kad se nekad, sasvim slučajno sretnemo,
zastat ćemo, gluhi i slijepi
izgubljeni
zjenice će otplesati još jedan ples u ime svih onih poljubaca,
strasnih i nježnih, nekad skoro bolnih,
uzdaha i vlažne posteljine,
muklih grcaja
onoga što je moglo biti.
burnih svađa i trijumfalnih mirenja
izazivačkog smijeha i suza potpunog predavanja
pokušaj osmijeha će ostati zaleđen još na početku,
jer ćemo znati da bi nam usne htjele nešto drugo.
zrak oko nas će nenadano prorijediti,
a onda se naglo skupiti u grlima… koja neće biti u stanju iznjedriti pozdrav.
mislit ćeš o toplini mojih usana,
ukusu mene,
mekoći kože.
pitat ćeš se koliko topla može postati pod tvojim dlanovima
i koliko ću se izviti, negdje na samom kraju.. ..
ja ću čuti kako podmukla žudnja
iz samog dna stomaka, pijano diže glavu i proteže se
zabijajući kandže negdje duboko, duboko u meni.
a onda ćemo pobjeći.
svako na svoju stranu.
![[flower.gif] [flower.gif]](./images/smilies/flower.gif)