Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:44


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:40
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
VEZIVANJE FENRIRA


Lokijevog vatrenog sinavuka Odin je doveo sa sobom u Jotunhejm, u nadi da će ga svetlost Gladshejma i reči o hrabrosti koje su izgovarali Aesiri učiniti boljim i tako istisnuti njegovu divljačnost. Odin i Aesiri su se zaista iz sve snage trudili da izmene okrutnu prirodu Fenrirovu koju je on nasledio od svogaoca. Međutim, događaji su išli nešto drugačijim tokom nego što su Odin i Aesiri zamišljali da će ići.
Za Fenrirovog hranioca odredio je Odin Tira, hrabrog i snažnog Asu, koji je pazio da Fenrir u svojoj svireposti ne napadne nekog ko je slab da se brani. Asa Odin je voleo da gleda kada bi se uveče posle gozbe u Valhali Fenrir došunjao do Tirovih stopala da bi dobio dnevni obrok. Tir je stajao ispred njega miran i snažan, kao stena. Fernir je čemerno zavijao oko njega i ličio je na talas koji pokušava da potkopa visoku morsku stenu.
Prolazili su dani i Fenrir je rastao. Nije rastao tako brzo kao njegov brat Jormungand, već neopazice, tako da se Aesiri uopšte nisu uzbuđivali zbog njegove veličine. Bogovi su dolazili svakoga dana da gledaju vuka kako bi se privikli na njegovu prisutnost u svom životu. Ljubazne gospode i gospodice Asgarda posmatrale su ga iz daljine i trudile se da budu što manje na domaku njegovih usta i očiju. Svi su komentarisali Fenrira na svoj način i obično su to bili neki uobičajni i površni zaključci. Niko od njih nije saopštio da je primetio da Fernir postepeno raste, ili možda bar da mu prija vazduh i hrana koju Tir daje. I da nije bilo Ase Odina i njegove mudrosti, niko to ne bi ni primetio. I dok su Aesiri odlazili na počinak svako veče i dok je monstrum rastao Odin je sedeo i razmišljao šta da uradi. Jedno veče dok je stajao u Valhali i posmatrao Tira kako hrani Fenrira, oblak brige mu pade na lice videći kako je vuk, u želji da utoli glad što pre, skočio i pokidao lance kojima je bio okovan. Tada Odin pozva sve glave Aesira - Tora, Tira, Bragija? Henira, Freja i Niorda, i saopšti im da je između njih poraslo neopaženo veliko zlo koje sada može da ugrozi čak i njih same.
Zapita ih šta da rade. Tor, uvek spreman da odgovori, odmah reče: ,,Ja mislim da nam ne preti nikakva opasnost oče. Zar nema toliko kovačnica u Asgardu? Zar ja Asa Tor nemam snage da iskujem moćno oružje? Zar se ne zna kako sam u Jotunhejmu pobedio i svezao zveri? Nemoj da misliš o tome i odmori se. Pre sledeće večeri ja ću iskovati lanac kojim ćemo vezati Fenrira." Posle Torovog govora skupština Aesira pozdravi ga aplauzom. Medutim, oblak brige još uvek nije nestao sa Odinovog čela.
,,Ti treba da uradiš moćno delo, sine moj, a ovo vezivanje Fenrira će ti pokazati da li si u stanju da pobeđuješ i u najtežim situacijama. Tor nije ništa odgovorio, samo je ščepao Miolnir i čvrstim koracima zaputio se ka kovačnici. Od večeri do sledećeg jutra odzvanjali su snažni udarci Miolnira o nakovanj. Čulo se podrhtavanje i vrući vihor se dizao nad Asgardom. Niko od Aesira nije prespavao tu noć. Svaki čas dolazio je po jedan ili više njih da razvesele Tora dok je radio. U blizini se vrzmao još jedan posetilac. Pri svetlosti vatre mogla se nazreti zla Fenrirova figura kako se prikrada iz časa u čas sve neprijateljskije raspoložen. Rugajućim režanjem popunjavao je pauze izmedu dve pesme ili priče Aesira. Čitavu noć Tor je radio a Fenrir posmatrao. I kada je došlo vreme večernjeg obeda Tor je trijumfalno ušao u dvoranu i pokazao ocu Odinu okove kakvi nikada ranije nisu bili viđeni u Asgardu. Aesiri su prilazili jedan po jedan i divili se njegovoj strahovitoj čvrstini. ogromnoj težini i debljini karika. „Nemoguće je da Fenrir pokida ovo". govorili su oni i srdačno zahvaljivali Toru i veličali njegovo junaštvo. Jedino je otac Odin sedeo ozbiljan, tužan i tih.
Kada je Fenrir ušao u Valhalu da primi sledovanje hrane za taj dan. pripremljena mu je klopka. Bilo je dogovoreno da ga Tor i Tir podignu i okuju. Držali su svoja oružja u pripravnosti ukoliko bi vuk krenuo da ih napadne. Fenrir se tiho prikradao ka mestu gde je stajala hrana. Oko njega je bio postavljen lanac i kada je nastupio najpogodniji trenutak, Tir ga je odigao od zemlje, Tor je sakupio lanac i sa dva snažna udarca Miolnirom zakucao karike za kameni blok na kome je stajao sud sa vukovom hranom. I dok su Aesiri čestitali jedni drugima na pobedi, Fenrir je polako podigao svoje glomazno telo i skoro nežno se protegnuvši pokidao lance na komadiće. Aesiri su snuždenih lica stajali i gledali jedni druge dok se Fenrir, lenjo izašavši iz dvorane, zaputio ka svom skrovištu. Mučnu tišinu prekinuo je Tor. ,,On, koji je polomio Ledinga, dobiće još jačeg, Dromija." i nakon tih odiučnih reči Tor je podigao Miolnir sa zemije i vratio se u kovačnicu da bi iskovao još čvršći lanac - Dromi.
Tri dana i tri noći Tor je radio i kada se pojavio pred ocem doneo mu je Dromija - „Snažni vezivač". Ovaj lanac prevazilazio je Leding u snazi za jednu polovinu a bio je tako težak da se Asa Tor povijao pod njegovom težinom. Fenrir se u prvom trenutku uplašio tolikog lanca, ali kada su ga vezali nije mu trebalo mnogo više napora nego prethodnog puta da bi ponovo bio slobodan.
Nakon ovog drugoq promašaja Odin je ponovo pozvao Aesire na, okup u Gladshejm. Tor je takođe bio tu, tih i postiđen. Sada je bio Frej taj koji je davao predlog. ,Tor, Tir i ostali hrabri sinovi Aesira", rekao je on, „provode život valjano u borbi protiv džinova i monstruma i bez sumnje, mnogo mudrih iskustava su stekli iz svojih pustolovina. Ja sam veliki deo života proveo u šumama i poljima posmatrajući kako godišnja doba prate jedno drugo i kako tišina u noći koja pada, otkriva da su mnoge stvari napravljene jednostavno. Tor je pogrešio što je pokušavao da silu savlada silom i zato je to isplao tako neznalački i slabo". Frej je za trenutak ućutao, pogledao sve prisutne i zatim nastavio dok su Aesiri zainteresovano slušali.
,,U pećinama i tamnim prolazima u zemlji živi kalajna vrsta ljudi. Oni su oduvek radili nečujno i neumorno. Sa Asa Odinovom dozvolom ja ću poslati mog glasnika Skirnira da od njih zatraži pomoć i možda ćemo na tajnim mestima Svarthejma naći rešenje za zlog vuka." Lice Ase Odina blistalo je od sreće dok je Frej govorio. On se podiže sa svog sedišta, proglasi zbor završenim i posla Freja u Alfhejm da bi što pre odaslao glasnika.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:40
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
TAJNA SVARTHEJMA


Oblak zlobe skanjivao se nad Asgardom dok je u Alfhejmu sve bilo divno i mirno. Gerda, sjajna vilenjačka kraljica, pravila je divne sjajne zrake vlastitim licem. Vilenjaci su je voleli i vrteli su se uvek oko nje, veselo brbljajući svojim glasićima koji su odzvanjali šumom kao žuboreći potok što se kotrlja po kamenom dnu. Gerda im je odgovarala u tihim, slatkim tonovima, koji su zvučali kao šum vetra kroz krošnje drveća. To je zaista bila prijatna muzika za razliku od one koju su pravili udarci Miolnira i zavijanje Fenrira u Asgardu.
Kada se vratio u Alfhejm, Frej je pozvao Skirnira k sebi, nemajući vremena da se pozdravi sa Gerdom i vilenjacima, dok ne pošalje njega u Svarthejm. Frej ga je detaljno upoznao sa opasnostima koje ga čekaju i ispričao mu sve o važnosti zadatka. Igrajući se ukrasima na svom čudesnom maču Skirnir je slušao pažljivo i pomno. jer je želeo da sazna svaki detalj opasnog putovanja.
„Ovo je zaista drugačija misija od one kada si me poslao da se udvaram Gerdi, ali ako blagostanje Asgarda zavisi od mene, ja ću otići i učiniću sve što budem mogao jer mislim da mali pećinski ljudi imaju naklonosti prema meni".
Put iz Alfhejma za Svarthejm nije bio tako dugačak. Međutim, oni koji nisu znali tačan put lutali bi jako dugo i retko ko bi uspeo da ga pronađe. Skirnir je noseći „ključ" u ruci pošao pravim putem.
Ulazna kapija stajala je otvorena i otkrivala je maglovitu vlažnu pećinu. Skirnir je sjahao i ostavivši konja napolju ušao. Vazduh je bio težak, vlažan, topao. Bezbroj kružnih staza spuštalo se u donji svet. I dok je Skirnir sledio najbolji put, do njegovih ušiju je dopirala daleka lupa čekića. Pomno gledajući okolo po pećini, primeti grupu malih ljudi kako rade sa njegove desne strane. Neki su gurali kolica na dva toč-ka puna metala. Drugi su krampovima i lopatama kopali rudu iz utrobe planine. Treći su u malim pećinama bili zabavljeni potpaljivanjem vatri ili su sićušnim čekićima radili udarajući po nakovanjima. Skirnir je na stavio svoj put dole praćen blagom dnevnom svetlošću. Primetio je da jedan radnik nosi na glavi lampu u kojoj je gorela oštro titrajuća svetlost. Skirnir je znao za tajnu ovog svetla što je bilo pričvršćeno za patuljkovu kapu. Ono što bi potrošio danju radeći u planini, patuljak bi obnovio noću na mesečini.
Nakon mnogo milja Skirnir je došao do područja gde su sa svake strane ležali trezori puni zlata, srebra, dijamanata, rubina, smaragda koje su tu donosili mali lukavi radnici godinama. Došavši u središte planine gde se kameni svod dizao u beskrajnu visinu Skirnir se našao na mestu obasjanom briljantinima. Ovde na njegovo iznenadenje nije vladala tama. Prostorija je bila osvetljena svim svetlima sveta - zlatom, dijamantima, smaragdima, koja su lukavi patuljci iznosili povre-meno ljudima da bi se svađali oko njih. Palata je bila osvetljena hladnom plavom svetlošću i otkrila je Skirniru goroteksnost i užasnost malih humanoidnih bića koja su zurila u njega. Grbavi, lukavih očiju, otvorenih usta, oni su stajali oko njega smejući se, šapćući i dodirujući se zgrčenim prstima. Jedan od njih, malo viši od ostalih koji je sedeo na zlatnom sedištu optočenom dijamantima, verovatno njihov kralj utišao ih je i upitao Skirnira zbog čega je došao. Skirnir mu odlučno saopšti Odinovu želju.
Ma koliko lukavi i zli, patuljci su se ipak plašili Odinove moći i nisu nikada zaboravili njihov jedini susret u Gladshejmu. Zbog toga, kada su čuli o čemu je reč, gotovo jednoglasno su odlučili da pruže pomoć Aesirima i da se poštuje Odinova volja. U toku dva dana i dve noći radili su bez prestanka. Za to vreme, Skirnir je bio njihov gost. Lutao je po Svarthejmu i razgledao. Video je veličanstvenu centralnu Zemljinu vatru i ljude crnjomaste i suve čiji je zadatak bio da bacaju gorivo na nju. Video je one koji obrađuju dijamante i one koji melju pepeo veiike vatre u briljante. Giedao je i patuljke čiji je zadatak da ispunjavaju pukotine na stranama planine čistim zlatom i srebrnom žilom, stavljajući ih na mesta gde će ih ljudi najlakše naći. Pio je njihovu čudesnu mineralnu vodu i divio se srebrnim tavanicama hramova i stepeništima od čistog zlata. Na kraju drugog dana Skirnir se vratio u primaću dvoranu da sačeka kralja. Ubrzo je kralj došao, noseći u ruci sa lakoćom nešto nalik na vitak lanac. Skirnir je zbuljeno gledao. Kada mu je kralj spustio to „nešto" na dlan, osećao je kao da drži korov. Kralj Svarthejma se glasno smejao kada je video Skirnirovo lice. ,,To tebi izgieda kao mala stvar, ali ja te uveravam da je napravljeno od jedinstvenog materijala. Ne postoji mogućnost da se ponovo napravi, nijedan najmanji delić supstance od kojih je napravljen neće više nikada biti nađen. Gleipnir je sastavljen od šest materijaia, buke mačijih koraka, ženine brade, korena kamenja, daha ribe, pljuvačke ptica i tetive medveda. Neće biti bojazni od Fenrira. Nema jačeg lanca i neće biti napravljen jači dok je sveta". Skirnir je sa čuđenjem posamtrao lanac. Zahvalivši se i obećavši nagradu od strane oca svih, pošao je kući. I pre no što je počela večera u Valhali stigao je u Asgard i usrećio srca Aesira vestima o uspešnom završetku misije.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:41
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
HONUR


Daleko na severu, okruženo, natmurenim planinama ležalo je tamno jezero Amsvartnir i nad njegovim nesrećnim vodama izdizalo se ostvro Lingvi. Bilo je ono dragocenost na tamnom Helinom čelu. Na ovom usamljenom ostvru, na koje nijedan brod nije doplovio osim Skidblandira, Aesiri su, sa Fenrirom u sredini, došli da okušaju lanac koji su im napravili patuljci.
Fenrir se šunjao oko svog gopodara, Tira, i divljim pogledima svojih okturnih očiju motrio čas jednog čas drugog Aesira. Klimao je svojom velikom glavom i izazivački zavijao dok je lizao ruku koja ga je tako dugo hranila. Aesiri su stajali na Giolu - velikoj čvrstoj steni i dodavali jedan drugom Gleipnir, govoreći o njemu dok je Fenrir slušao. ,,On je mnogo jači nego što izgleda", govorili su oni a Tor i Tir su uhvativši po jedan kraj zapinjali iz sve snage da bi pokalazi koliko je Gleipnir otporan. Bragi je izjavio da niko od Aesira nema snage da taj lanac prekine. „Osim tebe Fenrire", dodao je i pogledao Fenrira.
Sve ovo što je Fenrir video i čuo uzdrmalo je njegovu sujetu i nakon dužeg posmatranja tankog lanca i lica Aesira odgovorio je: ,,Ja ću biti vezan ovim lancem protiv moje volje. Ali da ne biste sumnjali u moju hrabrost dopustiću da me vi vežete ali uz uslov da jedan od vas stavi svoju ruku u moja usta da ne poželite da me prevarite". Nastao je tajac među Aesirima kada su čuli njegove reči i samo su se nemo posmatrali. Odin je posmatrao Tora, Tor Bragija, a Bragi Freja. Najzad je Tir hrabro iskoračio i stavio desnu ruku, onu kojom ga je hranio, u vukova ogromna usta. Frej je takođe istupio spustivši ruku na bok gde mu je uvek stajao njegov čarobni mač. Na ovaj signal ostali Aesiri su nabacili lanac oko monstrumovog vrata, vezujući ga za stenu Giol. Kada su ga dobro uvezali Fenrir se uzdigao i pokušao da jurne napred kao što je i ranije činio. Međutim, što je jače vukao, lanac se više pripi-jao uz njega. Aesiri su vikali od radosti kada su videli svoga neprijatelja savladanog. Opasnost koja je pretila Asgardu bila je sprečena. Samo se Tir nije radovao. Stajao je tih i miran po strani. Njegove desne ruke više nije bilo. Fenrir mu je otkinuo za vreme onog gušanja i rvanja prilikom vezivanja.
Aesiri su seli u Skidblandir i otplovili sa tihog jezera. Od vrha Bifrosta, preko izvora Urda i kroz stanište Norni, plovili su glasovi ka zemlji. ,,Ko je podneo najveći užas?", pitao je prvi glas. ,,Tir je podneo najveći užas i on je dao najveći dar Aeširima kao niko pre njega što nije dao".
„Frej je dao mač za Iepotu Gerdinu!
Odin je kupio mudrost po cenu svoga oka!!
Tir, ne za sebe, nego za druge, žrtvovao je svoju desnu ruku!!!"


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:41
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
LOKIJEVO KAŽNJAVANJE


Nakon Baldurove smrti Loki je smatrao da je pametno da se za neko vreme skloni sa očiju Aesira. Dobro je znao da se vrlo lako može dogoditi da mu nikada ne oproste ono što je uradio. Morao je dobro napregnuti svoj lukavi um da bi pronašao mesto gde ga Odin neće moći videti sa svoga „Vazdužnog trona". „Svet je veliki a ja sam lukav", govorio je Loki sebi kada je napustivši Asgard krenuo put Manhejma. Tamo nije bilo kraja gustim šumama niti je bilo mere za dubinu vode. „Niko me ovde ne može pronaći ukoliko budem menjao oblike. „Otac svih" nikada neće moći da me otkrije. Nemam razloga za strah". Ali Lokijevo ponašanje i ponavljanje ovih reči odavalo je da je uplašen.
Odlutao je duboko u gustu šumu i sakrio se u duboku vodu. Zatim je u reci našao podvodnu pećinu i tu se zgurio. Ali, dole u tami, jedan zrak svetla je stalno padao na njega i on je znao da dolazi od oka ,,oca svih", koji ga je uporno posmatrao sa „Vazdušnog trona". Tada je pokušao da pobegne od sudijinog oka pretvarajući se u razne oblike. Ponekad je bio orao ili usamljeni planinski krguj. Ponekad se skrivao među krdom plašljivih irvasa. Ponekad je ležao u gnezdu šumskog goluba ponekad je bio labud ili riba u moru, ali gde god da je bio, među živim bićima ili mrtvim stvarima, sve te stvari iii bića su ga prepoznavala i svi su mu govorili: „Ti si Loki. Ti si ubio Baldura".
U vazduhu, na zemlji ili u vodi - nigde mu nije bilo mesta. Potpuno slomijen i umoran našao je jednu nepristupačnu liticu iznad svetleće reke i tu sagradio kuću. Napravio je četvoro vrata da bi mogao da obuhvati pogledom sve strane sveta za slučaj potrebe da beži. Sa njim je živela njegova žena i dva sina, Ali i Nari. Siguna je bila lepa i prijatna žena, suviše dobra za Lokija. Osećala je sažaljenje prema njemu kada je videla u kakvoj je nevolji i kada su se sve stvari okrenule protiv njega ona je pokušala da ga spase od besa Aesira. Ali njegova dva sina nisu se mnogo plašila za sudbinu svoga oca. Oni su vreme provodiii uglavnom u svađi jedan sa drugim i njihovi ljutiti glasovi odjekivali su iznad vodopada i po šumi, šireći se po zemlji i otkivajući Lokijevo tajno boravište Odinu, čije ga oko nije moglo pronaći. Kada bi sinovi bili tihi Siguna bi to koristila da kaže Lokiju kako je svaki dan sve zabrinutija, a on bi sa bolom zaključio da njegova deca ne mogu da budu tiha i da uopšte ne misle na to šta će biti sa njim.
Jednoga dana dok je sedeo nasred svoje kuće i praveći zamku za ribe povremeno motreći kroz četvora vrata, Loki ugleda u daljini čitavo društvo Aesira kako se mirno, u svečanoj povorci, približava. Sa bolom je zaključio da je to gore nego smrt. Bez daljnjeg razmišljanja bacio je mrežu za ribe u vatru a on sam pojurio na obalu reke i pretvorivši se u lososa skočio u vodu. Zaplivao je odmah ka dnu i sakrio se između dva kamena. Za to vreme Aesiri su ušli u kuću i preturajući sve što su našli tražili su Lokija. Kvasir, jedan od Odinovih sinova, poznat po oštrom oku, spazio je na zgarištu komade mreže za ribu. Tako je Odin odmah svatio da se Loki sakrio u vodi. Naredio je sinovima da naprave novu mrežu i tako pokušaju da uhvate Lokija. Tor je držao jedan kraj mreže a ostali Aesiri su bacili u vodu drugi kraj mreže. Kada su je povukli prvi put mreža je ostala prazna i strašno su se razočarali. Samo Kvasir nije bio razočaran. Posmatrajući pažljivo mrežu otkrio je da je nešto živo dotaklo. Sa novim oduševljenjem bacili su Aesiri mrežu tako da je ona pokupila čak i kamenje sa dna. Ovog puta mreža je obuhvatila i prostor gde se krio i Loki. Pošto nije imao drugog izlaza on se izdigao na površinu i zaplivao ka vodopadu. Skakao je poput blje-ska svetlosti ali mu to nije pomoglo. Aesiri su mu preprečili put dole nizvodno, dok mu je Tor preprečio put uzvodno. Tako je Loki bespomoćno plivao tamo-amo dok su Aesiri stezali mrežu oko njega sve više i više. I umesto da se vodopadom spusti u more, on je morao da se vrti u krug u mreži koja se svakog trenutka skupljala. Ipak, nada ga još uvek nije napuštala. Pokušao je ogromnim skokovima da iskoči iz mreže i u tome je uspeo. Medutim, dok je još leteo kroz vazduh Tor ga je primetio i ščepao. Loki se previjao, klizio kroz Torove prste, ali gromovnik ga je snažno zgrabio i već sledećeg trenutka izvukao na obalu. U tom trenutku već su došli Odin i ostali. Na Odinov strašni pogled Loki je uzeo svoj stari oblik i drhteći od straha stao mirno pred „Ocem svih". Aesiri su jedan po jedan okretali glave od njega, jer su posmatrajući ga ponovo videli Baldurovu smrt i sve one tužne događaje.
Pošto je Lokijeva kuća bila podignuta na visokoj steni, Aesiri su se odlučili da na najvišu stenu vežu Lokija i to tako, da nikada više ne mogne da muči stanovnike Manhejma ili Asgarda svojim zlim delima. Tor je predložio da ode u Asgard i donese lanac kojim će ga okovati. Ali Odin ga je uveravao da nema potrebe putovati zbog toga. „Loki nije zaboravio da ti možeš napraviti lanac koji niko ne može raskinuti. Međutim, postoji nešto bolje. Dok smo se mi bavili hvatanjem Lokija nje-govi sinovi Ali i Nari pretvorili su se u vukove i rastrgli jedni drugog. Od njihovih tetiva možmo da napravimo ianac kojim ćemo vezati njihovog oca i koji on nikada neće moći da raskine".
Tako je i urađeno kako je Odin rekao. Konopac je napravljen od tetiva mrtvih vukova i čim je dodirnuo Lokijevo telo pretvorio se u metal i čvrsto ga prikovao za stenu. Ali, tim nije bilo završeno Lokijevo kažnjavanje. Zmija, čiji su zubi ispuštali otrov, uzgmizala je na vrh stene i nadvila se nad njegovu glavu. Njene oči su se srele sa Lokijevim i fiksirale su jedne druge. Međutim, zmija nije mogla nikada da ode i otrov sa njenog jezika padao je stalno na Lokijevo lice.
Na celom svetu bila je samo jedna osoba koja je imala samilosti za njega. Njegova lepa žena Siguna zauvek je ostala pokraj njega i držala čašu iznad Lokijeve glave hvatajući u nju otrov. Kada bi se čaša napunila ona je morala da je isprazni i otrov bi pao na Lokijevo lice. On se usled toga grčio i jezio tako snažno da je cela zemlja drhtala. Tako će Loki živeti svezan, sve dok Ragnarok ne dođe.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 24 Okt 2012, 12:41
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
RAGNAROK ILI SUMRAK BOGOVA


Od dana kada je Baldur umro, niko nije koračao svetim dvoranama Baldurove palate zvane „Svetlucava", niti je iko prošao kroz njene širom otovorene kapije. Umesto sjajne svetlosti, siva malga je gospodarila predelima oko palate mrtvog Ase. Aesiri su šaputali jedni drugi-ma da to mesto posećuju divlji snovi.
,,Ja sam ih videla", govorila je Friga često okupljenim Aesirima, ,,kako plove u zalazak sunca i ulaze kroz prozore i vrata Baldurovog doma. Svako veče ja nazirem njihov oblik kroz maglu i tačno znam da su to nekakvi čudni divlji snovi kada ih gledam ili kada oni gledaju mene". Tako asgardske dame nisu išle u Baldurovu palatu zato što su se plašile, dok Aesiri nisu išli zato što nisu mnogo razmišljali o snovima.
Ali, jednoga dana se desilo da je Odin stajao na otvorenoj kapiji „Svetlucave". Bio je sumrak. Sve je bilo tiho i na nebu nije bilo ni obiačka. Odin je posmatrao netremice zapadno nebo čija je grimizna boja bledela u plavo-sivu. Boje cvetova počele su da se mešaju, da se gube. Jasno su se razaznavale samo bleštavo bela i jarko žuta. U daljini se pojavljivaia magla. Bio je sumrak i vladala je tišina na Zemlji, dok su veče i noć postajaii sve bliži jedno drugom.
Tada je mladi san prošao kroz kapije „Svetlucave". Njegove sestre su u prolazu dotakie Odina i povukle ga u palatu. Vodile su ga u istu odaju gde je i Baldur sanjao. Tamo je Odin video noćno nebo iznad glave dok su se široke grane Igradsila njihaie na povetarcu. Norne su stajale ispod moćnog jasena ispustivši svoje zlatne niti. Urd i Verdandi stajale su svaka sa po jedne Skuldine strane. Nekoliko trenutaka one su stajale nepamično a onda su podigie po jednu hladnu ruku i podigle veo sa Skuldinog lica.
Odin je posmatrao bez daha lice ispod vela. Skuldine oči su se raširile postajući sve veće i veće dok se nisu stopile u jedno i na kraju proširile u bezgranični prostor. U sredini ovog prostora ležao je svet sa njegovim dugim obalama, ogromnim okeanima, ledenim planinama i zelenim dolinama. Aesirska zemlja se nalazila u sredini. Oko nje nalazio se Manhejm opasan divljim morem a daleko na severu zamrznute obale Jotunhejma.
U jednom trenutku se činilo da je dan a već u sledećem je izgledalo da je noć. Leto i zima smenjivali su se u kratkim razmacima. Prirodni ciklusi su se poremetili. Odin je gledao ovu smenu leta i zime i veselio se sunčevim zracima kad god bi se pojavili. Ali, za vreme jednog sunčevog izlaska došao je vuk iz Jarnvida i počeo da zavija na njega. Sunce ga uopšte nije primećivalo i nastavljalo je svoj put prema najvišoj tački na nebu i još dalje ka zenitu. Vuk je počeo da trči za njim i da zavija. Sunce ga je čulo, otvorilo svoje svetlo oko i besno se okrenulo ka izvoru krika. Vuk je pritrčao već sasvim blizu i u jednom zalogaju progutao sunce. Zemlja je zadrhtala od jeze i na nebu se pojavio mesec.
Još jedan vuk je čekao da proždere mesec svojim džinovsklm čeljustima koje su bile spremne dok je mesec još bio mlad i bled. U trenutku nestalo je i meseca. Zemlja je ponovo zadrhtala i nastala je tama i neopisiva hladnoća. Sneg i led padali su na zemlju sa svih strana. Zima i noć, zima i noć, ništa više do zima. Neustrašivi orao seo je na vrh stene džinova i počeo da udara u svoju harfu.
U tom trenutku je svetlo-crveni petao zakukurikao iz „Ptičije šume". Petao zlataste kreste kukurikao je iz Asgarda a iz Helhejma se oglasio petao čađavo-crven. Daleko ispod zemlje Garm je počeo da zavija i na kraju Fenrir je pokidao lanac i oslobodio se stene-zatvora. Slobodan, ogromni vuk potrčao je preko celoga sveta noseći sa sobom vihor stradanja. Tada je brat podržao brata i rat nije imao granica.
„Vreme sekire
Vreme mača
Oklopi se cepaju na dvoje
Olujno vreme
Vreme vuka
Tada je zemlja srela svoju propast."
U tami je zavladala zbrka i galama. Heimdai je potrčao preko Bifrosta i uzevši rog Gialar snažno duvao u njega. Njegov zvuk se širio preko celog sveta i Igdrasil, stari jasen, zatresao se od korena do vrha. Posle svih ovih slika Odin je video sebe kako jaše iz Asgarda ka izvoru mudrosti da tamo porazgovara sa Mimerom. Dok je on boravio tamo, Jormungand se pokrenuo sa mesta gde je mirno ležao stotinama godina i time izazvao velike talase na površini okeana. More je prešlo preko svojh starih obala i prekrilo svet sve do podnožja visokih brda. Tada se na horizontu pojavio brod Naglfar za čijim je kormilom sedeo džin Hrim.
Čitav Jotunhejm je odjekivao. Patuljci su stajali ispred svojih domova i jecali. Nebo se pocepalo na dvoje i bujica svetlosti pokušala je da rastera tamu sa Zemlje. Sinovi Muspela, sinovi vatre, jahali su odlučno u boj. Na njihovom čelu bio je crnjomasti Surt, njihov vođa čija je žestina bila poput vatre i čiji je mač sjajem nadmašivao Sunce. On je vodio svoju plemenitu družinu od neba ka zemlji preko Bifrosta. I kada je masa sinova Muspela kročila na Bifrost drhteći most se raspao. Tada je zemlja ponovo zadrhtala i džinovi su posrnuli dok su ljudi nastupali ka Helhejmu u takvoj masi da se Garm zasitio njihove krvi i otrgavši se sa lanca popeo se gore u zemlju živih.
Konfuzni glasovi su se čuli sa svih strana i Odin je video sebe kako jaše na čelu Aesira daleko iza vrha planine sve dok nije došao do bojnog polja - Vigrid. Na tom bojnom polju su džinove predvodili Fenrir, Garm, Jormungand i Loki. Takođe je već stigao i Surt čiji su ratnici svetlucali tu i tamo po dolini. Tada je počeo veličanstveni boj.
Prvo je Odin krenuo na Fenrira koji je pošao širom otvorenih enormnih čeljusti donjom vilicom dodirujući zemlju a gornjom nebo. Njih dvojica su se borila vrlo kratko i Fenrir je progutao aesirskog oca. Međutim, Vidar je spustio svoje stopalo na vukovu donju vilicu, snažno povukao obema rukama gornju vilicu i tako raspolovio monstrumovu čeljust. U međuvremenu Tir i Garm borili su se dok se nisu međusobno poubijali. Heimdal je ubio Lokija, a Loki Heimdala. Frej je u bici naleteo na Surta i ovaj ga je ubio. Užasni vetrovi su duvali kada je Frej pao. Ali mač kralja vatre bio je sjajniji od Sunca, a gde je tada bio Frejov mač? Tor se borio protiv Jormunganda. Snažni gromovnik podigao je svoje moćno oružje - on se nije plašio zla - i bacio ga na zmijinu glavu. Jormungand je od siline udarca leteo kroz vazduh i kada je pao na zemlju u njegovom telu nije bilo života. Ali potok otrova koji je curio iz njegovih usta i nozdrva udavio je Tora. Tako je monstruozna zmija bila ubijena snažnom gromovnikovom rukom, ali je i mrtav Jormungand ubio svog ubicu.
U tom frenutku zemlja je tonula u okean. Voda je potopila planinu, reke su žuborile kroz šume duboko prodirući u doline. Ništa drugo na zemlji nije moglo da se vidi do divlje bujice. Zvezde su pale sa neba i lebdele tamo-amo. Na kraju, crni oblaci nošeni vetrovima okružili su zemlju i vodu i iz njihovog središta šiknula je velika vatra, plamen, koji je obišao svet, tutnjeći kroz grane Igradsila i plamsajući ka nebu. Poplava je rasla, vatra se širila, nije bilo ničeg drugog osim vode i vatre.
„Sada", rekao je Odin u snu, ,,ja vidim kraj sveta. Kraj je isti kao i početak i ponovo će biti svet kao da ništa nije ni bilo".
Dok je on ovo govorio vatra je iznenada prestala, oblaci su se raspršili, novo i svetlije Sunce zasijalo je sa neba a zemlja se počela pomaljati iz okeana. Izdizala se polako kao što je i potonula. Prvo se voda povukla sa planina i brda i ona su postala zelena. Kišne kapi su kao biseri padale sa svežih pupoljaka cveća i lišća. Vodopadi su prskali blistajući sa visokih stena. Orlovi su leteli iznad planina klikčući Zemlja je uskrsla poput proleća, polja bez snega rađala su predivne plodove. Nije bilo zla i čitava priroda se smejala. Tada je iz „Šume sećanja" došla nova rasa ljudi koji su se raširili po čitavoj zemlji. Njihova prva hrana je bila rosa. Takođe se na brdu uzdizao novi Asgard sav od dragog kamena. Odin je video novu glavnu dvoranu svetliju nego sunce i obloženu zlatom. Nad celim svetom raširilo se nebesko plavetnilo i u vatreni grad su uskoro došli, držeći Miolnir između sebe, Modi i Magni, Torovi sinovi. Baldur je takođe došao iz dubine vodeći svog slepog brata Hodura za ruku. Među njima nije bilo nikakvog sukoba. Došli su Vali i Vidar kao i umrli Henir.
Tada je Odin posmatrao Aesire kako sede na zelenoj livadi i razgovaraju o mnogim stvarima. „Garm je mrtav", rekao je Hod Balduru", i Loki, Jormungand, Fenrir, i svet sada uživa. Ali, da li naša braća koja su pala uživaju?" ,,Da Hode", odgovorio je Baldur, ,,oni su svoje živote dali voljno za život čitavog sveta". I dok je Odin ovo slušao osećao je da je to istina. Dok je gledao divno vreme koje je nastalo nije se brinuo zbog toga što će da umre jer je ta žrtva za mnoge a ne samo za njega samoga.
Henir je ustao i pošao sa nečim svetlećim u ruci ka Hodu i Balduru. To je bilo nešto što je našao u travi. Kada im se približio rekao im je „Pogledajte zlatne pločice moja braćo, koje su bile date aesirskom narodu na početku vremena i koje su bile izgubljene u „Starom svetu". Svi su sa žudnjom posmatrali pločice i njihova lica su postala svetlija.
„Dugo ne traje nijedna zla stvar", rekao je Odin. Ali, dok je on ovo govorio, tamna krila su se podigla iz Niflihejma i tamom prošarana zmija Nidhog došla je sa dna bezdana noseći oslonce smrti u svojim krilima: hladnoću, mrtvilo i neumiruće. Tada je Odinova radost prešla u suze koje su do vrha napunile njegovo srce i to je strašno grizlo njegovu dušu. ,,Da li onda ovo nije pobeda", vikao je on. „Zar posle svega nema smrti ni za već umrle?"
Njegov san je iščezavao iz njega. Stajao je na kapiji palate, sam sa noći koja je umirala. Uskoro je nebo postalo ružičasto. Odin se okrenuo ka istoku i ozbiljnog lica gledao u tom pravcu. Nastajao je sumrak. Dan i noć su se mešali. Jutarnja zvezda je stajala na nebu. Iz te svetlosti dolazio je jedan glas, šireći se, kao da ga je prostor upijao.
„Gledaj pravo", govorio je taj glas Odinu. „Svima je hladno i svi osećaju bol, svirepost i smrt. Bogovi i džinovi će se boriti i ubijati jedni druge. Sada padaju džinovi i bogovi slave. Sledećeg trnutka džinovi ustaju i padaju bogovi. Oni ne mogu da žive bez borbe i Zemlja je prepuna bola. Gledaj pravo i ne plaši se. Ali kada se borci iscrpe i kada nacije budu izgledale kao starci, okreni se istoku i pogledaj. Videćeš da svaki čovek svetli snažnom svetlošću. Ništa neće biti teško što nećemo moći da uradimo i ništa se ne može izgubiti ako ga dobro čuvamo.


Vrh
UtherPendragon
Post  Tema posta: Re: Nordijska (skandinavska) mitologija  |  Poslato: 11 Dec 2012, 00:03
Korisnikov avatar
Razarač
Razarač

Pridružio se: 10 Okt 2012, 20:36
Postovi: 6089

OffLine
zabolese me oci od ove roze boje a bas sam se zacitao

_________________
skriveni tigar pritajeni zmaj


Vrh
UtherPendragon
Post  Tema posta: Re: Skandinavska mitologija  |  Poslato: 12 Jul 2013, 07:55
Korisnikov avatar
Razarač
Razarač

Pridružio se: 10 Okt 2012, 20:36
Postovi: 6089

OffLine
*Twilight* je napisao:
FREJINA POTRAGA ZA ODUROM


Mačke su jurile pripijajući meke šape o zemlju vukući bez šuma Frejinu kočiju. Tom kočijom ona je obišla sve gore i doline, sve planine, svaki kutak sveta, plačući gde god je došla. Zlatne suze su klizile niz njene pepeljaste obraze i izgledale su kao male sunčane reke koje su nosile u sebi lepotu cele zemlje.
Na svom putovanju ona je stigla i do najveličanstvenijeg grada na svetu. Dok se vozila ulicama posmatrala je kuće pokraj puta. „Nijedna nije dovoljno dobra za Odura", mislila je Freja dok je posmatrala te male sirotinjske kuće. Zato je rešila da ode do kraljeve palate i da se tamo raspita za svog muža.
,,Da li je ovde Odur?, pitala je čuvara kapije. ,,Da li Odur Besmrtni živi na ovom dvoru?" Čuvar kapije je podigao glavu i odgovorio joj da njegov gospodar nikada nije čuo za takvu osobu. Tada je Freja krenula od kuće do kuće, kucajući na svaka vrata, i pitajući za Odura. Ali niko u tom veličanstvenom gradu nije čuo za njenog muža. Svi su odgovarali: ,,Ne, nije tu, ne znamo", i buljili su u nju.
Noću, Freja je otišla izvan grada i sela na obalu jezera. Kada se na nebu pojavio mesec kraljica noćl je na površini vode videla brižno i lepo lice. Brisingamen se refiektovao o površinu vode i njegove boje presijavaie su se kroz male talasiće na jezeru. Sedela je tako na obali okružena zvezdama sve dok nije zaspaia. I tada se jedna tamna prili-ka prikraia k njoj. Ta prilika je sela pored nje, uhvatila njenu giavu u svoje ruke i počela nešto da joj šapuče. Bio je to Loki. ,,Ti si bila potpuno u pravu kada si otišia u Svarthejm da tamo nađeš nešto za sebe. Bilo je veoma mudro od tebe što si svu svoju pažnju posvetila haljinama i nakitu a ne Oduru. Pošla si pod zemiju i našla Brisingamen. Tada je Besmrtni otišao na put. Ali zar nije Brisingamen bolji od njega? Zašto plakati Frejo? Zašto tugovati toliko?"

Freja je stenjala pokušavajući da okrene glavu koja je bila između Lokijevih šaka i izgledalo je kao da nešto ružno sanja. „Brisingamen me je doveo dole", plakala je ona u snu. Njeni prsti stezali su ogrlicu poptuno nesvesno. Tada gromoglasni smeh odjeknu iz pećine gde su živeći četiri patuljka i zemlja na kojoj je ona spavala zatrese se. Freja je nastavila da spava dok se Loki nečujno udaljio.
U rano jutro mlada Vana se spremila da nastavi putovanje. „Brisingamen je lep", zaključila je dok je posmatraia svoje iznureno lice u jezeru. „Brisingamen je lep ali je Odur još lepši". Posle ovog zaključka Freja je krenula dalje. Proputovala je mnoge gradove, sela i naselja, pitajući svakoga da joj kaže nešto ako zna o Oduru Besmrtnom. Ali na celom svetu nijedan čovek nije mogao ništa da joj ispriča o Oduru. Na kraju, njena kočija je pošla ka severu i uskoro je bila na granici Jotunhejma. Tamo je Freja stala. Ispred nje se prostirala Jarnvid - Metalna šuma, stanište džinova, čija su visoka stabla, crna i ogromna, pokušavala da svuku nebo dole svojim metalnim kandžama. Na ulazu u šumu sedela je Metalna veštica leđima okrenuta ka dubini Jotunhejma. Jarnvid je bio pun sinova i kćeri Metalne veštice. To su bili vuci, lisice i mnogoglave proždrljive ptice.
,,Na istok! Na istok", graktao je gavran iznad Frejine glave dok je ona izlazila iz kočije.
,,Na istoku metalne šume
Jedan starac sedi".
Freja se približavala veštici koja se svađala sa svojim sinovima vukovima i kćerima kragujima koji su joj odgovarali iz šume iza njenih leđa, vrišteći i krešteći s vremena na vreme. To je bila tako užasna graja da je Freja počela da se plaši. Prišla je staroj veštici suzbijajući strah i rekla joj tiho: „Možeš li mi reći stara majko gde je Odur? Jesi li ga videla ako je prošao ovim putem?"
,,Ja ne razumem nijednu reč od toga što ti govoriš", odbrusila je veštica, ,,ja nemam vremena da ga traćim na glupa pitanja". Veštičine reči udarile su kao bodež u Frejino srce i ona nije imala dovoljno snage da se pokrene i da uđe u kočije, već je tako stajala ne znajući šta joj je najbolje da uradi. „Bolje ti je da ideš", savetovala ju je veštica. ,,Nemaš nikakve koristi od stajanja i plakanja". Bila je to stroga žena i mrzela je suze.
Onda je Freja ponovo sela u svoje kočije i krenula zapadno na dug put ka širokoj, bezgraničnoj zemlji, gde je ležala nepristupačna šuma i gde je vladala tišina. Ona je znala da tamo živi ćutljivi Vidar koji nije našao nikakvo zadovoljstvo u veselom asgardskom životu i dobivši Odinovu dozvolu da ode iz Asgarda povukao se na to mesto. ,,On je jedan od Aesira i možda će on moći da mi pomogne", tešila se Freja. Njena
kočija kotrljala se barušnastom zemljom, bio je sumrak i ona više ništa nije videla ali je još uvek išla sa stalnom nadom da će naći mesto gde Vidar prebiva.
„Šuma Begrovn sa granama
I visokom travom
Oduvek je bila
Vidarovo stanište".
Vidar je sedeo čvrst kao hrast i ćutljiv kao noć. Duga trava je rasla kroz njegovu kosu, grane drveća su prolazile kroz njegove oči, uši su mu bile zaklonjene mahovinom a kapi rose su mu se presijavale po bradi. „To je neverovatno. Zar sam ga zaista pronašla?" Freja se spustila na travu pored Vidara i pitala ga: „Vidare, reci mi, da li se Odur sakrio iza ovog gustog drveća?" Vidar je ćutao. ,,lli možda on luta prostranstvima zapadne zemlje?" nastavila je Freja sa pitanjima. Vidar joj nije odgovarao - samo je bljesak njegovog lica padao na Frejino zabrinuto lice, kao sunčevi zraci kada se prelamaju kroz šumu. ,,On me sigurno nije čuo", rekla je Freja u sebi približivši mu se kroz grane koje su ga okruživale. ,,Vidare", povikala je, ,,je li Odur ovde?" Ali Vidar nije mogao ništa da joj kaže. On je bio nem. Tada je Freja sakrila lice u krilo i gorko plakala dugo, dugo. „Bože". grcala je, ,,ni on nije ništa bolji od Metalne veštice kada treba da pomogne u nevolji!" Zatim je popravila neurednu haljinu. zabacila kosu i otrčavši u kočije nastavila potpuno skrhana svoje putovanje.



kako lepa prica

_________________
skriveni tigar pritajeni zmaj


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Nordijska (skandinavska) mitologija  |  Poslato: 19 Jan 2021, 00:03
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Tor

Resized Image - Click For Actual Size
Tor, ilustracija: Srećko Radivojevič

piše: Aleksandra Vujić

Najstariji sin oca svih nordijskih bogova, Odina, jeste bog Tor. On je vladar neba i onaj koji upravlja gromom, vetrovima, kišom i munjama. Pored toga, zbog svoje snage, čuvar je i sveta bogova (Asgarda) i sveta ljudi (Midgarda). Upravo zato, a i zbog toga što upravlja vremenskim (ne)prilikama, omiljen je kod smrtnika i smatra se bogom običnih ljudi. Pravičan je, dobrodušan, ali i temperamentan.

Tipično za Skandinaviju, Tor je prikazivan kao crvenokos, razvijen i bradat (Marvelov plavušan je ipak novija tvorevina). Nebom i zemljom putuje u svojim kolima koje vuku dve koze. Ukoliko ogladni (a Tor je poznat kao ljubitelj dobre gozbe), te koze zakolje i pojede, a nakon toga, uz pomoć svog čarobnog malja Mjolnira, blagoslovi kosti životinja i one ponovo ožive, spremne da ga vuku dalje i po potrebi budu ponovo pojedene.

Mjolnir (Munja) je čarobni Torov malj uz pomoć kojeg on nepogrešivo pogađa svoju metu, a zatim mu se malj vraća u ruku. Mjolnirom može rukovati samo Tor (noseći gvozdene rukavice) i, po nekim legendama, Torov sin Magni. Malj su napravili patuljci Brok i Eitri ili Brok i Sindri, u zavisnosti koji izvor pratite. Čuveno spadalo, bog Loki, zaslužan je za nastanak Mjolnira. On se u svoju glavu opkladio sa patuljcima da ne umeju napraviti stvar koja je lepša od Odinovog koplja i Frejovog broda. Patuljci su prvo napravili zlatnog vepra (koji je pripao Freju) i prsten (koji je pripao Odinu), a dok su pravili malj, omela ih je muva i malj je izvađen ranije iz vatre, zbog toga ima tako kratku dršku. Ipak, i sa tim felerom, Mjolnir je lepši od koplja i broda, te je Loki patuljcima bio dužan svoju glavu. Spasio se zahvaljujući svojoj domišljatosti – naime, da bi mu odrubili, glavu patuljci su morali iseći vrat, a on nije bio deo opklade.

Umanjeni Mjolnir je često nošen kao privezak na lančiću, replike su spuštane sa mrtvima kako bi ih čuvale, a i neveste su blagosiljane njime. Zbog svog oblika koji je sličan krstu, lako je preživeo i dolazak hrišćanstva i ostao u cirkulaciji do danas.

Tor je bio izuzetno važan deo nordijskog panteona, te su i danas mnogi toponimi izvedeni od njegovog imena. Poštovan je čak i više nego Odin, koji je, iako vrhovni bog, imao promenljivu ćud, pa je često davao i oduzimao kako mu se prohte. Tor je, sa druge strane, bio pouzdani prijatelj svima.

Tor se često borio protiv čudovišnih bića, naročito divova, ali je ipak ogromna zmija Jormungand njegov najveći neprijatelj. Nju je Odin bacio u more Midgarda kad je bila mala, ali je ona previše porasla i na kraju je mogla da obmota čitavu zemlju. Jednom je Tor pokušao da izvuče džinovsku zmiju iz okeana dok je bio na pecanju, ali je zmija, uplašena zbog susreta sa Torom, pokidala strunu. Ipak, Tor i Jormungand će se konačno sukobiti prilikom Ragnaroka. Tada će bog ubiti zmiju, ali će umreti od otrova koji će ga poprskati.

jul, 2020


casopiskus

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Nordijska (skandinavska) mitologija  |  Poslato: 19 Jan 2021, 00:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Odin

Resized Image - Click For Actual Size
Odin, detalj, ilustracija: Dario Linščak

Nazivan je „sveocem”, jer je otac svih bogova, ali ima i mnogo drugih imena – Herran (Veleuništitelj), Nikar ili Hnikar (Podarivač), Nikuz ili Hnikud (Vodenbog), Fjolnir (Mnogoznajući), Oske (Ostvariželja), Omi (Ječigovor), Biflidi ili Biflindi (Tresikoplje), Svidrir (Kopljobog), Svidar (Gospodar Vremena) i slično.

U starijim nordijskim tekstovima opisan je kao jednooki, dugobradi čovek koji nosi plašt i šešir. Uz njega idu i različite životinje, kao što su vukovi Geri (Pohlepni) i Freki (Proždrljivi), ali i gavranovi Hugin i Munin koji mu donose informacije iz Midgarda. Jaše osmonogog, letećeg konja Sleipnira, poseduje koplje koje nikad ne promašuje – Gunger, i prsten Draupnir, koji svake osme noći stvara osam prstenova.

Roditelji su mu Bor i Bestla, deda Burije, braća Vili i Ve, supruga Frig, a sinovi Baldr, Hodr i Hermod. Najstarijeg sina, Tora, dobio je sa Jordom.

Zajedno sa braćom, stvorio je nebo, zemlju i ljude. Jezera, mora i okeani nastali su od krvi ubijenog mraznog diva Imira, dok je zemlja nastala od mesa, a kamenje i šljunak od zuba i čeljusti. Planine su nastale od kostiju, nebo od lobanje, oblaci od mozga. Njegova braća i on su načinili ljude od dva stabla, udahnuvši im život, dušu, razum, pokretljivost, oblik, govor, vid i sluh. Od stabala su tada nastali Ask (Jasen) i Embla (Brest), prvi muškarac i žena.

Resized Image - Click For Actual Size
Odin, ilustracija: Dario Lainščak

Jednook je od kada je oko dao kao zalog, stavivši ga u Mimirov izvor u podnožju svetskog drveta Igdrasila, kako bi smeo piti iz izvora. Ne jede od kada je devet dana i noći visio razapet i proboden kopljem na Igdrasilu. Zahvaljujući ovoj žrtvi, otkrio je tajnu runa.

Od ovog boga potiču bogovi iz grupe Asa. Često je išao prerušen mešajući se sa običnim smrtnicima. Nosio je duguljasti šešir i zeleni kaput, imao je visoko čelo, guste obrve i dugu, sivu bradu. Ipak, u Asgardu, među drugim bogovima, on nema fizičkih nedostataka. Mogao se prepoznati samo po tome što ne jede. Ovom bogu se pripisuju još mnoge čudesne osobine – mogao je da predvidi budućnost, posećuje podzemni svet, uzima obličje životinja i slično.

Reč je, naravno, o glavnom bogu nordijske mitologije, bogu mudrosti, magije, runa, okultnog, rata i pesništva, bogu čiji je presto Hlidskjalf u velikoj dvorani Valaskjalf, sa kojeg vidi sve šta se događa na svetu – Odinu.

piše: Aleksandra Vujić



casopiskus

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 34 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker