Priča mi moj kolega.
Imam ja komšinicu koja ne ko da joj je od zlata.
A dobra je ko dobar dan.
Kaže on njoj – Sanjo sam da te guzim neku noć.
A ona sva važna (a drago rospiji, znam) – To i možeš samo sanjati.
On njoj, onako iskreno - Što se mene tiče ti si jebana(meni je jednom netko rekao za ovlaš poljubac u ugao usana-što se mene tiče ja sam te ljubio,ha)
E sad.kolega se razvodi,priča kao ništa nije bogom dano, utrnula strast, ona se više ne trudi, on već zna i kako joj sljepoočnica miriše i eto fali mu izazov,mada znam da a on osim kompjutera održava i šeficu u firmi.Kaže on meni,htedoh sinoć nenajavljeno banut kod tebe na kavu.Ljudi moji,ako išta mrzim to je nenajavljen gost,sve mislim da će mi zateći lavor sa natopljenim grudnjacima u kupaoni, frižider bez sira i domaćicu(mene, nije keks)u muškim boksericama.
Ja mu rekoh,to što imam živaca saslušati tvoje jadikovke ne znači da možes dolazit kad ti se digne.
Čovjek ti pokaže kitu, a ti bi odmah da je pušiš.
Misliš,čovjek ti da prst, a ti bi ruku?
Ma da, ali to je olinjala misao,skužio si što sam htjela reć.
Čudni su dečki kad u srednjim godinama pomahnitaju i postanu vona bi 25.E dragi moji da bi bili ko da vam je 25,trebalo bi i da vam se diže ko da vam je toliko,no o dizanju drugi put.
Oblačim svoj novi uskostručni kaputić i odoh u raspamet,dosta kancelarijskog posla za danas.