Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:13


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:15
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine



BOGINJA MESECA


Ines de Santivan, dražesna žena vlasnika velike hasijende Kijatambo, dojuri sva zadihana svome mužu.
"Dođi Migvel, dođi da vidiš", vikala je, "Veličanstvena statua!"
Praćen svojim ljudima, pošao je za njom Migvel Santivan kroz duge podzemne hodnike, po čijim zidovima, koje je tokom godina pokrila plesan, čas tu čas tamo zasvetucala mutna svetlost fenjera. Sada su prvi put tražili "huakos"1 u ovoj staroj indijanskoj tvrđavi koja je pripadala njihovom posedu, a koju su -bog zna zašto- vreme i ljudi poštedeli. U najudaljenijem delu svoda nalazila se jedna masivna srebrna statua, polupreturena, ali potpuno neoštećena, naslonjena uz kocke zida složene bez cementa kao u doba Inka.
Tu se zaustaviše poeni; a onda se ustezahu da pođu dalje, jer je iz mraka iskrsla sovuljaga sa nakostrešenim perjem prodorno krešteći. Samo su se Migvel Santivan, njegova žena i upravnik dvorca, melez, približavali arheološkom blagu.
Ne veća nego kakva mlada Indijanka, smešila se tamo u svojoj usamljenosti: Sveta Majka Mesec, zaštitnica starog carstva, supruga Boga Sunca, koja ljudima daruje umilne večeri i donosi budnost srcima pasa-čuvara
"Pogledaj joj oči Migvel!" reče Ines oduševljeno. Bila su to dva retko lepa smaragda od besprekornog zelenila umetnuta u srebro očnih duplji. U kakvoj su to prastaroj epohi mogli obožavaoci boginje Meseca pokušati da devičanskim metalom svojih planina i kamenom koji nazivaju "koomer umnija", daju oblik ovom simbolu smirene dobrote i blagoga sna? Bez sumnje su to Indijanci znali po predanju, ali su ćutali, držeći u rukama velike slamne šešire i skrećući poglede jer božanstvo ne valja gledati u oči. Najzad se najstariji približi gospodaru i poče, pokornim gipkim glasom, kojim se u ozbiljnim trenutcima mora govoriti da bi se savladala volja belog čoveka:
"Taita Majka Mesec ostati ovde. Uvek, uvek."
Iz njegovog svečanog i proročkog gesta zaključio je Migvel de Santivan da se, od onog davnog doba kada su Španci u oklopima podjarmili razoružanu rasu, niko nije usudio da pokuša da Boginju iznese iz njenog svoda.
Ne, ni danas nije bilo potrebno narušavati mir božanstva od juče...
Ali jednom feudalnom gospodaru naših planina, koji veruje samo u moć svog revolvera i dogme svete crkve, teško je da ima obzira prema sujeverju ovih divljaka, koji lukavo zloupotrebljavajući lakomislenost misionara, još uvek prinose žrtve koke, i mole se Suncu i Mesecu, kako su to činili hiljadama godina. Tako, posednik Kijatomboa naredi svojim ljudima da veličanstveni nalaz bez odlaganja odnesu u dvorac.
Beli čovek mora da bude veoma neiskusan i da slabo poznaje planine Perua da bi izdao ovakvu naredbu. Indijanci nisu otvoreno iskazali neposlušnost. Ali tek kada im je bič na leđima ponovio zapovest, odlučili su da objasne da se lame ne mogu natovariti većim teretom od jedne poluge srebra, a i da je uska serpentina, usečena u stenu odozgo s vrha tvrđave pa do doline, široka koliko pleća jednog čoveka.
Dugo se don Migvel savetovao sa ženom pred izlazom svoda, dok upravnik dvorca nije našao rešenje: uzela bi se nosila, na kojima bi statua bila nošena isto kao sveta Devica pri procesijama. Još istog dana izdao je don Migvel naredbu da se u dvoritu dvorca naprave nosila od rogačevog stabla, i istovremeno zamolio sveštenika da dođe sa svetom vodicom i svetim sasuđem. Najbolje bi bilo da to bude svečana procesija nalik na procesije sa Devicom Marijom i čitavim ceremonijalom koji prati velike praznike.
Ovaj je predlog učinio sasvim ozbiljno, iz straha kojim se u maloj zemlji vrlo često izlazi u susret idolima, jer od doba konkiste misionari propovedaju da su ovi kipovi božanstva svrgnutih sa prestola-atributi đavola.
Čak su i Indijanci prihvatili predlog s mračnom radošću. Njihov primitivni mozak već vekovima brka Madonu sa Majkom Mesecom, a da niko ne zna koji će od ova dva ženska lika da nadvlada. A osim toga je procesija za njih značila tri dana dokolice, igre i svo ono dragoceno pijanstvo svetkovina.
Idućeg jutra donesena su nosila i indijanska Devica Marija snesena je iz crkve u dolinu. Da bi se paklene sile nagnale u bekstvo, celo telo srebrne statue poprskano je svetom vodicom, a pošto je bila gola, jedna joj je bogobojažljiva Indijanka sašila iz nekog starog ponča crvenu suknjicu.
Ali tri dana produžila su se na pet, i nikada još, ni pri najraskošnijem pogrebu, nije cela dolina toliko igrala i pila. Indijanci kao da više nisu mislili na sveti kip svoje Boginje Meseca. Pa ipak-oni su to znali-štitili je ona dolinu i peruansku zemlju, videla strahovite pege zle bolesti zvane "kora", činila da lamama na leđima izraste meka vuna, bila je od pomoći porodiljama i ublažavala je ledeni vetar kada je svojim džinovskim krilima sovuljage hteo da utrne zvezde.
Ne prođe ni nedelja dana, a devet Indijanaca, nosilaca srebrne statue, moralo je biti prebačeno u bolnicu dvorca. Čudna bolest. Sate i sate provodili su u senim sanjarijama, nepomični, smešeći se, kao da su pili čamiko, čarobno piće. Gospodar nijednog trenutka nije posumnjao da njegovi Indijanci izigravaju bolest koja se najbolje lečila sa dvadeset pet dobrih udaraca. Iz predostrožnosti, međutim, naredi da im se da kinina u količini koja bi izlečila svaku groznicu. Pa ipak su se tresli i dalje kao jaskino lišće, i uskoro se ukazala poreba za sveštenikom, pošto je izgledalo da im se bliži kraj.
Uveče je došla prastara neka Indijanka, nekadašnja služavka pokojne majke don Migvelove, uvijena u ljubičasti pončo, moleći da joj dopusti da govori sa senjorom Ines.
"Gvaj! Mala bela golubice! Ti narediti nju odneti", jecala je mucavim španskim jezikom.
Ukočeno je uprla oči u mladu gospodaricu, a onda klekla, da bi joj poljubila rub haljine.
"Čisti se nasrtljivo stvorenje!" odjeknu gnevni glas don Migvela koji je čuo jadikovku. "Ines, molio sam da ovakve ljude ne primaš."
Nekoliko trenutaka kasnije promljao je, blago prebledevši:
"Ko ti je to pocepao haljinu?...Sigurno kakva vradžbina te matore veštice!...
Oko ponoći, kada je najmiroljubiviji mesec stajao nad vrhom stare tvrđave, jedan se neljudski krik prolomi kroz duboku tišinu noći. Odmah potom naredi jedan glas u najvećem strahu:
"Odmah pozovite lekara! U trku!"
Migvel Santivan je našao svoju ženu onesvešćenu na postelji.
Duboko omamljena nekim narkotikom, ležala je u svetlosti punog meseca koja je neometano strujala u sobu kroz širom otvorene prozore. Na njenim ispruženim dlanovima nalazila su se dva smaragda. Kada je najzad uspela da povrati svest, više nije mogla da otvori oči.
Bila je slepa.
Je li bila žrtva otrovne noćne rose?
Čudno je samo to, da je iste noći isčezla i srebrna statua! I potajno se zuckalo da su Indijanci, da bi se narugali grabežljivosti belih ljudi, ostavili kod njih smaragde Boginje Meseca, ali su joj u novoj pećini na Andima umetnuli dva živa oka.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:16
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Legenda plemena Kato


Bog Hagajho je stvorio svet ni od čega, stvorio je stvari i živa stvorenja, ali
psa nije bilo potrebno da stvara, jer je pas postojao oduvek.
Psa nikada nisu smatrali običnom životinjom, i čovek je u svojim
pričama i legendama značajno mesto ustupio psu. U istočnim državama je
postojala legenda o nastanku Borzoja. "Jednom je car Solomon dobivši
nare|enja od Boga poručio svim životinjama da se okupe na sastanku, na kome je svako jutro svaka životinja mogla da iskaže svoje želje i potrebe i da dobije savet tvorca kako da se ponašaju jedni prema drugima. Okupile su se sve životinje osim ježa. Naljutivši se, tvorac se obratio sa pitanjem da li neko hoće da krene u potragu za ježom? Našlo se samo dva dobrovoljca: konj i pas. Konj je rakao: -Ja ću da ga nađem i ja ću ga isterati iz jame, ali ja nisam u stanju da ga uzmem, jer sam visok, a i moj nos nije zaštićen od njegovih igala.
-A pas je rekao: -Ja se ne plašim njegovoih igala, ali moja
glava je previše široka i ja neću moći da izvadim ježa iz rupe ako se tamo
sakrije. -čuvši to, Solomon izgovori: -Da, vi ste u pravu, ali ja neću da
uništim izgled konja i da mu smanjim njegovu visinu, jer to bi bila jako
ružna nagrada za njegovu pokornost i odanost. Bolje da ja dodam lepotu psu kao nagradu za njegovu pokornost.- I razmislivši, car je uzeo u obe ruke glavu psa i mazio je dok ona nije postala potpuno tanka i špicasta. Tada su sve životinje videle da se pas pretvorio u elegantnog i tankog Borzoja. Tako su konj i pas krenuli u potragu za izbeglim ježom i doveli ga pred cara. Car Solomon je bio zadovoljan, ježa je kaznio da će se celog života vući po zemlji, a psa i konja nagradio rekavši: -Od sada ćete vi celog života bili čovekovi saputnici i prvi posle njega, pred licem Boga.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:17
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine


"Kada svet bude umirao podićiće se novo pleme svih boja i svih vera.
To pleme će se zvati Ratnici Duge i staviće svoju veru u akciju, a ne reči."



U prošlom stoleću jedna stara mudra žena iz Kri Indijanske nacije, zvana "Oči od Vatre" imala je viziju budućnosti. Prorekla je da će jednoga dana, zbog pohlepe belog čoveka, doći vreme, kada će zemlja biti opustošena i zagađena, šume uništene, ptice padati sa neba, vode će biti potamnele, ribe potrovane u potocima, a drveća neće biti, čovečanstvo kakvo znamo prestaće da postoji. Doći ćevremekada će čuvari legendi, priča, kulturnih rituala i mitova i svih Drevnih Plemenskih Običaja, biti potrebni da nas povrate u zdravlje, čineći zemlju ponovo zelenom. Oni će biti ključ čovečanstva za opstanak, oni su "Dugini ratnici".

Doći će dan buđenja kada će svi ljudi svih plemena formirati Novi Svet Pravde, Mira, Slobode i prepoznavanja Velikog Duha.

"Dugini ratnici" će širiti ove poruke i učiti sve ljude Sveta. Učiće ih kako da žive na
"Način Velikog Duha". Reći će im kako se današnji svet odaljio od Velikog Duha i da je zato Zemlja "Bolesna".

"Dugini ratnici" će pokazati ljudima da je Veliki Duh pun ljubavi i razumevanja i kako da načine Zemlju ponovo lepom. Ti ratnici će dati ljudima principe ili pravila da slede da bi učinili svoju stazu od svetlosti u svetu. Ti pricipi će biti od Drevnih Plemena.
"Dugini ratnici" će ljude učiti drevnoj praksi o Jedinstvu, Ljubavi i Razumevanju.
Oni će učiti harmoniji među svim ljudima na sve četiri strane sveta.

Kao drevna plemena, oni će učiti ljude kako da se mole velikom Duhu sa ljubavlju koja teče kao prelepi planinski potok i utiče stazom u okean života. Još jedanput, oni će biti sposobni da osete radost u osamljenosti i društvu. Oni će biti slobodni od jadne zavisti i voleti čovečanstvo kao svoju braću, bez obzira na boju, rasu ili religiju.
Osetiće kako im sreća ulazi u srca i postaće jedno sa čitavom ljudskom vrstom.
Njihova srca biće čista i zračiće toplinom, razumevanjem i poštovanjem za čitavo čovečanstvo, Prirodu i Velikog Duha.

Oni će još jedanput napuniti svoje umove, srca, duše i dela najčistijim mislima.
Tragaće za lepotom Oca Života - Velikog Duha!
Naći će snagu i lepotu u molitvama i usamljenosti života.

Siromašni, bolesni i sa potrebama biće paženi od braće i sestara sa Zemlje.
Ova praksa postaće ponovo deo njihovih svakodnevnih života.

Onaj koji će voditi ljude biće odabran na stari način - ne po političkoj struji, ili ko govori najglasnije, ko se hvali najviše, ili po imenu ili po blaćenju, već prema tome čija dela govore najviše. Oni koji pokažu svoju ljubav, mudrost i hrabrost i oni koji pokažu da mogu i koji su radili za dobro svih, biće izabrani za lidere ili Poglavice. Biće izabrani po svojim "kvalitetima" a ne po sumi novca koju koriste. Kao brižne i odane "Drevne Poglavice" razumeće ljude sa ljubavlju i gledati da se deca obrazuju sa ljubavlju i mudrošću svojih bližnjih. Pokazaće im da čuda mogu biti ostvarena, da se izleči svet od bolesti i povrate njegovo zdravlje i lepota.

Zadataka ovih "Duginih ratnika" će biti mnogo i velikih. Biće zastrašujućih planina ignorisanja da se osvoje i naići će na predrasude i mržnju. Oni moraju biti odani, nepokolebljivi u njihovoj snazi i snažna srca. Oni će naći voljna srca i umove koji će ih slediti na ovom putu povratka "Majke Zemlje" lepoti i izobilju - ponovo.

Taj dan će doći, nije dalek.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 08 Feb 2013, 22:39
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Indijanci
Datoteka:Tribe map 1.jpg
Lokacija sjevernoameričkih grupa domorodaca.
Indijanci - kolektivni naziv za prastanovnike Amerike, raznorazne narode mongoloidnog izgleda raširene od arktičke Kanade i Aljaske do Ognjene zemlje (Tierra del Fuego) u Čileu i Argentini. Međusobno se razlikuju po jezicima, kulturi i fizičkom izgledu. Većinom su to bila lovačko-sakupljačka društva kao (Nambikwara i Ges) iz Brazila i (Shoshoni) iz Kalifornije i Nevade. Neki su bili ribari (Indijanci Chinook iz države Washington ili Alacaluf, Yahgan i Guato) iz Južne Amerike. U njihove najrazvijenije narode koji su uspjeli podići visokorazvijene civilizacije spadaju narodi Olmeka, Tolteka, Maja i Asteka) iz Meksika te Inka iz Perua. Danas su mnogi smješteni po rezervatima, osobito u Kanadi, Sjedinjenim Državama i Brazilu. Prvi se put spominju otkrićem Amerike 1492. godine (Kristofor Kolumbo).

Ime
Ime su dobili po Indiji jer se mislilo da se radi o obali Indije, a ne o novootkrivenom kontinentu Americi. Amerikanci ih u novije vrijeme (službeno) više ne nazivaju Indians nego Native Americans (američki domoroci). nazivi Redskins ili Peaux-Rouges, odnosno Crvenokošci, su podrugljivi.
Klasifikacija
Indijanska plemena obično se klasificiraju prema jezičnim porodicama. Osobit doprinos dali su u ovome poslu Alexander F. Chamberlain, John Wesley Powell (1892; 58 porodica u Sjevernoj Americi) [1] [2] [3], Benjamin Lee Whorf, Paul Rivet [4], A. L. Kroeber, Edward Sapir, Terrence Kaufman (1990).
Privreda [uredi - уреди]

Kratki uvod (o zaštiti prirode) [uredi - уреди]
Indijanci su, često se kaže, djeca prirode. Ovisni su o njoj i žive u skladu s njezinim zakonima. Na cijelom području od Aljaske do Tierre del Fuego (Ognjena Zemlja) nema nijednog zabilježenog slučaja da su ugrozili prirodu na neki način. Bogata mitologija Američkih Indijanaca nas uči koliko oni poštuju zemlju, ona nije ničije vlasništvo, a mi smo ju samo iznajmili dok živimo na njoj. Veliki duh ustupio nam je zemlju kao i biljkama i našoj braći životinjama. Ipak da bi čovjek mogao preživjeti mora se hraniti i napraviti sebi zaklon. On zato moli i traži oprost, moli duha stabla, medvjeda ili bizona da mu oprosti što ga mora ubiti. Zato Indijanac ubija samo onoliko koliko mu je potrebno da bi preživio. Indijanci u svojim mitovima poznaju mnoge heroje kulture koji su ih naučili napraviti oružje, oruđe i naučili ih lovu, ribolovu, obradi tla i kako treba postupati prema prirodi. Ako bi lovac ulovio više nego što mu je potrebno, ili nije zahvalio životinji što mu je ona dopustila da je ubije, on više nikada neće imati sreće u lovu. Indijanac može uloviti životinju samo ako mu to ona dozvoli. I životinje i ljudi imaju svoje zaštitnike, njihova pravila moraju se poštivati. Naseljavanjem bijelog čovjeka u Americi dolazi do naglog uništavanja prirode. Indijanac je odmah uočio kako on loše djeluje na prirodu. Ruše se šume, istrebljuju životinje, truju rijeke. Prvo pismo upozorenja uništavanja majke zemlje poslao je američkom predsjedniku legendarni indijanski poglavica Seattle. I dan-danas Indijanci na području brazilskih prašuma protestiraju vladi protiv uništavanja kišnih šuma, a slično i danas Sjevernoamerički Indijanci neprekidno upozoravaju vlasti da se sačuva svijet divljine koji se nemilice uništava. Odjeka od onih koji su u stanju nešto poduzeti, nema. Visoko-civilizirani narodi izgleda nisu još dostigli stupanj svijesti američkog 'divljaka', kako ih oni vole nazivati.

Slika
Indijanac u svečanoj nošnji za vrijeme Pow-Wowa.


Lov, ribolov, sakupljanje, poljoprivreda
Lov je jedan od osnovnih djelatnosti takozvanih 'primitivnih' naroda, nalazimo ga od vremena pojave čovjeka. Kamen i toljaga bila su glavno oružje koje se koristilo u lovu. Nekome od naših predaka palo je na pamet da nađeni kamen prilagodi i umjetnom obradom dobije od ivera nož ili da od oblog kamena dobije mlat privezavši ga žilama ili kožnim trakama za drveni nastavak. Kroz povijest američkih domorodaca, još od vremena postojanja mamuta, možemo pratiti razvoj oružja američkog domoroca. Koplje, luk i strijela, tomahawk, atl-atl, puhaljka (serbatana), bola i praćka oružja su koja se javljaju u raznim krajevima Amerike. Većini društava kod Indijanaca lov je bio glavno ili jedno od najvažnijih zanimanja. Nijedno društvo nije bilo isključivo lovačko. Ne smijemo zaboraviti da Indijancima dugujemo neke od najvažnijih kultura bez kojih danas ne možemo, to su krumpir (kojega smo dobili od Inka), rajčica, grah, kukuruz i zloglasni duhan, kojime kao da su nam se osvetili za sve nepravde koje su im nanesene. Bizon je bio glavna lovina prerijskih Indijanaca, lovio se lukom i strijelom i kopljima. Bizonovo meso Indijanci su znali konzervirati uz pomoć nekih začina i ovu smjesu čuvati u kožnim vrećicama poznatim kao parfleche. Ovakvu hranu Indijanac je nosio sa sobom prilikom dužeg odsustva. Meso je ipak u većini slučajeva nadopunjavalo biljnu hranu koje su žene pribavljale sakupljanjem ili uzgojem . Sjeverna Amerika bogata je i drugom divljači , to su jeleni, sobovi i losovi, medvjedi, ali i manja divljač, rakun, zec, dabar, vidra i ptice.
Kože i krzna bile su im potrebne za izradu odjeće, obuće, pokrivače. Neke grupe Indijanaca, osobito u hladnim predjelima živjela su uglavnom od životinjskog mesa, ali ta su plemena bila uz lovačko zanimanje imala i razvijen ribolov. U Južnoj Americi u područjima kišnih šuma (selvasa), lov je također jedna od važnijih aktivnosti Indijanca, i ovdje on dopunjava svoj 'stol' biljnim proizvodima oko kojih se staraju žene. Glavna lovina ovih Indijanaca, ne računajući i značajno ribarstvo, su tapir, majmuni, ptice, kornjače i druga divljač. Luk i strijela i puhaljka glavna su im oružja. Što se strijele tiče ima ih više vrsta, onih koji služe za lov na krupnu divljač, s oštrim vrhom, strijele s tupastim vrhom kojima se love ptice. Strijela koja se koristi u ribolovu ima pilasti (testerasti) oblik. Otrov, posebno kurare Indijanci su koristili prilikom lova na veću divljač. Otrov timbu Indijanci bi bacali u rijeku i kada riba ispliva jednostavno bi je pokupili. U pustinjskim i polu-pustinjskim predjelima siromašnih izvorima hrane, Indijanci bi se organizirali po malenim skupinama koje su se lakše mogle prehraniti, ovo osobito vrijedi za sjevernoamerička plemena Zapadni Šošona, kod brazilskih Nambikwara, ili kod čileanskih Alacalufa koji su živjeli od ribe a sakupljanja priobalnih životinja. Poljoprivreda i sakupljanje također su značajni za opstanak ovih Indijanaca. Neka plemena kao što su Muskogee, Seminole, Irokezi, kao i Quechua i Maya Indijanaca imala su veoma razvijenu poljoprivredu. Kod Maya postojao je sistem 'milpa', u Quechua se zemlja obrađivala po sistemu 'ayllu'. Ne treba zanemariti ni polja Indijanaca u bazenu Amazone, koji su znali i smrtonosno otrovne biljke naročitim postupkom pretvoriti u hranu. To je naravno manioka, čak se i njezin otrov (cijanovodična kiselina) nije bacao nego su od njega kuhanjem pravili začin. Polja ovih plemena iz Amazonije, putopisci redovito opisuju kao veoma čista, bez korova koji bi u europskim njivama rastao po njima. Sakupljanje je prisutno svagdje gdje je prilika da se ima što sakupljati. Indijanci su sakupljali i divlje bilje, divlje plodove, gljive, sjemenke, ličinke, razne insekte (kukce) i ostalo. Na sakupljanju osobiti prosperitet imala su kalifornijska plemena čija je zemlja obilovala žirom i divljim kestenom, od čega su Indijanci Pomo, Miwok, Karok i drugi proizvodili pogačice, i prema Evi Lips, bila veoma ugojena. I Chippewa i Menominee Indijanci sakupljali su divlju vodenu rižu, po rižinim jezerima u Wisconsinu i Minnesoti. Ova plemena Lipsova ne naziva sakupljačima nego 'narodima žeteoci', jer se ovdje nije trebalo puno truditi da bi se napunile pune torbe, svojim bogatstvom priroda je hranom opskrbljivala plemena Kalifornije i Velikih jezera. Sakupljanje je ipak plemenima Zapadnih Šošona gotovo jedini način da prežive. Škrta priroda nudila im je tek ono što pustinja može ponuditi. Ipak oni nisu nestali s tog područja i živjeli su od njenih darova sve do zatvaranja u rezervate.

Slika


Život i običaji
Institucije i obrasce kulture koje nalazimo kod Indijanaca obiju Amerika, nalazimo širom svijeta. Klan i pleme, tajna društva, parnu kupelj, tabu ili matrifokalnost i drugo nalazimo po raznim dijelovima zemlje. Institucije klanova nalazimo i u Africi, i u Australiji, Amerikama, kao i u Škotskoj. Kod Planinskih Škota što su iz Irske emigrirali oko 375. i koji su zamijenili Pikte, klan označava obitelj sa istim imenom (prezime), u stara vremena on nije bio prisutan u nizinskom području. Nalazimo ga kod snažnih i velikih plemena (septova), nezavisnih i često u ratu jedni
Datoteka:YopoPipe.jpg
Cijev za pušenje halucinogene droge yopo koja se proizvodi od nekoliko vrsta korijenja što se sakuplja po kišnoj šumi. Indijanci Yanomami, Amazonas, Roraima i Venezuela.
protiv drugih. Kod Indijanaca je klan sastavni dio dualnih polovica, obično dvije, koje se najčešće označavaju pojmom fratrija ili bratstvo. Polutke, ili dualne polovice su suparničke, i one su najčešće egzogamne upravo kao i klanovi od kojih su sačinjene. Od ove uobičajene podjele plemena odudaraju neke grupe kao što su Delaware Indijanci, podijeljeni na nešto što Morgan naziva 'praklanovima', Took-seat ('round paw,' 'wolf' ), Pokekooungo ('crawling,' 'turtle') i Pullaook ('non-chewing,' 'turkey'), što je postalo sinonim za 3 grane Delawara: Munsee, Unami, i Unalachtigo. One imaju svoje totemske ambleme i za Brintona one nisu klanovi. Morganovi 'praklanovi' Delavaraca podijeljeni su na 12 klanova, od kojih su u njegovo doba Kornjačama (Turtle) dva klana izumrla. Slična odudaranja od klasičnih dualnih organizacija kod Indijanaca nalazimo i u Južnoj Americi. Kod proslavljene irokeške konfederacije, labavog saveza plemena, labavog jer su u svemu bili neovisni ako se nije ticalo općeg dobra, znači konfederacije, 'sachemi' su birani uvijek iz istih klanova, i uvijek jednaki broj, koji stupanjem na dužnost, prima titulu, koja mu automatski postaje i osobno ime. Od svih rangiranih sachema dva su mjesta uvijek ostajala nepopunjavana, ali se ponašalo kao da oni tamo sjede. To su sachemski položaji Hiawathe i Deganawide, osnivača saveza 'Duge kuće' koji su ujedinili pet naroda iskorijenili kanibalizam.
Dualnu polovicu nalazimo kako je rečeno na oba američka kontinenta. Kod Boróro Indijanaca, postoji osnovna podjela na ove dvije glavne fratrije podijeljenih svaka na po 4 klana. Članovi klanova prema oznakama na ' ba ' navlakama za ud, napravljenih od lišća palme babassu, odmah znaju kojem klanu pripada, ona je u obliku grba. Bororoi su matrilinearni kao i Irokezi, a kod Boróroa ženidba je zabranjena unutar 4 klana jedne polovice. Dječak nakon obreda inicijacije napuštaju majčinu kuću i postaju muškarci. Tada oni prvi puta dobivaju labrete (usneni nakit) i spomenuti 'ba', kojega su izgleda proizvodile žene. –Kružni oblik sela još je jedan vid kulture raširen među mnogim Indijancima, kao takvog nalazimo ga i kod Kiowa i Siouxa i drugih prerijskih plemena, ali i na mnogim mjestima u južnoj Americi kao što su Gé Indijanci i kod Boróroa, ali ga nema na nekim mjestima kao na sjeveru kod raznih Arawaka, gdje se selo sastoji od jedne ili dvije velike komunalne kuće, strmih krovova. Boróro selo dijeli se na polovice Cera (Ečeráe; oblik množine) i Tugare, a što je dobro opisao Lévi-Strauss. Cera je sjeverna polutka, a nasuprot je Tugare. Klanovi Cere raspoređeni su po kućama sa istoka na zapad (prema Albisettiju) i teku redom badegeba cebegiwu ili gornje poglavice, bokodori (veliki tatu), ki (ili kíe u Enciklopediji Bororo) odnosno tapir, i badegeba cebegiwu (donje poglavice). Prema mitu polutka tugare prepustila je polutki cera da daju poglavice, što Lévi-Strauss i proučava analizirajući mit o junaku Baitigogou. Na drugu stranu kod polovice tugare idu sa zapada na istok i to redom iwaguddu (ptica gralha azul ili plava ptica; Uroleuca cristatela), arore (gusjenica), apiboré (palma acuri; Attalea speciosa) i paiwoé ili paiwé (guariba-majmun; Alouatta sp.).
Slične običaje zabrane ženidbe unutar klana nalazimo kod matrilineatnog Kamilaroi plemena sa rijeke Darling u Australiji, koji imaju 6 klanova ali i posebnu podijelu na 4 muške i 4 ženske klase, a stanje je sljedeće: Muška ženidbena klasa Ipai može tražiti partnera samo u ženskoj klasi Kapota, dalje imamo Kumbo sa Mata, Muri sa Buta i Kubi sa Ipata. Ovo su ženidbene klase i nisu klanovi, osam klanova Kamilaroa su Duli (iguana), Murira ili klokan, Nemi ili oposum, Dinoun ili emu, Bilba ili bandikut i Nurai ili crna zmija. I unutar Iroquois konfederacije iz New Yorka, pa uključujući i Tuscarora Indijance, sva plemena osim Mohawka i Oneida bijahu razdijeljena na dvije fratrije. Kod Mohawka i Oneida fratriju ne nalazimo, nego nešto slično što smo vidjeli kod Delawaraca . Kod meksičkih Asteka iz doba Tenochtitlana i konkviste grad je bio podijeljen na 4 zasebna dijela. Oni su imali različitu nošnju, posebne zastave i u rat su išli kao odvojene grupacije. Na ovaj su se način Asteci odmah razlikovali. Kod Tlaxcalteca, njihovih neprijatelja, nalazimo vjerojatno identičnu situaciju. U rat se išlo po 'bratstvima' ili 'plemenima', što nije utvrđeno, a svako je imalo posebnu nošnju i zastavu. Isto su vjerojatno razmišljali i Bororo Indijanci koji su klansku pripadnost obilježavali navlakama za ud, ali i po peruškama za strijele u obliku grba. Ukradena stvar odmah bi bila odmah otkrivena jer je svaki klan imao različite grbove.
Vječiti ratovi i opasnosti od uvijek mogućih napada, poznatih iuli nepoznatih plemena ili pljačkaških bandi, tjerala su ova plemena u saveze. To su bile konfederacije. U Sjevernoj Americi nalazimo konederacije osobito istočno od Mississippija. Tako imamo da su 'plemena' u stvari konfederacije, to su u Atlantskom primorju i zaleđu (Sjeveroistočne Velike šume): Powhatan, Nanticoke, Metoac, Iroquois, Abenaki, Pennacook, Wappinger, Wamnpanoag, Narragansett i još neki. Na Jugoistoku kod ratarskih plemena Muskhogean nalazimo konfederaciju Creek, zapadno od njih 3 Caddo konfederacije: Kadohadacho, Hasinai i Natchitoches. I njihov izdanak Crni poni (Black pawnee ili Arikara) bili su konfederacija. Pawnee su bili konfederacija od 4 bande. Na preriji naprijatelji Pawneea ,konfederacija su bili Sioux Indijanci, i njima zapadni Indijanci Blackfoot. Na krajnjem zapadu uz Pacifičku obalu nalazimo na 22 plemena Nootka od kojih je konfederacija bila poznata kao Aht. Savezna plemena bila su zastupana od svojih poglavica na plemenskim vijećima ,a svemu lokalnom odlučivali su sami. Nelojalnost konfederaciji povlačila je konzekvence. Tako su Oneida Indijanci, iz saveza Irokeza, morali biti preseljeni čak u Wisconsin, što je američka vlada i učinila, kako bi ih spasila osvete veoma zloglasnih irokeških ratnika. Konfederacija Iroquois, nije imala saveznika. Bili su u ratu sa svim ostalim Indijancima njima nesrodnim, i u ratu sa svim irokeškim plemenima, koja nisu bila u savezu sa njima. Zbog ovoga su i stradali gotovo svi irokeški narodi što su ih okruživali, osim Cherokeeja koji su živjeli predaleko na jugu, a i previše moćni. Irokeze su na jugu zaustavila tek snažna plemena Čerokija i Catawba, i na sjeveru ratoborna plemena saveza Abenaka, a napose borbeni Sokoki, čija je povijest jedan dugački rat, a jedini saveznici njihovi prijatelji Francuzi.

Kanibalizam
Indijanci se međusobno razlikuju jedni od drugih izgledom i običajima. Geografsko-klimatski uslovi, glavni su čimbenik sličnosti njihovih kultura, odnosno pripadnosti nekom kulturnom pojasu. Pripadnost jednoj etno-lingvističkoj skupini ne znači da imaju i sličnu materijalnu kulturu, ona je vjerojatno uvijek uslovljena prilikama u kojima žive. Na Sjeverozapadnoj obali u zemlji Indijanaca Kwakiutl, Nootka, Tlingit, Tsimshian Bella Coola, Haida, Quileute, Skokomish, Chinook i Coast Salish, pa i južnije, u zemlji što je naseljavaju Indijanci iz Oregona i Kalifornije: Coos, Alsea, Yaquina, Tututni, Karok, Wiyot i Yurok, govorimo o kulturi Sjeverozapadne obale. Plemena ovih Indijanaca pripadaju u desetak etno-lingvističkih porodica koja su razvila jedan tip kulture. To je kultura orijentirana moru i kanuima. Riba ima veliku ulogu u njihovoj prehrani, i bili su dovoljno bogati, da si mogu priuštiti bogatiji društveni život, razviti umjetnost u drvorezbarstvu, tkanju, pa i da budu oholi u svojim ceremonijama potlatcha, u kojima se nemilice trošilo, dijelilo i uništavalo bogatstvo, i na taj si način priskrbio ugled. Što je priroda bila darežljivija, ovi su ljudi uspjeli izgraditi bogatije društvo. Haide, Tsimshiani, Kwakiutli i Nootke, spadaju svakako u najbogatije. Ali ova društva nisu baš bila toliko romantična, kako bi se pomislilo na prvi pogled. Bila su to i društva koja su prakticirala ropstvo, imali su niz neobičnih običaja, a bilo je i ljudožderstva. McDowell drži da su antropofagiju prakticirala mnoga Sjeverozapadna plemena, tajno društvo hamatsa kod Kwakiutla ostatak je tih običaja. Običaje antropofagije Kwakiutla izučio je Jim McDowell, i opisao u svom djelu Hamatsa: The Enigma of Cannibalism on the Pacific Northwest Coast. Heinrich Zimmerman, njemački mornar što je služio na ' Resolution 'u kapetana Jamesa Cooka, piše u svom publiciranom žurnalu za Mowachaht Indijancxe sa zaljeva Nootka na otoku Vancouver da 'suše ljudsko meso koje su jeli sa užitkom i molili ih da probaju i oni'. O brutalnostima nekih običaja Sjeverozapadnih Indijanaca piše i engleski kapetan James Strange, koji 1778. posjećuje Nootka Sounda, kojemu je Callicum, zet poznatog poglavice Maquinna, pokušao prodati tri šake i glavu, govoreći mu da je to dobro za jesti. O običajima kanibalizma stizale su vijesti sa sviju strana svijeta. U Americi je, izgleda, bilo kanibalizma u raznim kulturnim područjima. Nalazimo ga i kod Irokeza, gdje se provodilo kod Mohawk Indijanaca, a možda i drugih plemena, ali prije uspostave saveza Haudenosaunee. Na preriji ga znamo kod Pawnee Indijanaca, a Dr. William Jones, kaže da su ga poznavali i Leech Lake Chippewa. Kod Skidi-Pawnee Indijanaca, običavali su žrtvovati djevojke Jutarnjoj zvijezdi Ho-Pir-i-Kuts (Morning Star), kasnije je ovo ukinuo poglavica Petalesharo. Pawnee pripadaju porodici Caddo Indijanaca, srodni su Caddoima, i za njih se zna da su prakticirali kanibalizam i žrtvovanja. Pawnee su bili jedino prerijsko pleme koje je prinosilo ljudske žrtve, sjeverno od Meksika. Kanibalizam su Pawnee donesli sa sobom vjerojatno iz zemlje Caddo Indijanaca. Ratnik koji se u borbi pokazao hrabro Pawnee-neprijatelju biti će najvjerojatnije pojeden. Plemena Pawnee i njima nesrodni Shawnee iz grupe Algonquian, upravo su na zlu glasu zbog kanibalizma. Svladanom neprijatelju Pawnee će pojesti i srce i mozak, hrabrost neprijatelja, vjeruju oni, preći će tako na njih. Mozak se jeo kao bi se stekla inteligencija neprijatelja. Sličnih običaja nalazimo kod raznih plemena širom svijeta. Ovaj obrazac jedenja srca i mozga ubijenog neprijatelja nalazimo kod svih lovaca na glave, i veoma poznatih Dajaka iz Azije i strašnih Carib Indijanaca iz Malih Antila. –Ništa manje opasni bijahu i veoma civilizirani Asteci, kod kojih se srce žrtvovalo bogovima, a meso bi bilo razrezano i razdijeljeno narodu. Mitove o kanibalizmu širom Amerike sve do Ognjene Zemlje gdje se govori o divu-ljudožderu. -Endokanibalizam, jedan je od oblika antropofagije koje nalazimo kod plemena Južne Amerike, spominje se kod nekih Yanomama zr Roraime, kod njima udaljenih Indijanaca Maxubi u Rondôniji o kojima piše nesretni Fawcett, pa dalje kod Panoan plemena Amahuaca, sa čime je upoznata Gertrude Evelyn Dole (1915-2001), sada nažalost pokojna.

Kulturna područja Sjevernoameričkih Indijanaca

Datoteka:Koš yokut.jpg
Košare Yokut Indijanaca, Kalifornia.
Geografsko-klimatski uslovi uvjetovali su nastanku više kulturnih pojaseva na području Sjeverne Amerike.
1) Subarktičko područje (Subarctic Indians), u Kanadi i Aljaski, gdje nalazimo plemena Atapaskana i Algonquian Indijanaca. Najpoznatija plemena toga područja su Montagnais, Naskapi, Cree, Chipewyan, plemena Kutchin i Khotana i niz drugih manjih plemena. Kultura ovih Indijanaca je prilično slična. Njezini česti simboli su krplje, kanu, toboggan, snježne naočale. Odjeća je krznena. Lov i ribolov glavno je zanimanje ovih Indijanaca.
2) Indijanci Sjeverozapadne obale [5](Northwest Coast Indians). Ovo su bez sumnje najbogatija plemena Indijanaca Sjeverne Amerike. Oni nastavaju područje uz Pacifičku obalu Sjeverne Amerike od Kalifornije na jugu, do zaljeva Yakutat u Aljaski na sjeveru. Predstavnici ove kulture pripadaju velikim grupama poznatim kao Kwakiutl, Tsimshian, Tlingit, Haida, Bella Coola, Coast Salish i manja plemena iz Kalifornije, Oregona i Washingtona. Društva s juga ovog područja znatno su siromašnija, a i njihove zajednice su znatno manje. Ovom krugu pripada kultura gradnje velikih totema, gradnji cedrovih kuća s krovovima na dvije vode, prekrasno tkanje chilkat-ogrtača (koji su često nevjerojatno skupi), orijentiranost moru, izgradnja drvenih velikih kanua, ropstvo, i nadasve veoma poznate rastrošne svečanosti 'potlach'.
3) Indijanci s Platoa [6](Plateau Indians). Indijanci s Platoa naseljavaju kraj u području rijeke Columbije. Ovdje je raširena kultura ribara (može se govoriti o pravim ichtyophazima, jedačima riba s veoma slabim zubima) i kopačima korijenja camas i shanataque (ili 'Indian Thistle' Cirsium edule [7]. [8] . Plemena ovog područja pripadaju grupama Shahaptin (Umatilla, Tygh, Tenino, Yakima, Nez Perce, Palouse, Walla Walla ), Waiilatpuan (Cayuse, Molala), Salishan (Shuswap, Lillooet, Ntlakyapamuk, Spokane, Coeur d'Alene, Kalispel, Okanagan, Nespelem), Kitunahan (Kutenai), Chinookan (Wasco Wishram i Dog River Indijanci ili Cascade), Lutuamian (Modoc, Klamath) i Athapaskan (Nicola ili Stuwihamuk; koji danas govore thompson jezikom). Oni su se sezonski pokretali u potrazi za ribom i biljem.
4) Kalifornijski Indijanci [9](California Indians). Kako samo ime kaže ova plemena naseljena su u Kaliforniji i imaju sami za sebe tipičnu kulturu sakupljača žira. Ipak treba naglasiti da ne pripadaju sva kalifornijska plemena ovoj grupi, jer su neki predstavnici Indijanaca Sjeverozapadne obale. Ova pleme više-manje su malena, podijeljena po brojnim plemenima i oskudno obučena. Prijateljica i dobra poznavateljica Indijanaca Eva Lips, navodi da su sva ova plemena veoma dobro uhranjena, na tome zahvaljuju žiru od kojega naročitim postupkom dobivaju brašno i peku pogačice 'acorn bread', odnosno kruh od žira. Glavna plemena su: Maidu, Miwok, Chumash, Yokuts, Shasta, Chimariko, Achomawi, Atsugewi, Yana, Yahi, Wintu, Nomlaki, Patwin, Yuki, Pomo, Wappo, Nisenan, Costanoan, Salinan, Esselen, Kitanemuk, Akwa'ala, Ipai, Tipai, Kamia, Cupeño, Luiseño, Cahuilla, Juaneño, Gabrieleño, Nicoleño, Fernandeño, Serrano.
5) Indijanci Velikog bazena [10](Great Basin Indians). U području Velikog slanog bazena naseljena su (u zapadnim predjelima, Nevada) siromašna sakupljačka plemena Šošona koji su u stvari bili 'noga'-Indijanci. Oni su neprekidno bili u pokretu za hranom, bobicama, korijenjem, raznim plodovima, sitnom divljači i drugim. Jelo se bukvalno sve. Istočno od njih u područjima Utaha, Wyominga i Colorada Indijanci su posjedovali konje pa su se formirali u pljačkaške bande. Oni su bili puno mobilniji i opasniji od svojih zapadnih rođaka. Ove Šošone klasificiraju u Numic-govornike. U Zapadne Numic-govornike ubrajaju se: Northern Paiute, Owens Valley Paiute, Dvije grupe Mono Indijanaca i pleme Bannock iz Idaha. Središnjoj skupini Numica pripadaju Western Shoshoni, Indijanci Panamint ili Koso, Gosiute, Wind River (njihov su ogranak Komanči /Comanche/), i Indijanci Weber Ute (tako krivo nazivani jer ne pripadaju u Ute). U Southern (ili Južne) Numic-govornike pripadaju: Northern Ute, Southern Ute, Tumpanogots, Pahvant, Fish Lake, Red Lake, Kawaiisu, i bande Južnih (Southern) Paiuta: Las Vegas, Shivwits, Uinkarets, Moapa i Chemehuevi.
6) Jugozapadni Indijanci [11](Southwest Indians). Jugozapadni Indijanci nastanjuju krajeve američkog Jugozapada od New Mexica preko Arizone do donjeg toka Colorada. Ovdje zapravo nalazimo ratarsko stanovništvo iz grupe Yumanskih i Pimanskih plemena, kao i posebnu grupu seoskih plemena s pueblo kulturom. U pueblo ili seoska plemena ubrajaju se Zuñi, šošonsko pleme Hopi i plemena grupe Tanoan. Apačka plemena kao i Papago su nomadi.
Datoteka:Hollowhornbear brule.jpg
Hollow Horn Bear, Brule Sioux
*7) Prerijski Indijanci [12] (Plains Indians). Oni su stanovnici prerija, područja od rijeke Saskatchewan na sjeveru do južnog Teksasa. Ovamo pripadaju najslavnija plemena američkih domorodaca. Oni su nomadski jahači i lovci na bizone. Pošto su navikli na prostranstva i lutanja pružali su najžešći otpor bijelim naseljenicima. Predstavnici su im sa sjevera na jug: Plains Cree, Assiniboin, Blackfoot (Crna Stopa), Gros Ventre, Hidatsa, Vrane (Crow), Mandan, Cheyenne, Arikara, Teton, Satee (Dakota), Cheyenne, Arapaho, Omaha, Pawnee, Kiowa, Comanche.
8) Sjeveroistočni Šumski Indijanci [13](Northeast Woodland Indians). Indijanci Sjeveroistočnih šuma pripadaju porodicama Iroquoian i Algonquian. To je domovina 'wigwama', velikih drvenih kuća opasanim palisadama. Oni su lovci i ribari ali i uzgajivači kukuruza. Odavde su došle i kokice 'pop corn' koje su Irokezi nosili sa sobom prilikom odlaska u višednevne lovove ili ratne pohode. Najpoznatija plemena ovog područja su Irokezi (Iroquois), Huron Indijanci, Erie, Susquehanna, Wappinger, Wampanoag, Mahican (poznati Mohikanci), Metoac, Powhatan (kod nas poznati po crtiću o djevojci Pocahontas), Nanticoke, Conoy, Pennacook i drugi.
9) Jugoistočni Indijanci (Southeast Indians).Ovo područja
obuhvaća jugoistok Sjeverne Amerike, od atlantske obale na zapad do istočnog Texasa, na sjever do unutrašnjosti Virginije. Jugoistočna plemena su seosko ratarsko stanovništvo. Ovdje su na cijeni kukuruz i njegova svečanost 'Green Corn Dance' ili 'Ples zelenog kukuruza'. . Neka od ovih plemena poznavali su i hambare u koje, po Evi Lips, 'nije mogao ući ni miš'. Plemena ovog područja pripadaju porodicama Muskhogean (po novijoj ortografiji Muskogean), Natchesan, Caddoan, Siouan, Attacapan, Chitimachan i Tunican. Glavna plemena su: Creek, Seminole, Timucua, Yuchi, Biloxi, Chitimacha, Atakapa, Tunica, Natchez, Choctaw, Chickasaw, Akokisa, Hasinai, Adai, Taensa, Kadohadacho, Natchitoches, Chakchiuma, Pascagoula, Bayagoula, Avoyel, Chawasha, Washa, Chatot, Chiaha, Yamasee, Fresh Water, Ais, Calusa, Tequesta, Jeaga, Cusabo, Congaree, Cape Fear, Waxhaw, Winyaw, Cherokee, Woccon, Manahoac, Tutelo, Monacan, Eno, Sugeree, Catawba, Nahyssan, Hitchiti, Koasati, Alabama, Tohome, Eufaula, etc.

Kulturna područja Indijanaca Srednje Amerike

Središnji Meksiko (Central Mexico) Predstavnici: Nahuatl, Otomi, Chontal, Ixcatec, Tarascan, Mixtec, Zapotec
Obala Vera Cruza (Vera Cruz Coast) Predstavnici: Totonac, Tamaulipec, Huastec, Popoluca
Poluotok Yucatan (Yucatan Peninsula) Predstavnici: Yucatec, Mazatec, Mopan
Južne ravnice (S: Lowlands) Predstavnici: Zoque, Tzeltal, Tzotil, Lacandon, Quiche, Ixil, Itza, Misquito, Jicaque
Južne planine (S. Highlands) Predstavnici: Pipil, Xinca, Achi, Lenca, Nicarao, Nicoya, Ulva, Rama, Boruca, Guaymi, Cuna, Talamanca
Veliki Antili (Greater Antilles) Predstavnici: Ciboney, Sub-Taino, Taino, Ciguayo
Mali Antili (Lesser Antilles) Predstavnici: Island Carib, Igneri

Kulturna područja Južnoameričkih Indijanaca

Sjever (Northern) Predstavnici: Choco, Chibca, Caquetio, Tairona, Gaujiro, Mompox, Timote, Achagua, Yaruro, Otomac, Guamontey, Guahibo, Saliva, Cumanagoto
Gvajansko gorje (Guiana Highlands) Predstavnici: Arawak, Warao, Galibi, Tirio, Wapishana, Wayana.
Amazon (Amazon) Predstavnici: Bora, Cubeo, Yanomamo, Waiwai, Javaro, Barauana, Apalai, Tupinamba, Yagua, Shipibo, Canamari, Maue, Mundurucu, Kayapo, Amahuaca, Mashco, Tacana, Sirono, Chiquito, Paressi, Nambikuara, Bakairi
Brazilsko visočje (Brazilian Highlands) Predstavnici: Shavante, Bororo, Guato, Guarani, Tupi, Kaingang, Tupinamba, Botocudo, Southern Kayapo, Shacriaba
Ande (Andes) Predstavnici: Cayapa, Manta, Tumbes, Huancavilca, Huambo Cajamarca, Huayla Casma, Huacho, Chincha, Huanca, Quechua, Aymara, Atacama, Diaguita, Mapuche
Gran Chaco (Gran Chaco) Predstavnici: Chiriguano, Zamuco, Chamacoco, Lengua, Toba, Mataco, Chane, Chulupi, Mochovi, Tonocote, Abipón
Pampas (Pampas) Predstavnici: Huarpe, Charrua, Chana-Mbegua, Querandi, Minuane, Puelche, Pehuenche, Poya, Tehuelche
Ognjena Zemlja (Tierra del Fuego) Predstavnici: Chono, Alacaluf, Yahgan, Ona, Haush.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 08 Feb 2013, 22:43
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Popis plemena

A

| A’Ukre | Aba | Abaeté | Abenaki | Abihka | Abipón | Abitana-Waninân | Aburraes | Acaxee | Accohannock | Achagua | Achire | Achomawi | Acolapissa | Acolhua | Aconipa | Acquintanacsuak | Acuera | Adai | Adaizan | Adirondack | Adshusheer | Adwipliin | Agataes | Agavotokueng | Agawam (Pennacook) | Aguacatec | Aguano | Ahantchuyuk | Ahome | Ahousaht | Ahtena | Ais | Akatek | Akawai | Akokisa | Akwa’ala | Alabama Indijanci | Alacaluf | Alacalufan | Alaguilac | Alakwisa | Algonquian | Algonquin | Alliklik | Alsea | Amanayé | Amaseconti | Amuzgo | Andoke | Apache | Apache Peaks | Apalachee | Apalachicola | Apapokuva | Apatin | Apolista | Applegate | Arabela | Aranama | Arapaho | Arára do Pará | Arauan | Araukanci | Aravaipa | Arawak | Arawakan | Arikara | Arutani-Sape | Ashluslay | Assiniboin | Ataguate | Atanguaypacam | Atfalati | Athabaska | Atsugewi | Atakapa | Atalán | Atchatchakangouen | Athapaskan | Atikamekw | Atonontrataronon | Attacapan | Auishiri | Auaké | Auk | Avoyel | Awaswas | Ayamán | Aymara | Aymaran | Aztec | Aztec-Tanoan
B

| Babine | Baenã | Bainoa | Baníwa do Içana | Bannock | Barbacoan | Bay Miwok | Bayogoula | Bear Lake | Bear River | Bear River | Bella Coola | Beothukan | Bidai | Blackfoot | Boran | Bororoan | Botocudo (porodica) | Bribri | Cabre
C

| Cacaopera | Cachomashiri | Caddoan | Cahibo | Cahuapanan | Caingangan | Caizcimu | Cakchiquel | Calamari | Calapooya | Cálenches | Caliana | Camacanian | Cañari | Canarsee | Canichanan | Capixana | Carajan | Carib | Cariban | Caririan | Carrier | Carrizo | Catacaoan | Catembri | Caucahue | Cava | Cayuse | Cayuvava | Cazcan | Chachapoya | Chama | Chamacoco | Chamicura | Chapacuran | Charruan | Chasta Costa | Chatino | Chawasha | Chechehet | Checlesaht | Chelamela | Chelan | Chepenafa | Cherokee | Cheyenne | Chibcha | Chickasaw | Chilcotin | Chilluckittequaw | Chilula | Chimakuan | Chimarikan | Chimmesyan | Chimu | Chinantecan | Chinarra | Chincha | Chinook | Chinookan | Chipewyan | Chippewa | Chiquitoan | Chirianan | Chiricahua | Chirino | Chitimachan | Chocho | Chocoan | Chol | Cholonan | Chono | Chumash | Chumashan | Cibecue | Ciguayo | Clayoquot | Clowwewalla | Coahuiltecan | Coano | Coapite | Coast Miwok | Coast Yuki | Coca | Cochimi | Cochiti | Cocopa | Cofán | Colima | Colla | Comanche | Comecrudan | Comecrudo | Coos | Copallén | Copehan | Coppermine Apači | Coquille | Cora | Coran | Coree | Coroados | Costanoan | Cotoname | Crne Stope | Croatan | Crow | Cuitlahuaca | Cuitlatec | Culhua | Culli | Cuyuteca
D

| Deadose | Desaguadero Indijanci | Diaguita | Diaguitan | Diegueño | Dihai-kutchin | Dogrib | Duwamish
E

| Emet | Enxet ‎| Erikbaktsá | Esmeralda | Esselen | Esselenian | Etheneldeli | Euchre Creek | Eyak | Eyeish
F

| Flathead | Fulnio
G

| Galera | Galibi Marworno | Galice | Gamelas | Garza | Gavião do Maranhão | Gé | Gileño Apači | Gorgotoqui | Goyataca | Goyatacan | Grigra | Gros Ventre | Guaccaiarima | Guachichil | Guadema | Guaharibo | Guahiban | Guahíbo | Guamo | Guarauan | Guató | Guatoan | Guayakí | Guaycuran | Guaycuruan
H

| Haida | Halchidhoma | Halyikwamai | Han | Hanis | Hape | Harakmbet | Hareskin | Hasinai | Haush | Havasupai | Hesquiaht | Hidatsa | Hoh | Hohokam | Hokan | Hokan-Siouan | Hookooeko | Hopi | Hualapai | Huamachuco | Huamelultec | Huamói | Huancavilca | Huarian | Huarpean | Huave | Huchnom | Huemul | Huitotoan | Hupa | Huron Indijanci | Hwotsotenne
I

| Ibitoupa | Igneri | Illinois | Ilocab | Ingalik ‎ | Innoka-khotana | Irokezi | Iroquoian | Itonama | Ivytyguá | Ixcatec
J

| Jano | Jicaquean | Jicarilla | Jirajaran | Jívaro | Jivaroan | Kaigani | Joshua
K

| Kadohadacho | Kainah | Kake | Kalapooian | Kamia | Kamsá | Karankawan | Karibi (narod) | Karipuna do Amapá | Kariri–Xocó | Karok | Kaskinampo | Kathlaminimin | Katukina | Káwa-tapúya | Kawaiisu | Kaxarari | Kayapó | Kepkiriwát | Keresan | Keyes | Kickapoo | Kiliwi | Kiowa | Kiowa Apache | Kiowa-Tanoan | Kiowan | Kitkehahki | Kitunahan | Koasati | Kohani | Kohuana | Koluschan | Konkow | Koyeti | Koyukon | Kuato | Kukurá | Kulanapan | Kulchana | Kusan | Kutcha-kutchin | Kutchin | Kwaiailk | Kwakiutl | Kwalhioqua | Kwatami | Kwazá
L

| Lake Miwok | Lakondê | Lassik | Latgawa | Laymon | Leco | Lekwiltok | Lenca | Lipan | Lucayo | Luiseño | Lulean | Lummi | Lutuamian
M

| Macaguaje | Maccá | Machacalian | Macorix | Macro-Arawakan | Macro-Cariban | Macro-Chibchan | Macro-Gé | Macro-Panoan | Macro-Tucanoan | Maguana | Mahican | Mainan | Makú | Makuráp | Mamalillikulla | Mangue | Manguean | Manhattan | Manzanero | Maracana | Maricopa | Marien | Mariposan | Mascoian | Mataco | Mataco-Macan | Mataguayo | Matanawí | Matilpe | Mattole | Mawayana | Maya | Mayan | Mbayá | Menominee | Mescalero | Mical | Mikonotunne | Miluk | Mimbre | Misuluan | Miwok | Mixe-Zoquean | Mixtecan | Mobile | Modoc | Mohave | Mompox | Moneton | Monimbo | Montagnais | Moquelumnan | Morcegos | Mosetenan | Mountain | Move | Movima | Muklasa | Multnomah | Munde | Mundurukú | Munichean | Munsee | Muran | Murato | Muskhogean | Muskogee‎ | Muzo‎
N

| Na-Déné | Nabesna | Nacotchtank | Nadêb | Nahankhuotana | Nahuatlan | Nahyssan | Nakoaktok | Nakotcho-kutchin | Naltunnetunne | Nambé | Nambikwara | Nanaimo | Napochi | Naskapi | Naskoten | Nataotin | Natchesan | Natliwoten | Natsit-kutchin | Natú | Navaho | Necosliwoten | Nemalquinner | Neusiok | Nez Percé | Nhambicuaran | Nicoleño | Niska | Nisqually | Nitinat | Noanama | Nochpeem | Noctén | Nomlaki | Nongatl | Nootka | Northern Valley Yokuts | Ntlakyapamuk | Numic
O

| Oa | Ocorono | Ofayé | Oglala | Oklahannali | Okomatadi | Okwanuchu | Olamentke | Olmeca Xicalanca | Olmeci | Ona | Onakojuká | Onoto | Ópata | Opelousa | Osochi | Oti | Oto | Oto-Manguean | Otomacan | Otomaco | Otomian | Ottawa Indijanci | Otuké | Owens Valley Paiute | Ozette
P

| Pacaxe | Pahvant | Paiute | Pajaseque | Palaihnihan | Palikur | Paniquita | Pankaruru | Panoan | Pantágoro | Papabucos | Papago | Pascagoula | Paskenta | Patagón | Patiri | Patwin | Pawnee | Paya | Peba-Yagua | Pecheré | Penutian | Peoria | Pequot | Pijao | Pima | Pima Bajo | Piman | Pinal | Pinaleño | Pipipan | Pistol River | Plains Miwok | Pocomtuc | Podunk | Pokomam | Pomo | Ponca‎ | Popolocan | Potawatomi‎ | Powhatan | Pozo | Pswanwapam | Puelche | Puelche de Cuyo | Puinavean | Pujunan | Puquina | Puri-Coroado | Puruhá | Purupurú
Q

| Quahadi | Quahatika | Quapaw | Quatomah | Quauhquecholteca | Quechua | Quichua de Imbabura | Quechua del Pastaza y del Tigre | Quechan | Quechumaran | Quenongebin | Querandí | Quilmes | Quimbaya | Quingnam | Quinnipiac | Quirruba | Quoratean
R

| Rama Indijanci | Ranquelche
S

| Saanich | Sabelan | Saconnet | Sagaiguninini | Salinan | Salishan | Salivan | Salson | Saluda | Sammamish | San Arcs | San Carlos Apache | Sana | Santiam | Sarsi | Sawokli | Secotan | Sekani | Seminole | Senijextee | se*i | Serian | Shahaptian | Shastan | Shoalwater Bay | Shoshonean | Shoshoni | Sierra Miwok | Simacuan | Sinkyone | Siouan | Sioux | Siuslaw | Sjeverni Šajeni | Skaddal | Skin | Skittagetan | Slavey | Sobaipuri | Soltecos | Southern Valley Yokuts | Stellawoten | Stockbridge | Stuwihamuk | Suisun | Sutaio | Swallah
T

| Tacamane | Tacana | Tacanan | Tacaneco | Tachiwoten | Taensa | Tagish | Tagnani | Tahltan | Tahontaenrat | Takkuth-kutchin | Takwatíp | Talamanca | Tamaulipec | Tamub | Tanaina | Tanana | Tano | Tanoan | Tañyguá | Taracahitian | Tarahumara | Tarairiú | Tarascan | Taraski | Taruma | Tatlit-kutchin | Teco-Tecoxquin | Tecual | Tecuexe | Temiminó | Tennuth-kutchin | Tepehuane | Tequistlatec | Tequistlatecan | Teremembé | Timotean | Timuquanan | Tiniguan | Tlacopsel | Tlapanecan | Tlingit | Toba | Tohaha | Tohome | Tojolabal | Tolenas | Toltec | Tonikan | Tonkawan | Tonto | Toquegua | Totonacan | Totorame | Tranjik-kutchin | Tschantoga | Tsetsaut | Tsnungwe | Tübatulabal | Tucubante | Tucuna | Tulalip | Tunayana | Tupí-Guaraní | Tupian | Tupinambá | Tuskegee | Tutchone | Tututni | Tututunne | Tuxá | Tyigh | Tzéndal | Tzutuhil
U

| Uchean | Uchiti | Umpqua | Unpuncliegut | Upper Kutenai | Urraca | Uru-Chipaya | Ute | Uto-Aztecan
V

| Vanca | Venado | Vende Flechas | Ventureño | Viatan | Viayan | Vidix | Vilelan
W

| Wai-Wai | Waiilatpuan | Wailaki | Wakashan | Wakona | Walla Walla | Walpapi | Wampanoag | Wappinger | Wappo | Warm Springs Apache | Washa | Washoan | Wauyukma | Weapemeoc | Weber Ute | Weitspekan | Wenatchee | Western Apache | Westo | Whilkut | White Mountain | Wikeno | Wimbee | Wishoskan | Wishtenatin | Wiyot | Wynoochee
X

| Xaguas | Xavante | Xeripam | Xinca | Xincan | Xipibo | Xochimilca | Xokó | Xukuru
Y [uredi - уреди]

| Yabuti | Yadkin | Yahgan | Yahi | Yahuskin | Yakonan | Yamel | Yampa | Yana | Yanan | Yanomami | Yaqui | Yaquina | Yaruro | Yasika | Yavapai | Yawanawá | Yazoo | Ybdacax | Yellowknife | Yemé | Ymic | Yokuts | Yoncalla | Yprande | Yscani | Yué | Yufera | Yui | Yuki | Yukian | Yuma | Yuman | Yuncan | Yuracaré | Yuri | Yurumanguí | Yustaga
Z

| Zacateco | Zamuco | Zamucoan | Zapadni Šošoni | Záparo | Zaparoan | Zapotec | Zapotecan | Zauanito | Zayahueco | Zinacanteco | Zo'é | Zoe Indijanci | Zoque | Zoró | Zorquan | Zuaque | Zuñi | Zunian | Zurina | Zuruahã


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: INDIJANSKA mitologija...  |  Poslato: 19 Jan 2021, 01:05
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Običaji američkih starosedeoca – Indijanaca

Američki starosedeoci su narod koji je nastanjivao Američki kontinetnt do dolaska ,,Belih ljudi”. Međusobno se razlikuju po jeziku, kulturi i fizičkom izgledu, ali dugo vremena nosili su zajednički naziv – Indijanci.

Resized Image - Click For Actual Size

Sam naziv potiče iz verovanja da poreklo vode iz Indije. Evropljani su mislili da su se sa svojim brodom nastanili na obalu Indije, a ne na još uvek neotkrivenom kontinentu. Tek mnogo kasnije je utvrđeno da potiču od praistorijskih naroda Maja, Olmeka, Tolteka, Asteka i Inka. Međutim, prema istraživanja na Kalifornijskom univerzitetu veruje se da su potomci sibirskih naroda.

Njihova mudrost naširoko je poznata. Veruju u jednog tvorca koga, u zavisnosti od plemana nazivaju različitim imenom: Sveti ili Veliki Duh, Manitu, Mistička Sila, Velika Tajna… Takođe veoma poštuju prirodu, jer poseduju ubeđenja u njenu mudrost i smatraju duboku povezanost sa njom.

Kao narodi bogate istorije imaju mnogo običaja:

Davanje imena

Svako živo biće ili predmet zaslužuju ime koje opisuje njihov karakter. Na ovaj način želeli su da zaštite decu, ali i da se zahvale prirodi. Svako ime ima svoje značenje pa tako na primer Ahijoka znači „Ona je donela sreću”.



Foto: Pinterest.com
Lula mira

Ritual koji se češće od drugih viđao na televiziji zapravo je njihova ceremonija koja se praktikovala posle primirja. Smatrali su je svetom i verovali da je dim neraskidiva veza između zemlje i neba. Korišćena je u mnogim obredima, kao i na važnim sastancima. Bila je poput ugovora napravljenog između dve strane.

Tradicionalno lečenje

Bolesna osoba mora da nađe skladnost između duha i tela, pa su se oslanjali na darove koje im priroda poklanja, odnosno na biljke. Da bi bili sigurni u njihova lekovita dejstva pomno su pratili životinje dok ih konzumiraju. Ipak znali su da ne smeju previše zloupotrebiti njenu moć, pa su nastojali da očuvaju svoje zdravlje. To su radili tako što bi živeli u totalnoj harmoniji i skladnosti sa sobom, ali i čitavom zajednicom. Brinuli su o svemu što im je blisko i poznavali su svaku biljku, posebno one lekovite.

Dobrodošlica deci

Deca su sveta bića, seme budućnosti i plod ljubavi. Veruju da rođenje deteta iz majčine utrobe prelazi u matericu Majke Zemlje. Na ovaj način ona blagosilja, ne samo porodicu ili zajednicu već i čitavo pleme.

U znak dobrodošlice, kao i molitve za dete pevaju se duge svete pesme. Verovali su da pomoću njihovog ponašanja mogu predvideti šta im donosi budućnost. Krstili su ih tako što bi im stavljali nakit ili ih pomazali biljnim uljem ili životinjskim lojem, u zavisnosti od plemena.

Da bi porođaj prošao bez komplikacija sprovođeni su razni rituali i molitve, nakon čega bi majka i beba bile izolovane u posebnom šatoru.



Foto: Pinterest.com
Sahrane

Indijanci su slavili smrt verujući u nov početak u Duhovnom svetu. Da duhovi umrlih ne bi lutali zemljom već pronašli siguran put do Raja izvodili su rituale. Smatrali su da oni koji su živeli na pravedan način lako pronalaze mir, dok oni koji su živeli nepošteno nailaze na bol i patnju.

Da bi olakšali prelazak, mrtve umivaju sa domaćim sapunom od juke i obleče im tradicionalnu nošnju. Na glavi im obično zakače molitveničko pero i sahrane ih sa omiljenim predmetima i molitvenim štapićima. Na grobu se poslužuje tradicionalna hrana i posebno bilje.

Festival zelenog kukuruza

Aktivnosti oko festivala razlikovali su se od plemena do plemena, ali svuda se proslavljala verska obnova. Kukuruz niko nije smeo da jede sve dok se Svetom Duhu ne oduže. Ceremonija se proslavljala tokom sazrevanja plodova. Članovi su uz pomoć molitve i pesme zahvaljivali na kukuruzu, suncu, kiši i dobroj žetvi. Verovali su da je tada vreme praštanja, ali i čišćenja kako njihovih duša tako i domova, odnosno šatora u kojima su živeli.

Potraga za vizijom

Oslanjajući se često na predskazanja i verujući u njihovo ispunjenje tragali su za vizijom, ali i pronalaskom sebe. Obrede su obično radila deca pre puberteta. Pokušavali su da stupe u kontakt sa duhom kog su smatrali zaštitnikom kako bi dobili odgovore i da mu se pomole kako bih ih čuvao i štitio.

Da bi se osobe maksimalno pripremile za vizije odlazile bi sasvim same u pustinju na nekoliko dana. Takođe išle bi u duge šetnje ili jednostavno bile zatvorene u posebne odaje, gde bi postile i bile budne. Tek kada bi videli prisustvo duha ili neki znak mogli su da se vrate svakodnevnom životu.

Dolaskom kolonijalne sile njihov broj se značajno smanjio. Danas uglavnom žive u rezervatima, poprimili su hrišćanstvo, i govore engleski, španski, francuski, portugalski ili holandski jezik.

Mnogi od njih ostvarili su se u svetu filma, muzike, sporta, politici… poput Abela Fernadeza, Antonija Parkera, Grahama Grina, Benita Juareza… Ipak maternji jezik ne zaboravljaju kao ni svoju tradiciju, a mnoge običaje i dan danas praktikuju.


momsecret

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 60 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker