|
Autoru |
Poruka |
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Još jedan, potpuno novi trošak za vozače Elektronsko plaćanje putarine bez zaustavljanja vozila jedino je rešenje za povećanje propusne moći naplatnih rampi u Srbiji.  „Putevi Srbije“ su pripremili predlog, koji će biti upućen novoj vladi, da se takozvani tagovi, odnosno uređaji za elektronsko plaćanje, nabavljaju po ceni od jednog dinara.
Vozači će naravno uz sam uređaj morati da plate i određeni iznos dopune, koja se prilikom prolaska kroz naplatnu rampu umanjuje za cenu putarine. Trenutna cena ovog uređaja je 3.500 dinara, a minimalna dopuna je 800 dinara.
Propusna moć naplatne stanice „Bubanj potok“ u Beogradu je 2.350 vozila na sat, a „Nais“ kod Niša oko 1.800 vozila. Naplata putarine po jednom vozilu, kako tvrde u „Putevima Srbije“, obavi se za 15 do 30 sekundi, a može da bude i duže ako se plaćanje obavlja karticom.
U zavisnosti od toga koliko se vozača opredeli za tagove povećavaće se propusna moć na naplatnim rampama.
"Imaćemo sastanak sa saobraćajnom policijom i naš je predlog da se sva strana vozila koja prolaze kroz Beograd usmeravaju na obilaznicu, kako bi se rasteretio auto-put kroz glavni grad gde se izvode radovi" - istakao je na konferenciji za štampu Zoran Drobnjak, v. d. generalnog direktora „Puteva Srbije“. S media
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
U junu rast cena 1,1 odsto Cene roba i usluga za ličnu potrošnju u Srbiji u junu su bile veće za 1,1 odsto nego u maju, a godišnja inflacija je iznosila 5,5 odsto. Rast cena u maju odnosu na decembar 2011. godine bio je 5,2 odsto, saopštio je Republicki zavod za statitistiku.
Najviše su poskupele usluge rekreacije i kulture (3,3 odsto), nameštaj, pokućstvo i tekuće održavanje stana (1,8 odsto), hrana i bezalkoholna pića (1,6 odsto), transport (1,4 odsto).
Usluge restorana i hotela (0,8 odsto), stan, voda, električna nergfija, gas i druga gorova (0,5 odsto), alkoholna pića, duvan, odeća i obuća (0,2 odsto).
Narodna banka Srbije je za 2012. godinu predvidela inflaciju u rasponu od 2,5 do 5,5 odsto.B92
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Šest milijardi od poljoprivrede Novi Sad -- "Sa strateškim odlukama i pametnim trošenjem novca za pet godina možemo dostići izvoz poljoprivrednih proizvoda do šest milijardi evra",izjavio je Goran Ješić.  Vojvođanski sekretar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo ocenio je u intervjuu za regionalnu balkansku televiziju Al Džazira Balkansda da to treba da bude glavni cilj pokrajinske i republičke vlade, a da je njegov zadatak da ono što je u domenu Pokrajine pokuša da unapredi, iako su mu sužene mogućnosti na osnovu zakona i Statuta Vojvodine.
"Uz dobar akcioni plan razvoja poljoprivrede u periodu od pet godina, možemo dostići ozbiljan izvoz poljoprivrednih proizvoda, na nivou od 4,5 do šest milijardi evra", smatra Ješić.
Ješić, koji je i potpredsednik u novoj Vladi Vojvodine, rekao je i da očekuje da novi ministar poljoprivrede Srbije bude u dobroj komunikaciji sa Pokrajinom, jer postoji ozbiljan potencijal cele Srbije kao agrarne i prerađivačke regije.
Ješić ne očekuje da politička pripadnost bude problem u toj komunikaciji (s ministrom), što važi i za ostale sekretarijate Vojvodine, jer je ta administracija bila uvek otvorena za saradnju sa republičkim institucijama.B92
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Eurokrem ostaje u Srbiji Posle selidbe fabrike slatkiša "Svislajon" iz Hrvatske u BiH, strepnja u Gornjem Milanovcu. U "Takovu" naglašavaju da nema govora o izmeštanju pogona iz naše zemlje  ŠLEPERI sa opremom iz fabrike keksa "Svislajon", čiji je vlasnik Rodoljub Drašković, ovih dana putuju iz Siska ka Trebinju. U Gornjem Milanovcu, gde je smeštena matična fabrika ovog konditora, tvrde da selidba nikada nije ni planirana.
Pre tačno godinu dana Rodoljub Drašković je objavio da napušta Srbiju, ali da će njegova fabrika slatkiša nastaviti proizvodnju u našoj zemlji. Sada je odlučio da proizvodnju "jafa keksa" iz Siska prebaci u Trebinje, gde će linije biti smeštene u tamošnjoj prehrambenoj industriji, delu velikog koncerna "Svislajon-Takovo", koja je pre nekoliko godina otvorena u preuređenim bivšim pogonima Industrije alata. Razlog selidbe je ulazak Hrvatske u Evropsku uniju, gde je konkurencija znatno veća.
- Glavno tržište "Svislajonovog" "jafa keksa" je Bosna i bilo je logično da se fabrika preseli u komšiluk - rekao je Igor Lovreković, direktor fabrike u Sisku. - Ipak, nećemo sasvim zatvoriti fabriku, već ćemo je prenamenovati za proizvodnju krema i dečje hrane. Zaposleni na određeno vreme će dobiti otkaz, a 11 stalno zaposlenih će ovog leta koristiti godišnje odmore i raditi na prenameni fabrike.
U fabrici slatkiša u Trebinju tvrde da pogoni u Sisku nikada nisu dobro poslovali, jer tehnologija nikada nije bila "pogođena". Preseljenjem u Trebinje posao će dobiti još 30 novih radnika.
O izmeštanju fabrike slatkiša iz Goreg Milanovca, zasad nema ni reči. Kako tvrdi Miroslav Jovičić, generalni direktor kompanije "Takovo", koja posluje u okviru sistema "Svislajon", najave da se iz ove fabrike tehnologija i oprema premeštaju u bilo koju drugu državu, notorna je laž.
- Odavde, u bilo koju drugu državu, neće biti iseljen nijedan obični viljuškar, a kamoli delovi najvažnijih, najnovijih tehnologija - kategorički uverava Jovičić. - Da je iko u "Takovu" imao nameru da bilo šta iz nje seli, ne bi kompanija u Gornjem Milanovcu napravila najmodernije, automatizovane proizvodne linije za njen legendarni "eurokrem", sladoled, alkoholna pića i sokove, supe, mesne prerađevine... Neće biti ni otpuštanja radnika, osim onih što zaista moraju u penziju!
OTPUŠTANJE
RADNICI kompanije "Takovo" ovih dana strepe, jer su se pojavile glasine o otpuštanju. Rade Maksimović, predsednik Samostalnih sindikata za milanovačku opštinu, i sam nekadašnji radnik ove fabrike, kaže da su sindikalci stalno na oprezu, ali da će sačekati narednu nedelju kako bi proverili najave o podeli otkaza.Novosti
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
ZADUŽENOST JEDAN OD NAJVEĆIH PROBLEMA PRIVREDE - Firme duguju 10 milijardi evra bankama u Srbiji Reč koja najviše opterećuje privredu Srbije kratka je i jasna - dug. Kada se sve sabere, tako kaže računica ekonomista i privrednika, ukupna dugovanja privrede su veća od 22 milijarde, a ubedljivo najveća stavka su obaveze prema bankama i to iznosi oko 20 milijardi evra.  Struktura dugovanja bankama je jednostavna: 10 milijardi evra su zajmovi uzeti od banaka u Srbiji i još toliko kroz direktno pozajmljivanje u inostranstvu. Prosečna kamatna stopa po kojoj banke odobravaju zajmove na srpskom tržištu, prema računici struke, iznosi skoro 15 odsto godišnje. Tako visoku cenu, kažu privrednici, regularno poslovanje ne može da plati. Zato dužničke obaveze sve više predstavljaju problem koji guši tekuće poslovanje i ugrožava likvidnost.
- Ekonomska politika je u prethodnim godinama pospešivala zaduživanje sa valutnom klauzulom, što nije trebalo činiti i na to je upozoravano, ali je sada tako kako je i sve skupa je stiglo na naplatu. Privreda je prezadužena i očekivati da se pokrene sama od sebe nije realno. Ipak, obračunavanje sa bankama preko medija je nepotrebno. Bolje organizovati razgovor sa direktorima banaka, pa tako tražiti rešenja - stav je dr Ivana Nikolića iz Ekonomskog instituta. Ono što banke nikako ne vole je da imaju klijenta koji nije u stanju da servisira obaveze. Uvek je cilj banke da svoj novac, odnosno glavnicu, vrati uz makar minimalni interes.
- Imamo premalo preduzeća koje posluju dobro i koja mogu redovno da izmiruju obaveze. Naravno, mogu se preduzeća nekim tvrdim stavom i mehanizmima garancija naterati da plate, ali to bi dovelo do teških lomova- kaže ekonomista Goran Nikolić iz Instituta za evropske studije. U bankama o ovoj temi nerado pričaju jer na naš upit da prokomentarišu „kako banka rešava problem dugovanja i kašnjenja u vraćanju kredita“ većina je izabrala da ne odgovori. Jedino su precizno i jasno kazali šta imaju u Erste banci.
- Tokom prošle godine mi smo za 8,1 odsto povećali ukupan iznos kredita odobrenih privredi i stanje plasmana privredi zaključno sa 31. 12. 2011. bilo je 28,1 milijardi dinara. Osim ovih sredstava odobrenih lokalno, banka je u saradnji sa Erste grupom bila veoma aktivna i u odobravanju sindiciranih prekograničnih kredita nekim od najvećih domaćih kompanija, u iznosu od oko 200 miliona evra. Zahvaljujući razvijenoj politici upravljanja rizicima, procenat kašnjenja prilikom otplate je oko polovine tržišnog proseka. Sa klijentima koji imaju problema prilikom otplate banka traži rešenja kroz grejs period i/ili produženje roka otplate - kažu u Erste banci.
Mnogi ekonomisti smatraju da je loša ekonomska politika uticala da banke imaju komotan položaj, a da se privreda nekontrolisano, zbog lošeg privrednog ambijenta, zadužuje sa valutnom klauzulom čak i radi obaveza prema državi.
- Jedini pravi način rasterećenja privrede od obaveza je razgovor sa bankama. Da li će doći i u kojoj meri do reprograma, smanjenja obaveza ili nečeg trećeg, to treba da dogovore klijenti i banka. Sve ostalo je, na dužu stazu, dodatno opterećenje - kaže Saša Đogović iz IZIT-a.Blic
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Srbija sve bliža Svetskoj trgovinskoj organizaciji Naša zemlja će postati članica te globalne institucije do kraja ove ili početkom 2013. godine Bojana Todorović Srbija bi već do kraja ove godine mogla da postane članica Svetske trgovinske organizacije (STO), a u prvoj polovini 2013. gotovo sigurno, izjavila je u razgovoru za naš list Bojana Todorović, pomoćnica ministra ekonomije i regionalnog razvoja. Pregovori o našem članstvu u STO započeli su u februaru 2005. godine, a da je proces pristupanja naše zemlje ovoj organizaciji u završnoj fazi potvrđuje i sadržaj godišnjeg izveštaja generalnog direktora STO za 2011. godinu.
Prema rečima naše sagovornice, u ovom dokumentu je zapisano da je cilj STO da u 2012. okonča pregovore o prijemu Srbije u svoje članstvo, što bi moglo da se poklopi sa krajem godine i očekivanim početkom pregovora naše zemlje o prijemu u članstvo Evropske unije.
Prijem Srbije u STO bio bi istovremeno potvrda da smo zakoračili u predvorje Evropske unije i da smo režim spoljne trgovine uskladili sa važećim pravilima u EU. Nijedna zemlja nije postala članica EU, a da prethodno nije već bila članica STO.
– Srbija je svoj sistem spoljne trgovine gotovo u celosti prilagodila važećim pravilima STO – kaže Todorovićeva.
– Ostalo je da nova skupština usvoji izmene još nekoliko zakona. Predstoji usvajanje izmene zakona o akcizama, jer u postojećem imamo različite stope za domaća i strana pića, što je suprotno pravilima STO, ali i propisom EU. Pored toga, pred poslanicima novog saziva parlamenta naći će se i predloženi zakon o patentima i zakon autorskom pravu – dodaje Todorovićeva.
Na opasku da je javnost stekla utisak da naš ulazak u STO otežava činjenica da u bilateralnim pregovorima još nije postignut dogovor o trgovini genetski modifikovanim organizmima (GMO), naša sagovornica ukazuje da je taj problem prenaglašen.
– Nije tačno da neke zemlje zahtevaju od Srbije da omogući proizvodnju i uvoz genetski modifikovane hrane, jer po aktu STO nijedna zemlja nema pravo da tako nešto traži – kaže Todorovićeva.
– Reč je o tome da STO ne poznaje zabranu uvoza i izvoza bilo kog proizvoda. Zakon može da propisuje složenu proceduru uvoza GMO, kojom se uvoz praktično onemogućava, ali nije dozvoljeno da u zakonu izričito piše da je uvoz zabranjen. Srbija može da reši ovo pitanje preuzimanjem propisa EU ili Švajcarske koji regulišu ovu oblast.
Najduže se pregovara sa Ukrajinom, oko tri godine, koja od Srbije zahteva veoma veliki i širok stepen liberalizacije uvoza čelika. Sa ovom zemljom istovremeno pregovaramo i o međusobnom sporazumu o slobodnoj trgovini, kako bi udovoljili samo njihovim zahtevima, a što ne bi važilo i za ostale članice STO– kaže Bojana Todorović.
Članstvo države u STO njenoj privredi omogućava pristup tržištima drugih zemalja pod ravnopravnim uslovima, ali je istovremeno i signal stranim investitorima o stabilnosti i predvidljivosti njenog ekonomskog sistema. Njena privreda može da koristi multilateralno dogovorene klauzule najpovlašćenije nacije, što znači da se ne može jednostrano povući data obaveza pristupa tržištu bez odgovarajuće kompenzacije,kao u slučaju kada je obaveza bilateralno dogovorena.
-----------------------------------------------------------
Nesporan ugovor s Rusima
Ulaskom Srbije u STO ostaje na snazi njen sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom, kao i sporazum sa zemljama CEFTA. Tek ćemo ulaskom u EU, koja je carinska unija, morati da poništimo svoj sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Naš izvoz u Rusiju jerelativno skroman, a sa ulaskom u EU moći da primenjujemo sporazum koji važi između EU i Rusije. Okončanjem pregovora o uvozu nekih strateških proizvoda za našu zemlju i carinske stope će se postepeno smanjivati. Iz našeg regiona samo Srbija i Bosna i Hercegovina nisu članice STO, a Crna Gora je okončala pregovore krajem prošle godine.
---------------------------------------------------------------
Ukrajina i SAD nisu prepreka
Ministar ekonomije i regionalnog razvoja Nebojša Ćirić izjavio je Tanjugu da pregovori sa Ukrajinom i SAD ne bi trebalo da budu prepreka za učlanjenje u tu organizaciju. „Prilikom pristupanja STO Srbija je, kao i sve zemlje pre nje, vodila razgovore o pristupanju sa svim članicama, jer je potrebno sklopiti bilateralne sporazume sa svima. Taj posao je gotovo završen, a razgovori sa SAD i Ukrajinom ne mogu se nazvati preprekom. Učlanjenje u STO nikome ne nanosi štetu, a država i njena privreda imaju globalnu zaštitu svojih interesa”, rekao je ministar ekonomije.
Ćirić je podsetio da Ukrajina traži da Srbija odobri ili potpuno ukine carine na neke poljoprivredne proizvode, čelik i druge proizvode crne metalurgije, na šta naša zemlja nije spremna, jer mora da štiti interes domaće industrije.
Amerika, pak, traži da se pronađe kompromis kod uvoza genetski modifikovane hrane u Srbiju, jer su u našoj zemlji uvoz i uzgajanje takve hrane zabranjeni, a Amerika je veliki izvoznik GMO proizvoda, naglasio je ministar ekonomije.Politika
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Suša podiže cene Ako suša potraje, može se očekivati da voće i povrće još poskupi, kažu u Privrednoj komori Srbije. Zelena pijaca je najbolji pokazatelj kako živimo. Ona reaguje na vremenske prilike, cene goriva, kurs.  Cene nekih voćarskih i povrtarskih kultura znatno su više nego prethodnog leta. Primera radi, dok je u junu boranija u Smederevu u proseku koštala 60 dinara po kilogramu, u Užicu je bila tri i po puta skuplja.
Ali su zato u gradu na Đetinji paprike bile jeftinije više od 20 dinara nego u Smederevu, gde su prosečno koštale čak 164 dinara po kilogramu.
Danima bez kapi kiše. Zelena pijaca je najbolji pokazatelj kako živimo. Ona reaguje na vremenske prilike, cene goriva, kurs.
ako prodavci na pijaci kažu da sada kupci kupuju recimo paradajz na komad i da nije kao što je ranije bilo, da ne pitaju za cenu, sad se cenkaju.
U junu 2012. u odnosu na isti mesec prošle godine najviše je poskupeo krastavac, rekordnih 88,5 odsto. Sledi karfiol, 70 procenata. Kupus je gotovo 50 odsto skuplji. Cene paradajza i paprike više su za trećinu, a pasulja za petinu.
Limun je poskupeo više od 44 odsto. Jagode su skuplje za trećinu, a banane i trešnje za petinu.
Suša posebno ugrožava voćarsku i povrtarsku proizvodnju. Vojislav Stanković iz Privredne komore Srbije kaže da ukoliko potraju ovakvi klimatski uslovi može da se smanji proizvodnja i kvalitativno i kvantitativno.
"Znači biće manjak ponude na domaćem tržištu, što bi svakako moglo da uzrokuje i značajan rast cena ovih proizvoda", rekao je Stanković.
Sever je često skuplji od juga zemlje, mada nema pravila. Cene najviše zavise od sezone i ponude i tražnje. Kao po pravilu one skaču 15 do mesec dana pre nego što se na tezgama pojavi domaće sezonsko voće i povrće u većim količinama.
U međuvremenu, uglavnom se nude skupi uvozni proizvodi. Najveći promet zelene pijace beleže u septembru i oktobru. Zbog pripremanja zimnice cene padaju jer se kupuje na veliko. Cene hrane u Srbiji su 28,5 odsto niže od prosečnih u Evropskoj uniji, ali su tamo i zarade tri puta veće.S media
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Bankari u lovu na lažni novac Bankari koji rade sa gotovinom moraće od septembra da pohađaju posebne obuke u Narodnoj banci Srbije kako bi se efikasnije borili protiv falsifikovanja novca.  Dinar često gubi vrednost na kursnim listama, ali je i dalje popularan među falsifikatorima, a o tome svedoče i podaci o zaplenjenim lažnim novčanicama u ovoj godini.
Za prvih šest meseci u Srbiji je, prema podacima NBS, otkriveno tačno 3.192 komada falsifikovanih dinarskih novčanica. Za falsifikatore je najpopularnija hiljadarka.
Od početka godine otkriveno je 1.579 komada falsifikovanih novčanica od 1.000 dinara. U istom periodu otkriveno je ukupno 1.204 komada falsifikata apoena od 500 i 5.000 dinara. To čini 87,19 odsto od ukupnog broja komada otkrivenih falsifikata dinarskih novčanica.
"Falsifikatorima je najveći problem to što nisu u mogućnosti da pri izradi falsifikata pribave originalni papir", objašnjavaju u NBS.
Kako da se običan čovek zaštiti od falsifikata? U NBS navode da je za građane najbolje da kod sebe imaju isti apoen dobijen od banke za koji znaju da je originalan i da pojedine zaštitne elemente, a posebno kvalitet papira, provere upoređujući izgled zaštitnog elementa na originalnoj novčanici sa zaštitnim elementom na novčanici koju proveravaju.
U slučaju da građanin dođe u posed novčanice za koju posumnja da je falsifikovana obavezan je da je preda policiji ili banci - upozoravaju u NBS. S media
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Toplane najglasnije za poskupljenja Iako je zima još daleko, većina toplana u Srbiji podnela je zahteve za poskupljenje. Više cene pravdaju neekonomskom cenom grajanja i velikim dugovima.  Ti dugovi se, prema njihovim rečima vuku već nekoliko grejnoh sezona, a poskupljenje svojih usluga toplane najvaljuju od 10 do 30 odsto
"Jasno je da postoji veliki disparitet između cena energenata i cene grajanja po kvadratu Da li će do poskupljenja i doći, zavisi od lokalnih samouprava", kaže predsednik Udruženja toplana Srbije Milovan Lečić.
Lečić objašnjava da se „disparitet cena“ mora otkloniti, ali na koji način, da li poskupljenjem, finansiranjem iz budžeta ili na neki treći način, stvar je svake lokalne samouprave.
Trenutno je cena grejanja u Srbiji, koje obezbeđuju toplane, od 74,6 do 105 dinara po kvadratu. Procena je da bi ekonomska cena bila između 110 i 120 dinara, ali je i svima jasno da bi to bio veliki udar na ionako ispražnjene džepove građana.
Mehanizam promene cena kaže da traženo povećanje mora prvo da odobri Upravni odbor Udruženja toplana Srbije, a zatim i lokalne samouprave.
Tako je toplani u Boru već odobreno poskupljenje od 10 odsto, čemu se nadaju i toplane u Pirotu i Boru. Toplana u Novom Pazaru je podnela zahtev za povećanje svoje usluge od 30 odsto.
U najtežoj situaciji su toplane koje za grejanje koriste mazut, jer je on i najviše poskupeo, za skoro 20 dinara po kilogramu u odnosu na prošlu grejnu sezonu.
Uvođenje akcize na lož-ulje je zakomplikovalo situaciju i u manjem broju toplana koje koriste ovaj energent, ali se očekuje da Vlada donese odluku o povraćaju akciza onima koji lož-ulje i koriste za ono za šta je i namenjeno - grejanje, a ne za vožnju automobilima.
Velika neizvesnost je i cena gasa. Ukoliko i gas poskupi, neminovna su još veća poskupljenja ili veći gubici. U ovom trenutku, dugovi toplana u Srbiji su dostigli 29 milijardi (ukupno i za mazut i gas). Toplane dodatno opterećuje i dug privrede i stanovništva prema njima od oko 23 milijarde dinara.B92
|
|
|
|
|
Estrella
|
|

Vitezova zvezda
Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13 Postovi: 5399
|
Mladi nezaposleni između obećanja i stvarnosti: Što te nema Omiljena tema naših političkih kampanja – nezaposlenost - u konstantnom je porastu i nema nagoveštaja da će se značajnije smanjiti. Jedino rešenje je prelazak sa parcijalnih i neefikasnih mera na celovite reforme poslovnog okruženja. Mlada Novosađanka završila je fakultet (državni, ne neki od opskurnih privatnih) pre više od godinu dana, sa visokim prosekom. Redovno prati konkurse na sajtovima za zapošljavanje, uredno šalje svoj CV, koristi lične kontakte, raspituje se na raznim stranama i...ništa. U najboljem slučaju, poneki domaći „gazda“ sumnjive reputacije pozove je na razgovor i ponudi rad na određeno vreme, naravno neplaćen. Ponekad, u nekoj od takvih firmi, naiđe na neke od svojih kolega kojih nije bilo nigde kada su se polagali ispiti, ali su sada, zahvaljujući dobrim vezama sa vlasnicima, razni menadžeri, piarovi i savetnici – bez ikakvog znanja, ali sa zvučnim titulama. Vreme prolazi, a posla nema, pa, kao i hiljade mladih, pristaje da radi bilo šta, po sistemu „daj šta daš“, samo da se zaradi neki dinar. Često sebi postavlja isto pitanje, uvek bez odgovora – u čemu je njen problem? Apsurdi srpskog tržišta rada Najjednostavnije objašnjenje je da nema dovoljno posla, tačnije nema ga za sve nezaposlene sa njenim kvalifikacijama. A posla nema usled očigledne strukturne neravnoteže tržišta rada koje hronično pati od suficita jednih i deficita drugih profila, zato što nikada nije sprovedena prava reforma obrazovnog sistema u koordinaciji sa generalnom strategijom privrednog razvoja (koja, takođe, nikada nije primenjena u praksi). Zato i jesu moguće apsurdne situacije da se bezbrojni fakulteti za menadžment, komunikacije i njima slični otvaraju po nekadašnjim skladištima, bioskopima i ostalim propalim objektima koji više ne služe svojoj nameni. Međutim, reklo bi se, zašto bi neko razbijao glavu planiranjem tržišta rada kad će tržište samo da uspostavi ravnotežu? Ako već za određenim profilom ne postoji dovoljna tražnja, vlasnici obrazovne institucije će reagovati prilagođavanjem svog nastavnog programa, tako što će školovati više kadrova koji mogu da nađu posao kada dobiju diplomu. U teoriji, ovakva logika je potpuno ispravna. Jedini njen problem je što ne funkcioniše najbolje u srpskoj praksi punoj nelogičnosti.  U tržišnom i konkurentnom ekonomskom sistemu, ne bi lekari bili ministri prostornog planiranja, ne bi se prevodioci i sociolozi bavili metalurgijom (kao u smederevskoj Železari), niti bi tek svršeni studenti mogli da budu direktori bilo čega... Ne bi, takođe, bilo normalno da se inženjeri masovno zapošljavaju kao komercijalisti, a da armije naučnika napuštaju zemlju, jer ovde ne vide perspektivu... Na žalost, ovakve apsurdne situacije moguće su, štaviše i uobičajene, u pseudotržišnom ambijentu gde najveći deo javnog sektora, pa i neki segmenti privatnog, i dalje funkcionišu na principu „socijalizacije" gubitaka ili poslovnih privilegija, zahvaljujući vezama sa ključnim donosiocima odluka u vrhu vlasti. Zašto bi onda takvima bilo u interesu da zapošljavaju najbolje kada sistem toleriše i, čak, nagrađuje njihov način rada? I na kraju – sistem koji u sebi ima ugrađenu fundamentalnu grešku razara i tržište rada, i - što je najgore, obrazovanje - kao osnovu razvoja ekonomije znanja 21. veka, čineći nezaposlenost hroničnim i najozbiljnijim ekonomskim i društvenim problemom. A nezaposlenost je, merena kroz Anketu o radnoj snazi Statističkog zavoda, porasla u odnosu na period pre eskalacije finansijske i ekonomske krize 2008. godine, kada je iznosila 14% na 25,5% u aprilu 2012. godine. Relativno posmatrano, stopa nezaposlenosti je uvećana za čak 82 procenta, dok je, istovremeno, stopa zaposlenosti pala na svega 34,3 odsto. Prema ovom pokazatelju koji, inače, prilično fleksibilno meri nezaposlenost (zaposlenim se smatra svako ko u periodu anketiranja obavlja bilo kakav posao najmanje sedam dana), Srbija je na evropskom vrhu po visini nezaposlenosti, a ozbiljnost problema postaje očigledna kad se uporede podaci o broju zaposlenih – njihov broj je za četiri godine, prema zvaničnoj statistici, smanjen za preko 250 hiljada, sa nešto manje od 2 miliona 2008. godine, na 1,75 miliona u prošloj godini. U prevodu, umesto 200 hiljada novih radnih mesta, koliko nam je bilo obećano u prethodnoj izbornoj kampanji, dobili smo 250 hiljada izgubljenih, i to gotovo podjednako i kod pravnih lica i kod preduzetnika. Dok je gotovo celokupan tercijarni sektor krajem prošle godine pokazao znake oporavka, mereno prema ukupnom broju zaposlenih, sve ostale ključne delatnosti beležile su izuzetno negativne indekse. U najgoroj poziciji našli su se poljoprivreda, sa šumarstvom i ribarstvom, zatim prerađivačka industrija, kao i građevinarstvo – samo u ova tri sektora kumulativno je izgubljeno preko 75 hiljada radnih mesta. Drugu kategoriju gubitnika, osim pomenutih delatnosti, sigurno čine mala i srednja preduzeća i preduzetnici. Za četiri godine, broj zaposlenih u ovom sektoru - koji je inače trebalo da posluži kao amortizer pada zaposlenosti u periodu privatizacije i privredne transformacije - opao je za više od 230 hiljada, što usled krize velikih sistema za koje su mali privredni subjekti bili vezani, što zbog prevelikih troškova poslovanja koji su ih odveli u nelikvidnost, a najviše kao posledica nepovoljnog ambijenta za poslovanje. Ilustracije radi, država je na pogoršanu situaciju na tržištu odgovorila uvođenjem 21 novog (para)fiskalnog instrumenta finansiranja koji su, prema izjavama samih privrednika, podigli troškove za 48 odsto u proseku po jedinici proizvoda, odnosno usluge.
Bolji ambijent, a ne subvencije
Na drugoj strani, pad broja zaposlenih nije automatski pretvoren u rast broja nezaposlenih; zvanično registrovana nezaposlenost krajem prošle godine dostigla je oko 745 hiljada ili tek nešto više (2,3 odsto) nego na kraju 2008. godine, što zvuči kao svojevrstan ekonomski apsurd. Ako se zna, međutim, da u mnogim slučajevima šalteri Nacionalne službe za zapošljavanje više služe za ostvarivanje različitih prava za nezaposlene, poput dečjeg dodatka, socijalne pomoći ili jeftinijih markica za prevoz, nego za aktivno traženje posla, onda ovaj podatak dobija svoj smisao. Štaviše, prema nekim procenama, skoro četvrtina od ukupnog broja nezaposlenih na evidenciji Službe, njih oko 200 hiljada, ne pokazuje nikakvu ambiciju da pronađe zaposlenje, hiljade njih odustaju nakon godinu dana bezuspešnih pokušaja ili se brišu iz evidencije ukoliko odbiju ponuđeno radno mesto koje, po pravilu, ne odgovara njihovim kvalifikacijama. Sudeći po poražavajućoj situaciji sa brojem nezaposlenih, neke od aktivnih mera tržišta rada, iako nikako nisu zanemarljive po svom finansijskom efektu za poslodavce, ipak nisu dale rezultate. Tako se već godinama domaćim preduzećima nude subvencije za otvaranje novih radnih mesta (trenutno između 100.000 i 400.000 dinara po zaposlenom, zavisno od nivoa razvijenosti opštine), oslobađanje od plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na teret poslodavca za različite kategorije zaposlenih (stariji od 50, odnosno 45 godina, pripravnici i mlađi od 30 godina) u periodu od 2 do 3 godine, finansiranje obuka za radnike i drugi mehanizmi podrške privrednicima. Kada se na ove beneficije dodaju i bespovratna sredstva za direktne investicije, koja u ovom trenutku iznose između 4.000 i 10.000 evra po novom radnom mestu, pa i relativno niske stope poreza na dobit preduzeća i poreza na dodatu vrednost, dobija se nešto što liči na vrlo stimulativan paket podsticaja za zapošljavanje. Višestruki su razlozi zbog kojih se nezaposlenost kreće suprotno od namera autora ovih mera. Pre svega, nikakvom fiskalnom ili drugom relaksacijom privrede nije moguće u potpunosti sanirati posledice smanjenja inostrane i domaće tražnje i oštrog pada obima ekonomske aktivnosti, naročito u sektorima koji su prošli kroz najtežu recesiju i na globalnom nivou, poput, recimo, metalske industrije. Tu, ujedno, prestaje uticaj objektivnih faktora i počinju efekti naših subjektivnih nedostataka poslovne i investicione klime. Glavni kompleks problema povezan je sa troškovima biznisa: izuzetno visoke kamatne stope, indeksiranje kredita u uslovima oštre depresijacije dinara, opterećenje zarada porezima i doprinosima koje dostiže 70 odsto, desetine parafiskalnih nameta privredi, različitih od jedne do druge opštine, predugačak period plaćanja obaveza od strane države i privrednika koji u proseku prelazi četiri meseca, visoki izdaci za razne dozvole usled korupcije u javnim službama... U isto vreme, dok se od bombastičnog deklarativnog zalaganja ne ide dalje u rešavanju bar dela ovih problema, nastavljaju se (pre)velika očekivanja od stranih investitora koji su ponovo postali jedna od centralnih tema i spasioci naše ekonomije. U stvarnosti, međutim, doprinos stranih kompanija povećanju zaposlenosti bio je prilično skroman – primera radi, gotovo 100 projekata subvencionisanih kroz državni program bespovratnih sredstava za investicije tokom proteklih šest godina, ukupno je trebalo da donesu oko 29 hiljada novih radnih mesta ili više nego duplo manje od pada zaposlenosti u industriji tokom četiri krizne godine. Kako se negativni trendovi zaposlenosti nastavljaju i nema nagoveštaja da će biti prekinuti, krajnje je vreme da se ovakve parcijalne politike poreskih olakšica i finansijskih subvencija preispitaju i izmene i da se konačno započne sa kreiranjem stimulativnog ambijenta za poslovanje u celini. Neke najave takvih poteza već postoje, poput naplate poreza na dodatu vrednosti po realizaciji, ali ostaju dva ključna pitanja: da li država ima dovoljno novca da ih sprovede i da li postoji politička volja da budu dosledno primenjene? BIF
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 18 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|