Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Apr 2024, 21:06


Autoru Poruka
Вучица
Post  Tema posta: Re: Ljubomora i posesivnost  |  Poslato: 30 Apr 2013, 15:20
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Нисм љубоморна на моју жалост,
а коштало ме је превише [boredsmiley.gif]


Vrh
sosa
Post  Tema posta: Re: Ljubomora i posesivnost  |  Poslato: 08 Maj 2013, 20:07
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Maj 2013, 23:36
Postovi: 464

OffLine
Poriv koji ume da napravi pakao od zivota,izjeda iznutra,unistava sve oko sebe,i na kraju osobu koja to oseca.Ne dozvoliti joj da se razmahne,korak je deli od mrznje ..

_________________
Dok ti spavaš neprijatelj ne spava. Zato spavaj što češće i što duže, nek' neprijatelj crkne zbog nesanice.


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Ljubomora i posesivnost  |  Poslato: 13 Sep 2013, 15:14
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Ljubomora kao stil življenja


Slika



Ljubomora je čitava strategija načina kako pobeći svom strahu od gubitka, osiromašenja i suočavanju sa doživljajem bezvrednosti. O njoj se ne priča nikome, mada ljubomoran čovek uvek ima aromu svoje ljubomore. Možete je osetiti u pogledu, u sumnjičavom propitivanju, zamišljenoj odsutnosti i kroz stisak pitbula u odnosu. Kad osećate da vam nedostaje daha u odnosu, to je pouzdan znak da vas guši ljubomora. Kad ste opsednuti iz minuta u minut sa svojim partnerom i kad je tu i kad nije tu, to je pouzdan pokazatelj da ste ogrezli u nezdravoj ljubomori i posesivnosti, bez obzra što je ukrašavate rečnikom ljubavi. Smešno je insistirati da vam neko kaže da vas voli. Ljubav nije reč. To je akcija u odnosu na ovaj ili onaj način. Ali vi želite da vas neko kroz iluziju reči nahrani potrebom za ljubavlju. To je uzaludno nastojanje. Znate li zašto su mase ljudi gladne ljubavi? Zbog pogrešnog razumevanja šta je ona. Ljubav nije uzimanje. Ko god je prosi, ne dobija je, jer smisao ljubavi je davanje sebe. Obično svi prose ili čak zahtevaju da budu voljeni, nesrećni što ne ostvaruju svoju nameru. Nezadovoljni, jure iz odnosa u odnos tražeći ljubav.Mnogi rezignirano zaključe da ona u životu ne postoji i nastave život stvrdnutog srca.Ljubomora je poseban vid prosjačenja ljubavi. Opsednutost izvrnutom potrebom za ljubavlju se pretvara u pravu bolest duha koja se zove paranoidna ljubomora. To je vrhunac sumnje da partner vara ili da neko hoće da ga preotme, kad u realnosti uopšte ne postoje povodi za takve sumnje. Naravno, postoji i opravdani strahovi da će ptica ljubavi odleteti u tuđi kavez. I jedan i drugi način, najviše su pogubni za zdravlje onoga ko manifestuje ljubomoru. Tužno je to kad energiju ljubavi bespoštedno rasipamo na ljubomorna proganjanja i opsednutost partnerom.
Možda je to jedinstvena šansa da kroz razumevanje šta je ljubav i potreba za ljubavlju preobrazite svoj život u atmosferu voljenja. Ne postoji drugi način. Shvatite, svetom vlada planetarna zabluda kad je u pitanju njen smisao. Otud toliko destruktivnosti oko nas. Svi se otimaju da je zadobiju. Niko ljubav ne živi. Čast, naravno izuzecima. Ako ste u potrazi za nekim ko će vas voleti, vi pripadate armiji destruktivnih ljudi. Ako vas život boli sigurno ste svoje srce zaogrnuli ogorčenjem i nepraštate li, nepraštate. Niste vi krivi za zabludu po kojoj živite, ali vi ste odgovorni. Svi su nas učili da se ljubav osvaja, da se skuplja, a ne da se neštedimice daje, od roditelja, prijatelja, do pesnika. Na polju takozvane ljubavi vlada hiperinflacija. Muzika je kao njoj posvećena, a opeva posesivnost, plakanje i suze, rivalstvo i ljubomoru. Romani i filmovi umesto glorifikovanja ljubavi, akcentiraju nasilje među polovima.Marketing je u službi njene zloupotrebe. Svi pričaju o surogatima ljubavi, ne prepoznavajući njen pravi smisao. Sve su to pouzdani znaci nezdravog shvatanja kako se do nje dolazi. Otud hiperinflacija. Kao što novac nema nikakvu vrednost u vremenima ekonomskog kolapsa, tako ni sve te manifestacije nazovi ljubavi nemaju svoju istinsku vrednost. Novac, moć i slava su zamena za nedostatak umeća voljenja.To su očajnički indirektni ciljevi ostvarivanja ljubavi.Dok grozničavo krčimo puteve za sticanje novca, postizanje slave i zadobijanje moći, mučimo se na tim putevima rivalstvom, takmičenjem i ljubomorom. Ceo život može proteći, na tom uzaludnom putu. Šta vrede sva naša osvajanja ako ne posedujemo istinsku vrednost, samopoštovanje sebe koje u sebi ima dijamantsku postojanost.
Zamislite tu lepotu življenja. Nema nikog oko vas, svi su negde otišli u potrazi za ljubavlju, a vam je lepo sa samim sobom. Ne muči vas čežnja za nekim drugim. Nema napetosti. Perete posuđe i usisavate stan dok napolju vri od obilja mogućnosti, a to vas ne dotiče. Vi uživate u percepciji čistoće i reda oko vas i očekivanju zaslužnog odmora koji vas očekuje. Usmeravate svoju pažnju na potrebe vaše dece kojoj pomažete dok uče i znate da to mnogo više vredi od manipulativne vrednosti nečije hvale i priznanja kako ste neodoljivi ili korisni svetu. Ambicija da postanete priznati , slavni ili da dokažete da ste neophodni svetu muti vašu moć ljubavi prema sebi i svojoj okolini. Čini vas nespokojnim i nestrpljivim da osvojite okolinu, dok ustvari gubite nit ljubavi sa okolinom u kojoj već jeste. Dok je vaš voljeni partner na službenom putu ne grize vas sumnja da li će čari svoje ljubavi deliti sa nekim drugim i da li će se vratiti, jer vi znate da ljubav nije uzimanje nego davanje sebe.Dajete drugom podršku, jer ste sami samopouzdani. Pružate strpljenje i toleranciju, jer vam je lepo u sopstvenoj koži. Poklanjate svu svoju pažnju onom sa kime ste jer vas ne muče sumnje i nezdrave ambicije. Pružate nežnost i blagost, jer znate da niko nije kriv za vaša nezadovoljstva do vi sami sebi. Nudite mir jer znate da je umutrašnji mir najveća vrednost. I kada ste svesni nekih svojih nastojanja ne zloupotrebljavate druge da vam zadovoljavaju ono što sami niste u stanju sebi da date. Ljubav je prvo ljubav prema sebi, a onda prema drugim. Kad to shvatite onda nema mesta za ljubomoru i patnju.


psiholog Srećko Lazić
preuzeto sa sites.google.com


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Ljubomora i posesivnost  |  Poslato: 26 Nov 2013, 02:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Ljubomora


Ljubomora nije ljubav. Ljubomora nije strast. Ljubomora nije opsesija. Ona razara. Ne samo vezu, već i onog ko je ljubomoran. Ljubomora uništava ljubav, mijenja ljude, sužava vidike. Mene je promijenila. Uperena na mene, izazvana u meni. Ljubomora na izmišljene momente, na moguće prilike, vizije i situacije. Jednom je došla, osjetila sam je, bila je prisutna kao dosadni, nepopuštajući pritisak u glavi i stomaku. Od tada se bojim. Ljubomornih muškaraca, vrtloga strasti, užarenih pogleda. Sebe i svoje ljubomore. Prevare. Bola. Patnje.


Slika


U početku, naravno, nema mjesta strahu. Srećna sam da mi se konačno neko dopao. Sviđa mi se sve, počev od izgleda, ponašanja, smisla za humor, inteligencije. Sviđa mi se način na koji me gleda, taj početni momenat od kojeg zavisi nastavak veze. Viđamo se svakodnevno. Smijemo se istim šalama. Volimo istu muziku. Sviđaju nam se iste knjige. Svakim danom sve mi je bolje sa njim, toliko da konačno primjećujem i druge ljude oko sebe, žene koje ga gledaju na isti način kao i ja prije nego što mi je prišao. Naravno, ignorišem nespokoj koji me hvata kada primijetim kako mu se položaj tijela mijenja a ramena ispravljaju kada primijeti isto što i ja. Nisam ljubomorna. Samo sam malo zbunjena. Pogotovo u početku, kada ne znam u kojem pravcu se odvija veza. Nespokoj prolazi onog trenutka kada me pogleda i počne da priča. Fokusiran je na mene, a ujedno svjestan pažnje koju privlači.

Čudno, u početku mi nije tako dobro izgledao. Učestvujem u razgovoru, gleda me cijelo vrijeme i ja poslije nekog vremena sa užasom primjećujem da prati moj pogled, da gleda koga pozdravljam, kome mašem; posmatra mi ruku dok uvrćem kosu i vidim da mu se ne sviđa moja navika. Sklanjam ruku a on mi govori nešto o „signalima“ koje tako šaljem. Prelazim preko toga, ne govoreći mu da to radim čitav život. Razgovor polako zamire, ja gledam na sat i spremam se da idem. Ustajemo, on me posjednički hvata za ruku, dobacuje dug pogled plavokosoj ljepotici koja uporno gleda prema njemu. Povlačim ruku, zbunjena i šokirana bezobrazlukom. Primjećujem pobjednički sjaj u oku kojim mi govori da može da bude sa svakom koju poželi.

Strah me je da će otići. Strah me da je ljubomoran. Strah me da sam u pravu – kada primijetim ljubomoru, ne znam da se nosim sa njom; svjesna sam tereta kojim će me obaviti i bezrazložnih pravdanja koja ću morati servirati. Bez obzira na sve, sviđa mi se. Sviđa mi se kako se ljubi, kako priča, sviđa mi je nevjerovatna energija koja struji među nama i koja je najjača kada smo sami. Kada nema mojih prijatelja, muškaraca koje poznajem i koji mu se ne sviđaju. Uvijek sam mislila da je ljubomora odraz nesigurnosti i čudim se kako baš On ima tu osobinu. On koji je oličenje samouvjerenog muškarca,On čija inteligencija i obrazovanje izazivaju strahopoštovanje, On koji izgleda savršeno. Veza se nastavlja, sa malim trzavicama koje se dese kada izađem sa prijateljicama ili kada pozdravim nekog muškarca. „Kažnjava“ me tako što mi se ne javlja danima poslije toga. Ispituje me gdje sam bila, šta sam radila, koliko sam i šta pila. Koliko god da se branim, ignorišem i ljutim na prilično ponižavajući tretman, ne mogu da prekinem vezu. Mene je strah da će me ostaviti, njega da ću ga prevariti.

Veza poslije nekog vremena ne liči ni na šta. Nesretna sam, vječito zabrinuta. Njemu kao da to daje snagu; poslije svađe, on je divan, baš onakav u kakvog sam se zaljubila. Zabavan, zanimljiv, pažljiv. Satima razgovaramo o posesivnom odnosu i uvijek me nekako ubijedi da sam ja kriva za sve. Mrzim ga kada mu vidim ljubomorni bljesak u očima. Volim sve ostalo. I kada god prevagne dobra strana njega, moja lepršavost i opuštenost u svakodnevnoj komunikaciji biva potisnuta negdje duboko u meni.

Moj strah da ću biti ostavljena od muškarca kojeg volim i njegov strah da ću ga prevariti pokazao se neosnovanim. Desilo se upravo suprotno. On je prevario mene. Sa mojom kopijom, nešto malo nižom i mirnijom. Poslušnijom. I to nije htio – znao sakriti. Ljubomoru do tada nisam razumjela. I nisam se borila sa njom. A kada me svom snagom pogodila u stomak, nisam znala kako da je se riješim. Da je otjeram, jer mi nije dala da dišem. Da je sakrijem, jer mi je pravila bore. Da je skinem, jer mi ne stoji. Poslije prirodnog, prvobitnog poriva da odem, nestanem, da me nema, pokušala sam da pređem preko svega. Kada sam vidjela da nije riječ samo o fizičkoj prevari, već o emotivnoj, onoj koja najviše boli, znala sam da je došao kraj. Analiziranje veze, optuživanje same sebe da nisam bila dovoljno dobra, pitanja da li sam mogla nešto da učinim i da spriječim katastrofu koja se odavno nazirala, samo mi je odmagalo. Bila sam izdana, prevarena. I još sam dobila ljubomoru kao poklon za rastanak.

Oporavak je trajao predugo. Par mjeseci nesanice, zamišljanja situacija u kojoj se umjesto mene pojavljuje Ona. Par mjeseci ljutnje, bijesa, tuge. I još par dok nisam skroz prestala misliti na njega. Nisam tražila druge da me utješe, nisam odlazila u grad skockana da me On vidi dotjeranu i srećnu. Nisam čitala knjige o samopomoći (mrzim ih), nisam se javljala na njegove pozive. Nisam odgovarala na poruke u kojima mi govori da do toga ne bi došlo da sam ja bila prilagodljivija. Malo manje svoja. A malo više Samo Njegova. Ostajala sam zarobljena sa svojim mislima i viškom vremena koje sam inače posvećivala njemu. Pokušavala sam upoznati ljubomoru i razmišljala sam zašto od ljudi pravi čudovišta. Da li bira pogodno tlo ili uskoči onda kada se najmanje nadamo? Da li mi je došla kao opomena da se trebam bojati, ne tuđe, već svoje ljubomore? Kakva ironija, mislila sam, cijelo vrijeme sam se branila od izmišljenih optužbi muškarcu koji je radio sve za šta me optuživao. Bila sam ljuta na njega jer sam mislila da me, na neki način, zarazio ljubomorom.

Kada sam se našla oči u oči sa njom, sa sobom, odgovor koji sam dobila dao mi je olakšanje. Nisam bila ljubomorna na ženu koja me zamijenila. Bila sam ljubomorna na njen status koji će imati u njegovom životu. Koji će poslije biti sastavljen od pravdanja, smirivanja i strepnje. U stvari, bila sam ljuta na „drskost“ koju je pokazao jer je izabrao nju, a ne mene. Bila sam, jednom riječju, sebična. Mislila sam da me strah da će me ostaviti. U stvari sam mislila da se to meni ne može desiti. Mislila sam da će biti manje ljubomoran ako prestanem da izlazim i da se družim sa drugim ljudima. U stvari mi je pomalo laskalo što želi da svaki momenat provedemo zajedno. Mislila sam da se ljubomora dešava nekom drugom. U stvari čuči u svakom od nas i samo čeka da se pojavi ne obazirući se da li ste ili ne spremni na nju.

Sa ove udaljenosti, smatram to velikim iskustvom. Sjećanje na ljubomoru je još uvijek živo, skoro opipljivo, iako je poslije nikada nisam osjetila takvim intenzitetom. Kao što mi je nikad poslije niko nije servirao u tako velikim količinama. Ljutnju više ne osjećam. Strah još manje. Jedino se nekad, kada uhvatim pogled koji me podsjeća na njegov malo uznemirim. Nelagoda pomiješana sa tugom traje tek toliko da se sjetim grča u stomaku i znojnih dlanova. Poslije par sekundi sve prođe i ja sam opet ja. Bogatija za iskustvo i mali, niski porok i emociju. Ljubomoru.



preuzeto sa cosmopolitan


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 137 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker