Djelovala je tako obično.
Kad biste ju vidjeli na ulici, u trgovini, kinu, kafiću, nikad ne biste pomislili to o njoj.
Išla je na posao, crnčila cijeli dan u nekoj kancelariji, jela g**na kao i svi ostali jadnici u toj ogromnoj korporaciji, smješkala se ponizno šefu i šefovim šefićima.
Davili su ju svi redom. Tko god je htio.
Od starih baba u liječničkim ordinacijama koje su nekako uvijek baš njoj željele ispričati sve o svojim preslatkim unucima do obiteljskih davitelja koji su na raznim svadbama, krstitkama, karminama uvijek njoj objašnjavali svoj smisao života.
Muž ju odavno više nije doživljavao kao ženu. Ženu u pravom smislu riječi. Doživljavao ju je samo kao nekoga s kime dijeli prostor i vrijeme. Netko tko se brine da je stan čist, rublje oprano i ručak skuhan. Jednom mjesečno, ako je baš bio dobro raspoložen, velikodušno joj je priuštio seks. Mada nije pravilo da je bilo čak i jednom mjesečno.
Podstanari joj nikad nisu plaćali na vrijeme a kad bi odlazili redovno su ostali dužni za režije uz obećanje da će platiti. Nikad ne bi.
Stare školske prijateljice su već odavno znale da je ona ta koju će pozvati na kavu i satima joj plakati na ramenu zbog nekog jebača koji ih je tako grozno izgazio, upropastio im brak, potrošio pare i nestao bez pozdrava.
Nikad nikome nije bilo jasno kako je sve to podnosila.
Uvijek bezbrižna, nasmiješena, uvijek s tom lepršavom lakoćom postojanja.
Uvijek tako postojano sretna i staložena. Uvijek tako blaga, nježna, osjećajna i obazriva.
Nevjerojatno uravnotežena osoba.
- Blago tebi. Ti imaš taj neki urođeni unutarnji mir, tu nevjerojatnu ravnotežu.- govorili bi joj.
Samo se blago smješkala. Svojim blaženim ravnotežnim osmjehom.
Kad je ušla u njihov tajno unajmljen ljubavnički stan, on ju je već čekao spreman. Sjedio je go na podu.
Prišla mu je brzo i zagledala se u njegove oči.
Trajalo je to možda minutu a onda su joj ruke poletjele.
- Đubre! Gade! Gnjido! g**no jedno!
Njeni šamari su padali po njegovom licu jedan za drugim.
- Svinjo odvratna! Kretenu! Ljigo!
Svakim novim udarcem, osjećala je kako se bijes u njoj oslobađa sve više i više.
Udarala ga je sve jače, glava mu je letjela lijevo pa desno.
Dlanovi su je pekli a to ju je još više razbjesnilo.
Počela ga je šutati nogama.
- Ti smeće jedno ogavno! Crve! Pederčino! Smradu obični!
Dahtala je od bijesa. On je na podu dahtao od bolnog zadovoljstva.
Zgrabila ga je za kosu i pljunula mu u lice.
- Marš u sobu, stoko!
Podigao se s poda. Odvalila mu je strašnu šamarčinu.
- Na koljenima! Puzi, gnjido!
Puzao je do spavaće sobe dok ga je ona šutala nogama.
U sobi, na krevetu, spremno je čekao bič.
Zgrabila ga je dok se on potrbuške bacio na krevet.
Počela ga je bičevati bez milosti.
Najgore psovke i vulgarnosti izlazile su iz njezinih usta.
Osjećala se tako dobro. Tako jebeno oslobađajuće.
Sjedili su na podu pokraj kreveta i dijelili jednu cigaretu.
- Danas ti je duže trebalo. Duže nego inače. - otpuhnula je dim u plafon.
- Loš dan na poslu. Ustvari loš cijeli tjedan. - rekao je mirno uzimajući cigaretu iz njezine ruke.
Pogledala ga je iskosa. Leđa su mu bila sva u crvenim prugama. Kako je uopće sjedio na dupetu?
- Sranja se samo gomilaju i ne vidi im se kraja.- povukao je dim duboko u pluća.
Šutjela je. Nije imala volje za razgovorom o sranjima.
Osjećala je spokojstvo i htjela je uživati u njemu.
U tom predivnom osjećaju oslobođenja i smirenosti uslijed izbačenog bijesa, frustracije, nervoze i stresa.
U toj savršenoj ravnoteži.
- Znaš, htio bih da probamo nešto novo.
- Rekla sam ti da neću ništa bolesno. Samo normalno. Meni treba da te mlatim, tebi treba da te se mlati.
- Znam. Ali to mi više nije dovoljno.
- Zašto? Zbog čega?
- Stigla je direktiva odozgo. Drugi tjedan moram otpustiti 100 ljudi.
- Kvragu.
- Želim da mi se pokakaš u usta.
- Molim? Ne dolazi u obzir. Prebolesno je!
- Među tih 100 si i ti.
- U redu. Učiniti ću to.
To će biti savršena ravnoteža za oboje, pomislila je...

Macko kada bi ovi muski znali kakav talenat imas ziva nebi ostala
uhhhh imas glas toliko dobar da ja kao zensko i taj greh bi ucinila sa tobom
Ljubi Danijela

ljubi tebe tvoja ema

Od kad nisam svraćala,naucih puno pametnih stvari
Evo da podelim s vama,
ne znači da ćeš biti sretan ako radiš ono što voliš
salama, majoneza, topli kruh i kola jesu lijek za tugu
nije toliko strašno polizat što si posro
seks nije beznačajna stvar
najbolji prijatelji jesu žene
trebaš slušati mamu
u redu je imat 40 u guzici i smijat se prdenju i kakenju
smiješ patiti zbog ljubavi
ne biraj neutabane puteve, postoji razlog zašto niko nije krenuo njima
ne daj priliku luzerima, oni ne znaju šta će sa njom
djevojčice se uvijek sređuju za dječake, nikad za sebe
jednakost polova je glupost
ljudi će te radije slušati ako si napucana
učenje na tuđim greškama je ispričnica za being p**ka
u redu je biti asocijalan
ne propuštaš ništa ostajanjem doma vikendom naveče
ne druži se s ljudima koji nemaju poroka
izbjegavaj štrebere
nikad ne slušaj ljubavne savjete
tračanje je pogrešno
velike sise su super
jebeš ljude koji istetoviraju pandu preko pola podlaktice,
jebeš ljude koji su graciozni,
jebeš ljude koji se ne ukapaju sladoledom,
jebeš ljude koji ne gube vrijeme,
jebeš ljude koji ti nikad nisu na sto bacili kesu smrdljivih govana koja su njihova prošlost,
jebeš ljude koji nisu pogriješili,
jebeš ljude koji nisu rušili stolove i povraćali i pišali u parku i plakali da ih svi vide,
jebeš ljude koji se ne ugrizu za jezik,
jebeš ljude koji ne kasne,
jebeš ljude koji polovici generacije ne znaju imena,
jebeš ljude koje možeš opisati u pet riječi,
jebeš ljude bez poroka,
jebeš ljude koji su se plašili rizika,
jebeš ljude koji ne znaju podnijeti kritiku,
jebeš kompetitivne ljude,
jebeš ljude koji se nikad nisu izgubili,
jebeš ljude bez iskre,
jebeš veze bez žara,
jebeš ljude koji se ne uzbuđuju,
jebeš ljude koji su kul,
jebeš ljude koji se plaše.
jel sam zaboravila nesto