...hotju..sto netju..ko da nikad nisam.. ...



... ...

Opipaj mi vršcima svojih prstiju Venerin brijeg,
malo ružičasto ispupčenje...
pa prijedji preko linije života u koju sam te utkala da bismo ostali skupa
bar tu, na dlanu.
Pogledaj mi liniju srca
vijuga podno brežuljaka prstiju...baš vijuga
a ja se uopće ne pitam zašto i dokle
jer znam da joj pravila ne služe i da pravilima ne podliježe.
u ovu malu udubinu dlana ostavi mi pečat sebe
ja ću dlan čvrsto zatvoriti
kao što bih mogla tebe ostaviti zatvorenog na onoj prvoj liniji
liniji života jer je život to tražio bez dozvole

_________________

Opalaaa,zemke,,,eroticno eroticno,ajde ti tamo napisi erotsku pricicu,pokazi kak se to dela,,,hahahahh,bravoooo

Često sam kao mala maštala što ću biti kada odrastem. Najviše me privlačilo biti fudbaler,lopov ili direktor(sto ti doje na isto), a kad ono na kraju završim u uredu sa babom sa migrenama, kolegom sa tikom koji svakih 10 sec ispusti zvuk sličan prdežu samo s suprotne strane. Šef mi ima 50 godina i živi sa starcima jer je tako sjeban da ne može naći pičke ni u bordelu, a vrhunac dana mu je *ebati mene sa glupim zahtjevima.
Danas naiđem na stranicu JobPredictor i upišem podatke što ću raditi kad ostanem bez posla (puj puj daleko bilo) i evo što izađe:
Hey thanks for your query, I have checked out everything about you and I predict that your ideal job Ema is a Prostitute. Good luck in your new career.

I što nakon ovoga reći ...nije loše biti jeben za pare... mislite?

_________________

...ovo ko uputstvo za upotrebu...
...kud ne napisa ranije..bar bi znao sta treba da radim.. ...






...maa ti vredis svaku paru...
...nego..kolko uzimas za ruke...

...da znam kolko da ponesem novca.. ...

sto vise das,manje se sramotis

_________________

Знао сам... Хвала ти за причу, иако је тако тврда.
Можеш ли некад, само за мало, да одложиш штит, да скинеш оклоп?
Овако се не можемо загрлити. Звекнуће оклоп у оклоп.
Дивна си, лепото. Глатка као беба.
Влажан пољубац.
М

Mad,znaš li onaj osjećaj kada ti trnci protrče tijelom, svi do jednoga u hihotu i vrisci, nagužvaju se oko tjemena, a mala brdašca na tvojoj koži podignu zastave? To se zove čitati tebe

_________________

Budući da konstantno bivam provocirana od nekih ovdje vezano za veličinu željela bi da nešto objasnim:

1. 7cm je dovoljno da stvori život
2. 7cm je dovoljno da držiš ruku u gaćama dok sjediš na kauču i češkaš se
3. 7cm je dovoljno da kupuješ gaće na predškolskom odjelu
4. 7cm je dovoljno da pojebeš najpijaniju i najčoraviju babu
5. 7cm je dovoljno da budeš najveći jebač u virtualnom svijetu !
Ma 7 je super broj
7 veličanstvenih
7 svjetskih čuda
7 smrtinh grijeha
7 dana
7/39
Svašta ta sedmica može
decki,bez nervoze,ostavite sliku sa svojom sedmicom,necemo se smijati(jel tako cure)...msm ljepo bi došla slika da dočara stvar

_________________

Djelovala je tako obično.
Kad biste ju vidjeli na ulici, u trgovini, kinu, kafiću, nikad ne biste pomislili to o njoj.
Išla je na posao, crnčila cijeli dan u nekoj kancelariji, jela g**na kao i svi ostali jadnici u toj ogromnoj korporaciji, smješkala se ponizno šefu i šefovim šefićima.
Davili su ju svi redom. Tko god je htio.
Od starih baba u liječničkim ordinacijama koje su nekako uvijek baš njoj željele ispričati sve o svojim preslatkim unucima do obiteljskih davitelja koji su na raznim svadbama, krstitkama, karminama uvijek njoj objašnjavali svoj smisao života.
Muž ju odavno više nije doživljavao kao ženu. Ženu u pravom smislu riječi. Doživljavao ju je samo kao nekoga s kime dijeli prostor i vrijeme. Netko tko se brine da je stan čist, rublje oprano i ručak skuhan. Jednom mjesečno, ako je baš bio dobro raspoložen, velikodušno joj je priuštio seks. Mada nije pravilo da je bilo čak i jednom mjesečno.
Podstanari joj nikad nisu plaćali na vrijeme a kad bi odlazili redovno su ostali dužni za režije uz obećanje da će platiti. Nikad ne bi.
Stare školske prijateljice su već odavno znale da je ona ta koju će pozvati na kavu i satima joj plakati na ramenu zbog nekog jebača koji ih je tako grozno izgazio, upropastio im brak, potrošio pare i nestao bez pozdrava.
Nikad nikome nije bilo jasno kako je sve to podnosila.
Uvijek bezbrižna, nasmiješena, uvijek s tom lepršavom lakoćom postojanja.
Uvijek tako postojano sretna i staložena. Uvijek tako blaga, nježna, osjećajna i obazriva.
Nevjerojatno uravnotežena osoba.
- Blago tebi. Ti imaš taj neki urođeni unutarnji mir, tu nevjerojatnu ravnotežu.- govorili bi joj.
Samo se blago smješkala. Svojim blaženim ravnotežnim osmjehom.
Kad je ušla u njihov tajno unajmljen ljubavnički stan, on ju je već čekao spreman. Sjedio je go na podu.
Prišla mu je brzo i zagledala se u njegove oči.
Trajalo je to možda minutu a onda su joj ruke poletjele.
- Đubre! Gade! Gnjido! g**no jedno!
Njeni šamari su padali po njegovom licu jedan za drugim.
- Svinjo odvratna! Kretenu! Ljigo!
Svakim novim udarcem, osjećala je kako se bijes u njoj oslobađa sve više i više.
Udarala ga je sve jače, glava mu je letjela lijevo pa desno.
Dlanovi su je pekli a to ju je još više razbjesnilo.
Počela ga je šutati nogama.
- Ti smeće jedno ogavno! Crve! Pederčino! Smradu obični!
Dahtala je od bijesa. On je na podu dahtao od bolnog zadovoljstva.
Zgrabila ga je za kosu i pljunula mu u lice.
- Marš u sobu, stoko!
Podigao se s poda. Odvalila mu je strašnu šamarčinu.
- Na koljenima! Puzi, gnjido!
Puzao je do spavaće sobe dok ga je ona šutala nogama.
U sobi, na krevetu, spremno je čekao bič.
Zgrabila ga je dok se on potrbuške bacio na krevet.
Počela ga je bičevati bez milosti.
Najgore psovke i vulgarnosti izlazile su iz njezinih usta.
Osjećala se tako dobro. Tako jebeno oslobađajuće.
Sjedili su na podu pokraj kreveta i dijelili jednu cigaretu.
- Danas ti je duže trebalo. Duže nego inače. - otpuhnula je dim u plafon.
- Loš dan na poslu. Ustvari loš cijeli tjedan. - rekao je mirno uzimajući cigaretu iz njezine ruke.
Pogledala ga je iskosa. Leđa su mu bila sva u crvenim prugama. Kako je uopće sjedio na dupetu?
- Sranja se samo gomilaju i ne vidi im se kraja.- povukao je dim duboko u pluća.
Šutjela je. Nije imala volje za razgovorom o sranjima.
Osjećala je spokojstvo i htjela je uživati u njemu.
U tom predivnom osjećaju oslobođenja i smirenosti uslijed izbačenog bijesa, frustracije, nervoze i stresa.
U toj savršenoj ravnoteži.
- Znaš, htio bih da probamo nešto novo.
- Rekla sam ti da neću ništa bolesno. Samo normalno. Meni treba da te mlatim, tebi treba da te se mlati.
- Znam. Ali to mi više nije dovoljno.
- Zašto? Zbog čega?
- Stigla je direktiva odozgo. Drugi tjedan moram otpustiti 100 ljudi.
- Kvragu.
- Želim da mi se pokakaš u usta.
- Molim? Ne dolazi u obzir. Prebolesno je!
- Među tih 100 si i ti.
- U redu. Učiniti ću to.
To će biti savršena ravnoteža za oboje, pomislila je...

_________________