Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 13:25


Autoru Poruka
GiGi
Post  Tema posta: Moj je život moja pjesma  |  Poslato: 30 Apr 2014, 13:14
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
Inspirirana mnoštvom blogova dragih forumaša ovog uvaženog foruma, odlučih i sama dati svoj doprinos blogerskom svijetu.

S obzirom na to da sam i inače sklona pisanju, mogao bi ovaj blog ponekad biti suviše poetski nastrojen, ali eto...spisateljski duh leži negdje na dnu ladice moje duše, u mojim osnovama. Kada bih nekome trebala iznijeti svoje misli, osjećaje, nadanja, samu sebe uopće u samo nekoliko riječi ili rečenica, mislim da ne bih uspjela – suviše sam po prirodi komplicirana osoba. Stoga krećem duljim putem pa koliko god se rasteglo ovo čudo od mog bloga.

Dijete sam odraslo na moru koje je oduvijek više voljelo zelena prostranstva livada kod svoje bake, igranja na napuštenim bagerima usred šume i čitanje starih brojeva tinejdžerskog časopisa OK u društvu prijateljica na krovu jednog zapuštenog seoskog kokošinjca. Možda je razlog tome što sam se kao mala umalo utopila u tom prekrasnom modrom veličanstvu, ali mislim da ipak razlog leži u jednostavnosti sela i njegovih čari. Gotovo je nevjerojatno s kojom se lakoćom seoska djeca i mladež predvečer kad se spusti mrak igraju skrivača (ili žmurice, kako god hoćete) imali oni 5 ili 25 godina. U gradu ćete, morate i sami priznati, vrlo rijetko, gotovo nikada, vidjeti scenu gdje dijete od 7 godina i mladić ili djevojka od 17 zajedno traže mjesto na kojem bi se mogli sakriti. Pa onda smišljanje koreografija na pjesme Minee ili Maje Šuput. A kad se tek sjetim bakinih buhtli i onog divnog domaćeg kruha kakvog nema nijedna gradska pekara...eh! Ili kad sam došla u tinejdžerske godine pa bi se tamo na ljeto u parkiću skupilo nas 30-tak mladih i uz gitaru bi proveli čitavu večer pjevajući one feštarske pjesme. A tek prve simpatije. Ili nestrpljivo čekanje bake i mene na djeda koji bi nam vraćajući se s posla uvijek donosio sladoled, a svi znaju da je baka sladoled iščekivala nestrpljivije od mene! Divna vremena, ne tako davna!



No, dosta nostalgije! Imala je moja obitelj jednu specijalnost...odlaziti na izlete (najčešće u Istru) i redovito završiti na sasvim desetom mjestu od predviđenoga. Kad bismo krenuli u Poreč, završili bismo u Rabcu; krenuvši u Pulu, put nas je nekako čudotvorno odveo do Rovinja. Bilo je super odlaziti na takve izlete, taj efekt samoiznenađenja uvijek nas je iznova zabavljao. Ono što je bilo obavezno na našim putovanjima je album Miše Kovača ili Dražena Zečića u radiju i pjesma iz naših grla. Dobro, i vjetar u kosi!



Mislim da nikad neću zaboraviti svoj prvi dan osnovne škole i to zbog svoje frizure! Moja sestra čitavu mi je kosu splela u neke čudne pletenice, stavila bijele cvjetiće po čitavoj kosi i takvu su me odveli na prvi susret sa školom, učiteljicom, djecom koju je tek trebalo upoznati. Ne moram napominjati da sam imala najneobičniju frizuru, djelovala sam onako preplanula čak pomalo egzotično pa me je jedna djevojčica u jednom trenutku upitala: A iz koje zemlje ti dolaziš? :D I tako, čuda i čudesa.

S obzirom na to da trenutno moram ići za drugim poslom, nastavljam pisati idućom prilikom.

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 15 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker