Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 15:30


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:36
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
KRALJ MORA I NJEGOVE KĆERI


Freja je na kraju dospela kod mudrog kralja mora. U njegovom kraljevstvu svoje je bilo divno i zapadno nebo je izgledalo kao ogromno grimizno cveće. Vetar nije komešao okean i samo su mali ružičasti talasi žuborili hitajući ka obali a zvučali su kao osmesi mladog džina koji se igra. Aegir, stari morski kralj ležao je na leđima u plićaku, dok mu je hladna voda zapljuskivala grudi i slušao mrmljanje devet malih talasa. Tih devet talasa su bile njegove kćerke. One i Aegir su razgo-varali o najnovijim događajima koji su se odigrali u morskim dubinama. Iako je Aegir izgledao strašno, olujno i snažno, bio je drag poput malog deteta. Njegova žena Ran, ćerka džina, bila je svirepa. Imala je običaj da potapa brodove i da proždire sve koji bi pali u vodu.
Freja je dugo lutala obalom sve dok u daljini nije videla Aegira kako leži u plićaku. Kada je prišla bliže mogla je da čuje razgovor koji je vodio sa svojim ćerkama.
„Kakva je sudbina Freje?", pitao je on i prva ćerka-talas je odgovorila. „Freja je lepa mlada Vana koja je bila nekada srećna u Asgar-du. Aegir je ćutao i pustio svoje ćerke da nastave.
„Ali ona je napustila Odura, svoju besmrtnu Ijubav".
„Ona je otišla u pećinu patuljaka".
„Tamo je našla Brisingamen i ponela ga sa sobom".
„Ali kada se vratila u Folkvang, svome domu, videla je da Odura nema".
„Zato što je lepa Vana više volela sebe nego besmrtnu Ijubav".
„Freja nikada neće biti ponovo sretna, jer se Odur nikada neće vratiti".
„Odur neće doći sve dok svet bude postojao".
,,Odur se neće vratiti niti će Freja prestati da plače“.
Freja je pažljivo slušala čitav razgovor i kada je čula poslednje reči počela je da krši ruke i plače. „O, oče Aegire! Dolaze veliki talasi. Dolazi iznad mudrog mora talas za talasom i udar po mojoj duši!"
I uistinu je izgledala da su njene reči u stanju da utiču na okean. Talas za talasom uzdizali su se visoko i govorili: „Ran je bacila svoju mrežu i počinje njen krvavi lov".
Nebo se natuštiio. Uz buru, primicala se noć. Stari Aegir je ćutao. Freja je ležala na pesku i tamo je ostala sve dok je njena ćerka Siofna nije na svojim rukama odnela kući. Posle ovog događaja divna Vana je živela u svojoj palati Fokvangu, sa prijateljima i sestrama, bogovima i božicama, ali Odur se nije vratio niti je Freja ikada prestala da plače.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:36
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
IDUNINE JABUKE


Svi lugovi i bašte oko Asgarda, a bilo ih je mnogo, nisu bili ništa prema lepoti jednog gde je Iduna, žena Bragijeva, živela. Njen vrt se nalazio na južnoj strani brda nedaleko od Gladshejma i nosio je ime „večno mlad", zato što u njemu ništa nije niti starilo niti trulilo. Drveće je uvek bilo svetlo zeleno, baš onako kako izgleda živa ograda u proleće. Cveće je bilo poluotvoreno i na vlatima trave su se presijavale kapi rose. Veseli vetrić igrao se po vrtu ceo dan i njihao napred nazad glavice cveća. Ptice su u horu pevale:
„Nikada umoran
Nikada star".
Iduna, gospodarica dvorišta, stupaia je sa radošću između mekog cveća i veselih raspevanih ptica. Ona je bila tako lepa da kada bi zvala golubove da dođu do nje na obaiu jezera, ribe.nisu htele da se pomeraju da ne bi pokvarile njen lik u vodi. Kada bi ispružila svoje duge ruke da nahrani labudove, činilo se da su joj belje od vodenog Ijiljana.
Iduna nije nikada napuštala svoj gaj a uveče su joj uvek dolazili gosti. Njen muž Bragi ih je zabavijao pričajući im priču koja nije imala kraja. Večernjim sedeljkama prisustvovali su često svi bogovi i heroji. Tada bi svi hvalili njen vrt a njoj bi bilo milo da to čuje. Međutim, posle kraćeg razgovora Iduna bi ustajala i donosila iz jednog udubljenja zlatni kovčežić iz kojeg bi nudila svojim gostima da uzmu zlatne jabuke pre nego što krenu kućama. I stvarno, Iduna nije nikada razočarala. Niko od nje nije nikada otišao a da nije dobio zlatnu jabuku.
Idunine jabuke su bile nešto najčudesnije na svetu. Čim bi neki od heroja počeo da oseća umor ili malodušnost ona bi mu dala jabuke i to bi ga učinilo jakim, energičnim i punim volje za životom.
Toliko su bogovi i heroji bili privrženi ovim jabukama i toliko silno su im bile potrebne, da nisu išli na put bez jedne ili dve koje bi im umornim vraćale snagu.
Iduna je ove jabuke davala bez ikakvog straha da će se njene rezerve istopiti. Jabuke su se obnavljale na tajanstven način u kovčežiću. Ona nikada nije videla kako se jabuke obnavljaju ali je svim srcem žeiela da ih ujutro vidi, sveže i okupane rosom, kao da su tek ubrane sa drveta.
Jednog prolećnog jutra kada je Iduna vadila jabuke iz kovčežića, dođoše joj na vrata nekolicina bogova. Hteli su da pođu u Jotunhejm u nadi da će uspeti da savladaju zloglasne ledene džinove. Bili su to Odin, Loki i Henir. Kada su dobili voćke oprostili su se od Idune i njenog zelenog luga i krenuli na put. Iduna je ostala sama na pragu vrta, jer je Bragi takode otputovao da bi se malo odmorio od pričanja beskrajne priče.
Nedugo posle njihovog odlaska ona je krenula u šetnju duž malog potoka. Nakon kraćeg hodanja odlučila je da sedne na jedno suvo mesto. Gledala je u vodu. Na površini potoka odsijavao se mali oblak. Iduna je gledala u nebo i brojala oblake.
Nešto kasnije, jedna čudna figura, krupna šiljatih kandži, vatrenog pogleda, sela je na granu iznad nje i posmatrala je.
Iduna je pogledala u vodu. Lice joj se sledilo. Na površini potoka je videla odsjaj groznog bića i uplašeno je pogledala u pravcu gde je ono sedelo. Tada se to biće pokrenulo, vinulo se u vazduh i polako nestalo u nebeskim visinama. Uskoro je mogla da primeti kako iz njegovih krila počinju da ispadaju crna pera i nošena vetrom lebde ka njenom vrtu. Dok se ta gomila približavala gaju Iduna je oprezno motrila pokušavajući da odgonetne šta je to. A zatim je na svoj užas primetila da ta pera imaju dva krila i glavu i bilo joj je jasno da su to insekti, koji nikad ranije nisu bili viđeni u Asgardu, došli da unište njen vrt. Iduna je potrčala ka vrtu, borila se protiv njih, hrabro i požrtvovano. Ipak, jedan crni insekt dogmizao je ispod nabora njene haljine i svio se u njenom srcu. I novo, snažno osećanje jeze potreslo je Idunu kojoj nije bilo jasno šta je to prouzročilo.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:37
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
KRILATI DŽIN



U međuvremenu, Odin, Loki Henir nastavljali su svoje putovanje. Nisu ograničili svoj put namenivši sebi određeni zadatak. išli su tamo-amo da bi Odin mogao da vidi da li su stvari u svetu krenule na dobro. Svi su se zaustavljali kada bi Odin gledao kako je urađen ambar ili kada bi želeo da vidi kako kovač kuje mač, ili kada bi posmatrao orača kako ore. „Dobro urađeno", govorio bi on ako bi radnik radio svom snagom i nastavljao je put. Ali, gde god.bi on stao tu je ambar uvek bio pun, tu se kovačka vatra nikada nije gasila i polja su davala veliki rod.
Tačno u podne Aesiri su stigli u hladovitu dolinu i osećajući umor i glad posedali su oko drveta. Odin je proučavao knjigu runa koju je uvek nosio sa sobom i zatražio je od Lokija i Henira da spreme nešto za ručak. ,,Ja ću da se pobrinem za meso i vatru a ti Loki nađi neke biljke koje možemo da pripremimo, obratio se Henir Lokiju. ,,U blizini je farma i ja osećam miris dobre hrane. Ako, budem dovoljno lukav ješću najbolju hranu od svih nas još pre nego što se ta vatra i razbukta", mudrovao je Loki za sebe. Dok je ovako razmišljao uzeo je kamen u ruku i pretvorio se u mačku. U ovom obliku ušunjao se kroz kuhinjski prozor baš kada je domaćica nameravala da izvadi pitu iz peći i da je stavi na prozor da se ohladi. Čim je gazdarica izišla Loki je dohvatio pitu i iskočio kroz prozor. Medutim, žena se u tom trenutku vrtila u kuhinju i u trenutku shvatila šta se desilo. „Neko je ukrao pitu", povikala je jadna žena. ,,To mora da je uradila ona gadna crna mačka čiji sam rep videla na prozorskoj dasci". Nagla se kroz prozor s namerom da kamenom gađa mačku, ali nje nigde nije bilo. Napolju je samo pasla mršava krava. I kada je žena potrčala da je udari štapom krava se pretvorila u gavrana i šest ptića. Gavran je bio Loki a šest ptića je bilo šest komada pite. Kada se Loki spustio u dolinu i promenio lik gavrana u svoj stari lik od srca se nasmejao zaprepašćenju stare žene i divio se svojoj pameti. „Dobro urađeno Loki, ti kralju lopova", povikao je hor

lisica koje su se izvlačile iz svojih jazbina da bi iskazale poštovanje prema jedinom Aesiru koga su cenile. Kada je Odin čuo sve ovo, bio je veoma nezadovoljan Lokijevim nečasnim ponašanjem. ,,Mi možemo da nabavimo sebi šta god poželimo", počeo je Odin, ,,ali to treba da bude urađeno znalački". „Vrati se na farmu i stavi ova tri cma kamenčića na sto odakle si ukrao pitu". Loki, koji je verovao da je sve uradio za dobro ostalih, poslušao je. Pretvorio se u belu sovu, uleteo kroz prozor i ispustio kamenje iz kandži. Kamenje je izgledalo poput crnih mrlja na beloj dasci. Posle izvesnog vremena domaćica je ušla u prostoriju i veoma se začudila kad je na stolu videla kako se puši još topla hrana.
Loki se vratio uspešno obavljenog zadatka i seo je pored Henira. ,,Mi ćemo sada, uz dozvolu oca Odina, da sednemo i večeramo. Pretpostavljam brate Henire da si ti dok sam ja leteo tamo-amo nešto učinio sa tom vatrom koja kako vidim veselo plamti a iznad nje se greje stari lonac". „Meso će biti gotovo uskoro", rekao je Henir. „Ubio sam divljeg vepra dok si ti bio odsutan i jedan komad mesa se kuva u loncu.
Aesiri su sedeli blizu vatre a Henir je podigao poklopac lonca. Gust dim je pokuljao napolje i Henir je izvadio meso da ga kuša. Međutim, ono je bilo crveno kao krv, isto kao kad ga je i stavio. „Strpljenja", obratio im se smireni Henir i Odin nastavi da čita svoju knjigu runa. Nakon sat vremena Henir je ponovo zavirio u lonac ali meso još uvek nije bilo ni blizu gotovog. Ovo se ponovilo nekoliko puta i svi su postajali sve zbunjeniji i zbunjeniji. Dok su se gledali ne znajući šta da kažu i urade, začuia se strašna buka koja je dopirala iz obližnje krošnje i oni ugledaše, na svoje iznenađenje,. ogromnog orla sa čovečijom glavom. Dok su ga gledali zapanjeni, orao je progovorio. „Dajte mi jedan deo hrane i meso će biti odmah gotovo". „Dođi dole i uzmi", povikao je Loki dok je Odin pažljivim pogledom proučavao pticu shvatajući da to nije obična smrtna ptica čim ima hrabrosti da traži deo aesirske hrane. Ne uplašivši se Odinovog strašnoga pogleda orao je sleto pored lonca i otkinuvši veliki komad mesa odleteo. U trenutku kada je ptica sletala Loki je zamahnuo batinom i udario je po ledima. Međutim, batina je počela da podrhtava u njegovim rukama i Loki više nije mogao da je ispusti. Nešto kao smeh dolaziio je od kreature čoveka-ptice dok je teglila Lokija na jednom kraju batine dok je drugi kraj držala u kljunu. „Kao što sam i mislio" zabrinuto je rekao Odin, ,,to je Tialsi, najjači džin u Jotunhejmu, koji je sebi dopustio toliku drskost da izaziva nas Aesire". Dok je Odin to govorio, krilata kreatura je nestajala sa vidika. Henir i Odin smesta krenuše za Asgard. Na putu džin ih je stalno pratio, što da je bio malo ispred ili malo iza njih.
Kada su se približili asgardskim kapijama začudili su se što su videli Lokija kako im ide u susret. Na pitanje kako se spasao, odgovorio je da ne može da im ispriča detalje putovanja; a da se spasao tako što je ispao džinu nedaleko od mesta gde se sreo sa njim. Odin ga je pronicljivo posmatrao dok je ovaj to govorio, ali ga više ništa nije pitao. Znao je Odin dobro da nema nikakve šanse da od Lokija čuje istinu. Osećao je samo da nešto užasno mora biti rezultat spajanja takva dva zla - Tialsija i Lokija.
To veče dok su svi Aesiri bili na gozbi u Valhali, Loki se išunjao iz Gladshejma i otišao da poseti idunu u njenom vrtu. Još nije bio potpuni mrak. Lišće je šuštalo šapućući nežne reči. Cveće poluzatvorenih latica klimalo je sneno i odslikavajući se u vodi. Glave zabijene u ruke Iduna je sedela pored izvora i razmišljala o prijatnim stvarima.
,,Tako je sve lepo", pomislio je Loki kada ju je ugledao, ,,ali ja nisam sretan kada ljudi žive sretno i zadovoljno". Lokijeva duga senka, pala je po vodi dok je prilazio Iduni i ona se prenula. Još uvek se sećala doživljaja sa čudnim bićem koje ju je uznemirilo nedavno i bila je napeta. Ali videvši samo Lokija odahnula je. Osmehnula mu se prijatno jer je i on dolazio sa ostalim Aesirima da uzima jabuke.
,,Ja sam umoran od dugog puta i želeo bih da pojedem jednu jabuku". Kutija je stajala pored Iduninog boka i ona je odmah stavila ruku na nju i otvorivši je izvadila jabuku i pružilaje Lokiju. Na njeno iznenađenje, umesto da joj se zahvali, ili da počne da jede, on je okretao jabuku u ruci sa besramnim izrazom lica. ,,To je dakle istina" rekao je veliki lažljivac, povremeno pogledujući na jabuku, „tvoje jabuke su male i sasušene". „Male i uvenule", ponovila je Iduna naglo ustavši, „Asa Odin je lično rekao da on nikada nije video lepše voće". „Nemoj nikada reći dva puta", odgovorio joj je Loki. „Ovog popodneva ja sam otkrio u jednom gaju, ne tako daleko od Asgarda, najlepše voće koje sam ikada video".
,,Ja ne želim da čujem za njih niti da ih vidim", povikala je Iduna, pokušavajući da zadrži ravnodušan izraz lica. Ali Loki joj je stalno bio uz bok nastavljajući da joj govori o lepoti novog voća, nagoveštavajući joj da će biti žaiosna kada je svi napuste zbog novog gaja. Iduna je samo uzdisala i razmišljala. U jednom trenutku Loki joj se poverijivo približi i prošapta joj na uvo:,,To je blizu Asgarda a ni sunce još nije potpuno zašlo. Hajde dok ih još niko nije video. Ti ćeš ih prva uzeti i staviti u svoj kovčežić i nijedna žena neće moći da se hvali da ugo-šćuje heroje bolje od Idune!"
Boginja nije znaia šta da radi. Nikada nije napuštala vrt i bila je najsrećnija u njemu. Međutim, Lokijeva priča je toliko uspalila da je samo razmišljala o tom novom gaju i voću koje raste u njemu. ,,To je kratak put", ubeđivala je samu sebe. ,,Ne može biti šteta ako odem jedanput tamo". I pošto je Loki požurivao uzela je kovčežić i zamolila ga da joj pokaže put do tog čudesnog gaja. Loki je koračao brzo i Iduna nije imala vremena ni da se zamisli i već se našia na izlazu iz „Uvek mladog". Na kapiji je zastala za trenutak da bi došla do daha, ali Loki je uhvtio za ruku i povukao je. Ona je počeia da vuče ruku nazad jer joj se učinilo da je sve drveće u gaju zove: „Vrati se! Vrati se! Iduna je vukla ruku nazad, ali je sve već bilo kasno. Već su Loki i ona stajali van vrta. Drveće se visoko uzdizalo svuda oko njih i sunce je već potpuno zašlo. Hladan noćni vetar duvao je po Iduninim obrazima i ona se tresla od hladnoće. „Hajde da požurimo i da se brzo vratimo na-zad", šapnula je uplašeno Lokiju, a Loki uopšte nije gledao u nju već ka nebu. Iduna je takođe podigia glavu i tada je njeno srce zamrlo. Tamo, visoko iznad svoje glave, ugledala je istu kreaturu kao i onog jutra pored potoka. Divlja glava je pomno motrila. A onda je ogromna senka postajala sve veća i veća i pre nego što je Iduna uspela nešto da prozbori, velika tamna krila su s sklopila oko nje i podigla je u vazduh. Krilato čudovište se uputilo pravo prema zelenoj izmaglici -Jotunhejma.
Loki ih je pratio pogledom dok god nisu nestali sa vidika a zatim se vratio u Asgard. Pojava džina ga nije začudila. On je svoju slobodu kupio tako što je džinu obećao Idunu i njenu kutiju. Ali, kada je prolazio kroz gaj, slutnja straha prostruja mu umom. „Idunine jabuke imaju čudesnu snagu. Odinova snaga se pripisuje njima. Onda ću i ja sada kada ih nema da trpim posledice".
Okupiran takvim mislima, prolazio je izmedu drveća, gledajući ukočenim pogledom u zemlju. Nije se usuđivao da pogleda okolo. U jednom trenutku kada je podigao glavu ugledao je tamnu haljinu i pepeljasto lice svoje ćerke Hele kako promiče između debala.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:37
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
HELA


Kada se saznalo da je Iduna nestala iz svog vrta, mnogi u Asgardu postali su tužni. Zabrinuto su se raspitivali za nju. Loki se takođe raspitivao za Idunu, a sve zbog toga što je osećao veliki strah zbog zlog dela koje počinio.
Dani su prolazili i lica bogova su postajala sve zabrinutija i zabrinutija. U šetnji su sretali jedni druge i skrećući pogled žurno su prolazili. Svakim danom dolazilo je do malih promena. Postepeno je počeo da se oseća nedostatak Iduninih jabuka. Lišće na drveću u njenom gaju menjalo je boju: prvo u mrko-zelnu, zatim u sjajno-crvenu i na kraju u sivo-braon.! kada su veseli vetrovi čarlijali po gaju, listovi su se malaksalo pomerali šušteći umorno: „Pusti nas vetre, mi smo tako umorni, umorni... umorni". Vetrovi su iznenađeni preneli glasove listova u veliku palatu Gladshejm, gde su se nalazili svi Aesiri na okupu, a zatim se vratili natrag u vrt. ,,Mi smo umorni", ponovili su listovi, „mi smo stari, mi ćemo umreti". I pošto su ovo izgovrili, listovi jedan po jedan počeše da otpadaju sa grana tražeći bilo kakvo utočište u kojem će biti spokojni. Vetrovi, koji više nisu imali tu šta da rade ponovo odne-soše u Gladshejm poslednje vesti o Iduninom gaju.
Aesiri su bili na okupu u Valhaii, ali tamo nisu pričane priče kao nekada niti su se pevale pesme. Niko nije govorio osim Lokija. Samo je on bio razgovorljiv. Obraćao se čas jednom čas drugom govoreći im na uvo. ,,Da li ti poznaješ svoju majku Frigu?", pitao je Baldura. „Vidiš kakva je promena zadeseila njenu kosu, potpuno je bela. Pogledaj samo koliko bora kvari njeno lice". Tada se okrenu ka Freju. „Pogledaj tvoju sestru Freju i njenog muža Baidura, kakva se samo promena odigraia na njima u poslednje vreme. Ko bi rekao da su taj posiveli čovek i ta uvenula žena bili Baldur i lepotica Freja". ,,Ti si star, ti si umoran, ti ćeš umreti", jecao je vetar dok je lutao po Valhali ulazeći i izlazeći kroz mnogobrojna vrata. Svi Aesiri slušaii su taj tužni glas. Tek tada oni su prvi put primetili da novi gost sedi za njihovim stolom.
Na glavi joj je stajala kruna. U ruci je držala skiptar, ali prsti koji su ščepali skiptar bili su beli i bez mesa. Ispod krune kezilo se jezivo Helino lice. Hela - pola leš, pola kraljica.
Veliki strah se ocrtavao na licima Aesira i samo je Odin smogao snage da upita. „Užasna ćeri Lokijeva, kojim pravom si prešla granice koje sam ti ja odredio i došla među nas Aesire koji nismo tvoji prijatelji?" Hela je podigla svoje koščate prste i upria ih na Aesire. „Bela kosa, izmoždeno lice, umorne oči - to su moje garancije. To je ono što mi daje pravo da dođem iz mog kraljevstva ovamo. Ja sam došla jer imam pravo na tebe kao mog budućeg gosta, a i da ti kažem da sam spremila mesto za tebe u mom kraljevstvu". Posle ovog kratkog govora, za koje vreme je ledeni vetar koji je izlazio iz njenih usta ledio krv u venama slušaoca, Hela se podigla i izašla iz sale.
Tada, posle duže tišine prvi je progovorio Bragi. „Aesiri mi zaslužujemo prekor. Prošlo je mnogo meseci od kada je Iduna nestala i od kada mi žalimo za njom, ali još ništa nismo preduzeli da osvetimo njen gubitak. Od kada je ona otišla, čudan osećaj i zamor su nas obuhvatili. Mi samo sedimo i gledamo se bezvoljni. Prestali smo da budemo ratnici. Ako se Iduna ne vrati u Asgard mi smo izgubljeni, Aesiri. Najbolje će biti da dvojica odu do izvora Urda i da pitaju Urd, Verdahdi i Skuld, jer one znaju sve stvari - gde je Iduna. I kada to saznamo mi ćemo krenuti da je oslobodimo, ako bude trebalo do smrti. Biće bolje tako da uradimo nego da sedimo ovde i očekujemo da nas obuhvati Helin ledeni dah". Posle ovih Bragijevih reči, svi Aesiri su osetili kako im se vraća hrabrost i snaga. Odin je odobrio Bragijev plan i naredio mu da krene zajedno sa Baldurom do izvora Urda.
U kasno veče njih dvojica su krenuli na put. Hela im je pokazal da nemaju vremena za gubljenje. Pokazala im je da bi im vreme potrošeno u Asgardu donelo skoru smrt. U gradu su se naselila dva nova satanovnika: starost i bol. Ta dva stanovnika su šetala ruku pod ruku ulicama i niko nije mogao da im zatvori vrata niti da se skloni od njih u kuću.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:38
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
SPAŠAVANJE IDUNE



Kada su se Baldur i Bragi vratili od Norni, koje su im dale odgovor u uvijenoj i mističnoj formi, preneli su ga Odinu koji je jedini mogao da ga razume. Odgovor koji su Aesiri dobili od Norni raskrinkao je Lokija i svima je postalo jasno da je samo on mogao da uradi tako gnu-sno delo, tj. da preda Idunu Tialsiju. Svi Aesiri su se složili da Loki mora da uzme Frejinu odeću od sokolovih krila i pođe u potragu za Idunom.
Lokiju se nije dalo da stavlja život na kocku zbog Idune i njenih jabuka i on ne bi ni krenuo da mu Tor nije zapretio smrću. Tako je Loki bio primoran da uzme sokolova krila, stavi ih na ramena i poleti pravo ka Tialsijevom utvrđenom domu u Jotunhejmu gde je bila zatvorena Iduna.
To mesto se nalazilo u izdubljenoj steni koja se uzdizala visoko iznad mora a iznad nje su kričale morske ptice danju i noću. U tu rupu je džin sakrio Idunu da je ne bi Odin video sa „Vazdušnog trona" i strogo joj je zabranio da se pojavljuje na otvoru.
Iduna nije videla nikoga osim Tialsija i njegovih slugu koje su pomno motrile na nju. Sluge su imale mila lica i Iduna je volela da ih posmatra. Oni su ulazili u njenu odaju mnogo puta na dan jer nikada ranije nisu videli ljudsko biće.
,,Ima li neko samilosti prema meni?", znala je često da govori. ,,Ja sam zarobljena daleko od moje kuće i moga muža i uopšte ne vidim iziaza iz ove užasne situacije". I ona je ozbiijno posmatrala Tialsijeve sluge koje su je gledale mirno i nepromenjenih izraza lica. Čak i kad bi Iduna gorko pakala ta bića su imala isti osmeh na usnama. U prvi mah Iduni nije bilo jasno zašto se oni tako ponašaju i to je ljutilo. Međutim, kasnije shvatiia je da su to ženska bića koja nemaju srca i milosti prema bilo čemu. Posle toga Iduna nije gledala njihova nasmejana lica, okretala je glavu i tlho plakala. Veoma je tužno kada je neko u nevolji i živi među takvim bićima.
Svaki dan je džin lupao na njena vrata i vikao: „Jesi li se odlučila? Hoćeš li mi dati jabuku? Ako budeš suviše razmišljala dogodiće ti se nešto užasno!" Iduna je na ovakve džinove pretnje svaki put drhtala ali je još uvek imaia dovoljno hrabrosti i snage da odbije njegove gnusne predloge. Ona je znala da bi to bilo užasno kada bi ona dar koji je njoj poveren na čuvanje i koji je namenjen Aesirima dala džinu. Džin je sa druge strane veoma želeo jabuke. Pošto je raspolagao strahovitom snagom pokušavao je da kovčežić otvori na silu. Kada bi mu to uspelo on bi pokušavao da uhvati voćke. Međutim, pre nego što bi mu uspelo da dohvati prstima jabuku ona bi se smanjila na veličinu zrna graška i izmicala bi se ispred njegovih prstiju. Na kraju bi se minijaturne jabuke posakrivale u pukotine i kovčežiću gde ih džin nije mogao dohvatiti.
Tako su prolazili sumorni dani Iduninog zarobljeništva i ona je često želela da umre.
Ali, jednoga dana kada je džin nekuda otišao i kada su je sluškinje napustile, ona je stala na prozor i dugo posmatrala sirene koje su plivale gore-dole po talasima i gledale u njene tužne oči. Ali ona je znala da one nemaju dušu i da ne saosećaju u njenom bolu. I tako, dok je Iduna bila okupirana tim razmišljanjima začula je iz daljine svoje ime i trenutak kasnije ptica velikih krila i glatkog perja sletela je na prozor. Bio je to Loki u Frejinom kostimu od perja i u trenutku joj objasnio da je došao da je oslobodi i da nemaju vremena za gubljenje. Savetovao joj je da sakrije njenu kutiju u nedra i kada je to učinila Loki je promrmljao nekoliko reči i Iduna se prtvorila u vrapca kome je između perja na grudima bila pričvršćena mala kutija. Tada je Loki jako zamahnuo krilima i odleteo od prozora a za njim je prhnula i Iduna. Duvao je hladan i snažan morski vetar i Idunina mala krila su podrhtavala. Ali ona se borila hrabro i letela je kao strela iznad vode. „Otuda, ovuda je Asgard", pokazivao joj je Loki put i njegove reči su joj ulivale novu snagu.
Kada su došli negde do pola puta začuo se strašan glas iznad mora. Tialsi je stavio na sebe orlovsko perje i dao se u poteru za njima. Pet dana i pet noći, bez prestanka, bez odmora, džin je proganjao Lokija i Idunu. Za tih pet dana džin je neprestano smanjivao rastojanje i šesti dan bio je skoro odmah iza njih.
Čitav taj dan stanovnici Asgarda stajali su na zidinama očekujući povratak Lokija i Idune. Kada su najzad ugledali sokola i vrapca kako beže od ogromnog orla sa usana im se oteo uzdah. „Neće imati vremena da udu u grad", komentarisao je Bragi. „Orao će ih stići za koji trenutak".
Ali, Odin se dosetio šta da se radi. Naredio je da se oko grada zapali velika vatra. Tor i Tir su se hitro bacili na posao i veoma brzo su nasekli ogromnu količinu drveća i okružili grad njime. Kada je sve to drvo upaijeno veliki plameni zid zaklonio je Asgard. Iduna se poslednjim delićima snage uzdigla i za dlaku proletela plemeni zid. Džin nije odustajao. Pokušao je da sledi Idunu. Međutim, njegova krila nisu mogla da podignu njegovo ogromno telo i on se stropoštao i izgoreo.
Kako su se samo Aesiri veselili Iduni i zlatnim jabukama. Ponovo su mogli da budu mladi i lepi. Ponovo se zelenilo vratilo u Idunin gaj i ponovo je vesela muzika odzvanjala kroz sveže lišće.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:38
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
BALDUROV SAN


U jedno letnje popodne desilo se da je Baldur ležao u svojoj dvorani zvanoj „Svetlucavo". Tor je šetao dolinom namrštenog čela zbog vrućine koja je žarila svačije telo. Frej i Gerda, zabavljali su se u svome brodu - bračnom poklonu - koji je plovio po mirnoj vodi. Odin je dremao na vrhu „vazdušnog trona". Čitava zemlja odisala je tišinom i Baldur je polako utonuo u san. Baldur Mudri, Smeli, voljena ličnost Asgarda i ljudi, usnio je ružan san. Bile su to neke nevolje. On nije znao zašto i odakle dolaze ali kada se probudio na njegovom licu se ogledala briga. To je bilo tako nešto ružno da se Baldur uplašio da se nešto ne dogodi nekom od Aesira pa je šakom pritisnuo svoje srce i rekao: „Lezi ovde i nemoj da padneš na bilo koga osim na mene". Tada je ustao i izašao napolje da bi raširio svuda sjaj svoje dvorane. Želeo je da što pre vidi svoju majku, da joj ispriča san i da ga ona savetuje šta da radi.
Našao je Frigu u kristalnom dvorcu kako spokojno sedi i razmišlja mirna i ljubazna, spremna da svakome pomogne.
„Šta se dogodilo dragi Baldure?" pitala je Friga milo. ,,Ja ne znam šta je majko, ali imam senku na srcu". „Pusti senku napolje da bih mogla da je osetim". „Bojim se. Ako to uradim ona će prekriti čitav svet". Tada je Friga spustila ruku na srce svoga sina da bi osetila bolje senku. Njeno čelo se namrgodilo a usne posivele i ona je povikala: ,,Oh, Baldure moj voljeni sine, tvoja senka je senka smrti!" Baldur je pribrano odgovorio kako i dolikuje hrabrom Aesiru: ,,Ja ću umreti hrabro majko."
Friga mu je odgovorila da neće umreti i da ona neće dozvoliti tako nešto. Obećala mu je da neće spavati te noći sve dok joj se sve stvari na svetu ne zakunu da neće ubiti ili raniti Baldura. Tada je ustala i pozvala sve što postoji na ovom svetu a može da rani ili ubije. Prvo je pozvala sve metale. Teške metalne rude dokotrljale su se i nagomilale pred njom u kristainoj dvorani. Bakar, zlato, srebro, olovo i gvožđe sta jali su ispred Frige koja je podigavši desnu ruku rekla: „Zakunite mi se da nećete da povredite Baldura". Oni su se zakleli i potom otišli.
Zatim je pozvala sve kamenje i sala se ispunila teškim granitom, belim krečom, peščanikom, okruglim glatkim kamenjem sa morskih obala i Friga je ponovo digla ruku. „Zakunite se da nećete da povredite Baldura!" I oni su se zakleli i otišli.
Tada je Friga pozvala k sebi drveće i u dvorani se iskupilo široko rasprostranjeno drvo hrast, zatim visoki jasenovi i mnoge druge vrste drveća dugih grana i širokih mesnatih listova. Friga je digla desnu ruku i ponovila im isto što i kamenju i metalima. Oni su se takođe zakleli. Posle ovoga Friga je pozvala bolesti koje su došle duvajući otrovnim dahom na krilima bola i uz glasno jecanje. „Zakunite se da nećete napasti Baldura", naredila im je Friga. „Kunemo se", odgovorile su boleštine i otišle. Potom je pozvala razne životinje, zmije i ptice. Kada su joj se i one zaklele Friga se sa širokim osmehom okrenuia Balduru i ispruživši mu ruku, radosno mu rekla: „Sada sine moj ti nećeš umreti!"
Tog časa ušao je Odin i kada je čuo od Frige celu priču on se veoma zabrinuo. Taman oblak natuštio mu je čelo. Zabrinuto je gledao Baldura. „Zašto gledaš tako zabrinuto gospodaru", pitala ga je Friga. „Baldur sada više ne može umreti!" ,,Da li je senka otišla sa njegovog srca ili je još tamo", pitao je Odin namrgodeno. „Nije moguće da je još uvek tamo", Ijutito mu je odbrusila Friga i skrstila ruke na grudima. Ali, Odin je pažljivo posmatrao Baldura i video je kako jeste. Hitro je ustao, izašao iz palate i zaputio se da osedla Sleipnira, svoga osmonogog konja. Bez razmišljanja ga je uzjahao i okrenuvši se rekao Frigi: ,,Ja znam gde je grob proročice koja je dok je bila živa mogla uvek tačno da predviđa budućnost. Njen grob leži na istočnoj granici Helhejma i ja idem tamo da je probudim i upitam da li će nas zadesiti neka velika tuga".
Tako govoreći Odin je povukao uzde i njegov osmonogi konj žurno je poskočio i krenuo poput vetra ka planinama Asgarda. Veoma brzo ušao je u uzak tesnac kojim je trčao jako dugo sve dok nije došao do mesta gde je zemlja otvorila usta. Tada je Odin ujahao unutra. Koso nagnut prolazio je polako kroz pećinu Gnipu. Izgledalo je da otvor pećine vodi do Niflhejma i Odin je za trenutak pomislio da je sa njegovim putovanjem gotovo. Ispred njega je bio veliki ponor. I baš kada je Sleipnir uzimao zalet da ga preskoči, Garm, pas-čuvar ulaza u Helhejm, koji je bio okovan za stenu, skočio je na Odina. Odin ga je tri puta hrabro odbio i kada se ovaj spremao za četvrti napad Sleipnir je nekako uspeo da preskoči ambis i Odin je mogao mirno da nastavi svoje putovanje u unutrašnjost Helhejma, dalje ka Valinom grobu. Iza njih Garm je okrvavljenih čeljusti režao i gledao ih sa mržnjom.
Čim je došao do groba, Odin je sjahao i stao licem okrenut severu posmatrajući ograđeni grad Helhejm ispred sebe. Video je Heline sluškinje koje su biie vrlo zauzete pripremom prostorija za neke nove goste. Pozlaćivale su postelje pokrivačima koji su se zvali muka. Oblagale su zidove nevoljama i ukrašavale ostale delove sobe. Tada je Odinovo srce zamrlo i on je tihim glasom počeo da mrmlja rune. Teškom mukom, mrtva Vala se pokrenula u svome grobu na zvuk njegovog glasa. Kada je Odin završio izgovaranje tajanstvenih reči ona se uspravila u sedeći položaj. Kakav si ti čovek, kada si se usudio da me uznemiravaš u mome grobu?" Onda je Odin prvi put u životu slagao. „Moje ime je Vegtam, sin Valtama". ,,I šta želiš od mene?" „Želim da znam", odgovorio je Odin, ,,za koga Hela priprema zlatnu postelju Helhejmu?" Tb je za Baldura Voljenog", odgovorila je mrtva Vala. „Sada idi i pusti me da nastavim da spavam. Moje oči su teške". Ali, Odin je želeo da pita još nešto. „Još samo jednu reč Vala. Da li je Baldur pošao u Helheim?" ,,Da, ja sam ti rekla da Hela sprema zlatnu postelju za njega". ,,I on se više nikada neće vratiti u Asgard?" „Ako sve na zemlji bude plakalo za njim on će se vratiti, ako ne bude bar jedno biće plakalo on će ostati u Helhejmu".
Tada je Odin zagnjurio lice u ruke i tako stajao. „Pođi sada", rekla je Vala, „tako sam pospana da ne mogu držati oči otvorene". Odin se nije micao. Iznenada je pogledao i rekao: „Reci mi još jednu stvar. Upravo sada dok sam zurio u tamu mojih dlanova učinilo mi se da sam video na zemlji jednoga koji želi Baldurovu smrt. Ko je taj?"
Vala se naljutila. „Kako možeš da vidiš u mraku? Ja znam samo jednoga koji je davši jedno oko dobio svetlost. Nisi ti Vegtam kukavče, već Odin, gospodar bogova i ljudi". Posle njenih reči Odin se takođe naljutio. Povikao je glasnije nego ikada. „Nisi ti mudra žena Vala. Ti si lukava, ti si majka trojice džinova!!" ,,Idi, idi", odgovorila je Vala, dok se spuštala nazad u grob. „Nijedan čovek ne treba da me budi dok Loki ne raskine svoje okove i Ragnorak dođe".
Posle ovoga Odin je uzjahao Sleipnira i pun brižnih razmišljanja krenuo kući.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:38
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
BALDUROVA SMRT


Kada se Odin vratio u Asgard njegov sin Hermod je prihvatio uzde njegovog konja i poveo ga na odmor govoreći Odinu da su se svi Aesiri sakupili na poljani van grada i da se takmiče u raznim veštinama. Na tom mestu oduvek su Aesiri priređivali tobožnje borbe i turnire pri čemu su posebnu pažnju poklanjali pitanjima časti i morala. Čak i najjači nije smeo da se ljuti na onoga koji bi mu zadao udarac na svetom mestu niti da govori zlobne reči.
Odin je bio suviše umoran od puta te nije otišao na sveto polje da se pridruži Aesirima već je otišao u Gladshejm.
U isto vreme u grad je ušao Loki i pošto je čuo od Hermoda da su Aesiri na livadi krenuo je i on tamo. Stigavši zatekao je Aesire kako stoje u krugu i viču. Provirio je između ramena dvojice bogova da bi video šta se događa. Na svoje iznenađenje video je Baldura kako stoji u sredini, uspravan i miran, dok su njegovi prijatelji i braća bacali oružje na njega. Neki su bacali strele sa oštrim metalnim vrhom, neki koplja a Tor ga je gađao Miolnirom u glavu. „Zaista", pitao se Loki, „ako je ovo zabava u Asgardu, kakva li je onda u Jotunhejmu?" Ali, Lokijevo iznenađenje je bilo još veće kada je video da je Baldur posle zabave ostao nepovređen. Kamenje se odbijalo od njegovog sjajnog čela ne ostavljajući modrice. Mačevi su sevali po njemu, ali ga nisu mogli raniti. Strele koje su ispuštali na njega odbijale su se od njegovih grudi. Kada je sve ovo video Loki je osetio kako u njemu raste strahovit bes. Zašto Baldur nije povređen i otkud ie on tako uvažen da mu čelik i kamenje ne mogu ništa?"
Tada je Loki promenio svoj lik u malu, tamnu, pogrbljenu staricu i sa štapom u ruci odšepao je sa svetog polja do Frigine ledene palate. Kada je stigao pokucao je štapom na vrata. „Uđite", začuo je ljubazan glas i Loki je pritisnuo vrata. Čim je Friga spaziia na drugom kraju dvorane, malu, hromu, pogrbljenu staricu, ona je puna milosrđa krenula ka njoj i susrela je na pola dvorane. „Molim vas sedite draga moja stara prijateljice", rekla joj je ljubazno Friga, ,,kao što vidim vi ste došli sa dalekog puta". „Zaista jesam", odgovorio je Loki drhtavim, škripavim glasom. ,,I da li si videla bilo koga od Aesira kada si dolazila?" „Baš sada sam prošla pored svetog polja „Mirovanja", i videla ih kako se zabavljaju". „Šta su oni radili?" „Gađali su Baldura". Tada je Friga sa ljubaznim osmehom pitala: „I nisu ga povredili?" „Nisu", odgovorio je Loki posmatrajući je pronicljivo. ,,Ne, ne, nisu", mrmljala je Friga za sebe gledajući u pod, „sve stvari su mi se zaklele da to neće učiniti". „Zakletva", uskliknuo je Loki, ,,da li to znači da su svi dali zakletvu". „Sve stvari na Zemiji su dale zakletvu osim malog grma imele koji raste tamo na zapadnoj strani Valhale i kojoj nisam mogla da kažem ništa, zato što mislim da je suviše mlada za zakletvu". „Izvrsno", pomislio je Loki i ustao. „Zar već ideš", pitala je Friga pružajući ruku ka njoj i gledajući je u oči. ,,Ja sam se već odmorila dovoljno da mogu da nastavim svoje putovanje", odgovorio je Loki hrapavim glasom. Odšepao je kroz vrata, koja su se tiho zatvorila za njim i Friga je ostala drhteći u sobi punoj hladnih osećanja. Frigi se činiio da zmija klizi sa njenog srca.
Kada je Loki otišao od Frige uzeo je svoj stari oblik i uputio se ka zapadnoj strani Valhale, gde je rasla mlada imela. Izvadio je nož i odsekao jednu granu, govoreći ove reči:
„Suviše mlada za Friginu zakletvu
Ali ne dovoljno mlada za Lokijev posao".
Nakon toga sa tom granom u ruci Loki se uputio na sveto poije. Stigavši video je Aesire kako živo razgovaraju u grupama. Ali, jedan je stajao usamljen naslonjen na drvo. To je bio Hodur, Baldurov slepi brat blizanac. On je stajao pognute glave i sam sa svojirn mislima. Njegovo lice odavalo je nezadovoljstvo i Lokiju se činilo kao da on misli da ne zaslužuje ničiju pažnju i da niko ne obraća pažnju na njega. Tada mu Loki priđe i spusti ruku na rame. „Zašto stojiš ovde sam moj hrabri prijatelju? Zašto ti ništa ne bacaš na Baldura? Zašto ne izdelješ neko oružje od drveta i ne uključiš se u zabavu?" ,,Ja nemam mač" odgovorio je Hodur proprativši to naglim pokretom ruke, ,,i ti znaš kao i ja da je Odin meni zabranio da nosim oružje i da učestvujem u tobožnjim borbama zato što sam slep"! „O, zar je to tako", začudio se Loki. ,,Ne brini, ja imam granu od imele koju ću ti dati ako želiš. To je bezopasna mala grana i možeš slobodno da je baciš na Baldura. Ja ću biti srećan što ću videti tvoje zadovoljno lice kada to uradiš". „Hajde, povedi me", rado no reče Hodur prižajući nesigurno ruku ka Lokiju. „Ovim putem. Ovim putem moj dragi prijatelju", govorio mu je Loki pružajući mu štap. „Balduru će biti drago da vidi kako se trudi i njegov slepi brat bizanac".
Tako govoreći njih dvojica stigoše do pogodnog mesta odakle je Hodur mogao da gađa Baidura. „Sada koliko god možeš jače baci štap". Hodur iz sve snage baci šiljato koplje i - Baldur pade i senka smrti prekri čitavu zemlju.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:39
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
BALDUROVA SAHRANA


Jedan za drugim Aesiri su napustili „Mirovanje" i uputili se ka Asgardu. Jedni za drugim išli su teških koraka, slomljenih srca, bez reči i sa senkom na licima. Senka je pala i na Asgard. Friga je stajala na pragu Gladshejma i u nemom očajanju gledala Aesire kako ulaze kroz kapiju. Odin je takođe napustio palatu i bez reči gledao povorku koja mu se približavala.
„Loki je to uradio! Loki je to uradio!", vikali su Aesiri promuklo i u jedan glas. Svi su netremice posmatrali Odina i Frigu i senku koja je bila na njima i u njima. „Loki je to uradio! Loki je to uradio!", vikali su oni, ali bilo je beskorisno ponavljati Lokijevo ime, ponovo i ponovo kada je to bilo samo jedno ime i oni su bili suviše tužni da bi iskazali svoje što su osećali prema Balduru. Friga se prva pribrala i progovorila. I tada su oni pošli da vide njegovo telo kako leži na travi - mrtvo . . . mrtvo. „Nosite ga na pogrebnu lomaču", rekao je Odin posle duže tišine. Aesiri su podigli telo mrtvog brata i polako, bez glasa, nešto ga pridržavajući, išli su ka morskoj obali i položili telo na palubu veličanstvenog broda zvanog Ringhorn koji je inače pripadao Balduru. Zatim su svi stali na obalu i čekali dok ne dođe plima koja će dovršiti pogreb.
Bio je tu Odin na čijim su ramenima sedela dva gavrana koja su pevala tužne pesme čije su reči navukle tamne oblake na Odinovo lice. Stajala je tu i Friga, Freja, Gerda i Iduna. Odmah do njih stajaii su Tor, Henir, Bragi i mnogi drugi. Došao je i Heimdal i to u jednorn koraku preko planina. Stari Aegir ječao je u morskim dubinama i poslao je svojih devet kćeri da gore tuguju za Baldurom. Ledeni džinovi i planinski džinovi došli su u masama sa granica Jotunhejma da bi videli pogreb jednog Ase. Došla je i Nana, Baldurova vatrena mlada žena koja se kada je videla mrtvo telo svoga muža toliko uzbudila da joj je srce prepuklo. Aesiri su je zajedno sa Baldurom spustili u Ringhorn. Nakon ovoga Odin je prišao Baldurovom telu i stavio prsten na njegove grudi, šapćući mu nešto na uvo, a zatim ga još nekoliko trenutaka gledao. Kada je završio Aesiri su hteli da gurnu brod pre nego što ga zapale ali su bili toliko skrhani tugom da nisu mogli to da učine. Zato su pozvali ženu džina Hirokin da dođe iz Jotunhejma i pomogne im. Ona je sama odgurnula brod dok su Aesiri nemo posmatrali lomaču koja će za koji tren progutati njihovog brata i prijatelja. I tada, dok je Tor stajao na steni podigavši Miolnir visoko u vazduh, Odin je zapalio pogrebnu lomaču Baldura i Nane. Tako je Ringhorn otišao na svoju poslednju plovidbu dok je velika vatra plamtela ka nebu i dok su hladni vetrovi nosili dim visoko u vazduh.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:39
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
HERMODOVO PUTOVANJE U HELHEJM


Kada je najzad Ringhorn otplovio daleko na more, tako da je izgledao kao nejasna crvenkasta svetlost na horizontu, Friga se okrenula ostalima i rekla: ,,Da li neko, od vas deco želi da učini jedno plemenito delo i tako zadobije moju ljubav zauvek?" ,,Ja ću", rekao je Hermode pre nego što je iko drugi stigao išta da prozbori. „Kreni onda Hermode, sedlaj Sleipnira što brže možeš i jaši dole u Helhejm. Pokušaj da od strašne Hele, stroge čuvarice mrtvih, izmoliš da na dozvoli da vidimo Baldura još jedanput."
Hermod je smelo krenuo na putovanje. On nije pošao kroz usta zemlje kroz koja je Odin prošao kada je išao do Vale. Izabrao je drugi put. Taj put nije bio ništa lakši i on je jahao niže i niže, nagnut napred, klizajući se u pećini koja je biia tmurna i hladna. Na kraju je nekako stigao do Gialar Brua - hučeće reke koja je proticala između sveta mrtvih i živih. Na njoj je bio most popločan komadima zlata. Hermod je bio veoma iznenađen što vidi zlato na tako mračnom i negostoljubivom mestu. Međutim, jašući preko mosta shvatio je da su to samo suze koje su bile prolivene pored kreveta umrlih.
Kada je prešao na drugu stranu video je ženu koja je tu sedeia stolećima i stolećima i posmatrala mrtve kako prolaze. Ona ga je zaustavila i pitaia: ,,Ko si ti što praviš toliku buku. Stoga", dodala je ona pažljivo posmatrajući Hermoda, ,,ti nisi mrtav čovek. Tvoje usne nisu plave i hladne. Zašto si dojahao u Heihejm?" ,,ja tražim Baldura. Reci mi da li si ga videia?" „Baldura", ponoviia je ona, „prolazio je ovuda i uputio se tamo severnije ka staništu smrti."
Tako je Hermod nastavio put sve dok nije stigao do kapije Helhejma. Tada je stegao kolan dobro, podbo Sleipnira i u fantastičnom skoku preskočio kapiju. Tako se Hermod našao na mestu gde ranije nije kročio nijedan živ čovek. Bio je u gradu smrti. Očekivao je da tu vlada najveća tišina, ali prevario se. Sa svih strana su se čuli odjeci izgovorenih reči. Neke su bile tek izgovorene, neke i stolećima stare. Uši stanovnika mrtvog grada bile su omamljene tom neprekidnom bukom.
Hermod je jahao kroz grad sve dok nije došao do Heline palate koja je stajala nasred prostranog trga. Uputio se u prijemnu dvoranu gde je Hela sedela na pročelju stola i posluživala svoje novopristigle goste. Baldur je sedeo sa njene desne strane a njegova mlada žena sa leve. Kada je Hela videla kako Hermod ulazi u salu njeno lice se smrklo. Hermod se za trenutak zbunio, međutim, već sledećeg trenutka ona ga je pozvala da večera jer je to hrana kakva je nepoznata živim ljudima. Sto je bila glad. Gladovanje - Helin nož. Zakašnjenje -njen sluga. Sporost - njena služavka. Goreća žeđ - njeno vino.
Posle večere Hela je krenula u svoju sobu na počinak. „Vidiš", rekla je ona, okrećući se Hermodu, ,,ja sam vrlo brižna što se tiče komfora mojih gostiju. Ovde su kreveti lepo uređeni za sve. Pokrivači su od dosade a zidovi su obloženi beznadežnošću.
Tako govoreći ona je pošla na spavanje ostavljajući Baldura i Hermoda zajedno. Čitavu noć oni su presedeli u razgovoru. Hermod je pričao o prošlosti i njegove oči bi se punile suzama kada bi spomenuo neke događaje koje su on i Baldur zajedno doživeli. Baldur mu je pričao kako je došao u Helhejm. Nakon besane noći Hermod je ujutro otišao Heli i molio je da pusti Baldura natrag u Asgard nudeći sebe u zamenu za njega. Ali Hela se na sve njegove predloge smejala i rugala. ,,Hajde", rekla je, „neka sve na zemlji plaču za Baldurom, kada kažeš da ga toliko vole, i ja ću ga putstiti da se vrati kući. Ali ako jedna stvar odbije da plače", nastavila je Hela, ,,on će zauvek ostati ovde." „Svi će plakati za njim", povikao je Hermod čvrstim glasom, siguran u svoje reči i uzjahavši konja odjahao u Asgard.
Baldur je išao za njim sve do kapije i govorio mu da pozdravi njegove najmilije i slao im razne druge pouke. Ali Hermod nije mnogo mario za Baldurove reči.,,Ti ćeš nam se uskoro vratiti", govorio je on sa sigurnošću u glasu", i zato nema potrebe da šalješ poruke".
Hermod je žurno jahao kući dok ga je Baldur posmatrao kroz rešetke kapije Helhejma. ,,Ne tako brzo. Ne tako brzo", šaputao je mrtvi Asa gledajući Hermoda kako odlazi.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:39
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
PLAKANJE


„Dobro Hermode, šta je ona rekla?", pitali su ga Aesiri kada su se okupili oko njega kada se vratio iz Helhejma. „Hajde, brzo nam reci šta je poručila?"
„O, da li je to sve?", vikali su svi dok im je prenosio Baldurovu poruku. „Ništa nije lakše od toga", vikali su. Dok je Hermod govorio Frigi šta je sve video i doživeo i dok je prenosio Helinu poruku ona je neprestano plakala i krož pet minuta u Asgardu svi su plakali. „Ali to nije dovoljno", rekao je Odin, „čitav svet mora saznati za našu tugu da bi mogao da nam se pridruži u plaču." Tada je otac Aesira pozvao k sebi njegove glasnice - divne Valkire - i poslao ih da po celom svetu raz-nesu samo tri reči - Baldur je mrtav.
Te reči su zvučale tako užasno da je prva glasnica to mogla samo da prošapće tiho, tiho. Međutim, iako slab, ovaj glas je plovio od Asgarda ka svetu i donosio u Asgard novu plimu bola. „Šta su Valkire kazale?", pitale su žene i ljudi u svim zemljama. I kada su oni čuli da je Baldur mrtav ostavili su svoje svakodnevne poslove i počeli da plaču. Žene su bacile vedra i zagnjurivši glavu u ruke glasno jecale. Deca su stajala na pragovima kuća ili po ćoškovima i plakala tako gorko kao da im je umrla rođena majka. Valkire su i dalje prolazile svetom raznoseći tužbu poruku. „Baldur je mrtav!" govorile su praznini poljima uspavanoj travi, divljem cveću. I svi su oni prolivali suze. „Baldur je mrtav!", govorile su kurirke stenju i kamenju i tvrdi kamen je počeo da plače. „Baldur je mrtav", vikale su Valkire divovskim mamutskim kostima koje su odmah počinjale da plaču. Sa svake strane planine izvirala je po jedna reka suza. „Baldur je mrtav", vikale su iznad mora i iznad Jotunhejma. I kada su džinovi shvatili poruku svi su zaplakali, dok je more kao kiša prskalo ka nebu. Zatim su sve Valkire sletele na jednu stenu nasred okeana i povikale u morske dubine monstrumima i ribama: „Baldur je mrtav". Tada su i stanovnici mora zaplakali. Na kraju, one su se pogledale i rekle: „Sigurno je naš posao gotov." Onda su se uhvatile oko pasa i poletele pravo u svet mrtvih da odatle izvedu Baldura i dovedu u Asgard.
Nakon što je razaslao Valkire, Odin je sedeo sam na vrhu „Vazdušnog trona" i gledao kako zemlja prima njegovu poruku. I zaista, nakon što su Valkire otišle na sve četiri strane sveta on je mogao da vidi kako se velika para diže sa površine zemlje. Ona se dizala zbog suza koje su se prolivale za Baldurom. On je gledao te bele oblake i pitao se: ,,Da li zaista svi plaču?" Valkire su čule njegov glas dok su išle ka HeIhejmu i okrenuvši se prema njemu pružile su ruke i povikale: „Ceo svet plače, Odine. Ceo svet i mi!" Posle ovoga one su nastavile svoj put sve dok nisu došle do pećine Gnipe gde je bio okovan čuvar Garm i gde je zevala dubina podzemlja. „Svet plače", rekle su jedna drugoj da bi se ohrabrile jer je proći pored Garma bilo užasno teško. Tada su one ugledale kako na steni nedaleko od njih sedi jastreb. „Plači, plači! Baldur je mrtav!", vikale su one ka njemu. Ali Thaukt je odgovorio:
„Koga smrt uzme
Hela ga dobro čuva
Besmisleno je smatram
Plačućim svetom
Vratiti Baldura
Živ ili mrtav
Sa suznim očima
Stari Thaukt će jadikovati."
I nakon ovih reči poleteo je put Helhejma ispuštaući krik trijumfa". To je sigurno Lokijev krik", rekla je jedna od Valkira. I tada su one primetile užasno lice Helino kako ih posmatra iza kamenog zida Helhejma. „Jedan nije plakao", rekla je grozna kraljica, ,,i Baldur će ostati u Helhejmu!" Tako govoreći ona je svojim hladnim rukama ispratila Valkire. One su se okrenule i odleteie do podnožja Odinovog trona. Pune tuge saopštile su mu Helinu poruku.
Ubrzo posle ovog dogadaja rodi se Odinu sin kome dadoše ime Vali. Bio je tako snažan i hladan kao vihor ledenog januara. Kada mu je bilo samo godinu dana ubio je slepog Hodura jednim udarcem. I ceo svoj život je potrošio pokušavajući da podigne senku smrti sa plačuće zemlje.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 48 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker