Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:45


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 15:58
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
ZAHVALNOST

Da sam umrla u djetinjstvu
ne bih znala kuda vode
bijele stramputice
oko srca rasprostrte.
Da sam umrla
na tvojim rascvalim granama
o ružo ljubavi
ružo putenosti
ne bih znala
kako prostor ohrabruje,
kako je beskrajno
privržena samoća.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 15:59
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
I biti tako bez prestanka samome sebi svjedok za sjaj

Zgasnule neke lijepe ruže, biti taj što mučno pamti

Brazdu na istoku miris vode pod kamenom i nježni gaj

Gdje vratit će se u hlad zelen sa novim jutrom kad usplamti



Sa novim suncem iznad lišća što ozdravlja i stoji ko grad

U vreloj glavi neprebolno, s maštom koja sja sve ljuće

I bit tako samome sebi svjedok za pohlepno ganuće

I biti tako samome sebi neznanoj zvijezdi svjedok za pad



1962. Vesna Parun


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 16:00
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
O, kasno je sada kovati zvona
za pratnju gorke sumorne svite
i plesti od zutih anemona
i potocnica blijedih kite.

Iz vatre gleda nas bezimena
dosada duse, carolija mrtva.
Samoca bjese postelja njena
a nada mucitelj i zrtva.

Al ti si znala ubrati cvijet
i nestati s njime, kao da rece:
pustite ljubav, pustite dijete!

O, ti sto nisi ni vjecan, ni svet
ljubav nam spasi, jer i ti si dijete -
kad bi to znao i htio, o svijete!


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 16:02
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Žena sam…

Moja ispovjest prastara i tužna
drhtala je neizgovorena
pred nepomičnom savješću planina.
Ostanite bezazleni
dok pjevam ovu himnu istinitu
o robinji i ženi i orlu
koji je uzletio u modrine.

Ljubila sam najljepše mladiće
u ovoj dolini i u svim dolinama
kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.
Da znate kako sam ih ljubila
vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih
vi nikad ne bi spavali spokojno
pokraj žene ili pokraj šume
ni pokraj ognja skitnica.
Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani
u koji se zaputi, ni od koga praćen.
Nema močvare koju ne pregazih
ni stabla pred kojim ne klonuh
ni brda put kojeg ne dizah oči
tražeći spas.

Ljubav je bila jača od mene.
Moje tijelo je strepilo.
Dodirujući sreću, cestu otkritu
koja izmiče u nedogled.

O, vi koji trošite suze
za svaki rastanak, za svaki cvijet
za svaki krug koji nestaje na vodi,
vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol
i ostajete ponižene pred sudbinom;
Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja
prašinu ljepote koja nas zasipa.

Breme ljubavi pod kojim smo se slomile
noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod
svoje crne utrobe. Kao da nosimo
zapaljenu buktinju života.

Ja nisam ništa mudrija od vas.
Moj put isti je kao put vodonoše
koji ne može izbjeći strminu izvora
i počinkom ne umanjuje jaram svoj.
Gledajte moja ramena.
Ožiljci na njima isti su kao i vaši.
I bore oko mojih usana
gorke su od godina strpljenja
i od pelina šutnje.

Ne zatvarajte prozore,djevojke !
Ovo je i vaš glas, ovaj glas
preplašene noći što je prezrela
svoje ropstvo, i hoće da postane orao.
Izađite na ulice, i vidjet ćete
kako klečim na svakom pragu
na kojem je klečala Žena.

Nijedna od vas nije bila
tako pokorna kao ja.
I nijedna od vas nije tako prkosno
i gnjevno uspravila svoje lice,
i pogledala nad vrhove smreka
gdje su orlovi
i gdje je Ljubav.

O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,
šta mi je da pregorim nekoliko proljeća
nekoliko izvora, i žetve najljepše
koje se neće vratiti nikada !
Šta je meni da prebolim travu
svog djetinjstva i grad svoje mladosti.

Bila sam odana miru ljubavi.
I plakala sam kada bi vjetar
zatresao njene krošnje u nevrijeme.

Ljubav je bila jača od mene,
A muškarac je bio hram
s pročeljem zlatnim od mojih sanja
na stupovima moje smjernosti.

Dok je spavao, na prstima sam silazila
pred prag, i legla na kamen
pokrivši se mokrim zvjezdama.
A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke
jednako umorne kad stišću hljeb
i kad noše oružje i stjegove.

Govorila sam da moju mladost
još nije dodirnula noć.
I skrivah suze da bi mi vjerovao.

I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh
kojim žena sebe dariva zauvijek
onome s kim će podijeliti tajnu,
oni su odvrnuli svoje lice od mene
i gledali su nekuda u daljinu
ljubomorni na slobodu
visoko raskriljenih ptica,
što su odabrale pustoću vidika
i odrekle se ljupke doline
koje se oni nisu mogli odreći.

I grlili su me odsutno
i mrzovoljno. I svlačili me
kao krivca, ne kao ženu.
I te noge su me gazile,
te ruke su me bičevale,
ta usta narugala su se cjelovima.
Ali ja sam se smiješila i dalje
postojano i bezazleno.
Ja sam ih ljubila.
Govorila sam da su dobri i mudri
i skrivala suze, da bi mi vjerovali.

Zatim su me milovali
kao što kraljevi miluju robinju najdražu.
A ja sam u njihovim rukama osjećala
usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu
zavijanje vukova u divljini.

Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,
prah ove ceste i ovaj zdenac
kome zazvah vodu duboku.
Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.
To bješe zaista divljina i noć,
a ja tek plijen, pred pećinu domamljen
u brlog pohotnika, pred noge osvajača.

A oni su i dalje gledali spokojno
u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,
i za koju mislim da bijaše orao
što je kružio nad dolinama.

I kad su već sasvim vjerovali
u moju blizinu i moju postojanost,
ja sam pogledala onamo kud su gledali oni
u daljine modre i raskopane, u visine
put kojih se vinuše najsmjeliji.
I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,
raskriljeni orao nasred neba.

Tada stadoh da se smijem.
Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala
mimo trave i plastova pšenice,
do crne vjetrometne zemlje
kojom su mi snagu opasali.

I smijeh moj se budio u zoru
i prosipao do prvih zvijezda.
A onda sam zaspala umorna
kao od hoda kroz planinu.

Čudila sam se tom putniku podmuklom
koji je zaustavio konja
pod ovim brdom, na ovom pjesku.
I traži noćište na pragu žene.
I želi da mu pjevam uspavanku
ja, koja ću prezreti nježnost
da bih dosegla svoju istinu.
Ja, koja svoju sutrašnju čežnju
već čitam u lijetu ptice izgubljene.

I odvrnula sam svoje lice
da želju na njegovu licu ne vidim.
I prestala se smijati.
I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.
Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.
ja više ne tražim. I ne vjerujem…
Ne vjerujem u vrlinu gospodara.
Pamtim kako ruke bičevi postaju,
i kako je zagrljaj muškarca strašan
kada se odmaraju osvajači
i kad se u njihovu zahvalnu glasu
opet čuje zavijanje vukova.

Zato, mladići iz moje doline,
ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi
krotka i pokorna kao srna.
Ni kad vas napajam i tetošim,
ni kada ištem vašu vjernost
u zamjenu za proljetni oblak u visini,
za oluje mog promjenljivog srca.

Jer, jao onom ko mi povjeruje
i ko dovede svoje stado
pred moj šator, da ga othranim!
Ja ću ga napustiti
u čas kad tama obavija polja.
Uspravit ću svoje lice
i stresti cvijeće kojim ste me okitili.
I drhtat ću, jer je stablo u daljini
velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.
I vaši ognjevi pred ognjem zore
kržljavi i turobni.

Idite svojim putem, zaljubljeni!
Moja svirka nije za vaše uho!
Ljubav je bila jača od mene.
Ali pjesma postade orao
i napušta svoju dolinu.
Put modrih gora lete orlovi
i ne okreću se.

To je ispovjest žene i robinje.
Himna ponižene ljubavi.
To je pjesma o mojoj istini
što je istina ostavljenih…


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 16:03
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Sonet o naranči


Samo je miris, žeđ i plam,
kletva mornara, uspavanka juga.
Življahu u njoj u ono vrijeme, znam,
carevine tri, tri ljeta duga.

O, ako ima sunce ljepše kćeri
no što je zemlja, i zemlja ljepšeg čeda
od ploda stabla tog koji iz dveri
sunčevih raste i iz krošnje gleda

u vrt našeg srca, radostan,
kad narančasta jedra po njem plove
i sedef se u vatri mreža suši,

o, ako ima slađi samostan
od narančine sočne kule ove,
ne nađem li ga, smiluj mi se duši!


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 24 Dec 2012, 16:03
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
“Tajni zakoni našeg najintimnijeg života,oni što nas podjednako upućuju na vječnost i na prolaznost, nigdje nisu tako prisutni kao u osjećaju ljubavi. Moje saznanje ljubavi prolazilo je kroz različite faze, od sreće do bola, od ushićenosti do rezignancije, ali nikada nisam pokušavala da tu najljepšu ljudsku sposobnost, sposobnost voljenja, ocrnim, osumnjičim ili ismijem. U godinama mladosti ljubav je pjevala kao ptica, brujala je u meni kao vječna muzika; sada, zrele godine je još dublje shvaćaju i poštuju. Ne znam što bih još mogla dodati kao uzgredno objašnjenje,osim da je iskustvo ljubavi zažeto iskustvo samoga života.”


Vrh
MeGi
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 09 Feb 2013, 01:55
Korisnikov avatar
Born to die

Pridružio se: 22 Maj 2012, 18:51
Postovi: 40996

OffLine
Čežnja

Danas ću ti dati, kada veće padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svjetlim zablještat će boje,
u taj svježi trenut prvog saznanja...

Sve će biti ljepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
dugo, mrtvo polje na kome miriše
kržljava i rijetka na busenju trava...

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...
Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapat u blaženoj tami,
i riječi iz kojih proljeće miriše...

Slika

_________________
Od svih super moci mene zapadne da sam dete debil!


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 30 Mar 2013, 12:49
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Молитва



Молим за Сунце у твојим очима,
за додир који буди трептај живота,
за тебе једина љубави моја.

Молим да руже не увену као сећања,
да ниједну сузу не пусте више.
Молим за твоје речи саткане од жеље,
За наше душе обојене тугом.

Молим да самоћа не боли више,
да дођеш у мој свет,
да свака нада постане стварност,
да сваки трен са тобом буде вечност.

Молим да твоје руке,
Отопе лед мога живота,
да време избрише боли,
да срце закуца још јаче.

Молим да не живим од сећања која се гасе,
Да никада – постане заувек.
Молим, молим љубав


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 20 Apr 2013, 18:51
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Чаролијо јутра



Чаролијо јутра, облаци шетачи,
путници бескрајни слободних висина!
Сад смо ми делије, а ви проматрачи,
ви сте мале буре, ми смо олујина!
Путујте, чергари, ждрали завичајни!

Поздрављамо тиху вожњу вашег лета.
Пловите незнани у далеке равни,
изнад житних поља, изнад сунцокрета!

Пробудите птице, очи, воденице,
крилом чегртаљке, звиждаљком о пасу!
Будите гласници земље красотице,
којој сунце зори у свакоме класу.

Причајте о нама, плахи скоротече,
широм гласна свијета, диљем оцеана!
Пјевајте о земљи која јури, тече,
у мир својих дана, бијела, расцвијетана.


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Vesna Parun  |  Poslato: 03 Maj 2013, 20:15
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Не питај више



Не питај више зашто те љубим. Питај
зашто расте трава и зашто је немирно море.
Питај откуд стиже вјетар прољетни
и бијелом лађом снова тко крмани
кад ноћ над свијетом хладне простре сјене.

Не питај зашто те воли моје чудно срце.
Знаш ли одакле кораљ на дну оцеана?
Валови причају о заспалој љепоти
али ти живиш далеко од гласа валова.
Твоја је мисао стрма пећина
о коју се узалуд разбија мој живот.

Не питај зашто те љубим.
Приступи к мени! Тужно је моје срце.
Ти и мјесец: два недохватна цвијета
на високој планини заборава.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 51 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker