Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:55


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:25
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Interpunkcija (pravopisni znaci) – Navodnici

1. Njima se obeležava upravni govor; kada se upravni govor kombinuje sa piščevim rečima, pridržavamo se sledećih pravila:
„Sada još devojku da mi dovedeš,“ reče mu otac.
Otac mu reče: „„Sada još devojku da mi dovedeš.“
„Sada još“, reče mu otac, „ devojku da mi dovedeš.“
2. Navodnici mogu izostati ako je za tekst rečima ukazano da je tuđi:
Čovek bez slobode je kao riba bez vode – kaže narod.
3. Navodnicima se označava tekst koji treba shvatiti kao ironičan stav pisca: On je „pametan“.
4. Navodnicima se obeležavaju naslovi dela, ustanova, publikacija, objekata (ako to ime ima i drugo značenje): Radi u „Zastavi“.
5. Navodnici se mogu izostaviti ako se iz rečenice tačno zna na šta se odnosi naziv: Ja čitam Dnevnik, a ti Politiku.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik

1. Piše se na kraju upitne rečenice: Šta sad da radim?
2. Ne piše se iza zavisno-upitnih rečenica: Uvek kad se sretnemo me pita kako sam.
3. Iza naslova ne treba pisati upitnik ako on predstavlja iskaznu rečenicu kojoj je izostavljena glavna rečenica: Od čega zavisi uspeh (Pun naslov bi bio: Objasniću od čega zavisi uspeh.)
4. Iza naslova treba pisati upitnik ako se upućuje otvoreno pitanje: Ko je kriv?

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Uzvičnik

1. Piše se iza iskaza uzvičnog karaktera: Kuku nama, šta dočekasmo!
2. Piše se i iza rečenice kad se ističe njihov uzvični karakter: Upamtiće oni nas!
3. Iza imperativa i vokativa u dozivanju piše se po izboru pisca, može i ne mora.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Upitnik i uzvičnik

Zajedno se iza upitno-uzvičnih rečenica u kojima se iznosi čuđenje: Sve je to sam pojeo?!

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Crtica

1. Piše se u polusloženicama: radio-talasi
2. Na kraju reda kad deo reči prenosimo u sledeći red : uči- eljica
3. U kombinaciji broja i reči: 50-godišnjica
4. Kao padežni nastavak u kombinaciji sa skraćenicom pisanom velikim slovima: iz JAT-a, u NIS-u
5. Između grupe cifara u telefonskim brojevima: 555-333

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Tri tačke

1. Tri tačke se pišu kao znak da je deo teksta izostavljen: Ovu promenu uočićemo u rečima so, beo, ceo, deo,....
2. Pišemo ih umesto izostavljenih delova tuđeg, citiranog teksta: Šta bismo uradili... šta bismo uradili kada bi nas začarala šumska vila?

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Apostrof

Apostrof se piše mesto izostavljenog slova (često u stihovima koji imaju utvrđen broj slogova): Al’ je sirotinja raja...

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Genitivni znak (znak dužine) ^

Piše se kod imenica u genitivu množine da bi se razlikovale od genitiva jednine (ako izgledaju isto): Uvažavali smo zahteve nastavnikâ. Ovim se znakom obeležava i dužina nastala sažimanjem samoglasnika: kô (kao).

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Zvezdica

Piše se podignuto i upućuje na belešku ispod teksta (fusnotu) kojom se taj tekst dopunjava nekim podacima. Ako ima više fusnota, bolje ih je pisati sitnim brojkama.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Skraćenice

1. Opšte skraćenice pišu se malim slovom i sa tačkom: v. (vidi), t. (tačka), g. (godina), o.m. (ovog meseca),...
2. Reč se može skratiti (piše se tačka) iza početne grupe suglasnika: mn. (množina), i dr. (i drugo), i sl. (i slično), šk. (školska)...
3. Reč se može skratiti do drugog samoglasnika (obavezno se piše tačka): prof. (preofesor), inž. (inženjer), ul. (ulica), gimn. (gimnazija)...
4. Reč se može skratiti do trećeg ili četvrtog samoglasnika (sa tačkom): geograf. (geografija), matemat. (matematika), arehol. (arheološki),....
5. Sažete skraćenice sa tačkom: itd. (i tako dalje), tzv. (takozvani), stsl. (staroslovenski), tj. (to jest),...
6. Do sufiksa -ski i -čki (sa tačkoma): srp. (srpski), gr. (grčki); tur. (turski),...
7. Sažete skraćenice bez tačke (ovde je reč skraćena na završetku: mr (magistar), dr (doktor), Bgd (Beograd), gđa (gospođa),...
8. Merne jedinice se pišu skraćeno malim slovom i bez tačke: m (metar), l (litar), k (kilometar), dkg (dekagram),....
9. Latinicom, ako se pišu velikim slovom (bez tačke): A (amper), F (farad), W (vat),...
10. Skraćenice opšteg tipa uobičajenih latinskih izraza (sa tačkom): a.a. (ad akta), P.S. (post skriptum), N.N. (nomen nescio - ne znam ime)
11. Verzalne skraženice (akronimi) pišu se velikim slovom i bez tačke: JAT (Jugoslovenski aerotransport), NS (Novi Sad), MS (Matica Spska)...
12. Neke verzalne skraćenice se izgovaraju kao celovite reči i shvataju se kao imenice: Fijat, Fifa, Cija, Unesko, Tanjug,...
Važno: Skraženice u tekstu se čitaju kao cele reči.

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Podela reči na kraju reda

1. Ako na kraju reda nema mesta za celu reč, reč podelimo, pišemo crticu, a deo reči prenosimo u novi red. To se radi po određenim pravilima:
2. Nikad se ne izostavlja u gornjem redu samo suglasnik: š-uma, p-lanina,...
3. Ne prenosi se u novi red samo jedno slovo: pravil-a, Beogra-d,...
4. Složena reč se deli po smisaonoj granici: is-teće, pred-vodnik,...
5. U podeli reči ne odvajamo samoglasnik od prethodnog suglasnika: lu-be-ni-ce, ško-la, knji-ga,...
6. Ako se u sredini reči nađe suglasnička grupa, podela treba da bude što prirodnija: li-šće, lop-ta, bogat-stvo, siromaš-tvo
7. Grupa -stvo se ne deli
8. Suglasničke grupe se ne razdvajaju, izuzev grupa sk, zg, šk. žg, žđ: da-ska, ma-zga, dr-ška, go-zba, gro-žđe,...

Interpunkcija (pravopisni znaci) – Kombinovanje znakova

1. Pravopis teži da se znakovi pišu po svojoj normalnoj logici, ali i da se uprosti postupak i izbegne nagomilavanje znakova.
2. Završna tačka u rečenici se ne piše ako je ispred nje upotrebljena skraćenička tačka: Bio je zet i saradnik kneza Lazara i učestvovao je sa njim u borbi na Kosovu 1389. god.
3. Rečenicu ne treba počinjati brojem: 1377. u njegovoj vlasti je Skoplje. (Bolje je napisati: Godine 1377. Skoplje je u njegovoj vlasti.)


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:26
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Pravopisne i jezičke nedoumice

Arhitekt(a)
Imenice poput ove mogu se ravnopravno koristiti sa nastavkom -a na kraju ili bez njega. Tako imamo:
arhitekt(a), poliglot(a), internist(a), komunist(a), demokrat(a)...

Saglasno s tim, i množina može da ima dva oblika:
arhitekti/arhitekte itd.

Bih/bismo/biste (glagol biti)
U 1. licu jednine ovaj oblik glagola BITI glasi BIH:

* Ja bih voleo, a ne Ja bi voleo.

BISMO je jedini ispravan oblik glagola BITI u prvom licu množine ovog glagolskog oblika:

* Mi bismo želeli, a ne Mi bi želeli.

U 2. licu množine glagol BITI glasi BISTE

* Vi biste mogli to da uradite, a ne Vi bi mogli to da uradite.
* Radi poređenja, ovo su greške istog tipa kao kad bismo rekli
* Mi će da dođemo kod vas, umesto Mi ćemo da dođemo kod vas.


Brojevi (pisanje)
Brojevi se pišu:

* 2 — čitaj dva
* 2. — čitaj drugi
* II — (rimski) čitaj drugi

Višečlani brojevi pišu se odvojeno, ako je potrebno da ih iz nekog razloga pišemo slovima:

* 24 se čita/ piše kao dvadeset (i) četiri
* 600 se čita/piše kao šest stotina ili šeststo (jer šesto znači da je nešto šesto po redu, tj. iza petog)

Vi/Vaš (vi/vaš)
Vi/Vaš se može pisati velikim početnim slovom SAMO kada se odnosi na jednu osobu, a kad se obraćamo grupi, bez obzira na to koliko poštujemo svakog pojedinačno, ne sme se pisati veliko V.

Takođe, kada u književnim delima razgovaraju likovi, ne pišemo veliko V, bez obzira da li se oni obraćaju jednoj osobi ili ne.

Viši
Ovo je komparativ od VISOK (Ne govori višlji, kao što ne kažeš nižlji! – ovo nema gramatičku analogiju, ali je zgodno za pamćenje).

Gde/kuda
Prilog gde upućuje na mesto (mirovanje), a kuda na pravac kretanja, a takođe i na odredište (cilj kretanja); u poslednjem primeru upotrebljava se i prilog kamo.

Gde si juče bio? Gde li si ti sad?
Kuda si pošao, hoćeš li preko centra ili kroz park?
Kuda si pošao, u prodavnicu? Kamo si pošao, u prodavnicu?

Prisutna je tendencija u jeziku da se i u primerima sličnim poslednjem upotrebljava prilog gde, ali to nije standardizovano.

Glagolski prilog sadašnji (građenje)
Često se greši u upotrebi ovog oblika zato što uglavnom ne znamo kako se gradi.

Ne bi trebalo reći

pisajući, plakajući, rezajući...

zato što se ne kaže Oni pisaju. niti Oni plakaju. niti Oni rezaju..

Trebalo bi

pišući, plačući, režući...

zato što 3. l. množine prezenta glasi

Oni pišu. i Oni plaču. i Oni režu.

Ovaj oblik se, dakle, gradi tako što na oblik 3. l. množine prezenta dotičnog glagola dodamo nastavak -ći.

Datumi (pisanje)
Datumi se pišu:
3. VIII 1999. ili 3. 8. 1999.
Neki vrhunski lingvisti ispred godine napisane skraćeno stavljaju apostrof – '99. neki ne – 99.

Delinkvent
Ispravno je delinkvent i delinkvencija, sa dva n (od latinskog delinquere). Oblici delikvent i delikvencija su nepravilni, iako su vrlo ukorenjeni u govoru, pa čak i uneti u neke jezičke priručnike (npr. Pravopis iz 1960.).

Enklitike
Enklitike su nenaglašeni (neakcentovani) oblici pomoćnih glagola i ličnih zamenica:

joj (od njoj), sam/je (od jesam)...

Enklitike treba da stoje na drugom mestu u jezičkoj celini ili na drugom mestu u rečenici. Pošto ne mogu biti akcentovane, enklitike se naslanjaju na prethodnu reč, čineći s njom akcenatsku celinu. Iz tog razloga, enklitika NE SME stajati iza zareza, kao što je niko ne stavlja na početak rečenice.

Ne kažemo Sam se umorila od pisanja nego Umorila sam se od pisanja.
Potpuno je ista greška Milica i Vesna, moje dobre drugarice, su došle...

Trebalo bi reći:

* Milica i Vesna, moje dobre drugarice, došle su...ili jesu došle, ako (u ovom konkretnom slučaju) hoćemo da naglasimo da JESU, a ne NISU došle.

Zadnji/poslednji
Neki lingvisti su upozoravali da se zadnji može upotrebiti samo u značenju suprotnom od prednji, takođe i poslednji kao suprotno u odnosu na prvi. Međutim, jasno je da nema više mesta toj strogosti jer i najpriznatiji književnici upotrebavaju paralelno zadnji i poslednji kao suprotnost prvom. Dakle, možemo reći:

Zadnji put ti kažem. To je bila zadnja prilika da urade nešto u svoju korist.

kao i:

Poslednji put ti kažem. To je bila poslednja prilika da urade nešto u svoju korist.

Napomena: Obratno nije dopušteno – nije pravilno: prva ili poslednja vrata na autobusu, takođe ni: Prednji put ti kažem.

Pridev zadnji je pridev prostornog odnosa (prednji-srednji-zadnji), dok je poslednji pridev vremenskog odnosa (Prvi balkanski rat i poslednji ratovi na Balkanu) koji, po Klajnu, može imati i prostorno značenje (prvi, drugi i poslednji red).

Zarez/zapeta (upotreba)
Upotreba zareza u srpskom jeziku uglavnom je slobodna. Najčešće sâm pisac teksta može upotrebti zarez po ličnom osećanju.

ALI

naravno, postoji nekoliko pravila kojih se treba pridržavati. Najjednostavnije, ona bi se mogla definisati na sledeći način:

1. apozicija
2. vokativ (obraćanje)
3. inverzija (obrnut red – prvo zavisna pa nezavisna rečenica)
4. nabrajanje
5. suprotnost (ispred a, ali i sličnih veznika)
6. umetnute rečenice ili umetnuti delovi rečenice


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:27
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Apozicija

Vikipedija, globalna enciklopedija, veoma je dobro zamišljen projekat.
Marija, moja najbolja drugarica, živela je u Bačkoj, u Bačkom Petrovom Selu.

Vokativ
Jagoda, odlični su ti komentari. Ti, Bašiću, sve živo znaš. Ti si ekspert za transkripciju, Delijo?

Napomena: Vokativ je tzv. vanrečenični deo, i bez obzira što njegovu upotrebu često u govoru ne osećamo kao neko izdvajanje, naglašavanje i sl., pisanje zareza je obavezno.

Inverzija
Uobičajen red:
Uvek odgovorim kad neko pita. (U ovakvim primerima zarez se može, ali i ne mora upotrebiti, odluka je najčešće prepuštena piscu teksta.)

Inverzija:

Kad neko pita, uvek odgovorim. (Kada zavisnu rečenicu pišemo ispred glavne – to je slučaj kad je veznik u zavisnim rečenicama na početku – zarez obavezno pišemo.) Evo još takvih primera:

Čim se doselio u Beograd, priključio se pesničkim krugovima. Da bi se dokazao taj postupak, potrebno je... Ako se uzme sve u obzir, može se zaključiti... Iako su nastavili dobrosusedske odnose, desile su se određene promene.

Napomena: Kao zavisne rečenice ponašaju se i glagolski prilozi (od plakati – plačući, od zaplakati – zaplakav(ši)...):

Sve postiže plačući. ali Plačući, sve postiže. Reče mi uzdahnuvši. ali Uzdahnuvši, reče mi.

Nabrajanje
Goran Petrović je dobitnik "Prosvetine" nagrade, nagrade "Meša Selimović", pačanske povelje, Zlatnog bestselera, "Vitalove" nagrade, NIN-ove nagrade...

Napomena: Ispred nabrajanja nije neophodna upotreba dveju tačaka. Tu odluku treba prepustiti piscu teksta.

Suprotnost
U nezavisnosloženim suprotnim rečenicama obavezna je upotreba zareza. Jednostavnije rečeno, ispred veznika a i ali (čak i kada nisu u pitanju suprotne rečenice) zarez treba upotrebiti tr. neizostavno:

Oni su napadali, ali i mi smo se branili. Bitka je izgubljena, ali ne i rat.

"Nemogući susreti" govore o šest susreta koji nikako nisu mogli niti smeli da se dogode, a ipak su se zbili.

"Vagon" priča o putovanju vozom u kome kao da ništa nije na svom mestu, a ponajmanje dama oko koje sve kruži.

Ispred veznika i zarez se ne upotrebljava:

Alkoholi se dele na primarne, sekundarne i tercijarne.

Umetnute rečenice ili umetnuti delovi rečenice
Bilo koji rečenični deo ili prostu rečenicu u okviru složene, ako se osećaju kao naknadno dodati (umetnuti) u delove druge rečenice (u delove ostatka rečenice), treba obavezno odvojiti zarezom od delova druge rečenice (ostatka te rečenice). To pravilo važi bilo da je reč o apoziciji, zavisnoj rečenici ili ma kojem drugom delu rečenice koji je umetnut:

Čim je došao u Beograd, tada nepoznat pesnik, kasnije poznat i van granica naše zemlje, priključio se pesničkim krugovima.

Od pravila, koja sam pročitala, zabole me glava. (= Pročitala sam sva pravila i od njih me zabole glava.)
ALI
ako se takav deo rečenice ne oseća kao naknadno dodat (umetnut), pisaćemo na sledeći način:
Od pravila koja sam pročitala zabole me glava. (= Od onih pravila koja sam pročitala zabole me glava; ostala nisam čitala.)

Zbog/radi

* ZBOG je predlog za označavanje UZROKA: Slomio sam nogu zbog kamena na putu. (kamen — uzrok)
* RADI je predlog za označavanje CILjA: Došao je radi kolača. (kolači — cilj)

Izviniti/izvinuti
Izviniti

Ovo je glagol koji označava opravdati se pred nekim / zamoliti za oproštenje:
* Hoću da ti se izvinim (izviniš, izvini; izvinimo, izvinite, izvine).

Posebno obratiti pažnju na 3. lice množine:
* Oni su hteli da se izvine. (To jest, oni su hteli da zamole za oproštaj).

Česta je greška Izvinuo sam se. U značenju traženja oproštaja bi trebalo:
* Izvinio sam se.

Izvinuti

Ovo je glagol koji znači saviti / iščašiti / izvrnuti prema gore:
Kad sedim, uvek se izvinem (izvineš, izvine; izvinemo, izvinete, izvinu).

Posebno obratiti pažnju na 3. lice množine:
* Oni su morali da se izvinu da bi bolje videli. (To jest, oni su morali da se saviju/izvrnu).

Ime pa prezime

U srpskom jeziku prvo se piše/kaže ime pa prezime, osim ako drugačije nije naglašeno (obično u formularima, spiskovima po azbučnom redu i sl.)

Npr. Milan Petrović (a ne Petrović Milan)

Potrebno je naglasiti da to pravilo važi i za mađarska imena i prezimena kada ih prilagođavamo. Kada prevodimo tekst mađarkog autora, njegovo ime tada pišemo u skladu s našim pravilom. Petőfi Sándor će postati Šandor Petefi, a ne, po ugledu na mađarsko pravilo, Petefi Šandor.

Konstrukcija prezime pa ime je pravilna u spiskovima isključivo ako se iza prezimena nađe zapeta: Petrović, Milan.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:27
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Jer/Je l'

Često ćemo čuti neispravno:
* Jer sve u redu?, ili On je došao jel sam ga pozvao.

JER je jedan od uzročnih veznika u značenju zato/zato što. Treba:

* On je došao jer sam ga pozvao. (Ovo znači zato što sam ga pozvao.)

I
* Je l' sve u redu? (Ovo znači Da li je sve u redu?)

Iz greške u značenju proizašla je i jedna od grešaka u pisanju, tako da se je l' u nekim slučajevima, kad se neosnovano pobrka s veznikom jer, i piše pogrešno spojeno.

Je l'

Ovo je skraćeno od da li je...

Budući da se rečca LI piše uvek odvojeno, i u svom skraćenom obliku pisaćemo je odvojeno i s apostrofom umesto izostavljenog slova I. Ovaj oblik se uglavnom koristi u govornom jeziku. Dakle:

* Da li si dobro? Jesi li dobro? Nije li to prošlo? Kuda li si pošao?
* Je li sve u redu?

U skladu s tim:
* Je l' sve u redu?

Napomena: Ovakvo skraćivanje (je l') u enciklopedijskom stilu nije dozvoljeno (naravno, osim ako ne opisujete konkretnu pojavu). Zato, u slučaju da imate potrebu da iskoristite ovakvu upitnu konstrukciju ("Da/je li...?") na Vikipediji, koristite je u punom obliku.

K(a)/s(a)

To su predlozi, kao i pred(a), nad(a)... koji se pišu u kraćem obliku (K i S) bez apostrofa, a A se ubacuje ispred reči koja počinje glasom koji je teško izgovoriti iza K/S:
* Šeta sa Sanjom/sa Zoranom/sa Žikom/sa Šabanom/sa mnom, Kreće ka kući/ ka gradu/nada mnom;

inače je:
* Šeta s Minjom/s Perom/s njim, Kreće se nad njim...

NIKAKO se ne piše apostrof iza ovih predloga kada se pišu bez A.

Napomena 1:
Imajte na umu da postoje dva predloga, a ne jedan k(a). U primerima Idem k tebi. i Idem ka tebi. jasno je da oni označavaju dva različita odnosa. U prvom slučaju rečenica obično znači "Idem do tvoje kuće.", dok u drugom znači "Idem prema tebi.". U prvom slučaju u pitanju je predlog k, koji ni nema mobilno a i nije ga ni pravilno pisati u obliku ka. U drugom slučaju, predlog ima mobilno a, ali će se zbog distinkcije u odnosu na prvi slučaj u ovakvim slučajevima uvek koristiti u obliku ka (a ne u obliku k). Za razliku od slučaja s ovim predlogom/predlozima, predlog s(a) je jedan predlog.

Napomena 2:
Za razliku od ova dva primera, rečca "neka" nema mobilno a i, ako postoji želja da se dvosložni oblik skrati u jednosložni, potrebno je napisati apostrof (nek'). Pritom, treba imati na umu da ovakvo skraćivanje nije u duhu enciklopedijskog funkcionalnog stila, već pesničkog ili žargonskog. Zato je preporuka da na Vikipediji ne koristite skraćeni oblik.

Koji/čiji
Ovo je upitno odnosna zamenica koja treba da stoji NEPOSREDNO IZA reči na koju se odnosi. Česte su greške tipa:

* U ćošku je stajala šunka kupljena u samoposluzi koja je smrdela.

Ovde je jasno da je „pisac“ hteo da kaže da je šunka smrdela (a možda i nije..)

ALI
* On je bio sin njenog brata koji se ubio.

Ako je zamenica ispravno upotrebljena, ubio se brat, ako nije ubio se sin. U tekstu koji je prepun nepoznate terminologije nećemo znati šta se na šta odnosi, ako ne upotrebimo ispravno zamenice koji, čiji i sl.

U prvom primeru neophodno je bilo promeniti konstrukciju ili red reči, na primer:
U ćošku je stajala šunka koja je smrdela, a kupljena je u samoposluzi.

Koncentracija/koncentrisati se
Oblik koncentrisati se preporučuje se kao bolji od skoncentrisati se.

M ili N ispred B, M, V...

U pitanju je glasovna promena jednačenje suglasnika po mestu tvorbe. Uvek se piše M, osim u složenicama. Dakle:

stambeni, prehrambeni, bombone, tramvaj...
ALI
jedanput

Navodnici

Pravopisom je definisano da se može koristiti jedan od sledećih parova znakova navoda:

* „Hvala lepo“ — otvoreni navodnici su donji, zatvoreni navodnici su gornji i obrnuti, (slikovito rečeno, devetke i šestice).
* „Hvala lepo” — otvoreni navodnici su donji, zatvoreni navodnici su gornji i nisu obrnuti (slikovito rečeno, devetke i devetke).
* »Hvala lepo« — obrnuti redosled otvorenih i zatvorenih navodnika u odnosu na način kako se koriste u francuskom, španskom ili ruskom jeziku.

Ne postoji preporučeni ili pravilan oblik, ali kada se odabere jedna varijanta ona se mora koristiti u celom tekstu. Međutim, prvi oblik je najčešće korišćen, i u samome „Pravopisu“.

Navodnici koji su prisutni na tastaturi nisu predviđeni.

* "Hvala lepo" — ravni, gornji navodnici.

Nastavak (sufiks) -ica

Pri građenju prisvojnih prideva od imenica sa sufiksom –ica, C prelazi u Č:
* Milica — Miličin, Ljubica — Ljubičin, Slavica — Slavičin.

Naravno, takva se promena neće desiti kod imenica s nastavkom -čica, da se ne bi udvajalo Č:
* Sunčica — Sunčicin, pričica — pričicin.


Nastavci (sufiksi) -lac/-laca

Ovo su nastavci u nominativu jednine i genitivu množine kod imenica kao što su: mislilac, gledalac, čitalac...
* On je mislilac.
* U biblioteci je bilo mnogo čitalaca.

U svim ostalim oblicima to L je prešlo u O:
* Tog gledaoca uvek vidim na stadionu.
* Mnogim posetiocima smetao je taj čovek...

Nastavak (sufiks) -ljenje

U rečima koje ga imaju, pojavljuje se isključivo u obliku sa Lj:
* odeljenje, opredeljenje (kao mišljenje)...
Izuzetak je imenica pokolenje, jer je izvedena od reči koleno i u ekavskom izgovoru glasi pokolenje, a u ijekavskom pokoljenje.

NATO
Originalna skraćenica za Severnoatlantski pakt (North Atlantic Treaty Organization). Zbog toga je suvišno reći NATO-pakt — reč pakt (treaty) je već sadržana u skraćenici. Po padežima se menja po modelu NATO-a, NATO-u, i sl.

Neka
Za razliku od predloga s(a), uzvik neka ne sadrži mobilno a, tako da je jedini ispravan oblik neka. Ipak, u slučaju da postoji potreba za skraćivanjem, piše se bez apostrofa: nek.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:27
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Odeljenjski
Odeljenjska zajednica. Oblik odeljenski nije ispravan.


Optimalan
Ova reč znači najpogodniji, najpodesniji, onaj koji najbolje odgovara. Zato je besmisleno upotrebljavati komparativ i superlativ ovog prideva (optimalniji, najoptimalniji)

Orman/ormar
Oba oblika ove imenice ravnopravno su u upotrebi.

Osvjenćim
Ovo je pravilna transkripcija poljskog Oświęcim (ne Osvjencim). Kada je reč o nacističkom logoru, bolje je upotrebiti nemačku reč Aušvic.

Osijek
... ali osječki, Osječanin i Osječanka (bez i ispred j).
Osnov/osnova
Ravnopravno su u upotrebi i muški i ženski rod - na osnovu i na osnovi (nečega).



Perfek(a)t
Kada smo u ovakvoj dilemi, uglavnom može i jedno i drugo:
perfekat i perfekt,
elemenat i element...

Ima reči kod kojih je u praksi preovladao oblik bez A:
insekt, testament, koncert...
a pojedine imenice imaju samo oblik bez A:
kontakt, komandant, insert...

Pleonazam
Pleonazam predstavlja preteranu/suvišnu upotrebu reči s istim značenjem (najčešće se kao pleonazam navode primeri kao što su stara baba, mala kućica, mlada devojka).

Ali, nekad je potrebno reći stara baba da bi se označila baba još starija od uobičajene bapske starosti, takođe se nekad kaže i mala kućica da bi se pojačalo značenje njene malenosti...

To ne znači da sad treba lepiti gomile pleonazama jedan za drugim, ali takođe to znači da čovek s osećajem za jezik zna gde će da udene potencijalni pleonazam, a da ne uprskajezik
Pozvati telefonom/telefonirati
Može se reći:
* Pozvao me je telefonom. Telefonirao mi je. Ovo su ispravni oblici.
* Nazvao me je telefonom znači da mi je dao nadimak Telefon.

Prianjati
Ovo je glagol koji se izuzetno izgovara i piše bez J između I i A.

Protestovati
Ovaj glagol je izveden od reči protest dodavanjem sufiksa -ovati. Stoga prvo lice jednine prezenta glasi protestujem.
Nepravilno je umetanje suvišnog slova V (protestVovati, protestVujem i sl.).

Radije
Ovo je jedini ispravan oblik priloga RADO.
* Radije bih pročitao neku dobru knjigu.

Oblik rađe nije književan.
Reknem/rečem
Ovo su jedini ispravni oblici prezenta glagola REĆI. Primer je za 1. lice jednine.

Rečca ne
NE je rečca koja se piše odvojeno od glagola:
* ne radiš, ne igraš se...

Jedini glagoli koji se pišu spojeno s rečcom ne jesu: neću (nemoj), nemam, nisam.
Primer za lakše pamćenje: Neću doći, nemoj se ljutiti, nisam kriv, nemam vremena

Imenice i pridevi pišu se spojeno s rečcom NE:
* nesreća, nečovek, neprilika; nesrećan, nezadovoljan, neposlušna...


S(a)
Predlog s(a) sadrži nepostojano a. Pravilno je napisati i s i sa, a nepravilno s'. Oblik sa se upotrebljava ako naredna reč počinje nekim od glasova: z, s, c, ž, š. U ostalim slučajevima se preporučuje korišćenje oblika s.
* Otišao sam biciklom. Ova rečenica govori da sam otišao vozeći bicikl.
* Otišao sam sa biciklom. Ova rečenica govori da sam otišao gurajući bicikl pored sebe.

S vremenom/s godinama
Bolje je nego vremenom, godinama i sl.
* S vremenom ćemo postati jezički eksperti.

S obzirom na
S obzirom na je jedino ispravno. Ne valja reći obzirom na:
* S obzirom na hladnoću, obukao sam jaknu.
(Ne kažemo ni Obzira na to, ja ću tako uraditi, već Bez obzira na to, ja ću tako uraditi)
Sve/svo
Ovo je zamenica srednjeg roda:
* sve vreme, sve zrnevlje, sve cveće...
* Svo, kao i celo, je neknjiževni oblik.

Spasavati
Spasavati/spasti je bolje nego spašavati/spasiti. Takođe se prednost daje obliku spaSen u odnosu na spaŠen. Većina drugih glagola u ovom obliku (trpni glagolski pridev) izgovara se i piše bez glasovne promene, treba: doneSen (ne donešen), odneSen (ne odnešen)...


T ili D, pitanje je sad
Kad god smo u dilemi treba da upotrebimo T, osim ispred S ili Š:
pretpostavka, pretposlednji, potkazivač...
ALI
predsednik, predškolski, podšišati...
Na osnovu iste glasovne promene pisaćemo:
tobdžija (a top), buregdžija (a burek), srpski (a Srbin), svadba (a svat), vrapca (a vrabac)...
Za detaljnija objašnjenja, pogledati Jednačenje suglasnika po zvučnosti.

Trebati
Ovo je glagol koji se ne menja po licima ako je iza njega neki drugi glagol:
* Treba da učim. Trebalo je naučiti toliko gradivo. Trebalo bi da učim...
Ako je iza njega neka imenska reč, on postaje promenljiv:
* Trebam ljubavi/hleba. Trebaš mi. Trebamo im...


U vezi s(a)/u vezi
U vezi sa je sintagma koja kazuje da je nešto vezano za neku temu.
* Reći ću ti nešto u vezi s tim filmom.
Nepravilno je reći u vezi filma ili bilo čega drugog.
* Pravilno: Hoću da te pitam nešto u vezi s rimskim brojevima.
* Nepravilno: Hoću da te pitam nešto u vezi rimskih brojeva.

Ujutro/ujutru
Oba oblika ovog priloga ravnopravno su u upotrebi.

U redu/U stvari
* Pravilno: U redu, u stvari
* Nepravilno: Uredu, ustvari.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:29
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Velika i mala slova

Velikim početnim slovima se pišu vlastita imena, i to:

a) lična imena i prezimena: Milorad, Zdravko, Suvajdžić, Jovanović;

b) nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni deo: Miša, Goca, Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Ričard Lavljeg Srca, Petar Veliki;

c) imena božanstava: Jupiter, Afrodita, Zevs, Apolon;

č) imena životinja i građevina: Šarac, Jablan, Vučko, Sava centar, Krivi toranj u Pizi;

ć) imena pripadnika naroda: Srbin, Crnogorac, Mađar, Grk;

d) imena stanovnika gradova, krajeva, zemalja, država, kontinenata: Novosađanin, Piroćanac, Nišlija, Bačvanin, Jugosloven, Evropljanin, Australijanac;

đ) imena nebeskih tela: Sunce, Zemlja, Mesec, Kumova slama, Mars, Venera;

e) imena kontinenata, država, naseljenih krajeva i mesta (sve reči u njima osim veznika i priloga): Evropa, Srbija, Crna Gora, Horveška, Mačva, Dalmacija, Lika, Beograd, Tršić, Novi Sad, Bosna i Hercegovina, Brod na Kupi, Južna Amerika, Dvor na Uni;

f) imena mora, reka, jezera, planina i druga geografska imena: Dunav, Palić, Kopaonik, Morava, Jadransko more, Fruška gora, Plitvička jezera, Balkansko poluostrvo; ako se sastoje iz više reči, pišu se velikim početnim slovom samo prve reči, a druge samo ako su vlastite imenice: Južna Morava, Beli Drim.

g) imena ulica i trgova: Studentski Trg, Železnička ulica, Beogradska ulica; ako se sastoje iz više reči samo se prva reč piše velikim slovom a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Nikole Tesle, Ulica Petra Petrovića Njegoša;

h) imena praznika: Božić, Uskrs, Bajram, Đurđevdan, Nova godina, Prvi maj;

i) nazivi ustanova, preduzeća, društava: Matica srpska, Osnovna škola "Mladost", Vojvođanska banka, Beogradsko dramsko pozorište, Sportsko društvo "Partizan", Medicinski fakultet u Beogradu, Organizacija ujedinjenih nacija;

j) nazivi knjiga, časopisa, novina, književnih dela: Opšta enciklopedija, Naš jezik, Borba, Na Drini ćuprija, Đački rastanak;

k) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ov, -ev, -in: Markov, Milošev, Marin, Bosančeva, Beograđankina, Jugoslovenov.


Velikim početnim slovom se piše:

a) prva reč u rečenici:
Spušta se noć. Ledena kiša dobuje u prozore. Gde su ljudi? Nema žive duše! Ulice su puste.;

b) prva reč posle dve tačke kada je upravni govor među navodnicima:
Al' govori Musa Arbanasa:
"Priđi, Marko, ne zameći kavge,
il' odjaši da pijemo vino...";

c) nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, i to bez obzira da li se iza naslova stavlja zarez ili uzvičnik:
Draga mama,
Tvoje pismo sam primila tek juče iako...
ili
Draga Ljiljo!
Molim te, nemoj se ljutiti što se retko javljam...

Velikim početnim slovom pišu se zamenice Vi i Vaš iz poštovanja prema osobi kojoj se piše:
Dragi nastavniče, Javljamo Vam se odmah po dolasku u letovalište. Na putu smo se držali Vaših preporuka...

Malim slovom se piše:

a) nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom rečenicom radi nekog objašnjenja; na primer:
"Hoće li svi", pitao je direktor na zboru učenika, "pomoći u uređenju okoline škole?";

b) nastavak rečenice posle upravnog govora, na primer:
"Hoćemo!" - odgovorili su svi prisutni učenici.
"Krenimo na posao, onda, odmah posle sastanka" - povikaše neki učenici.;

c) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ški, -čki, npr. novosadski, beogradski, evropski, češki, niški, subotički, američki, kragujevački;

d) zamenice vi i vaš kad se u pismu ne obraća samo jednoj osobi već grupi ili kad se piše dopis nekoj ustanovi, firmi, društvu; npr.:
Osnovnoj školi "J.J. Zmaj", Sremska Mitrovica.
Obaveštavamo vas da je...


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:29
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
SASTAVLJENO I RASTAVLJENO
PISANJE REČI


Sastavljeno se pišu:

a) složenice koje imaju samo jedan akcenat i u kojima se prvi deo ne menja, na primer: Beograd (Beograda, Beogradu), goloruk, parobrod, pismonoša, bezdušan, jugozapadni, prepoloviti, izvući;

b) nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dve akcentovane reči i pišu se odvojeno; na primer: Novosađanin (prema Novi Sad), Belocrkvanka (prema Bela Crkva), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje);

c) prisvojni prodevi izvedeni od naziva mesta ako se sastoje od dve akcentovane reči, npr. gornjomilanovački (prema Gornji Milanovac), južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka);

č) rečca ne uz imenice i prideve s kojima srasta u složenice, na primer: - neznanje, nečovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj - nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv;

ć) složeni prilozi kao: malopre, pokadšto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi: povrh, namesto, ukraj, uoči, podno;

d) rečca naj- u superlativu opisnih prideva, na primer: najlepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji.

S crticom između prvog i drugog dela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih delova čuva svoj akcenat i ako se prvi deo ne menja po padežima. Tako se pišu:

a) višečlani nazivi mesta, na primer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad;

b) dve imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primer: baš-čaršija, radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, general-potpukovnik;

Rastavljeno se pišu:

a) rečca ne u odričnim oblicima glagola, na primer: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli neću, nemam, nemoj, nisam;

b) odrične zamenice niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s predlogom, na primer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim;

c) rečca li uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Veruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa da, na primer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca?

PISANJE TUĐIH REČI
U srpskom jeziku, kao i u drugim jezicima, ima mnogo reči koje su preuzete iz jezika drugih naroda i prilagođene našem jeziku. Takve reči danas i ne osećamo kao pozajmljenice, na primer: puška, čarapa, košulja, sat, sapun, kralj i dr.

U drugu vrstu pozajmljenica ili tuđica spadaju reči koje osećamo kao reči stranog porekla. Takve reči treba upotrebljavati s merom: kad za njih nema zamene, u naučnim tekstovima, u oblastima tehnike i sl.

Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:

I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd.

II U pisanju reči iz živih jezika ima malo razlika.

a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge.

b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:

- izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom, na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;
- onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi piše izvorno;
- fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

c) Imena mnogih stranih gradov, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 21 Apr 2012, 13:30
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
Stilske figure

Stilske figure su reči i izrazi kojima pripovedači i pesnici obogaćuju književno delo, dajući nova, šira i prenesena značenja.

1. Hiperbola

Preterano uveličavanje radi postizanja većeg efekta u književnosti, naziva se hiperbola. Vrlo često se primenjuje u narodnoj književnosti, u izrazima poput "krvca do koljena".

Primeri:

Suzama je zamutila more, a jaukom ustavila šajke. (narodna pesma);
Kad je viđeh đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti (Njegoš, Gorski vijenac)

2. Kontrast (antiteza)

Stilski postupak u kom se nešto poredi po suprotnosti naziva se kontrast. Njegovom primenom, suprotne pojave su jače izražene.

Primeri:
Tresla se gora - rodio se miš. (narodna izreka);
Na jeziku med, a na srcu jed (narodna izreka)

Kontrast ili antiteza je stilska figura kod koje se pojave i predmeti dovode u vezu pomoću suprotnih osobina i pojedinosti i time paralelno postavljene suprotnosti u antitezi uzajamno pojačavaju značenje i jednog i drugog pojma.

3. Personifikacija

Personifikacija je dobila ime od latinske reči persona što znači osoba, pa bi se na srpski mogla prevesti kao poosobljavanje. Personifikacija je izražajan način kazivanja kojom se stvarima i pojavama pripisuju ljudske osobine.

Primeri:

Mjesec kara zvijezdu Danicu... (iz narodne pesme);
Progledale su mi patike (razgovorno)
Drvo je obuklo novo odelo bele boje (iz sastava);

4. Poređenje (komparacija)

Poređenje (komparacija) je izražajan način kazivanja kojim se nešto što je manje poznato upoređuje sa nečim poznatijim. Poređenje može biti po sličnosti ili suprotnosti.

Primeri:

Brz kao strela. (narodna izreka);
Vredan kao pčela (narodna izreka)

5. Epitet

Reči koje kazuju najbolja opažanja o određenim predmetima razgovora ili pisanja i ističu neke njihove osobine nazivaju se epiteti. To su najčešće opisni pridevi koji pojačavaju osećanja i ostavljaju jače utiske.

Primeri:

U svitanje, u pojati niskoj... (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši);
...kao jedno riđe štene njeno. (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši)

6. Onomatopeja
Podražavanje glasova i zvukova iz prirode naziva se onomatopeja. Reči: bućnuti, krcnuti, pucketati, fijukati- nazivaju se onomatopejskim rečima.

Primeri:

Durak huknu, sve zamuknu (Ivan Mažuranić, Agovanje);
Krcnu kolač nekoliko puta... (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)

7. Metafora

Jezičko-stilski postupak u kom se iskazuje preneseno značenje po sličnosti naziva se metafora.

Primeri:

Oj Stojane, jabuko od zlata... (narodna pesma - Ropstvo Janković Stojana);
Tužna pesmo, majko stara...-misli se na Srbiju (Oskar Davičo, Srbija)
Kada se metafora proširi na celu jednu sliku, ili čak celo delo, stilska figura se naziva alegorija. Prisutna je u narodnoj pesmi Ljubavni rastanak u kome plavi zumbul i zelena kada predstavljaju zapravo momka i devojku koji su rastavljeni.

Primeri:
Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu. (narodna pesma Zidanje Skadra);
Vila gnjezdo tica lastavica, vila ga je za devet godina... (narodna pesma)
Dva cvijeta u bostanu rasla, plavi zumbul i zelena kada... (narodna pesma "Ljubavni rastanak")

8. Slovenska antiteza

Slovenska antiteza je stilska figura klasična za srpske narodne pesme. Sastoji se od tri dela:

pitanja:
Oj punice, đevojačka majko,
Ili si je od zlata salila?
Ili si je od srebra skovala?
Ili si je od sunca otela?
Ili ti je bog od srca dao?'

netačnih odgovora:
''Niti sam je od zlata salila,
''niti sam je od srebra skovala,
niti sam je od sunca otela'

jednog tačnog odgovora:
već mi je bog od srca dao.
(Narodna pesma, Ženidba Milića barjaktara)

9. Ironija

Stilska figura u kojoj se rečima daje suprotan smisao od onog koje imaju kao svoje osnovno značenje naziva se ironija Ako u prizvuku ima i zlobe, ili je ironija bolesno preterana, dobija se sarkazam.

Primer (ironija): Samo ti nastavi da se svađaš! (ustvari: Prestani da se svađaš!)
Primer (sarkazam): Ako`j um`o kamen gristi, mora da se ugojio! (J.J. Zmaj, Tri hajduka )

10.Alegorija

Stilska figura u kojoj pesnik u zavijenoj, skrivenoj formi iskazuje svoje misli i osećanja.

Primeri:
"Imao sam od zlata jabuku pak mi jutros pade u Bojanu te je žalim, prežalit ne mogu." - (odlomak iz pesme Zidanje Skadra)
Alegorija predstavlja govor u kome se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima koje ih direktno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojmova i misli.

11.Gradacija

Gradacija je stilska figura, pesnički izraz u kojoj pesnik postupno ređa slike po jačini doživljavanja od najslabije do najjače ili obrnuto.


12.Anafora je stilska figura koja predstavlja iznošenje spreda, ponavljanje istih reči na početku rečenice i rečeničnih delova.

Primeri: " Zbogom, žitku, moj prelepi sanče! Zbogom, zoro, zbogom, beli danče!" - iz pesme Kad mligijah umreti od Branka Radičevića.

13.Epifora

Stilska figura koja predstavlja ponavljanje jedne ili više reči na kraju rečenice - suprotno od anafore.

14. Simbol

Simbol je stilska figura kojom se konkretnom predmetu pridaju simbolična značenja. Jedan simbol može imati više značenja.
Primeri: nebo - simbol mira, slobode, beskonačnosti, plava boja.


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika  |  Poslato: 19 Jul 2012, 16:10
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Ima li turcizama u srpskom?

Osmanlijska kultura ostavila je značajan pečat na jezik i kulturu balkanskih naroda koji svakodnevno upotrebljavljaju usvojenice iz turskog jezika, a da toga nisu ni svesni.

Slika

Otuda i anegdota kako je jedan Šumadinac upitan da li u srpskom jeziku ima turcizama odgovorio: "Ama, jok bre".

Jastuk, jorgan, šećer, kašika, džezva, tepsija, tava, čarape, avlija, kapija, bašča, kaldrma, fildžan, jogurt, čorba, čaršaf, papuče... sve su ovo reči turskog porekla koje u bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku nemaju zamene.

Ono što je karakteristično za podneblje Balkana je da su narodi u velikoj meri zadržali turcizme u govoru, pa ih, uprkos uticajima drugih jezika i promenama u sopstvenim, i danas upotrebljavaju.

Jedan od najuticajnijih turkologa na prostorima Balkana Amina Šiljak-Jesenković podsetila je da je osmansko carstvo bilo rasprostranjeno na ovdašnjim prostorima tokom 500 godina i da se uticaj njihove vladavine i danas primećuju, ali i čuju.

"Kada govorimo o jezičnim interferencijama, o doticajima jezika, to je veoma veliki prostor i veoma je veliki dijapazon leksika koji se iz jednog jezika, u međujezičnim kontaktima, utače u drugi.

Sa kontaktom turskog i bosanskog jezika imamo veliki broj pojmova koji su došli sa osmanskom kulturom u našu kulturu", istakla je Šiljak za Anadoliju.

Ona je kazala da postoji više semantičkih polja po kojima se razvrstavaju turcizmi u našem jeziku, kao što su polje vere i verskih običaja, zatim odeće, a najviše kada je u pitanju odeća ranijih perioda, polje kulture stanovanja i druga.

Ističući kako postoji mnogo reči koje su preuzete iz turskog, a retko ko zna da su tog porekla, poput termina kat, kojeg su se Bosanci odrekli, a hrvati prihvatili kao svoju, Šiljak je dodala:"Sijaset na turskom znači politika, ali mi u bosanskom imamo sijaset (mnoštvo) takvih reči, koje su kod nas poprimile drugo značenje".

"Primera radi, nafaka na turskom znači alimentacija, dok se kod nas odnosi na životnu sudbinu ili ono dobro što nas čeka", dodala ona.

Šiljak je istakla i da kvantitet turcizama koje upotrebljavamo u svakodnevnom govoru zavisi od sociokulturne sredine iz koje potičemo, starosnog doba i naglasila da je to sociolingvistička tema.

"U zavisnosti od toga da li ste rasli u mahalama ili nekoj urbanoj sredini, u kući ili u zgradi, od toga što ste čitali, takvo će biti i vaše jezičko znanje.

Ukoliko ste čitali Aliju Nametka, Skendera Kulenovića, pa čak i Ivu Andrića, naići ćete na veliki broj orijentalizama i to ćete apsorbovati u svoje jezičko znanje", navela je ona.


B92


Vrh
Estrella
Post  Tema posta: Re: Riznica jezika i pravopisa  |  Poslato: 04 Sep 2012, 15:38
Korisnikov avatar
Vitezova zvezda

Pridružio se: 17 Jun 2012, 20:13
Postovi: 5399

OffLine
POČINJE SKUP SLAVISTA NA FILOLOŠKOM FAKULTETU


Tradicionalni - 42. Skup slavista u Beogradu biće danas zvanično otvoren na Filološkom fakultetu


Slika


Na Skupu će do 20. septembra učestvovati 55 studenata srpskog jezika i književnosti sa univerziteta 16 evropskih zemalja.

Na seminaru srpskog jezika, književnosti i kulture, koji se održava u organizaciji Međunarodnog slavističkog centra (MSC), učestvovaće 55 studenta sa univerziteta Austrije, Belorusije, Bugarske, Velike Britanije, Grčke, Italije, Mađarske, Makedonije, Nemačke, Poljske, Rumunije, Rusije, Slovenije, Ukrajine, Francuske i Češke.

Tokom tronedeljnog boravka u Srbiji za studente slavistike će na Filološkom fakultetu biti organizovana nastava iz srpskog jezika, književnosti i kulture, najavio je MSC. Za učesnike slavističkog skupa biće organizovani i specijalistički kursevi iz savremenog srpskog jezika i savremene srpske književnosti, kurs za usavršavanje lektora, kao i kurs narodnih pesama i igara i "Mala škola rokenrola".

Tokom boravka u Beogradu, učesnici Skupa slavista posetiće i više naučnih i kulturnih institucija i spomenika srpske kulture. Održavanje Skupa slavista pomogli su Ministarstvo prosvete i nauke, Skupština Beograda, Zadužbina "Desanka Maksimović", Dositejeva zadužbina, Narodna biblioteka Smederevo, Društvo za srpski jezik, Skupština opštine Loznica.


Akter

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 82 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker