Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 10:09


Autoru Poruka
Nikita
Post  Tema posta: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:13
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Ležala je na znojavom čaršavu, gledala u plafon koji se osipa i slušala buku sa ulice. Jutros je nestalo vode, došli su ljudi iz gradskog vodovoda i potpuno raskopali kolovoz, tražeći kvar. Saobraćaj je bio zaustavljen, ali to nimalo nije doprinelo tišini: pneumatska bušilica koja je razbijala asfalt se dovoljno dobro čula. Spustila je ruku sa kreveta na pod. Prsti su joj upali u pepeljaru, punu opušaka, starih već tri dana. Sa gađenjem je obrisala ruku o tepih, protresla je i pogledala: pepeo joj se zavukao ispod noktiju. Uzdahnula je i spustila šaku na krevet pokraj sebe. A krevet je blago podrhtavao. Od bušilice, verovatno. Ustala je, otišla do frižidera, otvorila ga i izvadila posudicu za buter. Nožem je odlomila komadić butera i stavila ga na tiganj. Izvadila je i dva jaja i kutiju instant kafe. Onda je primetila kovertu, gurnutu ispod vrata. Bez marke. Prepoznala je rukopis i boju mastila. Otišla je u kupatilo, iscepala neotvoreno pismo i bacila komadiće u klozetsku šolju. *** Voda se obojila zelenkasto. Za to vreme, u kuhinji, buter je izgoreo. Uzela je tiganj, obmotavši prethodno ruku ivicom tunike, prebacila ga u sudoperu i pustila vodu, koja je zaprštala, padajući na usijanu površinu. Vratila se u sobu, sela na krevet sa kolenima skupljenim ispod brade i tiho zaplakala. Krevet je podrhtavao.


Slika


Ovo nisam ja pisala , ali mi je nesto najlepse sto sam nasla ...pa zasluzuje da svoj Blog otvorim upravo sa ovom pricom

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:16
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
KADA KIŠA PADA....

Svaki put, kada kiša pada....nedostaješ mi.Pokušavam , ne misliti o tome šta smo imali,šta smo mogli imati ...
Ne uspevam. Dok posmatram kišne kapi ,koji klize graciozno,polako i ulivaju se negde na sredini stakla prozora u jedan majušni potočič,koji brzo sklizne do dna...setim se tebe.
Pre nego sto stigne do dna, zablista dok se svetlo ulične lampe prelama na njoj.
Tako sam i ja ...zablistala, pored tebe na tren,samo na tren! Stvorila iluziju savršenstva s kojim nisam umela da održim korak.
Bio si moj jutarnji osmeh, videla sam te u peni tek skuvane kafe, na ulaznim vratima kao senku...
Dok si bio tu , sunce je umeo toplije da greje, noći nisu bili toliko mračni s puno sablasnih šumova.
Kad bi šetali i slučajno mi štikla u rupicu zapela, a ja se zateturala, držao bi me još jače s izgovorom ...tu sam, neću dozvoliti nikad da padneš.
Sećaš se ? Večerali smo , a ja umočila pomfrit malo više u kečap, pa se razmazala na ivici usne....sećaš se? Uzeo si salvetu , nagnuo se i kao malom detetu obrisao usta....prvo sam te iznenadjeno pogledala,a onda se smejala kao luda...a ti si samo onako usput rekao : volim te musavice mala....
Govorio si da sam bas ona koja je za tebe stvorena, ona koja tvoje nedostatke dopunjava, da sam....., da bila sam sve...
Do onog dana , kad si ležerno i bez valjanog razloga izšetao iz mog života.Ne osvrćući se zatvorio bučno za sobom ulazna vrata.Izgovor koji ni onda nisam shvatala,me i danas proganja. Znam de je detinjasto ,jer takvi razlozi ne postoje u reali ...ne mogu postojati i porušiti savršenstvo koju smo gradili, i izgradila do pola.....
Nije bilo svadje, vike , prebacivanja....zato ni dan danas ne mogu da shvatim, a možda nikad i neću....
A kad se prisetim te večeri užasno padala kiša.Stajala sam ispred prozora, kao i sada.Posmatrala kišne kapi koji su se nabijali na staklo i munjevitom brzinom stapali u potočiće,klizući se do dna prozora. Čula sam užurbane korake, a kroz zamagljeno staklo i umusano od kiše, ugledala sam siluetu ...ugledala sam tebe.Dotrčala do vrata , brzo otvorila a ti si uleteo stresući sa sebe kišne kapi po pločicama.Pomogla sam da skineš kaput i onda ugledala u tvojim očima nešto čudno.U prolazu si me poljubio u obraz,i dobacio :kako ti prošao dan?, -dok si za sobom zatvarao vrata kupatila.Ja stala na dovratak i viknula -super kao i uvek....jesi umoran , čekala sam te da večeramo?! Ćutao si ...ja se okrenula , i postavila sto....Čekala sam...dugo si se zadržao. Seo si , i čudno prećutao celu večeru. Ja sam prebirala viljuskom hranu po tanjiru ....osećala sam napetost, nervozu i čula sam previše tišine u vazduhu.Pred sam kraj večere si me pogledao , uzeo mi ruke u svoje dlanove i rekao: Večeras odlazim i neću dolaziti više.Izvini ....volim te ....
Odjednom me tišina koja je nastala počela da davi. Reči mi se zaledili u grlu...milion pitanja , a ni jedna da napusti usne. Video si da mi nije ništa jasno, pa si nastavio....previše, previše te volim. Ne mogu ...razumi me ,ne smem više...poleduću...nisi ti kriva...ja sam ....vezao sam se za tebe a nisam smeo...ne...a sad ne mogu da živim sa saznanjem , da ne mogu da se budim pored tebe.....izvini ....volim te.
Ustao si , poljubio me do tad najsnažnije, naj strastvenije...uzeo svoj mokar kaput i užurbano zatvorio snažno za sobom ulazna vrata.
Čula sam unutar sebe lomljavu...nešto poput pucanje bukve u ledenim planinskim noćima.Sablasni zvuk od koje ti se zaledi krv u venama a uši ogluve na momenat.Onda tišina.....Doteturala sam se do prozora....ni sama ne znam koliko sam tu stajala, ali kiša već prestala da pada...staklo se osušilo od vetra....ostali su tragovi malih potočića....
Od onda kad god kiša pada ja stojim pred prozorom i čekam da se pojavi neka silueta, čujem sitne užurbane korake, krenem prema vratima...onda , na polovini sobe stanem , vratim se do prozora ,koraci koji su bili pred vratima se udalje , a ja i dalje posmatram kako se stapaju kišne kapi u male potočice i u duši još uvek zaplačem.


Slika

By Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:19
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Krali smo vreme za nas

Slika

Stojim na ulazu,pod nadstrešnicom ispred kuće i gledam u stazu na kojoj su tragovi kišnih kapi u prašini.Hladna kiša se prikradala kroz noć.Razmišljam da li je moguća šetnja bez kišobrana. Posmatram tamne oblake,koje se prevlače kroz nebo i mešaju se sa sumrakom.Hladan vetar uporno duva i isteruje iz oblaka sitne kišne kapi. Zakoračim...krećem u noćnu šetnju. Osećam kako mi kapi klize niz lice, dignem glavu, zatvorim oči na tren. Nailazim na baricu, koju je kiša stvorila. Laganim koracima preskačem, povučem rukav jakne preko zglobova i ubrzam korake.I ako je napolju hladno od kiše i vetra,u sebi nosim onaj čudni, topli osećaj koji mi obuzima celo telo. Toplo sećanje na tebe ,na neke slike koje volim i rado im se vraćam,oživljavaju u sumrak...
Sećam se jednog našeg susreta,ovakvog kišnog jesenjeg sumraka,kada smo tako pripijeni, zagrljeni hodali. Naslonila sam lagano glavu na tvoje grudi, samo na kratko kao da sam htela od umora da predahnem. Čula sam ti srce kako lupa sve jače i sve brže kao da ga goni nešto.Tvoji nežni prsti koji su mi dodirivali lagano kosu, donosili su i meni i tebi vanvremenski spokoj. Nalazili smo se sami u polumračnoj sobi, osvetljenoj škrtom svetlošću ulične svetiljke, koja se probijala kroz rupice spuštene roletne.
Soba koja je tada bila naše utočište ceo svet se nalazio baš tada u njoj. Sva naša radost je bio taj susret, u toj sobi...Kratak , jedva dočekan, nas dvoje stisnuti u zagrljaj, poneseni strašću...
Bio je to susret dvoje koji se dugo traže u noći bez svetla, izbledelih tragova, nejasnih strahova, nadanja, strepnji, želja i čekanja...
Vreme nas je , ipak , uvek požurivalo negde, rušilo nam svaki sekund sreće stvorene na prostoru te sobe. Zvuci od spolja su se i pojačavali , a mi nismo ih želeli, samo smo želeli da budemo što duže sami, pripijeni jedno uz drugo.
Otkucaj sata jasno su se čuli,svaki otkucaj je bio kao ubod tupim nožem u srce...
Reč "moram" koju izbegavam da izgovorim u bilo kom vremenu ipak pogled na kazaljke me primorale..."Moram da krenem!"-izgovorila sam sam sa puno tuge u glasu. Škrte reči nisu nadolazile a bilo ih je ,obostrana želja da se baš tad kaže nešto lepo. I osmesi su nam se gubili kroz kratke poljubce, pa nam se činilo kao da se ljubeći opraštamo, kao da je ovo zadnji susret i ko zna da li ćemo se još nekad videti!
Odlazim prva do vrata , zastajem , poželela sam da kažem toliko toga...Umesto toga, žurno se vratim do tebe, zagrlim još jednom poljubim te nežno uz osmeh, blago dodirnem ti lice, samo da proverim da si sigurno tu , predamnom i da nije samo neki san...
Toliko toga bismo hteli , a tako malo nam se nudi...Zamnom u sobi ostaje samo miris kože, kose i parfema...pogled na krevet, izgužvana postelja gde su pre samo nekoliko minuta dva tela gorela...
Još uvek koračam polako , kiša istom upornosšću pada .Noć...tiha noć. Još me vuče želja za šetnjom.Osećam poznatu prazninu i kako mi nedostaje stisak tvoje ruke u mojoj. Osećam kako mi nedostaje tvoja ruka oko mog struka, blagi dodir po kosi i miris tvog parfema. To se sada samnom sećanje druži, uzalud se nadam da ćeš me iznenada stići. Osvrćem se i gledam u mrak.Ništa...Koračam sama , a bilo bi tako lepo koračati s tobom....

By: Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:21
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Cudna sudbina ......

Slika

Kako je cudna covekova sudbina...taman kad ti vec od samaranja gore obrazi,koje si usput vecinom dobio bez razloga,stane ispred tebe i pomalo cinicnim osmehom na licu ti pokaze na jedan ulaz ,cak sto vise
vuce te za rukav ,gura da udjes.
Kad se priblizis ,kroz otskrinuta vrata ,cujes muziku koju samo ti volis,kao da sviraju samo za tebe,melodije poznate od kojih ti prodje jeza kroz celo telo.
Nutka te : udji ,...udji slobodno ovde se ispunajvaju zelje,ne dobije svako priliku da mu se ispune.
Jos se kolebas ,ali ljudska radoznalost je kao mackina ...ne da ti mira...mislis ,samo cu da zavirim ,pa sta ima lose u tome?
Polako otvaras vrata ,a pred ocima ti se pruza milion razloga da zakoracis...Cekaj ! Ovo je kao restoran...Nije ti nista jasno. Primetis da je sala podeljena na dva dela. S jedne strane stolovi postavljen sa kraljevskom vecerom,svecama koje plamte u duginim bojama,kristalnim casama sa kojih se odbija svetlo svece na zidove ,stvarajuci prekrasne odsjaje.Svi stolovi su postavljeni pored prozora,sa predivnim pogledom . Pljuvacka ti se skupi u ustima...
Onda privuce ti paznju druga strana sale ,gde na stolovima ima obican karirani stolnjak bez kica i sveca a na stolu stoji samo casa limunade.
Sad ti se vec vrti u glavi...u cemu je fora? A Ona gospodja Sudbina stoji iza tvojih ledja i pokazuje ti na raskos. Sedi ...kaze umiljatim glasom ,vidi ima svega ....a tebi oci ostali zakovani na kariranom stolnjaku i limunadi.
A cena? Koja je cena? -pitas tiho ,skoro da sapces.
Aaaa ,pa znas sve ima cenu! Ali to se placa tek posle.-recen ona s jos cinicnijim tonom i smehom skoro da vristi od pakosti.
Predugo razmisljas...a ona vec tipka lepljivim prstima po stolu. Hoce da te zbuni...Napravis dva koraka prema raskosu...okrenes se i u njenim ocima vidis plamen zla,pakosti,cinizma ....
Shvatis da ako samo posegnes i prstom za taj primamljivi raskos,zakopala si sebe.Racun ce biti prevelik ,a ti ces ostati duznik celog ostatka zivota.Dzaba ces imati u ustima najlepse ukuse sveta,dzaba ces imati pogled od kojeg svima zastane dah...kad u srcu ces osetiti uvek stezanje i znaces ...duzan si celog zivota.
Trgnes se naglo,i sednes za sto sa limunadom. Zacudjeno te gleda,jesi poludela?-pita te.
Nudim ti sve a ti biras -nista? Urla ,skace ,ocima seva....a ti mirnim tonom saopstis:
Neka nemam pogleda na raj ,gledacu kroz pukotinu,neka necu ziveti uzivati u gozbi ,jer u stvari nisam ni gladna...od prevelikog putovanja samo sam ozednela. Ali cu uvek imati dostojanstvo ,mirnu savest i bolje da budem tu gde me trebaju svi ,nego da budem sama tamo gde me niko ne treba.
Ostala sam da sedim sa mojom limunadom ,sretna i zadovoljna a nek raskos nudi drugima ,jer ja nisam kupac za to.

By Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:25
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
KAD SE SRCE SLOMI...

Slika

Kada ispustimo čašu ili tanjir,sa jednom lomljavinom se raspadne u milion delova. kad se razbije prozor,pukne sto ili padne sa zida slika,sve to proizvodi snažnu i glasnu buku.Ali srce kada se slomi ne čuje se ništa...Ćuti...i želi da ga čujemo.Voleli bi da nam kaže nešto,da nam skrene pažnju sa toliko bola.Ako i ispusti neki glas,to je samo unutrašnji.Vrišti,ali ne čuje niko osom tebe.Toliko glasno,da ti zazvoni u ušima i zaboli te glava.Baca se u grudima kao jedna velika bela ajkula koja je zarobljena,cuje se kao urlanje mečke za otetim malim medvedom.Tako se to čuje i izgleda,drhti,urla kao razjaren zver u kavezu.Tako je to sa ljubavi-niko nije nedodirljiv! To je tako divlje i surovo,kao kad otvorenu ranu potopite u morsku vodu.Ali,kada se slomi on ipak ćuti.A ti samo urlaš iznutra,ali te niko ne čuje...

By Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:28
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
HEJ TI!

Slika

Ti ! Baš Ti, ubica ženskog srca! Tebi se obraćam! Ne okreći glavu , i ne pravi se da me ne čuješ! Znaš, da mrzim to! Hoću da me saslušaš, a onda ....onda idi i ne osvrći se !
Dozvolila sam ti , da ušetaš u moj život s rukama u džepovima.Ne dajući ništa a usput uzimajući sve...sve što se uzeti može. Srce,dušu, dostojanstvo, osmeh,....bio si gospodar mojih misli i vremena...
A šta si dao za uzvrat? Skoro pa ništa ! Lažem, ipak si mi dao nešto. Bio si velikodušan i poklonio si mi suze, besane noći, nemir, večiti osećaj krivice u duši ,koji me proždrao iznutra kao termiti .....
Svaki dan si uzimao, kidao deo po deo mene, sladio si se mojim suzama...bol koji si mi nanosio solio si omalovažavanjem ,gruboćom i ciničnim krikovima koje si ti nazivao - smejanjem.
Trpela sam...zašto? - I ja se pitam. Kažu ljubav ti zamuti pogledi čini da svet vidiš drugačije. Mene je oslepela, napravila budalu od mene! Što si me više povređivao , više sam te volela.
Ne, nije to bila ljubav! Sad sam već sigurna u to , samo želja....glupa ,nesebična želja da nekom pripadam. Nečija druga polovina.- Polovina čega?
-Glupost....svaki čovek je sam po sebi celina. A te polovine su izmislili dosadni pesnici, pevali isfrustrirani i razočarani pevači. A mi lakoverni ljudi, poverovali u stihove i note. Dozvoljavajući da se uživimo u tuđe sudbine,žalimo tuđe gubitke i plačemo na tuđem prokockanom životu.
Pogledaj me! Ravno u oči. - Šta vidiš? - Ništa ....sivilo...jesam li u pravu? Nekad su me zvali :"devojka sa modrim jezerima u očima"!
Jezero si presušio s tvojim rečima i delima, a meni ostavio hladno ,sivo i isušeno korito u očima.
Daj mi ruku ! Ne opiri se...pipni...,baš tu ! Ne osećaš ništa? E pa vidiš ni ja! Nekad je tu kucalo srce . Jurio ,udarao, čak se i čulo . Sad ? Kao umorni starac jedva ide, sat koji otkucava sve tiše i tiše...dok ne stane!
Pitaš se zašto ? O, ludo moja, pa zdrobio si ga,gazio po njemu,bacao u prašinu i trovao polako !
-Besan si ? -Neka ! - Dižeš ton? - Ne čujem te, ogluvela sam na tvoje histerije i optužbe. -Vidiš ? -Više ne drhtim,ne nerviram se i ne plačem. Stojim mirna pred tobom ,puna samopouzdanja ,koja sam skupljala ovih dana ,da ti u lice saspem : NE UMEM VIŠE DA TE VOLIM, PRETVORIO SI ME U KAMEN !
A sad ....idi ! Čuješ?! Kreni...i ne osvrći se više ! Neću da ti oprostim više nista, neću da molim i prosim za tvoju ljubav,pažnju i poneku lepu reč !
Ne! Činila sam to predugo i sve je usput izgubio smisao...
Treba mi mir...moram da se saberem ,da vratim osmeh ,koji si mi skinuo sa lica,da ponovo napunim jezerca, da pokupim krhotine svoga srca s puta.
Znam,trebaće mi vremena i truda da spojim i stavim sve na svoje mesto, ali ne žurim....vremena barem još imam ....
Još si tu?-Vreme ti je da kreneš !....Možda te tamo negde čeka neka...i nadam se ,iskreno se nadam ,da će te voleti barem upola kao ja, a Ti da ćeš je umeti ceniti i voleti više nego mene.....

Zbogom!

Autor: Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:30
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
JA SANJAM UVEK ISTI SAN

Slika

U snovima možeš da postaneš šta god poželiš,možeš da imaš sve,možeš da budeš bilo gde....Jednom si princeza ,jednom žena a možda i nečija ljubavnica.U snovima možeš ,baš sve! Ja svaku noć sanjam isti san...sanjam Tebe!
Stojim na nekom proplanku, opija me miris šarenih poljskih cveća.Lagani povetarac mrsi grane starog hrasta, koji tu stoji sam već godinama.Bosa gazim po mekanoj travi ,osećam nežni dodir na tabanima. Vetar mi lagano mrsi raspuštenu kosu,koju ovoga puta nisam skupila, samo zato sto ti tako voliš. Pogledom uprtim u daljinu ,spazim siluetu.Znam da si to ti.Znam ...jel je ovo moj san!A ja te čekam. Kako se približavaš,netremice te posmatram i shvatim, da si mi postao sve. Kad si me primetio u senci starog hrasta,požurio si prema meni. A ja sam samo stajala i čekala ... Gledala sam koliko si samo savršen! Raširio si ruke,a ja potrčala u tvoj nežni zagrljaj.Stegnuo si me,kao da ne želiš nikad da odem od tebe.Usne su nam se spojile u nežan poljubac sa puno buke.Lagano si me ispustio i uzeo u dlanove moje lice. Gledao me u oči snažno i duboko.Rekao si, da sijaju posebnim sjajem. Ali,nisi bio svestan ,da se one cakle samo kada tebe vide.Poljubio si me još jednom nežno,uhvatio me za ruke i rekao ,da krenem s tobom.Prsti nam se isprepleli...Laganim koracima si me odveo u senku starog hrasta.Skinuo si džemper i raširio po travi ,da sednem.Naslonila sam se na stari hrast,a ti si legao i spustio glavu u moje krilo. Prstima sam dodirivala tvoje lice,kosu i usne.Nežno ...što nežnije,da te slučajno ne povredim.Uzeo si travku i vrteo među prstima,zatim si mi dodirivao s njom lice. Podigao si se na laktove i poljubio me.Prvo nežno a zatim sve strasnije.Tela su nam gorela od čežnje,dok je sunce polako zalazio,drhtali smo jedni drugom u naručju.Poneo nas vrtlog strasti.Tvoji poljubci po mom telu su ostavljali vrele tragove...Zalazak smo odgledali zajedno,onako zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo.Šaputao si mi tiho na uvo,najnežnije reči,Sunce je polako nestao...Lagano si me digao u naručje,spustio ispred sebe i obuhvatio mi struk.Moje ruke su te grlile oko vrata,a onda ....odjednom tvoj stisak je postao blag,počeo si da nestaješ...Koliko god se trudila da te ne pustim ,nestao si.Ruke su mi ostale ispružene i prazne,odjednom mi je postalo hladno.Volim te ...samo sam prošaptala.
Probudio me prokleti sat,koji je neumorno zvonio i javljao da je svanuo novi dan. Nisam htela da otvorim oči...ne još! Želela sam da nastavim sanjati ovaj divan san,ali se raspršio kao mehurić od sapunice. Poželela sam da brzo prodje dan,da sto pre dodje noć i utonem ponovo u san. U san... gde te svaku noć čekam ,a ti uvek dođeš u moj zagrljaj....

Објавио: Nikita

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Bradpresto Pitt
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 12:42
Korisnikov avatar
*VIP*

Pridružio se: 26 Sep 2012, 08:21
Postovi: 35483
Lokacija: Zagreb

OffLine
Nikita je napisao:
JA SANJAM UVEK ISTI SAN

Slika

U snovima možeš da postaneš šta god poželiš,možeš da imaš sve,možeš da budeš bilo gde....Jednom si princeza ,jednom žena a možda i nečija ljubavnica.U snovima možeš ,baš sve! Ja svaku noć sanjam isti san...sanjam Tebe!
Stojim na nekom proplanku, opija me miris šarenih poljskih cveća.Lagani povetarac mrsi grane starog hrasta, koji tu stoji sam već godinama.Bosa gazim po mekanoj travi ,osećam nežni dodir na tabanima. Vetar mi lagano mrsi raspuštenu kosu,koju ovoga puta nisam skupila, samo zato sto ti tako voliš. Pogledom uprtim u daljinu ,spazim siluetu.Znam da si to ti.Znam ...jel je ovo moj san!A ja te čekam. Kako se približavaš,netremice te posmatram i shvatim, da si mi postao sve. Kad si me primetio u senci starog hrasta,požurio si prema meni. A ja sam samo stajala i čekala ... Gledala sam koliko si samo savršen! Raširio si ruke,a ja potrčala u tvoj nežni zagrljaj.Stegnuo si me,kao da ne želiš nikad da odem od tebe.Usne su nam se spojile u nežan poljubac sa puno buke.Lagano si me ispustio i uzeo u dlanove moje lice. Gledao me u oči snažno i duboko.Rekao si, da sijaju posebnim sjajem. Ali,nisi bio svestan ,da se one cakle samo kada tebe vide.Poljubio si me još jednom nežno,uhvatio me za ruke i rekao ,da krenem s tobom.Prsti nam se isprepleli...Laganim koracima si me odveo u senku starog hrasta.Skinuo si džemper i raširio po travi ,da sednem.Naslonila sam se na stari hrast,a ti si legao i spustio glavu u moje krilo. Prstima sam dodirivala tvoje lice,kosu i usne.Nežno ...što nežnije,da te slučajno ne povredim.Uzeo si travku i vrteo među prstima,zatim si mi dodirivao s njom lice. Podigao si se na laktove i poljubio me.Prvo nežno a zatim sve strasnije.Tela su nam gorela od čežnje,dok je sunce polako zalazio,drhtali smo jedni drugom u naručju.Poneo nas vrtlog strasti.Tvoji poljubci po mom telu su ostavljali vrele tragove...Zalazak smo odgledali zajedno,onako zagrljeni i pripijeni jedno uz drugo.Šaputao si mi tiho na uvo,najnežnije reči,Sunce je polako nestao...Lagano si me digao u naručje,spustio ispred sebe i obuhvatio mi struk.Moje ruke su te grlile oko vrata,a onda ....odjednom tvoj stisak je postao blag,počeo si da nestaješ...Koliko god se trudila da te ne pustim ,nestao si.Ruke su mi ostale ispružene i prazne,odjednom mi je postalo hladno.Volim te ...samo sam prošaptala.
Probudio me prokleti sat,koji je neumorno zvonio i javljao da je svanuo novi dan. Nisam htela da otvorim oči...ne još! Želela sam da nastavim sanjati ovaj divan san,ali se raspršio kao mehurić od sapunice. Poželela sam da brzo prodje dan,da sto pre dodje noć i utonem ponovo u san. U san... gde te svaku noć čekam ,a ti uvek dođeš u moj zagrljaj....

Објавио: Nikita

Uffff koja lijepa noveleta,romanticna,bravo Nikita,bravo,davajjj jos,,,,,


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 08 Dec 2012, 23:18
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Hvala Bred [ccc3.gif]

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Nikita
Post  Tema posta: Re: NESTO MALO PAUCINE...  |  Poslato: 09 Dec 2012, 03:22
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:44
Postovi: 7811

OffLine
Praznina


Zastrašujući prazan dodir je , kad udješ u jednu kuću ,koja kao da je prepuna ljudi koje voliš,a u stvari zatekao si je potpuno praznu.Čak je i nameštaj negde nestao.Obilazis okolo, od sobe... do sobe,čujes eho svojih potpetica na podu.Glas ti se odbija od praznih zidova,gde se još naziru konture ,nekih slika i ramova,poput tragova krede na betonu oko ubijenog čoveka...Tada shvatiš... Otišao...Njega više nema....

Nikita


Slika

_________________
Ponovo imam potrebu da ćutim.
Jer ono što najlepše umem da kažem više me ne zanima.


Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 25 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker