Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 18:16


Autoru Poruka
ANDJEO82
Post  Tema posta: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Jedna od legendi koja se još uvek prepričava u narodu Dakota:

Priča pripoveda o dva čoveka koji su bili u lovu, kad u daljini primete kako im se nešto neobično približava..kad se lik približio, ugledaše prekrasnu ženu odevenu u belu jelensku kožu i noseći zamotuljak na ledjima. Bila je toliko privlačna da je jedan od ljudi poželi obljubiti, ali, kad joj se približio, zastre ga magla...kad se digla, mladic je postao kostur, jer su ga posve izjele strašne zmije. Tad reče drugom covjeku da se vrati u logor i priredi veliki šator za njen prijem.
Lovac se vrati i poglavica naredi da se pripremi veliki šator. Svi koji su se okupili behu odeveni u nalepše ruho. Udje žena i uze pripvoedati, govoreći: "Došla sam s Neba da poučim Dakote kako da žive i kakva će im biti budućnost....dajem vam ovu lulu. Čuvajte je zauvek."
Takodje im je dala smotuljak sa četiri zrna kukuruza s rečima: "Ja sam bivo, velika bela bivolica...proliću svoje mleko širom zemlje, kako bi ljudi mogli živeti."
Podučila je ljude upotrebi lule, i odredila simboliku za četiri vetrova ili strana sveta; crveno za sever, žuto za istok, belo za jug i crno za zapad. Podučila ih je sedam svetih svečanostima pomoću kojih će produžiti život. Zatim je otišla i nestala, preobrazivši se u crvenkasto-smedju bizonovu kožu. Lula od kože belog bivola čuva se i poštuje i do danas kao plemenska zaštita Dakota, i predmet je hodočasća za članove plemena.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Još jedna lepa priča potiče od Arapaho Indijanaca...ona govori o venčanju smrtnice i nebeskoga boga Sunca.

Priča počinje s opisom nebeske porodice bogova, muškarca i žene i njihova dva sina, Sunca i Meseca. Tražeći supruge, Sunce i Mesec putuju u suprotnim smerovima. Mesec uzme za ženu žabu krastaču, a Sunce odluči oženiti smrtnicu.
Gledajući dole s visina, ono ugleda dve indijanske devojke kako skupljaju drva. Spustivši se, preobrazi se u pauna i popne se na drvo. Jedna od devojaka požele pera za svoj vez, podje za životinjom na drvo, ali drvo je bivalo sve vise i nadalje je raslo.
Na kraju probilo se do u Nebo, i Sunce, poprimivši lik mladića, uze djevojku za ženu i odvede je u svoj šator na Nebeskom svetu. Uskoro im se rodi sin. Svekar i svekrva poklone ženi štap za kopanje, ali joj suprug zabrani da kopa oko jedne biljke. Znatiželjna, ona ga ne posluša i otkrije rupu kroz koju pogleda na Zemlju i ugleda okrugli logor svojih ljudi.
Obuzeta čeznjom za domom, ona naumi sići pomoću čvrstog konopca, ali, upravo pre no sto je stigla na zemlju sa svojim sinom, suprug baci za njom kamen i ubije je. Dete je prezivelo i negovala ga je starica Noć. Prozvala je dečaka Malom Zvezdom i učinila mu luk i striele. Njima je on ubio Podvodnog pantera, supruga Noći. Noć mu tada preobrazi luk u koplje, i Mala Zvezda nastavi njime ubijati zmije koje čine štetu svetu. Medjutim, bio je nepažljiv, i dok je spavao na preriji, zmija udje u njegovo telo i sklupča mu se u lobanji. S tela mu je otpalo tkivo, ali mu je kostur sačuvan i zadržao je svest. Molio je da naidju dva dana kiše i dva dana jake žege, što prisili zmiju da pomoli svoju zadihanu glavu kroz njegova usta. On uhvati zmiju i izvuce je van, te ponovno poprimi ljudsko obličje.
Kožu gmizavca pričvrsti za svoje koplje i vrati se crnom šatoru Noći, gde se preobrazi u zvezdu Danicu.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:42
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Jedan od omiljenih likova priča severnoameričkih Indijanaca je gavran...gavran je stvoritelj Zemlje i uspostavitelj zakona koji upravljaju životom.
Ispričaću jednu tipičnu priču o gavranu koja dolazi iz plemena Tsimshian. Reč je o gavranu koji krade dnevnu svetlost:

Kad se rodio gavran, otac ga je podučavao i vežbao različitim veštinama, i kad je odrastao, rekao mu je da će mu dati moć da stvori svet. U to doba na svetu nije bilo svetla, ali je gavran čuo da uzvodno uz reku Nass postoji velika kuća u kojoj sebični poglavica čuva svetlost samo za sebe.
Gavran je kovao različite planove kako bi svetu dobavio svetlost. Najposle se preobrazio u cedrov list i pao u vodu koju je upravo pila poglavičina kći. Devojka proguta list i zatrudni...Kad je doslo vreme, iskopaše joj rupu u koju je trebala roditi dete. Ukrasili su je bogatim krznima, ali se dete nije htelo roditi na tim skupocenim materijalima. Naposletku prostreše mahovinu u duplju i dete se na njoj rodilo. Oči mu behu veoma sjajne i hitro su gledale uokrug.
Na zidovima kuće visili su zavežljaji različitih veličina i oblika i dete je plakalo i pokazivalo na njih. To je trajalo mnogo dana. Na kraju deda reče: "Dajte mome unuku ono za cime plače. Dodajte mu zamotuljak koji visi tamo na kraju. To je torba zvezda".
Tako se dete igralo torbom, kotrljajući je medju ljudima, kad je nenadano baci kroz dimnjak. Torba se uputila ravno prema Nebu i zvezde su se skotrljale iz nje i rasporedile se kako ih danas vidimo.
Nakon nekog vremena dete iznova stade plakati. Tada njegov deda reče: "Odvezite sledeći zavežljaj i dajte mu ga". Dete se dugo igralo s njime u blizini svoje majke. Nakon izvesnog vremena, hitnu ga takodje kroz dimnjak, i jedino što se tada videlo bio je veliki Mesec.
Sada je jos preostala samo jedna stvar, kutija u kojoj je bilo dnevno svetlo, i dete je plakalo za njom. Oči mu kolutahu i pokazalo se da su različite boje, pa ljudi pomisliše kako to nije obično dete, ali, kao što se uvek dešava da deda voli svoje unuče kao sto voli vlastitu kćer, to deda naposletku reče: "Pa, dobro, odvežite poslednje i dajte mu". Kada je diete dobilo u ruke kutiju, ispustilo je svoj gavranski krik "kva, kva", i odletelo s njome kroz dimnjak. Tada stari poglavica, kojemu je ukradena svetlost, reče: Taj stari govnar gavran domogao se svih mojih dobara".


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:42
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Kako je nastao svet ... po legendi indijanaca
(Mit Chejena)


U pocetku nije bilo nicega i Maheo, sveopsti duh, je ziveo u praznini. Gledao je oko sebe, ali nije bilo nicega da se vidi. Slusao je, ali nije bilo nicega da se cuje. Postojao je samo Maheo, sam u nistavilu. Maheo nije bio usamljen zbog velicine svoje moci. Njegovo bice je bilo univerzum. Ali, dok se kretao kroz beskrajno vreme nistavila, Maheu je izgledalo da bi ta Moc trebalo da se iskoristi. Kakve koristi od Moci, pitao se Maheo, ako se ona ne koristi da stvori svet i bica da zive u njemu.

Pomocu svoje Moci, Maheo je stvorio veliku vodu, kao jezero, ali slanu. Maheo je znao da ce iz ove slane vode moci da donese sav zivot koji treba da postoji. Samo jezero je bilo zivot, ako je Maheo tako naredio. U tami nistavila, Maheo je mogao da oseti hladnocu vode i da na usnama oseti ostar ukus soli.

"Trebalo bi da postoje vodena bica", rekao je Maheo svojoj Moci. I tako i bi. Prvo ribe koje plivaju u dubokoj vodi, a zatim skoljke, puzevi i rakovi koji su lezali na pesku i blatu koje je Maheo stvorio, jer je bilo potrebno da njegovo jezero ima dno.

Hajde da napravimo i nesto sto ce ziveti na vodi, reche Maheo svojoj Moci.
Tako i bi. Sad su tu bile snezne guske, divlje patke, krze, liske, cigre i gnjurci koji zive i plivaju po vodenoj povrshini. Maheo je mogao da cuje pljuskanje njihovih nogu i lepet krila u tami.

Voleo bih da vidim stvari koje sam stvorio, odlucio je Maheo.

I, opet, tako i bi. Svetlost je pocela da se uvecava i siri, u pocetku svetla i belicasta na istoku, a zatim zlatna i jaka, dok nije ispunila srediste neba i prosirila se preko horizonta. Maheo je posmatrao svetlost i video je ribe i skoljke kako leze na dnu jezera, onako kako mu ih je pokazala svetlost.

O, kako je sve to lepo, mislio je Maheo u svome srcu.

Tada je snezna guska doveslala do mesta na kojem je mislila da se nalazi Maheo, u prostoru iznad jezera. "Ja te ne vidim, ali znam da postojis", pocela je guska. "Ne znam gde si, ali znam da se moras nalaziti svuda. Slusaj me, Maheo, ova voda koju si ti stvorio i na kojoj mi zivimo je dobra voda. Ali ptice nisu kao ribe. Ponekad se umorimo od plivanja. Ponekad bismo voleli da se odvojimo od vode."

"Onda poletite", rece Maheo i rashiri ruke i sve vodene ptice poletese, hvatajuci zalet po povrsini jezera dok nisu dobile dovoljnu brzinu da se popnu u vazduh. Nebo se od njih zamracilo.

"Kako su im lepa krila na svetlosti", rekao je Maheo svojoj Moci, dok su se ptice okretale i obrtale,i postajale zive tackice na nebu.
Prvi se na povrsinu jezera vratio gnjurac. "Maheo," rekao je gledajuci uokolo, jer je znao da je Maheo svuda oko njega, "nacinio si nam nebo i svetlost da kroz njih letimo i nacinio si nam vodu u kojoj plivamo. Izgleda nezahvalno traziti joh nesto, ali mi to ipak cinimo. Kada se umorimo od plivanja i letenja, zeleli bismo suvo, cvrsto mesto na kojem bismo hodali i odmarali se. Daj nam mesto na kojem bismo gradili gnezda, molim te, Maheo."

"Neka tako i bude," odgovori Maheo, "ali da bih napravio takvo mesto, potrebna mi je vasa pomoc, pomoc svih vas. Sam sam stvorio cetiri stvari: vodu, svetlost, vazdusni prostor i bica u vodi. Sada, ako zelim da stvorim jos nesto, potrebna mi je pomoc, jer mi moja Moc omogucava da stvorim potpuno sam samo cetiri stvari."

"Kazi kako mozemo da ti pomognemo," rekose sva vodena bica. "Spremni smo da ucinimo sve sto kazes."
Maheo rasiri ruke i pozva ih. "Neka najveci i najbrzi pokusa prvi da nadje kopno," rekao je, i snezna guska dodje do njega.
"Spremna sam da pokusam," rece snezna guska i uputi se kroz vodu, dok je beli trag koji je ostajao za njom rastao i rastao u beli ostri siljak koji ju je popeo u nebo kao sto perje upucuje strelu. Letela je visoko u nebo dok nije postala samo tamna tacka na cistoci svetlosti. A onda se okrenula i zaletela dole, brze nego strela, i uronila u vodu svojim kljunom kojim je kao vrhom koplja zasekla vodu.

Snezna guska se dugo nije vracala. Maheo je brojao do cetiri, cetiri stotine puta dok se nije pojavila na povrsini i ostala na njoj plutajuci, poluotvorena kljuna dok je udisala vazduh.

"Sta si nam donela?" upitao je Maheo, a snezna guska je tuzno uzdahnula i odgovorila, "Nista. Nista nisam donela."

Zatim je pokusao gnjurac, a posle njega divlja patka. Svaki se u okretu dizao dok nije postajao mrlja na svetlosti i okretao i zaranjao u vodu brzinom blistave strele. I svaki se penjao umoran u povratku i umorno odgovarao: "Nista", kada ga je Maheo pitao sta je doneo.

Na kraju je dosla mala liska veslajuci polako po povrsini vode, uranjajuci povremeno glavu da bi uhvatila sicusnu ribu i otresala vodene kapi sa svog uvojka na glavi, svaki put kad bi se podizala.

"Maheo," rekla je tiho, "kad uronim glavu u vodu, cini mi se da vidim nesto tamo, daleko ispod. Mozda mogu da doplivam dole do toga - ne znam. Ne mogu da letim i uranjam u vodu kao moje sestre i braca. Sve sto znam to je da plivam, ali plivacu dole najbolje sto umem i ici onoliko duboko koliko budem mogla. Smem li da pokusam, Maheo, molim te?"

"Mali brate," reche Maheo, "ni jedno bice ne moze uciniti vise od onoga koliko najbolje moze, a ja sam trazio pomoc svih vodenih bica. Mozes da pokusas. Mozda ce plivanje ipak biti bolje od skokova u vodu. Pokusaj, mali brate, i vidi sta mozes da ucinis."

"ha-ha", uzviknu mala liska. "Hvala ti, Maheo," stavi glavu pod vodu i poce da pliva dublje i dublje, sve dok nije nestala iz vida.

Liska je odsustvovala dugo, dugo vremena. A onda su Maheo i ostale ptice mogle da vide malu tamnu tacku pod vodenom povrsinom, kako se polako uspinje prema njima. Izgledalo je kao da nikada nece videti samu lisku, ali je tackica pocela da poprima oblik. Jos uvek se penjala i penjala i najzad su Maheo i sva vodena bica mogla sigurno da vide ko je to. Mala liska je plivala sa dna slanog jezera.

Kada je stigla na povrsinu liska je ispruzila napolje svoj zatvoreni kljun na svetlost, ali ga nije otvarala.

"Dajmi to sto si donela," rece Maheo i liska otvori kljun, tako da je mala lopta blata mogla da sklizne sa njenog jezika u Maheovu ruku, jer, Maheo je mogao da se pretvori u coveka kada je to zeleo.

"Idi, mali brate," rece mu Maheo. "Hvala ti i neka te ovo sto si doneo uvek stiti."
Tako i bi, a tako je i sada. Liskino meso jos uvek ima ukus blata a lisku nece jesti ni covek ni zivotinja, osim ako nema niceg drugog za jelo.

Maheo je poceo da kotrlja lopticu od blata medju dlanovima ruku i ona je pocela da se povecava dok nije postala isuvise teska da bi je Maheo mogao drzati. Osvrnuo se oko sebe ne bi li nasao mesto na koje bi spustio blato, ali oko njega nije bilo nicega, osim vode i vazduha.

"Dodjite, vodeni stvorovi, i opet mi pomozite," pozvao ih je Maheo. "Moram negde da stavim ovo blato. Jedan od vas ce morati da mi dozvoli da mu ovo stavim na ledja."

Sve ribe i sva druga vodena bica doplivase do Mahea i on pokusa da nadje ono koje bi moglo da nosi blato. Skoljke, puzevi i rakovi su bili isuvise mali iako su im ledja bila pogodna, a i ziveli su isuvise duboko u vodi da bi blato moglo da stoji na njima. Ribe su bile suvise uske, a njihova ledjna peraja su prolazila kroz blato i razdvajala ga na delove. Na kraju je ostalo samo jedno vodeno bice.

"Pramajko, kornjaco," upita Maheo, "mislis li da mozes da mi pomognes?"

"Ja sa jako stara i jako spora, ali pokusacu," odgovori kornjaca. Doplivala je do Mahea i on je spustio blato na njena okrugla ledja, dok nije napravio breg. Pod Maheovim rukama on je rastao, sirio se i izravnjavao se sve dotle dok se Pramajka kornjaca vise nije mogla videti.

"Neka tako bude," reche jos jednom Maheo. "Neka zemlja bude poznata kao Pramajka, i neka Pramajka koja nosi zemlju bude jedino bice ciji je dom ispod vode, ili u zemlji ili iznad nje i jedino bice koje moze svuda da ide plivajuci ili hodajuci, onako kako odabere."

Tako i bi, a tako je i sada. Pramajka kornjaca i svi njeni potomci moraju da idu jako sporo, jer oni nose svu tezinu celog sveta i sva bica na svojim ledjima.

Sada je postojalo i kopno i more, ali zemlja je bila pusta. Maheo rece svojoj Moci, "Nasa Pramajka Zemlja je kao zena, trebalo bi da donosi plodove. Neka pocne da donosi zivot. Pomozi mi, moja Moci."

Kada je Maheo to izgovorio, drvece i trava poceshe da izbijaju kao zemljina kosa. Cvece je postalo njen blistavi ukras, a plodovi i seme bili su darovi kojim je ona uzvracala Maheu. Na njene ruke su sletale ptice kada se umore, a ribe su dosle blize njenoj obali. Maheo je gledao Majku Zemlju i mislio da je ona vrlo lepa, najlepsa stvar koju je do sada napravio.
Ne bi trebalo da bude sama, mislio je Maheo. Hajde da joj dam nesto svoje, da bi znala da sam sa njom i da je volim.

Maheo poseze za svojom desnom stranom i izvadi rebro. Dunuo je u kost i nezno je spustio na grudi Majke Zemlje. Kost se pomerila i pokrenula, uspravila se i prohodala. Prvi covek se pojavio.

"On je sam sa Majkom Zemljom, kao sto sam ja nekada bio sa prazninom," rece Maheo.

"Ni za koga nije dobro da bude sam." I tako Maheo stvori zenu od svog levog rebra i postavi je pored coveka. Sada je bilo dvoje ljudi na Pramajci Zemlji - njena i Maheova deca. Bili su srecni zajedno i Maheo je bio srecan dok ih je posmatrao.
Godinu dana posle, u prolece, dobili su prvo dete. Kako su godine prolazile bilo je sve vise dece. Oni su otisli svojim putevima i osnovali mnoga plemena.
Malo pomalo, posle toga, Maheo je video da su njegovom narodu koji hoda po zemlji potrebne izvesne stvari. U ta vremena Maheo je, uz pomoc svoje Moci, stvorio zivotinje da hrane ljude i da im pomazu. Dao im je jelena za odecu i hranu, bodljikavo prase za slikanje sara, brze antilope u otvorenim ravnicama, prerijske vukove koji su kopali jazbine u zemlji.
Na kraju Maheo pomisli da bi jedna zivotinja mogla da zameni sve ostale, i tako je stvorio bufala.

Maheo je josh uvek sa nama. On je svuda, posmatra svoj narod i sve stvari koj je stvorio. Maheo je sve dobro i sav zivot, on je tvorac, cuvar i ucitelj. Svi smo mi ovde zbog Mahea.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Tohil

- Božanstvo Quiché Indijanaca (onih od loze Cavec),

.. jednog od starih naroda iz grupe Maya nastanjenih u Gvatemali. Ime Tohil /kaže Ximénez/, došlo je od toh = kiša, a u Popol vuhu uvek se prvi navedu uz bogove Avilix i Hacavitz. Kod Quiché srodnog plemena Rabinal nazivan je Huntoh, a u Rukopisima Cakchiquela (Zapisima iz Tecpan-Atitlana) nazivaju ga Tohohil, bogom Quiché plemena.

Njegovo ime zacelo je vezano uz pojavu kiše i grmljavine.

Boga Tohila prema Popol Vuhu nosio je Balam-Quitzé, jedan od pra-začetnika naroda Quiche. Boga Avilixa nosio je drugi začetnik naroda Quiché, to je Balam-Acab. Treći pra-začetnik Mahucutah nosio je boga Hacavitza, a možemo spomenuti i beznačajnog boga Nicahtacaha, kojeg je nosio Iqui-Balam koji nije imao dece. Boga Tohila imala su sva tri Quiché plemena, Quiché vlastiti, Tamub i Ilocab. Rabinal Indijanci, moguće su također bili iz roda Quiché plemena, ali su govorili nešto drugačijim jezikom, pa su ovoga istog boga nazivali malo drugačije, Huntoh.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Awonawilona

-Dualno božanstvo Zuñi Indijanaca iz Novog Meksika.

Awonawilona, nema spola, i muškarac je i žena. Prije njega, kažu Zuñi, nije bilo ničega osim pare i magle. Awonawilona tada svojim dahom stvori vodu i oblake. Stvorio je univerzum od devet slojeva. Zemlja, veliki okrugli otok okružen je okeanima, nalazi se na središnjem sloju. Ostalih osam slojeva univerzuma dom su različitim vrstama životinja, ptica i drveća. Prvi ljudi živjeli su duboko u utrobi Majke zemlje (Awitelin Tsta) i nisu izgledali kao danas. Tela im behu prekrivena muljem i sluzi a na nogama i rukama imali su plivače kožice. Oni nisu znali kako izgledaju jer se ispod zemlje nisu mogli dobro videti, vladala je tama. Tada Otac sunce (Apoyan Tachi) naredi svojim sinovima-blizancima, bogovima rata da ih izvede na zemlju jer mu je bilo dosadno i nije mu se imao tko moliti. Bogovi rata pomognu ljudima da se merdevinama popnu na zemlju. Kada su izašli spade mulj sa njih i ljudi postadoše normalnog izgleda. Bogovi i duhovi naučiše ih da odaju počast Ocu suncu i pruži im blagoslov i zaštitu.

Tunis (ovi prvi ljudi), neko vrijeme ostadoše na mestu svoga pojavljivanja. Tada im božanstva kažu da idu pronaći 'središnje mjesto (itiwana) sveta', gde će sebi izgraditi dom. Tada važni vračevi 'Rain priests’ povedoše ljude na putovanje dugo više godina. Ni jedno mesto nije im odgovaralo i teralo ih dalje na pokret. Na koncu Tunis susretnu starca koji je bio važni Rain Priest (kišni svečenik). naglo je pljusnula kiša a jedan vodeni pauk pokazao im je gde je itiwana. Tu Indijanci izgradiše jedno naselje i još šest drugih. Današnji Zuñi potomci su tih prvih ljudi.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:44
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Ludi Konj (1875.)

Ophodi se prema zemlji valjano: nju ti nisu dali tvoji roditelji, nju su ti pozajmila tvoja deca. Mi ne nasledujemo zemlju od naših predaka, mi je pozajmljujemo od naše dece. Ne može se prodati zemlja kojom ljudi hode.


Crni Los, Vrac Oglala Siouksa (1863-1950)

Primetili ste da je sve što Indijanci rade u krugu, zbog toga što Moc Sveta uvek radi u krugovima i sve pokušava da bude okruglo. Nebo je okruglo, i ja sam cuo da je zemlja okrugla kao lopta, a takve su i zvezde. Vetar, u svojoj najvecoj moci, je uragan (spirala). Ptice prave gnezda u krugovima, jer je njihova vera ista kao naša. Cak i godišnja doba prave veliki krug u svom menjanju i stalno se vracaju tamo gde su bila. Covekov život je krug od detinjstva ka detinjstvu, i tako je u svemu gde se (misticna) moc krece.


Vrano Stopalo, ratnik i besednik Crnih Stopala

Šta je život? To je treptaj svica u noci. To je dah bufala na zimskoj hladnoci. To je mala senka koja juri preko trave i nestaje na zalasku sunca.


Orao Poglavica, Letakos-Lesa Pawnee

U pocetku svih stvari, mudrost i znanje su bili kod životinja, jer Tirawa, koji je iznad, nije govorio direktno coveku. On je slao odredene životinje da kažu coveku da se on pokazuje kroz zveri, i da on njih, i od zvezda i sunca i meseca covek treba da uci. Sve stvari u svetu su dvoje. U našem umu mi smo dvoje, dobro i zlo. Našim ocima vidimo dvoje, stvari koje su lepe i stvari koje su ružne. Mi imamo desnu ruku koja udara i koja je nacinjena za zlo i levu koja je puna dobrote i blizu je srca. Jedna nas noga može voditi na put zla, druga nas može voditi dobru. Zato, sve stvari su dvoje.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:44
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Žalosni Golub, Salish (1888-1936)

Sve stvari na svetu imaju svoju svrhu, svaka bolest i biljka koja je leci, i svaki covek sa svojim pozivom. Ovo je indijanska teorija postojanja.


Veliki Grom, Bedagi Wabanaki Algonquin

Veliki Duh je u svim stvarima, on je u vazduhu koji dišemo. Veliki Duh je naš otac, a zemlja je naša majka. Ona nas hrani, i sve što stavimo u nju ona nam vraca.


Srelac, Teton Sioux

Sve ptice, cak i one iste vrste, su razlicite, i tako je i sa životinjama i sa covekom. Razlog zašto Wakan-Tanka nije stvorio dve iste ptice ili životinje ili coveka je zato što svakog postavio Wakan-Tanka da bude nezavisna individua i da se oslanja na sebe.


George Copway, Poglavica Ojibwa (1818-1863)

Medu Indijancima nema pisanih zakona. Obicaji koji se prenose sa kolena na koleno su jedini zakon koji ih vodi. Svako se može ponašati drugacije od onoga što se smatra dobrim ako sam tako izabere, ali takvo ponašanje ce mu doneti osudu naroda. Strah od osude naroda je mocan obruc koji drži sve ljude u jednom društvenom telu.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:45
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Tecumseh Shawnee

Gde su danas Pequoti? Gde su Narragansetti, Mohikanci, Pokanoketi i mnoga druga nekada moca plemena našeg naroda? Nestali su pred pohlepom i tlacenjem Belog Coveka, kao sneg pred zimskim suncem.


Veliki savet Americkih Indijanaca (1927.)

Beli ljudi, koji pokušavaju da nas naprave po sopstvenoj slici, hoce da budemo, kako to oni zovu, “asimilovani”, uvlaceci Indijance u mejnstrim i uništavajuci naš nacin života i naše kulturne obrasce. Oni veruju da bismo trebali biti zadovoljni kao oni ciji koncept srece je materijalisticki i pohlepan, što je veoma razlicito od našeg puta. Mi hocemo slobodu od belog coveka radije nego da budemo integrisani. Mi necemo neki deo establišmenta, mi hocemo da budemo slobodni da odgajamo našu decu u našoj veri, na naš nacin, da možemo da lovimo i pecamo i da živimo u miru. Mi ne želimo moc, mi ne želimo da budemo kongresmeni ili bankari, mi hocemo da budemo svoji. Beli covek kaže, postoji sloboda i pravda za sve. Mi smo dobili “slobodu i pravdu” i zbog toga umalo ne bejasmo istrebljeni. Mi to necemo zaboraviti.”


Peti godišnji skup kruga starih mudraca (1980.)

Mnogo je stvari za podeliti sa Cetiri Boje covecanstva u našoj zajednickoj sudbini sjedinjenoj sa Majkom Zemljom. Ovo deljenju mora biti razmotreno sa velikom pažnjom od strane mudrih i vraceva koji cuvaju sveto poverenje, da ne bi došlo do štete od ljudi kroz neznanje ili zloupotrebu ovih mocnih sila.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 21 Okt 2012, 20:45
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Wintu Žena (19-ti vek)

Kada mi Indijanci ubijamo meso, mi sve pojedemo. Kada kopamo korenje, kopamo male rupe. Kada gradimo kuce, kopamo male rupe. Mi tresemo kukuruz i druge plodove s biljaka, mi ne išcupamo stablo. Mi koristimo samo mrtvo drvo. Ali beli ljudi buše zemlju, ruše drveca, ubijaju sve. Beli ljudi ne obracaju pažnju ni na šta. Kako može duh zemlje voleti Belog coveka? Gde god je beli covek dotakne, to je bol.


Vilijem Komanda, Mamiwinini, Kanada (1991.)

Indijanci vide dva puta sa kojima se suocava bledoliki kao put tehnologije i put duhovnosti. Mi osecamo da put tehnologije vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj zemlji. Može li biti da put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje dok put duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su indijanci putovali i koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima. Trava tamo još uvek raste.


Poglavica Aupumut, Mohikanci (1725.)

Kada dode vreme za umiranje, ne budi kao oni cija srca su puna straha od smrti, pa kada njihovo vreme dode oni placu i mole za još malo vremena da žive svoje živote ponovo na drugaciji nacin. Pevaj svoju pesmu smrti i umri kao junak koji se vraca kuci.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 43 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker