se nalazi pravo bogatstvo flore i faune.

Slika


Boner je poznat i po flamingosima, veličanstvenim pticama roze boje, pored kojih svaki turista rado zastane, i fotografiše se. Na severnoj strani Bonera nalazi se ekološki rezervat nacionalni park Vašington Slagbai, koji pokriva oko petinu ostrva. Najviša tačka Bonera je na planini Brandaris (240 m), sa koje se pruža potpun pogled na ostrva, za koji je suviše reći da je neverovatan.



Super odmor

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Centralna i Južna Amerika  |  Poslato: 29 Jul 2012, 14:29
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Zemlja poezije i vulkana: Nikaragva


„Ako je domovina mala, snovi o njoj su veliki“, tako je o svojoj zemlji govorio Ruben Dario, najveći latino-američki pesnik. Nikaragva je zemlja aktivnih vulkana, zemlja revolucije i poezije. Poezija je za narod Nikaragve u teškim momentima bila beg od stvarnosti i utočište od nevolja. U poeziji oni su nalazili spas.


Slika
Prirodne lepote Nikaragve


Nikargva je najveća država u Srednjoj Americi, ali je zemlja obeležena ratom i velikim siromaštvom. Ali, i pored svih nevolja kroz koje je prošla, Nikaragva je uspela da sačuva i prirodne i istorijske lepote.


Slika
Jezero Nikaragva


Najznačajnije geografske odlike ove zemlje su jezero Nikaragva i jezero Managva. Jezero Nikaragva je najveće jezero Srednje Amerike, koje se nalazi na jugozapadu zemlje. Zauzima površinu od 8.157 km2, a povezano je sa jezerom Managva, koje se nalazi na severu zemlje. Managva je po veličini drugo najveće jezero Nikaragve, na čijem se jugozapadnom delu nalazi glavni grad ove zemlje – Managva.


Slika
Managva je glavni grad Nikaragve


Managva je osnovan 1819. godine, a prestonica zemlje postao je 1858. Ime grada u prevodu znači „mesto pored velike vode“, a ono što je interesantno je da ulice ovog grada nemaju imena. Managva je nacionalni grad za kulturu, ovde se nalazi 48 univerziteta i 113 visokih škola. Pravo je turističko središte, mesto u kojem su sačuvane brojne palate, muzeji, katedrale i ostale brojne znamenitosti.


Slika
Corn Islands


Vredelo bi u Nikaragvi obići Leon – grad univerziteta i mesto u kojem se nalazi najveća katedrala Centralne Amerike, Corn Islands – gde se nalaze neverovatni koralni grebeni i predivni pejzaž, Titipapa – termalne izvore, plaže El Coco, Marsella, Ocotal...


Slika
Plaža u Nikaragvi


Što se tiče kuhinje i lokalnih specijaliteta, najčešće se na stolovima restorana u Nikaragvi nalaze supa Mondongo, specijalitet od goveđeg mesa Picadillo, pržena riba i pinto pasulj Gallopinto, lokalno piće od kukuruza i kakaoa Tiste, lokalni rum...


Slika
Nikaragva ima tropsku klimu


Nikaragva ima tropsku klimu, i vrlo prijatnu temperaturu tokom cele godine. Podeljena je na tri regiona: Pacifik, severne i centralne planine i Moskito karipska obala. Paralelno sa pacifičkom obalom Nikaragve nalaze se brojni aktivni vulkani, pa je poznata i kao „Zemlja hiljadu sunaca“.




Superodmor

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 69 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker