Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:47


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Reportaže  |  Poslato: 20 Maj 2012, 04:21
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Avantura kroz Južnu Ameriku

Srpski inženjeri obišli Južnu Ameriku na opasan način. Kroz pustinje i prašume i preko vrhova gde se zbog proređenog vazduha diše „na škrge“

Slika
Boričić (levo) i Masalović na izgubljenom gradu Maču Pikču

PUNIH 40 dana, građevinski inženjeri - Đorđe Masalović iz Gornjeg Milanovca i Mihailo Boričić iz Beograda, obojica 32-godišnjaci - krstarili su Južnom Amerikom na opasan način. Nesigurnim, ustaljenim turama sa turističkim agencijama, nego maršrutama po svom nahođenju, boraveći na najnepristupačnijim mestima i u po život rizičnim „divljim“ naseljima, favelama, poveravajući živote lokalnom življu i vodičima seljacima kroz gudure, džungle, preko reka, jezera, planinskih visova...


Mogli bi da napišu odličan putopis o najuzbudljivijim doživljajima u favelama, pustinjama, prašumama i na vrhovima gde se zbog proređenog vazduha jedva diše.

- Svaka od tih samoinicijativnih tura bila je prava avantura! Uprkos rizicima, nije nam falila ni dlaka sa glave. Obični, plemenski ljudi su dobričine. Cela Južna Amerika živi svoj život, ne hajući za SAD i Evropsku uniju. Jedinu mrlju na celom putovanju doživeli smo po sletanju u Beograd, kad je taksista pokušao da nas prevari trostrukom tarifom - pričaju Masalović i Boričić.


Hteli su da iskuse sve lepote i rizike južnoameričkog svakodnevnog života, dalekog od sigurnih hotela. Od Brazila, Paragvaja, Argentine, Urugvaja, Perua, Čilea, Bolivije...

DELE TESTEROM

BESPUĆIMA smo se peli do jezera Titikaka, na 3.800 metara. Uru narod od bambusa i trske pravi veštačka plutajuća ostrva, na njima provode ceo život i tako već milenijum. Kad sinovi stasaju, sa ocem dele imanje tako što ga pretesterišu! Međusobno ne plaćaju novcem, imaju robnu razmenu kao u kamenom dobu: ribe za patku - pričaju Masalović i Boričić.
- U Rio de Žaneiru smo noćivali u najopasnijoj faveli Kantagalo, stecištu kriminalaca sa kojima policija stalno vodi oružani rat. Bili smo upozoreni na životnu ugroženost, da ništa vredno ne unosimo u favelu, ali smo čak i noću šetali po njoj. Sve to bilo je u senci spektakularnog slavlja i vatrometa na Kopakabani. Dalje smo išli na zapad Brazila do rajskih Iguasu vodopada, usred džungle, gde duga ceo dan ne nestaje s neba. Za nas, građevinare, impresivna je Itaipu, brana u Paragvaju, najveća na svetu. Kroz staništa najčudnijih ptica i živuljki obreli smo se u Montevideu, prestonici Urugvaja - pričaju Masalović i Boričić.

Obišli su Buenos Ajres, dragulj Južne Amerike, grad sa najvećim bulevarom na svetu, Avenijom 9. jula sa 18 traka. Tigre, grad na vodi na ušću reke Parane u Atlantik, oaza je kroz koju možete samo čamcem, nazvan je po tigrovima koji su tu davno lovljeni. Poseta „Senjor Tangu“, najboljem kabareu u Argentini, pokazuje da je tango nešto uzvišenije od samog plesa. Bili su i na grobu Evite Peron, koju Argentinci još smatraju boginjom.

Slika

MAPA BEOGRADA U RIJU

UMETNIK Selaron 20 godina živi u jednoj faveli u Rio de Žaneiru, popločava je keramikom iz celog sveta i sam je oslikava. U tom nepreglednom mozaiku je i ploča iz Srbije: mapa Beograda iz starih vremena.

Bolivija je, svedoče oni, zemlja kao na drugom svetu:

- Glavni cilj tamo bile su nam slane pustinje Salar de Ujuni, ali maršrutom kojom smo hteli niko ne vozi, nego duž cele Argentine preko grada Huhuji, pa La Kuiake, najbednijeg mesta u kojem smo bili. Pet sati čekamo pečat u pasoš, a vojnici sa puškama nas sprovode. Čudnim autobusom penjemo se na Ande! Pred Salarom, na 3.500 metara nas hvata visinska bolest. Prvo spavanje nakon 60 sati. Sunce delom isušuje jezero na Salaru, ostaju čista so i tanki sloj vode sa čudesnim efektom ogledala, prizor koji se gleda bez daha. Seljaka vodiča „krstili“ smo Radiša. Odatle tri dana pešačimo i kružimo poluraspadnutim džipom po visinama od 4.200 metara, noću je studen minus 20 stepeni, a najbliže mesto na šest dana hoda. Tri dana živu dušu nismo sreli. Tih dana, jedino smo se okupali na termalnom izvoru od plus 50 stepeni. Oblaci su tu nadohvat ruke. Tu je i laguna Verde, fenomen prirode uz aktivni vulkan Likankabur, iza njega je Čile. Najviša kota na koju smo se popeli je 5.000 metara. Kao da si na Mesečevom pejzažu, posvuda gejziri sa ključalom zemljom. Gle čuda: usred pustinje toalet sa natpisom „Banjo“ - pričaju naši sagovornici.

Seljaci ih vode ka La Pazu u Boliviji, stazama drevnih Inka preko Isla del Sol, gde im neka baba naplati prolaz kroz svoje imanje.

- Od Kuska, prestonice Inka, idemo ka izgubljenom Maču Pikču, jedinom gradu Inka koji španski konkvistadori nisu osvojili, a otkriven je tek 1911. Pa, rasklimanim vozilima ka Limi, metropoli Perua. Žao nam je što nismo mogli i na ostrvo Galapagos, jer po podivljalom Tihom okeanu nije bilo prevoza. Iz Lime smo preko Sao Paula sišli u Rio de Žaneiro. Sav hod i vožnja Južnom Amerikom su nas preporodili. Posvuda ljudi koji su i uprkos teškoj bedi srećni i veseli - sa uzdahom vele neobični naši ekspedicionisti.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 22 Maj 2012, 00:51
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Stevanovići primer za dobre ugostitelje

Porodica Stevanović iz Sedlara 80 godina čuva tradiciju dobrih ugostitelja. Radosav - Aca Stevanović osnovao mehanu 1932. godine

Slika
Porodica Stevanović

MEHANU koju je osnovao 1932. godine, posle osamnaest godina pečalbe u Americi, Radosav - Aca Stevanović, iz resavskog sela Sedlare, ostavio je unuku Životi, a njega je pre dve godine, posle šest decenija provedenih za šankom, u kafani „Resava“ nasledio unuk Saša.

- Deda Radosav je iz Amerike doneo pun buđelar dolara. Kupio je veliko imanje, podigao vinograd i otvorio mehanu. Jedno vreme bio je i seoski kmet - priča Života, koji je kao dečak pomagao u kafani, a 1958. godine je postao njen vlasnik.


I danas, iako je vođenje radnje preuzeo njegov unuk Saša, svakodnevno je u kafani koja, jedina u ovom delu Srbije, „stanuje“ neprekidno osam decenija u istoj zgradi koju je podigao pečalbar Radosav.

Života, danas prava legenda ugostiteljstva u Resavi, koga svi u Sedlaru i okolini znaju kao Žika Kafedžija, najstariji je ugostitelj u ovom kraju, a za šankom je proveo gotovo šest decenija.

Priseća se kako je, kao i svi drugi privatni ugostitelji, morao da prekine da radi jedino kada je posle rata stupio na snagu „Titov zakon“ o ukidanju privatnog ugostiteljstva u tadašnjoj Jugoslaviji.

Seća se i kako je njegov deda mehandžija, po prirodi šaljivdžija, prvi u Sedlaru podigao veliki vinograd, kako bi u svom lokalu točio prvoklasno vino i dokazao meštanima i drugim gostima „kako vino može da se napravi i od grožđa“.

- Deda Radosav, koji sa suprugom Savetom nije imao dece, pre smrti mi je ostavio amanet da što duže traje njegova mehana, a meni je danas drago što je moj unuk Saša prihvatio da čuva tradiciju ugostiteljstva porodice Stevanović - kaže Života.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 11 Jun 2012, 05:02
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Bečej: Još traju skupljači perja

u Bačkom Petrovom Selu kod Bečeja, na najvećoj farmi koja gaji guske u Srbiji. Od 2.000 gusaka Janoš Tihut godišnje dobije tonu perja koje uglavnom prodaje na dalekom istoku

Slika

KADA je, pre tačno 45 godina, Aleksandar - Saša Petrović snimio „Skupljače perja“, neprolaznu filmsku sagu o ponorima ljudske duše, o ljubavi, izdaji i zločinu, o Romima i panonskom selima kakvih više nema, u Vojvodini je bilo oko milion gusaka. Za otprilike isto toliko kilograma njihovog perja su se, često potežući i noževe, tada otimale na stotine Belih Bora (Bekim Fehmiju) i Mirta (Bata Živojinović), a Jugoslavija bila treći izvoznik u svetu.

Danas, mada je to perje i dalje veoma traženo na celoj planeti, ukupan broj gusaka u srpskom delu Panonije dostiže jedva 5.000! Od toga, 2.000 uzgaja Temerinac Janoš - Janika Tihut. Veći deo njegovog jata smešten je na prastarom salašu u Bačkom Petrovom Selu kod Bečeja, a nešto manji u samom Temerinu.

Slika

- Slučajno sam 1995. godine, na pijaci, kupio pet guščića koje su moje kćeri Gabrijela, Emilija i Adrija i sin Atila toliko zavoleli da ni, kada su guščići odrasli, nisu dali da ih zakoljemo. I, evo sada farme, najveće u Vojvodini i Srbiji - kaže Tihut.

Od svojih gusaka Tihut godišnje dobije blizu 1.000 kilograma perja čija cena je deset evra. Za kilogram, naravno. Najveći kupac i njegovog, i srpskog perja uopšte je japanski biznismen Juži Kavaguči, a koliko je ono kvalitetno najbolje govori činjenica da on, mada ga u obližnjoj Kini ima napretek, svako malo potegne čak 10.000 kilometara, koliko mu je udaljena Srbija.
- Bio je kod mene i pre nekoliko dana, jer je upravo on, ma koliko to zvučalo nelogično, počeo obnovu guščarstva kod nas - objašnjava Tihut. - Svakom našem čoveku koji je zainteresovan, on besplatno daje po 50 guščića, uz obavezu da mu, kad porastu, za svako isporuči 300 grama perja godišnje.

DŽIGERICA

NAJBOLJU zaradu Tihut bi ostvario kada bi proizvodio guščiju džigericu čiji kilogram, ako je prvoklasna, košta i do 50 evra, ali... - Za to su potrebna prilična ulaganja u kaveze i „pištolje“ kojima se guske hrane ili kljukaju u vrlo precizno određenim vremenskim razmacima - veli on. - A dovoljno je da jednom zakasnite samo sat, pa da džigerica bude meka, a ne tvrda i da padne u znatno jeftiniju drugu ili treću klasu.
Kao i perje, Japanac i te guščiće, po ceni od tri evra za komad, kupuje upravo od Tihuta. Njihovo leženje u specijalnim inkubatorima je, naime, drugi, ne manje unosan deo biznisa domaćina „Novosti“.

- Svaka guska godišnje snese između 30 i 40 jaja, a u mojim inkubatorima, za godinu dana, može da se izleže oko 25.000 guščića. Jedan ciklus traje između 28 i 30 dana - kaže Tihut.

U trenutku posete reportera „Novosti“, na njegovom živopisnom salašu kod Bačkog Petrovog Sela taman je počinjalo prvo od ukupno četiri ovogodišnja čupanje perja. Jato od više od 1.000 gusaka, sedam meštanki koje to, vele, rade od kada znaju za sebe, očupaće za manje od tri dana.

- Za jednu gusku nam treba otprilike deset minuta, a na svakoj ima otprilike 150 grama perja. Uvek se počinje od stomaka, gde je perje najnežnije i najkvalitetnije - kaže Piroška Čizmić dok, gotovo nestvarno brzo, čvrsto ga držeći među kolenima, skida perje sa gusana teškog preko deset kilograma.


ISHRANA

VEK jedne guske je, kaže Tihut, četiri godine. Toliko ona nosi jaja i daje kvalitetno perje, posle čega se kolje. Jato u Bačkom Petrovom Selu je na polovini tog puta. - Što se ishrane tiče, uz koncentrovanu hranu neopohodno je da, dva puta dnevno, dobijaju i svežu detelinu - dodaje on. - Sejemo je ovde na salašu, oko kojeg imamo oko dva hektara zemlje, i kosimo svakog jutra i svake večeri.

Prvu gusku je, nastavlja, očupala kad joj je bilo svega šest godina i o tom poslu za koji, inače, ne postoje nikakvi alati, zna baš sve.

- Ovo perje je malo prestarelo, jer zbog nižih temperatura i dužeg perioda nošenja jaja, guske nismo mogli da čerupamo ranije - veli ona. - Zato je i malo žućkasto, ali će ono koje će im porasti za mesec i po - dva, biti belo kao sneg. I mnogo bogatije.

Nemoćne, guske se malo otimaju samo prilikom hvatanja, mada, kažu, inače vrlo vesele čupačice, nisu baš ni bezazlene, naprotiv.

- O, znaju i da ugrizu i te kako, a bogami ne biraju ni mesto gde će to uraditi - smeje se, vragolasto, Angela Varga. - Ne smem ni da vam kažem, a kamoli da pokažem, gde je mene jedna ugrizla.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 15 Jun 2012, 16:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Crkvena zvona zvone protiv grada

Zbog nedostatka protivgradnih raketa, u sremskim selima za spasavanje letine ratari ponovo koriste crkvene zvonike. U 137 protivgradnih stanica tek po neka raketa. Meštani prate oblake i kada spaze opasnost zovu popa

Slika

RATARI u Sremu, gde je pod letinom 220.000 hektara oranica, strepe od svake nepogode koja bi mogla doneti grad. Pre dvadesetak godina ovde je, kao u podneblju koje je izuzetno podložno ledonosnim oblacima, izgrađeno 137 protivgradnih stanica. Nažalost, one danas služe uglavnom za ukras, jer raketa gotovo da nema. Kako bi spasli letinu, ponovo, kao pre stotinu i više godina, Sremci se od gradonosnih oblaka brane - crkvenim zvonima.

Čim se u komšiluku pojavi sumnjivi oblak, meštani, iskusni u tome da prepoznaju da li je reč o gradonosnom ili samo kišnom, javljaju da se crkvena zvona pokrenu, bilo da je jutro, po bela dana ili veče.


- Bolje išta nego ništa. Pomagalo je zvono i ranije. Zvučni talasi od zvonjave šire se i teraju ili razbiju gradonosne oblake - komentariše starina Nikola Kolarić iz Laćarka ovaj lokalni lek za odbranu useva. - Već smo zaboravili kada su ispaljivane protivgradne rakete na gradonosne oblake. A led nam malo-malo pa preti. Zvonjava, tvrde, pomaže. Onomad su se tako odbranili u Pećincima.

I tako, malo-malo pa se sremskom ravnicom, čim se pojavi sivi oblak u Sibaču, Mačvanskoj Mitrovici, Kraljevcima... razlegne zvuk crkvenih zvona.


POKUŠAVAMO

Nastojimo da raspoložive rakete ravnomerno raspodelimo svim protivgradnim stanicama - uverava Dušan Mišković, zamenik načelnika Uprave za vanredne situacije Novi Sad. - Da li ih ima dovoljno, to je drugo pitanje.

- Odbrana od grada i nevremena oglašavanjem crkvenih zvona ima dugu tradiciju - pojašnjava Danilo Stegnjajić, protojerej-stavrofor, namesnik pravoslavne crkve u Golubincima. - Zvona šalju talase koji razbijaju gradonosne oblake i Božiju molitvu za spasenje od nevremena i nesreće.

Područje Srema je izuzetno gradonosno. Nema godine bez štete, manje ili veće, na ratarskim i voćarskim kulturama. Od pustošenja leda stradaju voćnjaci i vinogradi na obroncima Fruške gore oko Sremske Mitrovice, Iriga i Inđije. Nezaobilazni atari ledenih oblaka su na području opštine Pećinci, Ruma, Stara Pazova. Štete umeju biti i stopostotne.

- Led je prošle godine „obrao“ jabuku kada je bila nešto veća od klikera. Džaba i osiguranje. Odšteta nije pokrila ni cenu preparata kojima je trebalo tretirati jabuku radi očuvanja za sledeću godinu - gorko je sećanje voćara Gojka Novića iz Novog Slankamena.

Danas u Sremu postoji 137 protivgradnih stanica, više nego naseljenih mesta. Neke nisu u upotrebi, a druge imaju po koju raketu koju moraju da čuvaju radi slikanja kada dođe neki ministar ili lokalni funkcioner.

- Prošle godine je ispaljeno samo pet raketa, uz prekor. Iskreno, trebalo je ispaliti bar pet do deset puta više - smatra strelac iz jedne raketne stanice u Sremu. - Za ovu godinu imamo samo jednu jedinu i obećanje da će stići još koja, u šta, iskreno, sumnjam.


Novosti


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 22 Jun 2012, 11:45
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Ekskluzivno: Zlato pod nogama mamuta


U Viminacijumu, uz fosile preistorijskih divova izronile rimske grobnice. Otkriven najfiniji zlatni nakit, a nedaleko odatle i zagonetan „industrijski“ kompleks


Slika


MISTERIJAMA u Viminacijumu nema kraja - arheolozi su u četvrtak na mestu gde to niko nije očekivao, u podnožju brega Nosak gde su pronašli fosile mamuta, otkrili rimske grobnice iz drugog i trećeg veka naše ere. U njima su pronađeni izuzetno vredni komadi finog nakita, uljane lampe koje su pokojnicima osvetljavale put na drugi svet i drugi antički predmeti. Otkrićima tu nije bio kraj, jer je nedaleko od nekropole, u padini lesnog brda s grobljem mamuta, otkriven i misteriozni „industrijski kompleks“ s ostacima ogromnih peći za koje se tek utvrđuje čemu su služile.

- Sve do sada verovalo se da je ovde bila močvara van grada Viminacijuma, a sada se sve okrenulo naglavačke i očekujemo otkrivanje velike nekropole - kaže arheolog mr Ilija Danković. - Pošto su se Rimljani sahranjivali duž puteva, najverovatnije se ovde negde nalazi i put ka istaknutom logoru-karauli lederati, današnjem Ramu, koga već dugo tražimo.

Arheologe iznenađuje što se nekropola nalazi na mestu s koga je rudarski bager očistio podnožje lesnog brda, u kome se oko 100 metara dalje nalaze fosili mamuta. I na zasečenoj kosini brda pojavili su se rimski grobovi, ali i zagonetni kompleks kružnih peći kraj kojih se podižu zarušene konstrukcije od masivnog tesanog kamena.

- Ova otkrića pokazuju da smo se prevarili kad smo rekli da je Viminacijum bio veliki grad koji se prostirao na oko 400 hektara - kaže prof dr Miomir Korać, direktor Arheološkog projekta Viminacijum. - Viminacijum je bio metropola koja se prostirala na više od 450 hektara! Groblje je prava misterija jer su pokojnici izuzetno blizu jedan do drugog, neki od njih su kremirani, a drugi sahranjeni, što nije uobičajeno da se radi na istom prostoru. Prve pronađene grobnice bile su opljačkane još u antičkom periodu, a onda smo naišli na nedirnut dečiji grob u kome je bio izuzetno fini zlatni nakit - prsten i naušnice ukrašeni zelenim dragim kamenjem, pa očekujemo da će biti još takvih netaknutih grobova.


Slika


U potrazi za novim otkrićima stručnjaci Arheološkog instituta SANU neumorno rade u žutoj ravnici nalik na površinu Meseca koju su napravili ogromni rudarski bageri. Oni se bore s vrućinom od četrdestak stepeni u površinskom kopu uglja Drmno i oblacima sitne lesne prašine koju vetar ponovo diže u vazduh posle nekoliko stotina hiljada godina, kad su je do ovde prvi put doneli orkani s evropskih lednika. Les se uvlači u najsitnije pore i peče grlo, ali arheolozi ne odustaju i sve dublje se ukopavaju u lesni breg u potrazi za mamutima.

- Deo kljove koji smo do sada oslobodili dug je 1,85 metara, a još uvek nismo stigli do njene polovine - kaže mr Nemanja Mrđić.

- Iz lesa smo iskopali i nekoliko ogromnih pršljenova i kostiju, ali sve ovo je tek početak. Za ovaj teren se smatralo da je arheološki jalov, a sad iz dana u dan imamo nova otkrića i očekujemo da se tako nastavi.


Slika


KREČ

ARHEOLOZI naglašavaju da su na novootkrivenom antičkom groblju ponovo pronašli pokojnika zalivenog u kreč, što nije zabeleženo ni na jednoj drugoj rimskoj nekropoli, osim viminacijumskoj koja je bila ogromna i koristila se oko 500 godina. Oni pretpostavljaju da je pokojnik bio žrtva neke zaraze zbog koje je poliven živim krečom, ali jednostavno nemaju s čim da uporede ovakav način sahranjivanja, jer nije viđen ni na jednom drugom lokalitetu.


Večernje Novosti

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 25 Jun 2012, 11:09
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Pećka patrijaršija: Imamo dokaze o golgoti


Ekskluzivno: Reporteri „Novosti“ prvi novinari u dokumentacionom centru SPC u Pećkoj patrijaršiji. Jovan Ćulibrk, episkop lipljanski: Dragocenosti stalno pristižu, svi pomažu koliko mogu


Slika
Jovan Ćulibrk, episkop lipljanski


U Pećkoj patrijaršiji, drevnom manastiru, uz tron patrijarha i svetitelja, rad Kancelarije Odbora za Kosovo i Metohiju Svetog arhijerejskog sinoda SPC, obnovljen u jesen prošle godine, „krunisan“ je dokumentacionim centrom. Dragocenim arhivom koji „otvara vidike prošlosti, za putokaz u budućnost“.

Reporteri „Novosti“ bili su prvi novinari kojima su širom otvorena vrata ovog centra, ljubaznošću i razumevanjem vladike Jovana Ćulibrka, vikara patrijarhovog i episkopa lipljanskog. Ovaj arhijerej upravo rukovodi Kancelarijom, sakuplja i čuva sve što je na ruku istini. I u stalnom je bdenju da od zaborava otrgne nekadašnji život kosmetskih Srba iz „beskrajnog plavog kruga“, njihovih progona i seoba.

- Sad tek ima šta da vam pokažem - govori episkop. - Mada, ni trenutak nisam sumnjao da će nam ovi dragoceni dokumenti biti dostupni. Ne samo nama kojima je na poslušanje poverena Kancelarija, nego i drugima koji žele da se bave istinom o našem Kosovu i Metohiji. Istražuju, i u svojim radovima izveste: ko smo, šta smo, kakvu smo golgotu preživeli i kako se borimo da o njoj dostojanstveno svedočimo.

Pred nama, u obnovljenoj patrijaršijskoj rezidenciji, u prostoru iznad patrijarhovog salona, nimalo luksuznog, ali s dobrom merom uređenog - tri prostorije. Od kraja do kraja svake, među ormanima i policama, traje stalna služba istini. Ovde je više od pet stotina knjiga. Nebrojene beleške i zapisi. Video-materijal. Diskete i mape, u reljefu i na hartiji. Slike ruskih majstora koji su, posle progona iz carske Rusije, na obalu Bistrice bacili sidra. Ali i platna srpskih slikara, poput Gvozdenovića i drugih, koji su svoje radove darovali Peći. Tu su i potonji dokumenti i planovi, izjave međunarodnih zvaničnika, medijatora koji su krojili sudbinu južne srpske pokrajine.

Posebno mesto zauzimaju izdanja o pogromu naroda: od leta 1999. godine do proleća 2004. I kasnije, do ovih dana. Razgledamo fotografije srpskih porodica kojima je u ovom delu Metohije oteto sve što su imale. Tu su i izdanja prevedena na engleski i ruski jezik: potresne sudbine, stradanja, seobe. Pravo, neprocenjivo bogatstvo. Svetlost koja ne da da se zamrači prošlost.

- Prvi, da kažem, eksponat koji je stigao u ovu našu arhivu jeste bogata vojna enciklopedija - vodi nas kroz dokumentaciju vladika Jovan. - Doneli su nam je italijanski oficiri. Spasli je iz poharane biblioteke pećkog garnizona naše vojske, koja se posle Kumanovskog sporazuma povukla sa prostora Kosova i Metohije. Onda su stizali i drugi značajni dokumenti. Donosili su ljudi kad su saznali da je obnovljen rad Kancelarije i da ovde, u manastirskom kompleksu, nastaje dokumentacioni centar. Šta je ko imao, darovao je. Svakim danom takvih dragocenosti je sve više. I svi pomažu koliko mogu: obični ljudi, oficiri, novinari, diplomate. Daruju sve što smatraju da je od značaja i pomoći za rad kancelarije i arhiva.

U središnjoj prostoriji zapažamo tri (najvećih formata) knjige, požutele od trajanja. Na njihovim koricama je vreme potrošilo i boju. Ali je ostao miris tamjana i voska.

- Ovo su knjige utisaka poseta našem manastiru - govori vladika. - Lepota rukopisa. I lepota osećanja. Na svim jezicima sveta.


Slika


POZIV
Vladika Jovan Ćulibrk smatra da je veoma važno da narod čuje o namerama Kancelarije da prikupi sve što svedoči o njegovoj prošlosti na prostorima Kosmeta, „sveštene pravoslavne teritorije“.

- Pozivam sve koji imaju bilo kakav dokument, u originalu ili kopiji, knjige, zapise, fotografije, a smatraju da to naša crkva treba da ima, neka se jave Kancelariji, dođu. Ako ne mogu da nas posete, mi ćemo naći načina da, uz zahvalnost, preuzmemo svaki za nas dragoceni dokument.

PRAVOSLAVNA OBELEŽJA

U jednoj od tri prostorije na spratu patrijaršijske rezidencije, u kabinetu patrijarha, u koji prvi put ulaze novinari, uz srpski barjak i druga znamenja državnosti Srbije - miruje drvena stolica u duborezu. U nju su, rukom duboresca, utisnuta pravoslavna obeležja. U ovoj stolici, koja je do ustoličenja patrijarha Irineja bila postavljena na mermerni tron u središnjoj crkvi Patrijaršije, sedeli su blagopočivši poglavari SPC. Od Gavrila Dožića, patrijarha Vikentija, Germana do patrijarha Pavla. Na njenom mestu, u crkvi Svetih Apostola, danas je živopisna, ručno izrađena i ukrašena rukom monahinja iz grčkog manastira Orimlje. Dar patrijarhu Irineju za ustoličenje.

U PLANU I MUZEJ

U planu Kancelarije je, kaže vladika Jovan, da ovde nastane i muzej. Zavičajni muzej Metohije i njenog naroda. Jedna kolevka, deo posuđa, tkanica, povojnica, porodična fotografija. Sve što je čuvano i sačuvano moglo bi u ovom muzeju da nađe svoje mesto. Produži život i sećanje.


VEČERNJE NOVOSTI

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 26 Jun 2012, 13:44
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Lepenski vir preživeo biblijski potop


Najnovija geološka istraživanja crnomorskog regiona razotkrivaju mitove o vremenu pre 7.500 godina: Katastrofa prekinula kopnenu vezu Afrike, Male Azije i Evrope. Terasa na Đerdapu spasla ljudsko pleme


Slika


MIT o sveopštem, biblijskom potopu, a možda i o Atlantidi, vrlo verovatno je nastao u crnomorskom regionu, ili preciznije na Balkanu, ukazuju najnoviji rezultati geoloških istraživanja. Katastrofu je ipak nadživelo jedno ljudsko pleme iz naseobine na visokoj terasi Đerdapske klisure.

- Ono je prvo u istoriji čovečanstva pripitomilo životinje, izvršilo podelu rada i stvorilo monumentalnu umetnost - smatra paleontolog prof. dr Slobodan Knežević s Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. - Danas nam je ta civilizacija poznata kao kultura Lepenskog vira.

On naglašava da je u katastrofi pre 7.500 godina prekinuta kopnena veza Afrike, Male Azije i Evrope, kojom su milenijumima na naše tlo migrirale tropske životinjske vrste - mastodonti, mamuti, lavovi, žirafe, o čemu svedoče pronalasci njihovih fosila širom Srbije.

- Najnovija geološka ispitivanja američkih naučnika pokazala su da je Crno more do pre oko 7.500 godina bilo slatkovodno jezero, a da se onda odjednom pretvorilo u more - kaže prof. Knežević.

- Istraživanja su pokazala da je u to vreme došlo do strahovitih tektonskih poremećaja ovog i danas vrlo trusnog područja i rušenja prirodnih brana, kopnenih prevlaka na mestu današnjih Bosfora i Dardanela. Taj cunami je poplavio ceo današnji crnomorski region i uništio neolitske civilizacije koje su cvetale oko velikog jezera.

Sagovornik “Novosti” naglašava da je današnji raspored kopna i mora samo jedna kratka faza u burnoj istoriji Mediteranskog basena, koji je kolevka života i civilizacija. Međutim, on napominje da je teško istraživati najvažniji kopneni put migracija vrsta iz Afrike ka Evropi, drevno kopno Egeidu. Ovo kopno počelo je da tone pre oko milion godina, a danas se nalazi na dnu Egejskog i Mramornog mora.

- Balkan je preživeo kao evropsko uporište tog mosta migracije vrsta i zato je riznica za prirodnjake - kaže prof. Knežević. - Na drevnoj Egeidi se prvo stvorio niz jezera, a finale je nastupilo pre sedam i po milenijuma kad ona doživljava pravu kataklizmu. Poslednje prevlake Bosfor i Dardanele ruši gigantski morski talas, koji je, prema proračunima američkih naučnika, bio tri puta veći od Nijagarinih vodopada.

Slana bujica pretvara celu Trakijsku niziju u pustoš i u more blata, koje zadugo ostaje besplodno, jer se tokom sledećih hiljadu godina tu stvara današnje Crno more. Biblijska poplava izaziva i podizanje nivoa Dunava, najveće pritoke Crnog mora, koji drastično podiže nivo u Đerdapskoj klisuri.

- Do ovih otkrića niko nije povezivao veoma visoke rečne terase dunavskih sedimenata s kataklizomom i kulturom Lepenskog vira - kaže prof. Knežević. - Međutim, sada postaje jasno zašto ta kultura nastaje na četvrtoj terasi, dovoljno visokoj da je nadolaženje reke na ugrozi.

Naš sagovornik podseća da se do sada smatralo da je praistorijsko naselje Lepenski vir visilo nad Dunavom, ali da dokazi o crnomorskoj kataklizmi ukazuju da se ona razvila kraj obale reke, čiji je nivo bio mnogo viši nego danas.

PAMĆENJE

- Kultura Lepenskog vira nastaje pre oko 7.500 godina, kad je došlo do potopa, a u pamćenju čovečanstva ovaj događaj verovatno se transformisao u mitski potop. Ovaj mit se javlja u svim potonjim civilizacijama, da bi danas bio najpoznatiji kao biblijski potop.


Večernje Novosti

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 26 Jun 2012, 13:48
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Nastavljena seča šume na Zlatiboru


Opštinske i crkvene vlasti i dalje su “u klinču” sa žiteljima naselja u turističkom centru Zlatibora, zbog seče stoletne borove šume radi izgradnje novih objekata


Slika


Opštinske i crkvene vlasti i dalje su “u klinču” sa žiteljima naselja u turističkom centru Zlatibora, zbog seče stoletne borove šume radi izgradnje novih objekata. Apeli upućeni nadležnima pre mesec dana da se zaustavi uništavanje “poslednje oaze” brojnih životinjskih vrsta u samom srcu planine, do sada nisu naišli na razumevanje, a meštani upozoravaju da će najlepši deo biti nepovratno uništen.

- Radovi u parku nastavljeni su punim intenzitetom. Do sada je posečeno više od 100 stabala, starih između 50 i 100 godina. Na njihovom mestu, biće građeni komercijalni objekti i Parohijski dom. Bageri trasiraju nove puteve, a glavna saobraćajnica proći će sredinom dojučerašnjeg parka - kaže Vuk Brstina iz neformalne grupe “Sačuvajmo zlatiborsku šumu”.

Iz Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede, odgovoreno nam je da oni nisu obavešteni o usvajanju Plana detaljne regulacije Zlatibora koji omogućava ovo uništenje, a samim tim ni o sečenju stoletnih stabala.

Grupa “Sačuvajmo zlatiborsku šumu” pokušaće još jednom da uključi inspekcijske službe u ovaj slučaj, da bi proverili zakonitost radova koji traju.

Iz opštine Čajetina, meštanima je odgovoreno da će umesto posečenih, biti posađene nove sadnice, kao i da SPC kao vlasnik većeg dela spornog zemljišta parcele prodaje, da bi se od zarađenog novca nastavila izgradnja hrama i Parohijskog doma na Zlatiboru.

ČEKA SE ODGOVOR IZ “SRBIJAŠUMA”

Prethodnih dana meštani su uputili i dopis “Srbijašumama”, s pitanjem, da li postoji dozvola za sečenje stoletne šume?

Čekajući odgovor, misle da još postoji tračak nade da će ekosistem centralnog dela Zlatibora biti sačuvan, zbog dobrobiti budućih generacija.


Večernje Novosti

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 27 Jun 2012, 10:24
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Vuk sa Golije u vojvođanskoj ravnici


Priča o prijateljstvu monaha Amvrosija i vučice Alfe, pre četiri godine, izazvala je veliku pažnju, posebno Alfino premeštanje iz manastira Kovilja u azil kod Novog Sada, kao i peticija više od 20.000 hiljada ljudi iz zemlje i sveta da se vučica vrati na Goliju.


U Dnevniku RTS-a, 21. novembra 2008. godine, objavljena je priča o prijateljstvu monaha Amvrosija i vučice Alfe, koja je u mnogim pričama i komentarima doživljena i opisana kao božja volja ili čudo prirode.

Slika
Monah Amvrosije sa Alfom, 2008.


Za nešto više od godinu dana zajedničkog života u manastiru Kovilje, monah Amvosije i vučica Alfa prešli su put od kratkog početnog nepoverenja do velikog prijateljstva i odanosti.

A onda je, u avgustu 2008. godine, po odluci Eparhije žičke, Alfa morala da šumovite golijske visove zameni vojvođanskom ravnicom: iz Kovilja je premeštena u azil Švajcarkinje Monike Brukner u Đurđevu kod Novog Sada.


Slika
Alfa na Goliji, 2008. godine


Ovih dana, posle tri i po godine, novinar Milanko Danilović i snimatelj Zoran Sarić, ponovo su imali susret sa najpoznatijim vukom u Srbiji.

Monika kaže da je u početku bilo nepoverenja i nesporazuma između nje i Alfe, ali da su to prebrodili velikom pažnjom, ljubavlju i poznavanjem ćudi divljih životinja.

Za četiri godine, od kada je u njenom azilu, Alfa je postala je ne samo njena ljubimica nego i svih zaposlenih, meštana i brojnih posetilaca.

"Ja zajedno sa Alfom pevam, mazimo se, zabavljamo, potpuno razumemo u svemu", kaže Monika. "Ona je najsrećnija vučica na svetu."


Slika
Monika Brukner sa Alfom


U svom novom domu, koji finansira švajcarska humanitarna fondacija, Alfa je u svakodnevnom društvu sa 120 pasa, Monikinih štićenika koji su izgubili status kućnih ljubimaca, i među njima nema nikakvih nesporazuma.

Humanitarka iz Švajcarske koja je u Srbiji, kako kaže, našla ljubav svog života i posao koji je ispunjava, tvrdi da je divljim životinjama, pa i vukovima najbolje u prirodi. Međutim, za Alfu je kasno.

Kad bi je pustili u prirodu, odmah bi prišla ljudima, navikla se na njih, i to bi za nju bilo opasno. Osim toga, izgubila je nagon da sama lovi i dođe do hrane.

Kod nje ptica može da bude ceo dan u kavezu i da bude potpuno bezbedna. Alfa bi se igrala s njom, ali nijednog trenutka ne bi pokušala da je uhvati i pojede, čak ni ako je gladna, tvrdi vlasnica azila.

Prve godine boravka u Đurđevu bilo je velikog interesovanja i želja mnogih da se ova lepotica sa Golije smesti u zoološki vrt , čak i da se vrati u Kovilje.

"Na to sada više ne bih pristala, ni po koju cenu" kaže Monika Brukner. "Ne bih mogla da se odvojim od Alfe, a verujem ni ona od mene."

Po svemu sudeći, Alfina sudbina definitivno je vezana za Đurđevo i Monikin azil.

Monah Amvrosije ostaje u svom svetu i tišini golijske svetinje, sa nekim novim prijateljima.


RTS

_________________
Slika


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Reportaže  |  Poslato: 28 Jun 2012, 10:55
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
Spomenik Andriću u Višegradu


U Višegradu će u četvrtak biti obeležena godina od početka gradnje kamenog grada na obalama Drine i Rzava. Urađeno pola posla. Spomenik nobelovcu na Trgu Nikole Tesle. Gradiće se korak po korak do 2014.


Slika
Spomenik, delo vajara Milanka Mandića, istovetan je onom na Andrićevom trgu u Beogradu


VIŠEGRADSKO čudo, kamena naseobina posvećena našem jedinom dobitniku Nobelove nagrade - postala je grad! Na poluostrvu pod kojim se sreću moćna Drina i Rzav, nadomak čuvene ćuprije Mehmed-paše Sokolovića, dobio je Andrićgrad: sopstveno pozorište (jedino od Užica do Sarajeva), Andrićev institut (naučnu instituciju koja će uz SANU i Maticu srpsku biti najvažniji čuvar naše duhovnosti), „multipleks“ bioskop, Gradsku kuću, korzo sa desetinama objekata... U četvrtak na Vidovdan, na monumentalnom, završenom Trgu Nikole Tesle biće otkrivena statua Ive Andrića. Time će biti obeležena prva godišnjica izgradnje jedinstvene tvrđave kulture.

Proslavljeni reditelj Emir Kusturica i Vlada Republike Srpske započeli su izgradnju Andrićgrada 28. juna 2012. godine. Buka građevinskih mašina, pomešana sa dramatičnim taktovima „Karmine burane“, označila je početak nove ere u poratnom Višegradu. Za samo godinu dana, pod krovom se našlo 11.130 kvadratnih metara kamenih građevina. Od ukupno 46 objekata koji će biti podignuti do Vidovdana 2014. godine, do sada je završen 21.

- Šta nas čeka tokom naredne dve godine? Izgradnja zgrade Univerziteta za buduću Akademiju lepih umetnosti, ali i za katedre slavistike, književnosti i ruskog jezika. Na špicu poluostrva, biće izgrađena pravoslavna crkva, po ugledu na Visoke Dečane. Uz dva već izgrađena hostela, biće tu i ekskluzivni hotel, otvorena tržnica poput one u Barseloni, Karavan-saraj i Srpska kuća, dve galerije - nabraja Kusturica, autor višegradske renesanse. - Ceo Andrićev grad opasivaće kamene zidine, ne da bi smo unutra sačuvali oružje ili žito, već našu kulturu.

Vidovdanskoj svečanosti na Trgu Nikole Tesle, prisustvovaće brojne ličnosti iz političkog, kulturnog i naučnog života Srbije i Republike Srpske. Biće to prilika da se uvere, da je Andrićgrad već postao - grad, iako će izgradnja trajati do Vidovdana 2014. godine.

- Stara srpska reč za grad je trg. Onog trenutka kada smo dobili Trg Nikole Tesle, započeo je život Andrićgrada - dodaje Kusturica. - Već sada, dok šetamo korzoom, od ulazne kapije do trga, vidi se da smo uspeli u nameri da na jednom mestu „pomirimo“ vizantijsko, srpsko srednjovekovno, otomansko i austrougarsko nasleđe. Imamo na jednom mestu, u sadašnjem trenutku, podsećanje na prošlost, i pogled na lepšu i mirniju budućnost.

Andrićgrad će biti svečano otvoren na Vidovdan 2014. godine, izvođenjem opere „Na Drini ćuprija“, u novom pozorištu koje je Višegrad dobio prethodnih dana.


Večernje Novosti

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Google [Bot] i 67 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker