Od 17. - 19. stoljeća
Početkom 17. stoljeća zbog sve veće nesigurnosti u Kornatima s jedne strane (učestale gusarske pljačke stada, odvođenje pastira na galije itd.), te zbog sve razvijenijeg i isplativijeg ribarstva s druge strane, kornatsko je kopno praktično ostalo bez ljudi.
Kmetovi koji su do tada radili za vlasnike kornatskog otočja (zadarsku vlastelu) okrenuli su se novim djelatnostima i novim prostorima. Ovu prazninu su iskoristili mještani Murtera, Betine i Zaglava koji su kao novi koloni - najamnici zadarske vlastele, tražili dodatni životni prostor (Murterini se u Kornatima prvi put spominju 1627. godine). Otok Murter je naime, zbog najezde izbjeglica s kopna koji su bježali pred Turcima, postao prenapučen i nije bio u stanju prehraniti toliki broj stanovnika. Gospodarski gledano, u to vrijeme u Kornatima postoje dvije vrste stanovnika: težaci i pastiri s Murtera i ribari iz Sali.
Od dolaska novih kolona pa sve do kraja 19. stoljeća, prilike u Kornatima gotovo da se i nisu mijenjale. Dokumenti o životu na kornatskom kopnu vrlo su oskudni. U to vrijeme izgrađene su prve težačke i pastirske nastambe (stanovi) - mali ruralni kompleksi smješteni uz rubove polja u Kornatima. U katastarskim mapama iz 1824.-30. upisano je 187 kolona s domicilnim naseljem Murter. Ti upisi se odnose uglavnom na unutrašnjost otočja (nisu uz more). Međutim, značajno je istaknuti da se već 1682. godine u dokumentima prvi put spominje kako Murterini, stanovnici otoka Pašmana i susjednog kopna prave "smetnje" sajskim ribarima. Od tada, sukobi oko prava ribolova u Kornatima sve više su se pojačavali.
Murterini kao vlasnici
Krajem 19. stoljeća, zadarska vlastela kao dotadašnji vlasnici kornatskog kopna - zbog nove agrarne politike u Dalmaciji - nije više bila u stanju plaćati poreze i namete, pa su sve Kornatske otoke prodali. Godine 1885. Murterini su kupili otok Žut, a 1896. zajedno s Betinjanima i Zaglavcima i otok Kornat sa svim pripadajućim otocima. Stanovnici otoka Murtera tako su postali vlasnici preko 90 % kornatskog kopna. Saljani su i dalje vodili brigu isključivo o moru s obzirom na tradicionalno i pisano pravo na ribolov koju su imali kroz čitavu povijest otočja.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća gospodarstvo i život u Kornatima dobili su sasvim novi značaj. To je vrijeme najjačih agrarnih aktivnosti. Do tada gotovo isključivo pašnjački krajolik, doživio je najveću transformaciju u smislu povećanja obradivih površina (broj krčevina i ograda u to se vrijeme udeseterostručio). U isto vrijeme iznikao je i složeni mozaik suhozidnih ograda, danas jednih od najzanimljivijih kulturnih atrakcija u području parka. Život se polako iz unutrašnjosti kornatskog kopna selio na obalu. Porti, naselja u maritimno pogodnijim uvalama, dobili su svoj puni značaj tek u 20. stoljeću.
Dvadesetih godina 20. stoljeća zabilježena su posljednja krčenja zemljišta (širenje agrarnih površina). Od tog vremena započela je stagnacija tradicijskog gospodarstva, a posljednjih nekoliko desetljeća turizam kao nova gospodarska grana zauzeo je dominantno mjesto. Nažalost, posljedice razvoja turizma su takve da je u Kornatima u posljednjih 50-tak godina izgrađeno isto toliko kuća koliko tijekom cijele dotadašnje povijesti ovog prostora.
Početkom 17. stoljeća zbog sve veće nesigurnosti u Kornatima s jedne strane (učestale gusarske pljačke stada, odvođenje pastira na galije itd.), te zbog sve razvijenijeg i isplativijeg ribarstva s druge strane, kornatsko je kopno praktično ostalo bez ljudi.
Kmetovi koji su do tada radili za vlasnike kornatskog otočja (zadarsku vlastelu) okrenuli su se novim djelatnostima i novim prostorima. Ovu prazninu su iskoristili mještani Murtera, Betine i Zaglava koji su kao novi koloni - najamnici zadarske vlastele, tražili dodatni životni prostor (Murterini se u Kornatima prvi put spominju 1627. godine). Otok Murter je naime, zbog najezde izbjeglica s kopna koji su bježali pred Turcima, postao prenapučen i nije bio u stanju prehraniti toliki broj stanovnika. Gospodarski gledano, u to vrijeme u Kornatima postoje dvije vrste stanovnika: težaci i pastiri s Murtera i ribari iz Sali.
Od dolaska novih kolona pa sve do kraja 19. stoljeća, prilike u Kornatima gotovo da se i nisu mijenjale. Dokumenti o životu na kornatskom kopnu vrlo su oskudni. U to vrijeme izgrađene su prve težačke i pastirske nastambe (stanovi) - mali ruralni kompleksi smješteni uz rubove polja u Kornatima. U katastarskim mapama iz 1824.-30. upisano je 187 kolona s domicilnim naseljem Murter. Ti upisi se odnose uglavnom na unutrašnjost otočja (nisu uz more). Međutim, značajno je istaknuti da se već 1682. godine u dokumentima prvi put spominje kako Murterini, stanovnici otoka Pašmana i susjednog kopna prave "smetnje" sajskim ribarima. Od tada, sukobi oko prava ribolova u Kornatima sve više su se pojačavali.
Murterini kao vlasnici
Krajem 19. stoljeća, zadarska vlastela kao dotadašnji vlasnici kornatskog kopna - zbog nove agrarne politike u Dalmaciji - nije više bila u stanju plaćati poreze i namete, pa su sve Kornatske otoke prodali. Godine 1885. Murterini su kupili otok Žut, a 1896. zajedno s Betinjanima i Zaglavcima i otok Kornat sa svim pripadajućim otocima. Stanovnici otoka Murtera tako su postali vlasnici preko 90 % kornatskog kopna. Saljani su i dalje vodili brigu isključivo o moru s obzirom na tradicionalno i pisano pravo na ribolov koju su imali kroz čitavu povijest otočja.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća gospodarstvo i život u Kornatima dobili su sasvim novi značaj. To je vrijeme najjačih agrarnih aktivnosti. Do tada gotovo isključivo pašnjački krajolik, doživio je najveću transformaciju u smislu povećanja obradivih površina (broj krčevina i ograda u to se vrijeme udeseterostručio). U isto vrijeme iznikao je i složeni mozaik suhozidnih ograda, danas jednih od najzanimljivijih kulturnih atrakcija u području parka. Život se polako iz unutrašnjosti kornatskog kopna selio na obalu. Porti, naselja u maritimno pogodnijim uvalama, dobili su svoj puni značaj tek u 20. stoljeću.
Dvadesetih godina 20. stoljeća zabilježena su posljednja krčenja zemljišta (širenje agrarnih površina). Od tog vremena započela je stagnacija tradicijskog gospodarstva, a posljednjih nekoliko desetljeća turizam kao nova gospodarska grana zauzeo je dominantno mjesto. Nažalost, posljedice razvoja turizma su takve da je u Kornatima u posljednjih 50-tak godina izgrađeno isto toliko kuća koliko tijekom cijele dotadašnje povijesti ovog prostora.
kornatihr
