Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:07


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:34
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Pegaz

Pegaz je bio divlji krilati konj koji je prema mitu iskočio iz Meduzinog vrata kada joj je Persej odsjekao glavu, zajedno sa junakom Hrisaorom. Živio je na brdu Helikon, a Muze su ga hranile zimi kad bi snijeg prekrio travu. Belerofont je uspio da ga ukroti uz pomoć zlatnih uzdi koje mu je dala Atina, ali pošto ga nije vratio kad je ubio Himeru, već je čak ponosan pokušao da posjeti Olimpljane u njihovoj palati, Zevs ga je prokleo, a Pegaza je uhvatio i koristio kao teretnog konja da mu nosi munje.
Pegazovo grčko ime Πήγασος, Pégasos Heziod povezuje s riječju pēgē = izvor, vrelo. Naime, gdje god da je taj konj dotakao tlo, nastalo bi vrelo - primjerice - na Helikonu izvor Hippocrene ("konjev izvor") i drugi u Troezenu.
Pegaz je živio na visokim planinama, ponajviše na Helikonu, domu Muza. Letio je brzinom vjetra. Bio je prekrasan, snažan i jakih kopita - kad se jednom spotaknuo i udario kopitom po zemlji, nastao je izvor - Hipokrena. Bio je također i nježan i mudar, čista srca - mogao je odletjeti sve do Olimpa.

Pegaz je donio Zeusu munje, a nakon Belerofontove smrti vratio se na Olimp pomagati bogovima. Poslije se oženio Euipom s kojom je začeo naraštaj krilatih konja.
Rođenje

Prema nekim izvorima Pegaz je iskočio (zajedno sa svojim bratom Hrisaorom) iz Meduzina vrata nakon što joj je Perzej odsjekao glavu, dok je prema drugima nastao iz zemlje na koju je prolivena Meduzina krv. Atena je uhvatila Pegaza i odvela ga Muzama na Parnasu.
Belerofont i Pegaz,


Belerofont je morao ubiti čudovište Himeru sastavljenu od lava, koze i zmije sa zmajevom glavom. Prorok mu je rekao da je može ubiti samo uz Pegazovu pomoć i da mora spavati u Ateninu hramu. U snu mu se ukazala božica koja mu je poklonila zlatnu uzdu kojom će obuzdati i pripitomiti Pegaza. Belerofont je došao na Helikon i prišao mu dok je pio s vrela Pirene te ga obuzdao zlatnom uzdom. Druga inačica govori da ga je Atena već pripitomila i dovela Belerofontu.

Pegaz je pomogao Belerofontu u borbi protiv Himere i Amazonki. Ubio je Himeru strijelama iz zraka leteći na Pegazu. Nakon ove pobjede osjećao se moćno te se odlučio uzdići bogovima na nebo, da provjeri ima li bogova na Olimpu. Pegaz je znao da to nije u redu, ali ga je poslušao i uzletio. Zeus se rasrdio i poslao obada/bjesnilo na Pegaza te se Belerofont strmoglavio s njega i umro. Druga je inačica mita ta da je Zeus Belerofonta pogodio munjom.

Potom se sažalio nad Pegazom i pretvorio ga u zviježđe Pegaz. Jedno je pero iz njegovih krila palo na tlo i tako je nastao grad Tarsus.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:36
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Satiri

Satiri (grč. σάτυρος, sátyros - Σάτυροι, Sátyroi) poluljudi su i poluživotinje koji opsjedaju šume i prate Pana ili Dioniza. Prikazivani su na različite načine, ali je najčešći prikaz satira kao stvorenja koje je napola jarac, a napola čovjek. Satiri, za razliku od ostalih bogova, nisu besmrtni.Satiri su prikazivani su s malim jarećim rogovima, ušima, repom, a ponekad i kopitima. Poslije su prikazivani u kozjem obličju zahvaljujući povezivanju s Panom i rimskim Faunom - imali su dug kozji ili konjski rep. Odrasli su satiri prikazivani s jarećim rogovima, a mlađi s manjim koštanim kvrgama ili rožićima na glavi. Kosa im je često bila kovrčava, uši šiljate, nosovi ravni, a brade velike, a često s vinovom lozom ili bršljanom koji im je kružio oko glave. Često su nosili tris - štap ukrašen listovima i bršljanom koji je na vrhu imao češer.Zbog svoje ljubavi prema vinu prikazivani su držeći šalice s vinom, a zbog velikog seksualnog apetita često su prikazivani s erekcijom ili u lascivnim položajima.Satirski život

Satiri su bili poluljudi i poluživotinje koji su pratili Dioniza. Na njihovu čelu bješe Silen, božanstvo povezivano s plodnošću.

Satiri su opisivani kao opasni, ali opet sramežljivi i bojažljivi. Bili su ljubitelji vina, žena i dječaka, hedonisti. Skitali su se uz glazbu aulosa, cimbala, kastanjeta, gajda te su voljeli plesati s nimfama, koje su ujedno često i proganjali. Njihov se poseban ples zvao sikinnis.

Stariji su satiri znani kao silenoi, a mlađi kao satyrisci. Zec je bio simbol plahog i stidljivog satira. Satirska djeca, odnosno mladi satiri bili su često prikazivani u umjetnosti.
Satiri su bili povezani s plodnošću, a sami bjehu pohotna i razvratna bića koja su voljela žene, ali i dječake. Posebice su se zaljubljivali u nimfe koje su često promatrali i opsjedali.
U grčkoj su umjetnosti isprva prikazivani starim i ružnim stvorenjima, posebice u radovima atičke škole, ali su ih poslije počeli prikaživati mlađima i blaženijima.

Poznat je kip, vjerojatno kopija Praksitelova djela, koji prikazuje satira koji se blaženo naslanja na stablo s frulom u ruci (na slici slijeva)

Heziod ih naziva braćom planinskih nimfa te Kuretesa, no beznačajnom i ništavnom rasom. U Dionizovu kultu muški sljedbenici nazivani su satirima, a sljedbenice menadama.

U rimskoj mitologiji bili su znani kao Panes, duhovi povezani sa seoskim Panom, a miješani su i s Faunima


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:39
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Kentauri

Kentauri su bili mitski narod polu ljudi polu konja koji je živio u Tesaliji.
Sa malim izuzecima bila su to stvorenja surova, divlja i neprijateljski raspoložena prema ljudima. Većinom se javljaju u grupi, a po imenu ih znamo jedva dvadeset. Najstariji mitovi ništa ne govore o njihovom porijeklu. Pjesnik Pindar pripisao im je za oca čovjeka po imenu Kentaur, koji je navodno bio sin Lapitskog kralja Iksiona i Nefele, utjelovljenja oblaka. Mlada generacija kentaura izgubila je svoju surovost i divljinu i pridružila se Satirima u pratnji boga Dionisa. Iz mase divljih kentaura izdvajala su se samo dvojica: Hiron, sin titana Hronosa i Okeanide Filire, i Fol navodno sin Silena i ninfe Melie.
Borba s Lapitancima

Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima. Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma
Kentauri

Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima.

Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima.

Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu.

Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale (Glavni članak: Hiron).


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Hidra

Lernejska hidra je mitološka vodena neman, koja je imala ogroman broj glava i otrovan zadah. Jedan od zadataka koje je dobio Herakle od Euristeja je bio da ubije lernejsku hidru.

Herakle je stigao do močvare lernejskog jezera gde je živela hidra. Herakle je prekrio usta i nos tkaninom da bi se zaštitio od otrovnih para i ispalio plamene strelice u njezin brlog da bi je namamio napolje, a zatim se suočio s njom. Svaki put kad bi odsekao neku njenu glavu, ona bi opet narasla. Apolodor govori da je Heraklo shvatio kako je ovako neće moći svladati, te je pozvao svog nećaka Jolaja da mu pomogne. On se dosetio (možda pod uticajem Atine) da spale rane nakon što odseku glavu. To su i učinili pa su na kraju ubili hidru. Herakle je jednu njenu besmrtnu glavu postavio ispod velikog kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u hidrinu otrovnu krv i tako završio zadatak.
Druga verzija priče govori da je, nakon što bi odsekao svaku glavu, umočio mač u hidrinu krv i koristio njen otrov da glave ne bi ponovno narasle.

Hera je posle rekla da je zadatak nevažeći jer mu je nećak pomogao
Hidra je imala ogromno pseće tijelo i osam zmijskih glava na dugačkom vratu. Živjela je u močvarama Lerne. Herakle je imao zadatak da je ubije, ali to je bilo teško izvesti, jer kako god je on odsijecao glave Hidri, na njihovim mjestima su nicale nove. Pozvao je u pomoć Jolaja koji je nakon što bi Herakle odrubio svaku glavu, spaljivao bakljom vrat da ne iznikne nova glava. Tako su uspjeli da je ubiju


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Kerber

Kerber (grč. Κέρβερος = demon iz jame) je u grčkoj mitologiji bio pas - čuvar Hadovog podzemnog carstvaBio je strog chuvar na ulazu,još stroži na izlazu. Po sojoj stražarskoj dužnosti i budnosti postao je poslovičan. B. Ovo čudovišno stvorenje imalo je tri glave i zmiju na repu. Bio je potomak Ehidne i Tifona, sestra mu je bila Himera, a brat Hidra.

Nekoliko puta su ga savladali različiti junaci:

Herakle u svom poslednjem zadatku
Orfej ga je uspavao pomoću svojih muzičkih sposobnosti
Hermes ga je uspavao vodom iz reke Lete
Psiha ga je uspavala otrovnim medenjacima
Sibila ga je uspavala otrovnim medenjacima da bi Eneja mogao ući u podzemno carstvo (rimska mitologija)
Heraklov poslednji zadatak bio je hvatanje Kerbera. Morao je da se spusti u mračno Hadovo carstvo i dovede Kerbera. Kraj samih vrata koja vode u Hadovo carstvo, Herakle je ugledao Tezeja i tesalijskog kralja Perifoja koji su bili pričvršćeni za stenu. Bogovi su ih kaznili, jer su Hadu hteli da otmu njegovu ženu Persefonu. Herakle se sažali i odmah oslobodi Tezeja, ali kad je pokušao da oslobodi Perifoja, zemlja se zatrese, i on odmah shvati da bogovi ne žele njegovo oslobođenje. Dugo je lutao podzemnim carstvom gde je naišao na mnoge užasne stvari, ali je konačno stigao do Hadovog prestola. Herkul je od Hada tražio Kerbera, i on mu ga je obećao, pod uslovom da ga uhvati bez oružja. Herakle je dugo tražio Kerbera po podzemnom carsvu, i na kraju ga našao na obalama Aheronta. Herakle ga je ukrotio, i odveo iz carstva mraka u Mikenu. Kerber se silno uplaši svetlosti. Otrovna pena kapaše iz njegovih čeljusti na zemlju. Svuda kud bi kanula makar jedna kap te tečnosti, nicale su otrovne trave. Herakle dovede Kerbera do mikenskih zidina, ali užas obuze plašljivog Euristeja od jednog pogleda strašnog psa. Skoro na kolenima je molio Herakla da ga opet vrati u podzemno carstvo. Herakle ispuni poslednju njegovu molbu, i vrati Hadu njegovog strašnog


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:45
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Nemejski lav

Nemejski lav je u grčkoj mitologiji bilo stvorenje, koje je živelo u Nemeji. Obično se smatrao potomkom Tifona i Ehnide. Ubio ga je Herakle.

Heraklov prvi od dvanaest zadataka je bio da ubije nemejskog lava, i kao dokaz donese njegovu kožu kralju Euristeju. Koža toga lava bila je tako debela da je nijedno oružje napravljeno od čoveka ili boga nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska ruka. Heraklo je pokušao lukom i strelom te toljagom i bronzanim mačem, ali nije uspio. Heraklo je potom odbacio sve svoje oružje i rvao se s lavom na tlu. Na kraju ga je zadavio i ugušio ga.
Nakon njegove smrti, Heraklo mu je satima pokušavao oderati kožu. Bio je besan jer je mislio da neće uspeti ispuniti svoj zadatak. Međutim, Atina je došla prerušena u staricu i pomogla mu da shvati da najbolje oruđe kojim bi mogao razderati lavlju kožu jesu lavlje kandže.

Ispunio je zadatak i nosio je neprobojnu kožu kao svoj oklop. Kralj Euristej videvši ga tako prekrivenog, od straha se sakrio u veliku bronzanu posudu. Posle toga sve je nove zadatke Heraklu zadavao glasnik.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:49
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Grifoni

Obično se smatra da grifoni potiču iz stare grčke mitologije, što je i logično jer se pojavljuju na velikom broju artefakata iz tog perioda. Međutim, ukoliko malo bolje pogledamo, primetićemo da se grifoni u helenskim mitovima veoma retko pominju (eventualno, tu i tamo vuku kočije nekih bogova i to je sve). Poenta je u tome što grifoni zapravo ne vode poreklo iz grčkih mitova, već su do Grka stigli preko predanja koja su sa sobom doneli Skiti iz centralne Azije. Skitski putnici su pojedinim Grcima ispričali o fantastičnim stvorenjima koja naseljavaju njihovu zemlju i koja imaju telo lava, ali sa glavom ptice oštrog kljuna. Kako je zemlja Skita bila veoma bogata, Grci su izmeli svoje zaključke i utvrdili da grifone privlače sjajni metali i da vole da grade gnezda od zlata.
Naki naučnici smatraju da su verovanja u grifone nastala onog trenutka kada su u pustinjama ljudi počeli da pronalaze skelete raznih praistorijskih životinja, među kojima su bile i kosti protoceraptosa (nalik ptici). Postoje i neka manje verovatna objašnjenja, međutim, najbliže je istini da su grifoni nastali čisto simboličkim putem - kao mešavina lava, cara životinja i orla, cara ptica, dakle dve najplemenitije životinje, barem prema starim verovanjima. U antičkim tekstovima se, doduše, mogu naći i neki malo drugačiji opisi (o pticama sa četiri noge i lavljim čeljustima i slično), ali današnja predstava o grifonu gotovo uvek podrazumeva kombinaciju ove dve životinje. Dakle: lav sa orlovom glavom, kandžama i krilima i sa izduženim ušima. Varijacije su brojne, međutim, ne odstupaju mnogo od ovog opisa - po nekima ima lavlji, a po nekima zmijski rep, nekada ima rogove i tako dalje.

Što se samog imena »grifon« tiče, postoje različite teorije o njegovom nastanku, a u engleskom jeziku se i danas javljaju različite varijante pisanja ove reči: gryphon, griffin, griphon... Jedna od teorija navodi da je ime nastalo od grčke reči »grupos« koja znači »onaj sa zakrivljenim nosom«, što odgovara izgledu grifonovog tj. orlovog kljuna. Takođe je popularno i tumačenje da je poreklo ovog naziva u reči iz sanskrita »graha« koja znači »onaj koji traži«. U svakom slučaju, sve su ovo samo pretpostavke - do danas nije utvrđeno tačno poreklo reči »grifon«.
Što se karakteristika tiče, verovatno se najčešće pominje ljubav prema zlatu i dragocenostima. Neki to tumače i simbolički - grifoni su svete životinje sunca, a zlato je sunčev metal. Prema drugima, ljubav prema svetlucavim sitnicama je odlika svih ptica, pa otuda ova osobina i kod grifona. Druga opšta karakteristika grifona jeste njihova mržnja prema konjima. Pretpostavlja se da je ovo zbog toga što su heroji koji su želeli da ukradu zlato grifonima uvek dolazili na konjima, pa otuda i mržnja prema takvim lopovima, ali i prema konjima. Pored toga, Grci su u svojim kasnijim interpretacijama često govorili o ratu grifona i amazonki, a smatra se da se objašnjenje za ovo takođe mora tražiti u simboličkoj ravni - grifoni kao bića sunca su ratovali protiv amazonki, bića meseca, što reprezentuje kosmičku borbu, ali i sukob muškog i ženskog principa.

Kao i kada je reč o većini drugih stvorenja, pojedinim delovima grifonovog tela je u srednjem veku pridavana magična moć. Na primer, smatralo se da piće koje se pije iz pehara koji je napravljen od kanže grifona ne može biti otrovano, kao i da grifonovo perje leči slepilo. No, do ovih dragocenih stvarčica nije mogao svako da dođe. Verovalo se da njih kao nagradu mogu dobiti samo pojedini sveti ljudi koji izleče grifona ili ga spasu iz kakve nevolje. Otprilike u ovo vreme započela su i razna simbolička tumačenja ovog stvorenja, međutim ona su bila veoma različita, te je tako grifon bio reprezent dobra, zla, čuvara, osvetnika, boga, Satane... Često se statua grifona postavljala pred ulazima u rudnike jer se verovalo da će im doneti sreću. Mnogi su počeli da stavljaju njegov lik na svoje grbove, želeći da time istaknu svoje plemenito visoko poreklo.

Sve u svemu, grifoni zaista imaju burnu istoriju. Iako se, za razliku od mnogih stvorenja o kojima smo prethodno govorili, oni na početku pojavljuju samo u skitskoj, pa kasnije i u grčkoj mitologiji, veoma brzo su postali popularni širom Evrope, posebno kao simboli. U literaturi ih ima, mada ne mnogo, a možda je najšire poznat primer iz Alise u zemlji čuda gde je posebno istaknuta grifonova dualistička priroda.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 22:54
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Erinije

Erinije ili Eumenide (grč. Ἐρινύες, Erinúe; Εὐμενίδες, Eumenídes) u grčkoj mitologiji boginje su osvete i prokletstva. Eshil ih smatra Niktinim, a Sofoklo Skotovim i Gejinim kćerima. Euripid piše da su bile tri, a potonji autori navode i imena: Alekta, Megera i Tizifona. Hrvatski naziv za njih jest Srde, a njihov su pandan u rimskoj mitologiji Furije (lat. Furiae ili Dirae). Katkad su bile znane kao pomirljive Eumenide ("dobrohotne").
Erinije su prikazivali kao stare i ružne žene u crnoj odjeći s crvenim pojasom. Oči su im bile podlivene krvlju, umjesto prstiju imale su pandže, a umjesto pramenova kose zmije. Prema Euripidu, imale su krila, a u rukama zmije i buktinje. Katkad su prikazivane sa šišmišjim krilima ili psećim tijelom.

Eumenide su bile nešto ugodnije vanjštine, a umjesto crnine nosile su bijelu odjeću.
Erinije su se rodile iz kapi krvi boga neba Urana kad ga je kastrirao njegov sin Kron. Njihova je glavna zadaća bila progoniti počinitelje zločina u kojima je pala krv i one koji su nasilno prekršili neotuđiva čovjekova prava. Uglavnom su kažnjavale zločine unutar obitelji. Od njih se nigdje nije moglo pobjeći. Svaka je vlast prema njima bila nemoćna. Čak su ih se i bogovi bojali. Stajale su i na strani pravilnosti stvari - Heraklit je rekao da bi spriječile Helija ako bi primjerice odlučio promijeniti putanju Sunca na nebu.

Erinije su povezivane s Nemezidom i nametale su pravednu ravnotežu u ljudskim odnosima. Isprva je božica Nika imala tu ulogu, kao donositeljica pravedne pobjede. Kad nisu opsjedale zemaljske žrtve, živjele su u Tartaru gdje su mučile proklete duše
Erinije su najpoznatije po proganjanju Oresta zbog ubojstva svoje majke Klitemnestre koja je ubila njegova oca Agamemnona. Apolon mu je rekao da ubije ubojicu svoga oca, a on ga je poslušao. Poslije mu se molio da ga spasi od Srda. Atena se umiješala te pretvorila Erinije u pomirljive Eumenide.

Vjeruje se također da su nazvane Eumenidama kao eufemizam, da se izbjegne njihov gnjev koji bi uslijedio nakon što bi bile nazvane svojim pravim imenom. Ovaj tabu neizgovaranja imena radi neizazivanja duhova i božanstava čest je u mnogim kulturama. Erinije su znane i kao Semnai ("poštovane"), Potniae ("grozne"), Maniae ("ludila") i Praxidikae ("osvetoljubive").


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 16 Dec 2012, 23:04
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Slika

Sfinga

Sfinga je biće s lavljim tijelom, a ovnovom, sokolovom, jastrebovom ili ljudskom glavom. Izumili su je Egipćani u Staroj Državi, a potom je donesena i u grčku mitologiju. Kod Grka prikazivana je kao stojeći krilati lav ženskog lica, a kod Egipćana kao ležeći lav s različitim licima ili muškim licem.
Sfingino ime dolazi od grčke riječi Σφιγξ, Sphigx, [Sphinx], izvedene od glagola σφιγγω, sphiggo, [sphingo] = "zadaviti". Naime, u grčkoj mitologiji govori se da bi zadavila svakoga tko nije znao rješenje njezine zagonetke.

Egipatske su sfinge

Egipatske su sfinge mitološka stvorenja smatrane čuvarima. Prikazivane su u trima oblicima:

Androsfinga - lavlje tijelo, ljudska glava
Kriosfinga - lavlje tijelo, ovnova glava
Hijerosfinga - lavlje tijelo, sokolova ili jastrebova glava.

Avenija ovnoglavih sfingiPoznata je granitna sfinga koja ima glavu faraona Hatšepsuta, a danas se čuva u Metropolitanskom muzeju umjetnosti u New Yorku.

Također je poznata i alabasterna memfiska sfinga te ovnoglave sfinge koje prikazuju boga Amona u Tebi, a izvorno ih je bilo oko devetsto
Velika sfinga u Gizi

Najpoznatija je Velika sfinga u Gizi. Nalazi se u Dolini Gize na zapadnoj obali Nila, a okrenuta je prema istoku, s malenim hramom među šapama. Vjeruje se da njezino lice prestavlja faraona Kefrena (egpt. Khafra) ili njegova sina Djedefru, tako da bi datum gradnje mogao biti za vrijeme četvrte dinastije (2723. - 2563. p.n.e.). Natpis na Velikoj sfingi daje tri Sunčeva imena: Kheperi - Re - Atum.

Grčka sfinga

U grčkoj mitologiji postojala je samo jedna sfinga, demon uništenja i nesreće. Prema Heziodu bila je Ehidnina i Tifonova/Ortova kći.

Prikazivana je na slikama na vazama i reljefima kako stoji, za razliku od egipatske, i to kao krilati lav s ženskom glavom ili pak kao žena s lavljim šapama, pandžama i prsima, zmijskim repom i orlovim krilima.

Hera ili Ares poslali su Sfingu iz njezine domovine Etiopije (Grci su se sjećali Sfingina strana porijekla) u Tebu gdje je, kao što piše Sofoklo u Kralju Edipu, Edipu zadala jednu od najpoznatijih zagonetaka:

"Koje stvorenje ujutro hoda na četiri noge, u podne na dvije, a uvečer na tri?"

Zadavila bi svakoga tko ne bi znao odgovoriti, a Edip joj je točno odgovorio da je to čovjek koji u djetinjstvu puže, kad odraste hoda na dvije noge, a u starosti si pomaže štapom. Stoga se Sfinga, napokon pobijeđena, bacila s visoke stijene i umrla. Druga inačica govori da se proždrla.

Edip i sfinga, 4. stoljeće p.n.e.

Azijske sfinge

Sfinga je poznata i u mitologiji južne i jugoistočne Azije. Znana je kao purushamriga (skr. "ljudska zvijer"), purushamirukam (tamil "ljudska zvijer"), naravirala (skr. "čovjek-mačka") u Indiji ili kao nara-simha (pali "čovjek-lav") u Šri Lanki, manusiha ili manuthiha (pali "čovjek-lav") u Mianmaru te Nora Nair ili Thepnorasingh u Tajlandu.

Indijska sfinga Purushamriga, Tribhuvanai, Indija

Za razliku od sfinge u Egiptu, Mezopotamiji i Grčkoj gdje je zaboravljena, tradicija azijske sfinge i dalje je prisutna. Najraniji umjetnički prikazi sfinge s južnoazijskog potkontintenta potječu iz razdoblja helenističke umjetnosti. Sfinge iz Mathure, Kausambija i Sanchija, iz 3. stoljeća p.n.e. do 1. stoljeća, izgledaju nehelenistički. Tako da je moguće da sfinga nije nastala stranim utjecajem

U južnoj Indiji sfinga je znana kao purushamriga (sanskrt) ili purushamirukam (tamil), što znači "ljudska zvijer". Pronađeni su prikazi i skulpture u hramovima gdje služi da bi istjerala zlo. Naime, prema vjerovanju, ona istjeruje grijehe iz pobožnika koji ulazr u hram te općenito istjeruje zlo. Tako da je često postavljana na strateškim položajima na ulazu ili u njegovoj blizini. Purushamriga igra značajnu ulogu u ritualima Šivinim hramovima. U okrugu Kanya Kumari, na najjužnijem dijelu indijskog potkontinenta, tijekom Šivine noći pobožnici trče 75 kilometara te posjećuju i štuju Šivu u 12 njegovih hramova. Ova se Šivina utrka (Shiva ottam) priređuje kao počast priči iz Mahabharate, u kojoj se Sfinga utrkivala s junakom Bhimom.

U Šri Lanki sfinga je znan kao narasimha ili "čovjek-lav". Ima lavlje tijelo i ljudsku glavu. Ne smije je se zamijeniti s Narasimhom, četvrtom inkarnacijom Mahavišnua, prikazanim s ljudskim tijelom i lavljom glavom, dakle, obrnuto. Sfinga je dio budističke tradicije te služi kao čuvar.

U Mianmaru sfinga je znana kao manusiha ili manuthiha. Prikazivana je na uglovima budističkih hramova, a legenda govori da su je stvorili budistički redovnici da bi zaštitili novorođeno kraljevsko dijete od ogra.

Nora Nair i Thep Norasingh dva su imena sfinge u Tajlandu. Prikazane su kao uspravna i hodajuća bića, s donjim dijelom tijela lava ili jelena, a gornjim ljudskim. Često se nalaze u muško-ženskim parovima. Služe kao zaštitnici.

Purushamriga, Chidambaram, Indija

Maniristička i simbolistička sfinga

Manirizam
Novooživljena maniristička sfinga iz 16. stoljeća često se smatra francuskom sfingom. Glava joj je podignuta i ima poprsje lijepe mlade žene, a često nosi nakit. Tijelo joj je pak u obliku ležećeg lava.

Fernand Khnopff: Sfinga, simbolistička inačica, 1896., BruxellesTakve su sfinge prikazivane kad su groteskne dekoracije Neronove Zlatne kuće (Domus Aurea) bile u središtu pozornosti u kasnijim godinama 15. stoljeća u Rimu. Potom je postala sastavnim dijelom arabesknog dizajna koji se proširio Europom u gravurama tijekom 16. i 17. stoljeća. Prvi se put pojavljuje u francuskoj umjetnosti škole Fontainebleau dvadesetih i tridesetih godina 15. stoljeća, a posljednji su prikazi u kasnom baroknom stilu Régence perioda (1715. - 1723.).Simbolizam
Sfinge su bile pretmurne za rokoko razdoblje te su polako nestajale iz europskog dizajna, sve dok nisu opet oživljene u 19. stoljeću u romantizmu i simbolizmu. Najčešće su aludirale na grčku sfingu, a rjeđe na egipatsku.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Grčka mitologija  |  Poslato: 26 Jan 2013, 23:44
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Tartar

Slika

Tartar u grčkoj mitologiji ime je podzemnog sveta - pakla - smeštenog još niže od Hada. Tartarom vlada istoimeni bog - Tartar, rođen iz Haosa zajedno sa Niksom, Erebom, Gejom i Erosom.
Tartar je personifikacija najmračnijeg i najdubljeg dela podzemnog sveta. U njega je Uran utamničio Storuke divove (Hekatonhejre) i Kiklope. Kasnije su u Tartar bačeni Hron i ostali Titani, koji su se suprotstavili Zevsu, a za njihovog čuvara je postavljen jedan Storuki div.
On i njegova sestra Geja bili su roditelji monstruma Tifona i, verovatno, Ehidne.
Pakao
Heziod u svojoj Teogoniji govori da bi bronzani nakovanj s nebesa (Olimpa) padao devet dana do Zemlje, a potom još devet dana do Tartara. U Homerovoj Ilijadi, Zevs govori da je Tartar onoliko ispod Hada koliko je nebo iznad zemlje.
Tartar je opsan sa tri sloja noći koje okružuje bronzani zid koji zatim okružuje Tartar. To je vlažna i ponor obavijena mračnom i sumornom maglom. Prvobitni je Tartar nastao iz Haosa, a zajedno s njim Geja i Eros su poslani u svemir.
Radamant, Eak i Minos bili su sudije podzemlja koji su odlučivali ko će ići u Tartar. Radamant je sudio azijskim dušama, Eak europskim, a Minos je bio sudija Grcima, a imao je i odlučujući glas.
Stanovnici
Tartar je često služio za zatvaranje „nepodobnih“ božanstava i bića. Kada je Hron, vladajući Titan, došao na vlast, zatvorio je sve Kiklope u Tartar. Posle ih je Zevs oslobodio iz zatvora da mu pomognu u borbi protiv Titana i Giganata. Na kraju su Titani pobeđeni, a većina njih poslata je u Tartar. Nisu poslani Atlant, Hron, Epimetej, Metida, Menetije i Prometej .
Zatvorenike su čuvali divovi Hekatonhiri, svaki sa pedeset ogromnih glava i sto snažnih ruku. Posle, kad je Zevs svladao čudovišnog Tifona, takođe ih je zatvorio u Tartar.
U početku je Tartar služio za zatvaranje olimpskih bogova, a posle je postao mesto u kojem kazna odgovara zločinu. Ovdje je bio Sizif koji je bio lopov i ubica pa je osuđen da večno gura kamen do vrha brda koji bi se potom otkotrljao nazad. Takođe je ovde bio zatvoren i Iksion, prvi čovek koji je prolio krv svoga rođaka - zatvorio je svog tasta u jamu s gorućim ugljem da bi izbegao plaćanje venčanja - zato mora provesti večnost na gorućem točku. Zatvorenik je i Tantal koji je ukrao ambroziju bogovima i skuvao svoga sina i pripremio ga kao jelo da bi iskušao bogove. Osuđen je na Tantalove muke - bio je do vrata u hladnoj vodi, a iznad glave bile su mu grane s prekrasnim voćnim plodovima. Kad god bi poželio ubrati plod, grane bi se izmakle. Kad god bi poželio popiti hladne vode, ona bi se povukla.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 45 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker