|
Autoru |
Poruka |
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Ima jedno mesto..Tamo negde, izmedju jave i sna..imedju zemlje i neba..kise i sunca..Tamo iza duge.. Mesto..samo moje i tvoje..Sagradismo tu nase tajne odaje, zidove obojismo u ruzicaste boje ljubavi, a ispred, u hladovini procvetale lipe od srebrnih niti ceznje i snova ispletosmo ljuljasku za dvoje....Za mene i tebe...I bili smo srecni na tom nasem mestu..U nasem tananom svetu..Znas, tu smo sve mogli..I ono nemoguce..Tamo nije bilo granica koje nas sputavaju, nije bilo prepreka koje je tesko proci..tamo je sve bilo moguce i dostizno..Dovoljno je bilo samo zatvoriti oci i prepustiti se mislima da nas vode i srcima da zajedno kucaju.. I ko zna koliko bi jos ostali u tom svetu stvorenom samo za nas dvoje, srecni i nitima zajednickih zelja spojeni, da se nepozvan nije odjednom pojavio on...Razum..Usetao je kao neprijateljski vojnik na nasu teritoriju..Borba je bila duga i mucna...Borila su se srca i duse protiv njega..Ali je pobedio..Smelo i hrabro smejao mi se u lice, likujuci..On..razum, moj i tvoj..odneo je pobedu nad nasim zeljama i snovima..I rasprsilo se sve..Spalio je nase male odaje do temelja..Sve je mirisalo na garez i dim..Ruzicaste boje nasih zidova poprimile su neku ruznu sivkastu boju..Pokidana je cak i ona ljuljaska ispod lipe..Poderane niti tuzno su visile lelujajuci se pod naletima vetra...Otisao si..I ja sam otisla..Ostali su samo kamadici polomljenog stakla,nedogoreli sruseni krov, prozori i vrata..nasih odaja..Ostali su da secaju na jednu neispunjenu zelju, nedosanjane snove, neostvarenu ljubav..Ostali su da prkose vremenu i razumu..Da prkose nama..I da se smeju nasim srcima koja su izgubila svoju bitku..Da se smeju nama...Kukavicama... Neka , nek mi se smeju..i treba..Ali opet,Svratim ponekad tamo..Nedostajes mi..Ocekujem , nadam se..nadam se da i tebi nedostaje nas tanani svet i da cemo se opet jednom sresti tu na zgaristu nasih snova..Nema te..A ja te i dalje cekam..Hodam bosonoga po slomljinim parcicima stakla, zarivaju mi se u kozu..boli...Ali mnogo vise boli cinjenica da vise nema nas..I boli sto sam i sama kriva za to...Onda..kad je trebalo da biram..onda kada su razum i srce vodili rat..Ja sam pustila razum da pobedi...Da pobedi i moje i tvoje srce..Zato sto sam kukavica..
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
********
Na bezbojnim,krhkim nitima samoce, Nanizane noci,ko bisera djerdani, biser po biser slazem i brojim, u nadanju da ce , doci bolji dani
Dugacka je niska,a tanane niti ko da ce se svakog trena pokidati, od tereta dugih ,samotnih noci, i cekanja zalutalo srce da se vrati..
*******
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
''Ljubavi,u mome srcu postojis Mesto gde nikada ne idem,tamo spavas Ljubavi,koliko treba mi vremena Koliko da te zaboravim,kad mi falis''
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
''Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini. Kao nad morem surim krik galeba što odleće pred dolazak oluje u veče punu briga. '' ..Da..pokusavala sam da te zauvek na cuvanje predam zaboravu, ali secanja, svakoga jutra iznova su te ostavljala na mom pragu...okrecem glavu, ne zelim da vidim, ne predajem se..necu..mogu ja to..znam, jaka sam..tako kazu..ali ponekad..umorna od borbe sa samom sobom..bas kao sto sam i sada....knedla zastane u grlu, suza me u oku zagolica..a ja..ja je pustim da slobodno klizi niz moje lice..i prepustim se..mislima o tebi
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Hiljade razloga je da te zauvek izbrisem iz svojih secanja....ali uvek i jedan vise..da te se svakoga dana ponovo setim
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Zivot nam nekad mozda pruzi i drugu sansu..Da ispravimo greske, nastavimo zapoceto, da skupimo snagu ,vratimo veru i krenemo napred.....Da..zivot to cini..Ali ti..ti ne.. Znas,imala sam nekad srce..Dala sam ga tebi...Imalo je u njemu i previse ljubavi..Ono sto mi je nedostajalo je 'petlja''..ili hrabrost..kako god.. Plasila sam se..Previse puta sam padala..Previse puta poderala ''kolena'' i previse je bolelo..Bojala sam se da ostavim sve..i da krenem daleko..u susret tebi..Bojala sam se da cu se opet saplesti..A ovaj put..necu imati ispruzene ruke svojih najblizih koji ce mi pomoci da ustanem opet, koji ce mi ocistiti poderana ''kolena'' i ljubavlju leciti ogrebotine dok ne zacele.. Bojala sam se..Bojim se i dalje..Strah je isti kao nekad..Ali je moja ljubav mnogo veca..Iz dana u dan raste kao nadoslo testo preteci da svakoga casa ''prekipi'' preko rubova moje duse i raspline se dok me ne ugusi.. Da..plasim se..A jos vise me plasi saznanje..da te nikada vise necu videti..da te necu osetiti...i da necu cuti ono ''hej mali''.. Plasi me koliko boli to sto mi nedostajes.....A znam ja sam svoju sansu prokockala..To me ipak najvise plasi...
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Lutali smo cini mi se citavu jednu vecnost..trazeci se u tudjim licima u slucajnim prolaznicima...trazili smo se u lavirintima beznađa ... ...Trazili smo se a nismo ni znali da trazimo se..Ali smo gazili napred korakom cvrstim i nadali se..Ocekivali da cemo se prepoznati po pogledima ... osmesima ... u prolazu ... dozivali smo se tisinom ... sanjali budni...tumarali kao beskućnici ljubavi ...pokrivali se nebom u neka jutra sanjiva ...umorni snevali pod oblakom ceznje.... i nasli se konacno u vrtlozima ovog cudnog vremena...TI I JA..Istok i Zapad, Jing i Jang..Java i San..Noc i Dan...Sveta dva potpuno razlicita na trenutak u jedan spojeni.. A onda...ne znam ni sama kako i zasto..ne znam zbog cega ni kada tacno..onda kada smo najvise bili ponosni na svoje pronalazenje..Izgubili smo se dusooooo.....
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
TREBAS MI
Kako da ti kazem koliko trebas mi Cutim... jer ne postoji rec osecanja da opise ruku da zameni ni mirom dusu da oplemeni... Trebas mi... Dok sakrivam zelju,orobjlujem strast u ovoj besanoj , beloj noci dok opet mislim samo na nas Trebas mi.. da nezno dotaknem usne tvoje i tiho sklopim oci da uhvatim ceznjivi pogled u mraku da osetim te u ovoj noci.. Hladno je...Trebas mi Pusto je...falis mi.. Nema te..i znam da neces doci..... Sve znam al jedno ipak ne.. ne znam kako cu bez tebe moci...
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
Gledam kako se, kao kula rusi polako jedan san, Cutim a on i magli nestaje zapocet i jos ne dosanjan.. Vetar ga pokida i slomi kao sa stabla mladu granu odnese ga besna oluja nemira i ko zna na koju ode stranu.. Hej ti vetre i ti olujo.. ne dirajte nocas moje snove ne rusite ih jer nemam snage da opet pocinjem neke nove.. Mesece sto si se iza oblaka skrio, prijatelju bar ti nesto ucini ti si mi svedok nocima bio kako sam snove tkala u tisini.. Ne mogu vise, snage ponestaje zasto sve oluje mene zadese posmatram nemo dok san mi nestaje negde daleko bez broja i adrese..
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
Julia
|
|
Kad porastem biću kengur
Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17 Postovi: 6498
|
_________________ Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!
|
|
|
|
|
|
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 185 gostiju |
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
|
|
|