Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:32


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKI PESNICI  |  Poslato: 17 Feb 2017, 21:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Ко је био Милорад Поповић Шапчанин?

БАЈКА ИЗ ДВА ГРАДА

Био је свуда радо виђен гост, пријатељи би га увек звали да приликом имендана њихове деце одржи говор ''јер су његове речи дотицале право у срце''.

Slika

Српски „Мали Париз“ на Сави, односно Шабац, осим што је један од најлепших градова у Србији, место је у коме су свет угледале неке од најпознатијих личности српске културе. У Шапцу су рођени између осталих и Лаза Лазаревић, Јанко Веселиновић, Станислав Винавер, Оскар Давичо, Душан Ковачевић... Ипак, само један од припаднике те златне српске научне и културне генерације родом из града на Сави додао је званично свом имену и презимену одредницу родног места. Био је то Милорад Поповић Шапчанин, књижевник, новинар, политичар и професор кога су све генерације волеле.
Милорад Поповић родио се седмог јула 1841. године у Шапцу у породици учитеља, судије и књижевника Саве Поповића, родом из Херцеговине, који је као младић био искушеник у манастиру Гргетек. Имућна породица Поповић, која је подржавала династију Обреновић, већ наредне 1842. године након абдикације кнеза Милоша приморана је да напусти Шабац. Једногодишњи Милорад са оцем Савом, мајком Јелисаветом , браћом Павлом и Ђорђем и сестром Катицом одлази пут Земуна а потом у Ириг, где му је отац био постављен за бележника. У Иригу је завршио основну школу а гимназију у Новом Саду и Сремским Карловцима.
Са повратком Милоша Обреновића у Србији 1860. године враћа се и Сава Поповић у Шабац, а годину касније и његов син Милорад враћа се са школовања. Породица не остаје дуго на окупу јер Сава умире 1862. године а Милорад постаје глава куће и њен хранитељ. Успева да заврши шести разред гимназије и постаје практикант, а потом писар. Убрзо стиче и наклоност шабачког владике Гаврила, коме постаје лични секретар. Почиње да показује занимање за позориште. Постаје члан Шабачког дилетантског позоришта и у представи „Зидање Раванице“ Атанасија Николића игра кнеза Лазара.
Године 1865. постаје професор цртања и лепог писања у Шабачкој гимназији. Упоредо са професорском службом у часопису „Вила“ објављује и песме, које наилазе на добар пријем читалаца и критике. Поповићевим песмама био је одушевљен и лично кнез Михаило, који предлаже његово унапређење за шабачког професора. Тако он 1866. године долази у Београд на место писара у Министарству просвете.
Иако би се по звању писара данас помислило да његов положај и није био нарочито значајан, истина је да је то место било од велике важности у тадашњем Министарству просвете. Милорад Поповић је неко време провео путујући по Немачкој и упознајући се са тамошњим школама и њиховим програмом не би ли нешто од тога било примењено и у Србији.
У то време се у Београду упознаје са Милком Лазаревић, рођеном Шапчанком и сестром лекара и значајног књижевника и приповедача Лазе Лазаревића.

Занимљиво је да је надимак „Шапчанин” први свом презимену додао Милорадов старији брат Павле, који је рано преминуо. Милорад и Милка имали су дуг и срећан брак са четворо деце од којих је двоје, Радивоје и Љубица, рано умрло. Породичну трагедију Милорад је опевао кроз стихове:

Све ће доћи, и сунце и цвеће
Ал наш Раде и Љубица неће

По повратку у Београд 1868. године једно време ради као ревизор и обилази српске школе. Те године оснива се Позоришни одбор са задатком да се у Србији подстакну позоришни живот и култура. Милорад Поповић постаје секретар Одбора и, искрено посвећен позоришном животу, сву своју снагу усмерава на ову дужност. Постаје и управник Народног позоришта у Београду и на том месту биће два мандата, од априла до новембра 1877. и од 1880. до 1893 године.
У време другог Поповићевог мандата посао драматурга у Народном позоришту обављао је Милован Глишић, који је са управником одлично сарађивао, али је уједно увек био на страни глумаца и подржавао их у сваком њиховом захтеву. Зато је од управника Поповића стекао надимак „глумачки адвокат”. Било је то златно доба Народног позоришта – 13 година руковођења Поповића и Глишића изведено је 29 домаћих и 152 стране, преведене драме.
Шапчанин је у Београду рано стекао углед високог државног чиновника и ауторитет великог писца. Његова кућа, са богатом библиотеком, била је нека врста уметничко-књижевног салона, у коме су се окупљале многе истакнуте личности ондашњег београдског културног и јавног живота: Милан Савић, Јован Бошковић, Стеван Тодоровић, Јован Ђорђевић, Матија Бан, Милан Ђ. Милићевић, Марко Станишић, Стојан Новаковић, Иларион Руварац и многи други.


Slika

Значајан је био и преводилачки рад Милорада Поповића Шапчанина. Преводио је немачке песнике Шилера, Гетеа, Блументала, Хајнеа, Уланда, затим енглеске Шелија, Шекспира и Тенисона, француске Игоа и Беранжеа, америчке Стодарда и Поа, затим Пушкина, Љермонтова, Кољцева, Ленартовича и Возова.

Као писац био је плодан, али су му највећу песничку славу у тадашњем Београду и Србији донела два спева: „Невеста Љутице Богдана” и „Монах”. Написао је и два романа, „Хасан Ага” и „Сањало”, као и бројне приповетке махом историјске тематике. Приповеткама је „заразио” и свог шурака, тада младог гимназијалца Лазу Лазаревића.
Ни новинарство није било страно Милораду Поповићу – 1895. године покреће часопис „Домаћица”, претечу данашњих такозваних часописа о животном стилу. У „Домаћици” је, осим прича из свакодневног живота Београда и Србије, било и рецепата, лекарских савета , књижевних прилога и енигматике. Био је престиж у то време појавити се у „Домаћици”. Једном приликом Стеван Сремац је свог колегу и пријатеља Милорада Поповића питао мало љутитим а мало шаљивим тоном:
–Је ли, Шапчанин, кад ћу се ја наћи у „Домаћици”?
Поповић му је на то одговорио:
– Бићеш у „Домаћици” оног тренутка кад себи у кућу доведеш домаћицу, – алудирајући на то да је Сремац био заклети нежења.
Милорад Поповић био је свуда радо виђен гост, пријатељи би га увек звали да приликом имендана њихове деце одржи говор „јер су његове рече дотицале право у срце”. Често је умео да, попут Сирана де Бержерака, уместо својих пријатеља пише љубавна писма не би ли тако освојили срце вољене особе. Волео је кафану, мада не претерано и чашицу. Сматрао је да се само слабићи опијају, а да храбри људи алкохол пију тако да не утиче на њих.
Милорад Поповић Шапчанин, иако увек ведрог духа, почео је рано да побољева. Никада се ни у ком послу није штедео и то му је нарушило здравље. Од тешке упале плућа умире 14. фебруара 1895. године у Београду. Над одром га је опојао митрополит Михаило, а многобројни Београђани и свештенство испратили су погребну поворку до Цркве Светог Марка.

Београд је искрено ожалио свог Шапчанина који је за живота добио бројна признања попут Ордена Белог орла IV степена, Ордена Светог Саве трећег степена, Таковског крста трећег степена, Ордена Меџедије трећег реда, сребрне медаље за службу у рату и Медаље Црвеног крста. Ипак, највеће признање човеку који је постигао много, а остао увек скроман јесте сећање на њега које ни данас не бледи и дух који је уткао у два прелепа српска града – родни Шабац и вољени Београд.


politikinzabavnik

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKI PESNICI  |  Poslato: 17 Feb 2017, 21:50
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Na rastanku

Slika



Ne ostavljaj ruku uzdrhtalu,
Ja ću, dušo, dalje s tobom poć'.
„Nemoj dragi, suton nas obleće;
„Daj mi ruku! Pa sad: laku noć!”

A kako ću ja bez tvojih draži?
Kaži, lepa, kad ću opet doć’?
„Nemoj, dragi, da veneš i tužiš;
„Pogledaj me — pa sad: laku noć!”

Čežnja mi je iskidala grudi,
Nemir srca salomio moć.
„Hrabro, dragi; ja ljubim junaka!
„Poljubi me — pa sad: laku noć!”

Pa dokle ću tako samohrano,
Kaži, lepa, da mi srce zna?
„Nuto, dragi, ne srdimo neba —
„Samohran si? A da šta sam ja?”

„Kada pišeš, kod tvoga sam stola;
„Kada čitaš, ja u knjigu glam;
„Kada hodaš, ja sam ti u ruci,
„A čas po čas poljubac ti dam”.

Milorad Popović Šapčanin

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: SRPSKI PESNICI  |  Poslato: 10 Apr 2017, 22:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Hrist na predgrađu

Slika

Hriste, veliki moj druže, siđi u ovaj dan na prljavo predgrađe;

Tu, gde su u mesto zavese, okna od leda,

U fabrike raspevanih dimnjaka pod oblacima sivim;

Tu gde umesto gradskog stražara šeta poniženje i beda

Čekaju te hiljade gladnih ruku dece, uplakanih žena

I ljudi nemih u svome neizmernom bolu.



O, ti, što si bos lutao Vitlajemom i krvavio noge o jerusalimske ploče

Bio pljuvan, uhođen i nikad počašćen sa bogataške trpeze,

Brate u plaču, prijatelju u velikoj tuzi miliona;

Ti koji si zavoleo Magdalenu kao i raspevane breze

Pojmi ovaj težak bol nesrećnog Skarona:

Dođi i spasi nas bede!



Svetom danas otmica i nebratstvo vlada, Tvoje raspeće samo bogati mogu da kupe;

Narod moje vrste koji ljubi i kad strada

Čeka te gromom iz oblaka!

Dođi i bičem isteraj trgovca iz hrama;

Sa mrazne ulice pokupi sve prosjake i skitnice;

Požuri, o ti, što imaš srce kao odsev dalekog sazvežđa

Od čekanja u grimasu bola izobličilo se moje lice.



...Idem posrćući predgrađem,

Doći će možda? Ili zakon drugi od njegovog raspeća diktira?

Doći će, ali kada? – Gle, njegova senka na večernjem bregu!

– Učitelju! Ne, to je samo varka vetra što na harfi užasa svira

I moja tuga ostaje kao avet za stopama u snegu.


Autor: Rade Drainac

(Politika, 7. januar 1929. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 11 Apr 2017, 23:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Predvečernji put

Slika
Долап - Лазар Личеноски

Dugo smo na teškom putu, verni. Samo,

Mi još svome svetlom cilju koračamo.

Neosetno, tiho, kroz aleje neme



Sad nas prate senke dve: Starost i Vreme.

I mada nam ništa ne kažu, ne čine,

Osećamo teret njihove blizine.



Katkada se samo okrenemo stravno

I spazimo pogled njin ukočen davno.

A kad pogledamo ponova preda se,

Iluzije drage lagano se gase;



I gomila mrtvog lišća u minutu

K’o venci na kovčeg padaju po putu;

I najzad nam sve to, s predvečerja bleda,

Rasuta arija života izgleda.


Autor: Sima Pandurović

(Politika, 6. januar 1932. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 11 Apr 2017, 23:30
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Sima Pandurović

Slika

Sima Pandurović (Beograd, 14. april 1883 — Beograd, 27. avgust 1960) je bio pesnik, estetičar, esejista, kritičar, dramatičar i prevodilac. Javio se s pesmama s početkom XX veka sa pjesnicima pesimizma (Milan Rakić, i Vladislav Petković Dis), pod uticajem prokletih pjesnika (Šarl Bodler, Edgar Alan Po). Prevodio je dela Vilijama Šekspira i Molijera. U periodu između dva svetska rata bio je visoki činovnik Ministarstva prosvete, a za vreme okupacije saradnik „Jugoistoka“ i Srpske književne zadruge. Zbog objavljivanja nekolicine tekstova za vreme okupacije i davanja javne podrške Nedićevom režimu posle Drugog svetskog rata bio je osuđen na gubitak srpske nacionalne časti u trajanju od pet godina.

Rođen je u Beogradu od oca Jefte i majke Julijane, rođene Bećarević. Drugu mušku gimnaziju i Filozofske studije završio je u Beogradu.Počeo je da službuje kao profesor Valjevske gimnazije 1907. godine. Januara 1909. se verio a potom i oženio Branislavom (1887 — 1975), ćerkom advokata Trifuna Miloševića (1847 — 1912) iz Valjeva i Mileve. Imali su dvoje dece,[1] prvo dete je bio sin Vojislav rođen 1912. u Valjevu. Po sopstvenoj molbi i uz pomoć Jovana Skerlića dobio je ukaz 11. oktobra 1910. kojim je prešao za profesora tada otvorene Četvrte muške gimnazije u Beogradu.[2] Učestvovao je u Prvom svetskom ratu ali je zbog bolesti otpušten kući. Tokom okupacije živeo je u Valjevu sa ženom i dvoje male dece kod njene rodbine. Zbog jednog govora koji je održao na zboru 1917. u Valjevu interniran je u logor u Boldogasonj, a potom u Nežider, gde je ostao do završetka rata. Posle Prvog svetskog rata bio je sekretar Ministarstva prosvete i pomoćnik upravnika Narodne biblioteke 1922-23 odakle je i penzionisan 14. juna 1923.

Rano je počeo da piše pesme, a istovremeno je radio na izdavanju i uređivanju časopisa. Još kao student, sa grupom književnih istomišljenika, osnovao je časopis „Polet“, zatim sa Disom uređivao „Književnu nedelju“, a posle Prvog svetskog rata osnovao časopis „Misao“ koji je uređivao zajedno sa Velimirom Živojinovićem Masukom.

Pandurevićevo književno delo je obimno i raznovrsno: „Posmrtne počasti“, „Dani i noći“, a 1910. godine je u Narodnom pozorištu u Beogradu prikazana njegova drama „Na zgarištu“, koju je napisao sa Kostom Petrovićem. Za vreme Prvog svetskog rata Društvo hrvatskih književnika izdalo mu je sabrane pesme pod naslovom „Okovani stihovi“. Po oslobođenju ova zbirka je dopunjena i objavljena u Beogradu pod naslovom Stihovi. Poslednja njegova zbirka pesama „Pesme“, sadrži 109 pesama koje je on sam izabrao uz izjavu da sve ostalo što je napisao u stihu odbacuje kao da nije napisano. Jedna od njegovih poznatijih pesama je „Svetkovina“.

Pandurevićeva dela iz oblasti književne kritike i estetike su: „Ogledi iz estetike“, „Razgovori o književnosti“, Bogdan Popović. Pandurović je uspešno prevodio Molijerovog „Tartifa“ i Šekspirove tragedije i drame „Hamlet“, „Ričard III“, „Henri IV“, „Magbet“ i „kralj Lir“, sve sa Živojinom Simićem.

Posle Drugog svetskog rata je uhapšen i sudio mu je Sud časti 1945. godine, kao i Žanki Stokić. Osuđen je na pet godina gubitka srpske nacionalne časti zbog objavljivanja tekstova u vreme okupacije,za učestvovanje u radu upravnog odbora Srpske književne zadruge tokom okupacije (iz koga su bili odstranjeni svi protivnici kvinslinškog režima) i istupanja na Kolarčevom univerzitetu u društvu visokih kvislinških zvaničnika Velibora Jonića i Vladimira Velmar-Jankovića.


wiki

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 12 Apr 2017, 13:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Junačka poruka

Slika
Споменик вожду Карађорђу на Калемегдану (срушен у Великом рату)


Ovo je zemlja krša i jauka,

što golotinjom i burama rađa,

zalivi ovi gnezda naših lađa,

punih ponosa i pučinskih vuka!



Ostrva ova zmajišta su zmaja,

čiji ognjevi, kao sunca jarka,

pališe krila lavu svetog Marka,

kad god halapljiv prohte okršaja!



Ovo su sela mrkih galijota

s miškama poput munja od oblaka;

ovo kućišta kosmatih Morlaka,

čiji žulj znači duždeva sramota!



Tuđinče, ko te u kraj ovaj zvaše?

Ovde kam svaki ljut je i vidovit,

put, bogaz svaki od žala halovit!

Ovde val ima žubor reči naše!



Brdima, poljem, uz Ravne Kotare,

kud k’o oblaci zloslutni se skiću

pesme o Jankoviću, Smiljaniću,

beli se orli jate i krstare!

– Pođi, i zbogom!... A kad u domaju svoju

na lađi gvozdenoga boka

stigneš i sretneš dva majčina oka

gde od radosti ovlažena sjaju,

seti se u vrh da grkog Jadrana

mnoga te majka ojađena kune,

da grđe neg tvoj Udes će da grune

naša istarska bez prebola rana



Zadar


Autor: Mirko Korolija

(Politika, 18. aprila 1920. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 12 Apr 2017, 13:52
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Mirko Korolija

(Kistanje, 9. septembar 1886 — Šibenik, 10. jul 1934)

Slika

Književnik i političar rođen u Kistanjama u Bukovici gdje je završio osnovnu školu. U Zadru upisuje „Cesarsko Kraljevsku Veliku Gimnaziju“ gdje počinje pisati pjesme, a prve stihove objavljuje već 1898. godine u Nevenu Jove Jovanovića Zmaja. Profesor maternjeg jeazika mu je Vladimir Nazor. U Pragu Korolija završava pravni fakultet na kojem stiče zvanje doktora pravnih nauka.

U to vrijeme objavljuje u svim značajnim srpskim i hrvatskim časopisima. Od 1912. godine službovao je u Kistanjama, a potom u Zadru do 1919. godine kada je postavljen za sekretara Ministarstva prosvjete u Beogradu.

Bavljenje politikom je započeo 1921. godine u članstvu Jugoslovenske napredne nacionalne omladine, a od 1922. je predsjednik Direktorijuma Organizacije jugoslovenskih nacionalista, Orjune. Od 1925. godine sve je manje politički aktivan ali i dalje piše tekstove u Orjuninom listu Pobjeda. Za upravnika Oblasnog narodnog pozorišta u Sarajevu postavljen je 1928. godine. Od 1930. godine u Politici objavljuje seriju putopisno-reportažnih tekstova o krajevima i narodu sjeverne Dalmacije, Primorja.

Od 2008. godine ulica Nova 29, u Busijama, prigradskom naselju Beograda, nosi ime po Mirku Koroliji.


zapadnisrbi

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 12 Apr 2017, 19:07
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Pesma sa predgrađa

Slika
Праља - Станка Радоњић Лучев

Pričekaće on u starom zidu pesmu popca sa predgrađa

Procvetaće drvoredi i zanjihaće se granje,

Na mesečini ogrejaće ruke male

A srce na klavijaturi noćne sanje,

Drug moj mili, što izdiše u portalu katedrale.

Neće on umreti (O taj život nad čašom vode i korom hleba!)



Neće umreti!...

Vatra je od meteora preko rascvetalog neba

I dim će bol i život preko snežnih krovova odneti.

O treba da se strada, da se strada i mnogo voli,

Danas kad me zalutao njegov korak, kao izgubljena mladost i ljubav,

Do krvi boli!



O treba da se prašta i sanjom život da se hrani!

Tu, gde trotoarom prolaze moćni i bogati

Neka nas uspavljuju rodne breze, omorike i jablani...



...Pričekaće popca sa predgrađa

I na mesečini ogrejaće ruke male

Drug moj mili, što izdiše danas u portalu katedrale!...



Autor: Rade Drainac

(Politika, 6. januara 1930. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 12 Apr 2017, 19:20
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Za stolom

Slika


Odviše smo bili radosni i tužni,

Odveć smelih misli gajili i brali

Sve plodove gorke kad su ideali

Postali stvarnost v oblici ružni.



Kad sve podjednako malo smisla ima,

Jer sve brzo prođe: i ljubav i nada;

Očajanje, sreća — kao pramen dima;

Život kao prazna, šumna kavalkada;



Zar ti nije često izgledalo, druže,

Da je nedostojno plakati i kleti;

I da treba reći: ne kliči, ne preti!

Sva iskustva samo jadnu dušu ruže.



Jer, na kraju, sve će biti jedno isto:

Prazni vetri koji „memento“ zašume,

Malo trošnog praha, ništavilo čisto,

Kraj dosadne, duge i frivolne glume


Autor: Sima Pandurović

(Politika, 6. januara 1933. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Srpski pesnici i njihova dela  |  Poslato: 12 Apr 2017, 21:48
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Daljina

Slika
Откирвање споменика кнезу Михаилу 1882. године у Београду



Daljina, to je lepota melanholije

Voljenih zvezda koje s večeri

Srebrenim sjajem svemir polije



Daljina, to je tuga glečera

Što usamljeni u svom ćutanju

Sumorne svoje dane provode



S daljine čudni vetri dovode

Mirise mile prošlih časova

Što do nas dođu u svom lutanju



Šumove drage prošlih glasova

Što nam ko tužan list sikomore

S jeseni srcem tužno romore.



Danas, kad dođe sveta promena

I kada krećeš na daleki put,

Ispunjen mi biće svaki dušin kut

Tugom daljine, lepotom spomena.



I znam da će sutra umorna mi glava

Nasloniti se klonulo na dlan

Ti sinoćna moja lepa, srećna java,

Bićeš već sutra moj daleki san.


Autor: Sima Pandurović

(Politika 7. januar 1923. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 58 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker