Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:45


Autoru Poruka
Nina
Post  Tema posta: Vasko Popa  |  Poslato: 23 Jan 2013, 03:25
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Vasko Popa – biografija

Vasko Popa (Grebenac, 29. jun 1922 — Beograd, 5. januar 1991) je bio jedan od najpoznatijih pesnika na srpskom jeziku, akademik.

Slika

Rođen je 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve. Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Posle toga upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu (tada se Zrenjanin zvao Bečkerek). Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine.

Prve pesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“. Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije. Ta knjiga je pokrenula rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pesnika. Posle Kore, Popa je objavio sledeće zbirke pesama: „Nepočin polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), „Vučja so“ (1975), „Kuća nasred druma“ (1975), „Živo meso“ (1975), „Rez“ (1981) kao i ciklus pesama „Mala kutija“ (1984), deo buduće zbirke „Gvozdeni sad“ koju nikad nije dovršio.

Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu. Slaganjem usmenog nasleđa, igara i zagonetki, Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije. Priredio je zbornike: Od zlata jabuka (Beograd, 1958.), Urnebesnik (Beograd, 1960.), Ponoćno sunce (Beograd, 1962.). U pesničkom zborniku „Od zlata jabuka“ (1958.) u novom svetlu je prikazan poetski svet narodnih umotvorina; u zborniku „Urnebesnik“ (1960.), poetski svet pesničkog humora i u zborniku „Ponoćno Sunce“ (1962.), poetski svet pesničkih snoviđenja.

Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika. U Vršcu, 29. maja 1972. godine osnovao je Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“. Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (14. 12. 1979) u Novom Sadu.

Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 11 Mar 2013, 23:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Krug knjiga

Slika

Pojava Vaska Pope u posleratnoj srpskoj poeziji označava snažan preokret u odnosu na poetsko stvaralaštvo njegovih savremenika. Pesnički izraz Vaska Pope je naklonjen aforizmu, poslovici, eliptičan je i jezgrovit. Jezik Vaska Pope je sažet i lapidaran. On piše kratke stihove bez rime i interpunkcije, koji su bliski metrici srpske narodne poezije.

Za života je objavio osam knjiga poezije koje su činile krug i nose svoje znamenje:

„Kora“ - 1953.
„Nepočin-polje“ - 1956.
„Sporedno nebo“ - 1968.
„Uspravna zemlja“ - 1972.
„Vučja so“ - 1975.
„Kuća nasred druma“ - 1975.
„Živo meso“ - 1975.
„Rez“ - 1981.
Posle smrti Vaska Pope u njegovoj zaostavštini pronađena je nedovršena knjiga pesama „Gvozdeni sad“, zatim nezavršena celina „Lepa varoš V“, kao i krug od pet pesama pod zajedničkim naslovom „Ludi Lala“. Iz zaostavštine potiče još i 19 pesama, kao i knjiga zapisa o umetnosti i umetnicima „Kalem“. Godine 2002. u izdanju KOV Vršac izašla je knjiga „Rumunske i druge pesme“ gde su po prvi objavljene neke pesme iz Popine zaostavštine koje je on još u mladosti pisao.

Nagrade i priznanja

Slika
Vasko Popa sa suprugom Hašom

Vasko Popa je prvi dobitnik „Brankove nagrade“ za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen na Branka Radičevića. Godine 1957. dobija „Zmajevu nagradu“, 1968. Austrijsku državnu nagradu za evropsku literaturu, 1976. nagradu za poeziju „Branko Miljković“, 1978. dodeljuje mu se nagrada AVNOJ-a, a 1983. književna nagrada „Skender Kulenović“.

Njemu u čast ustanovljena je Nagrada Vasko Popa.


wiki

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 14 Mar 2013, 02:26
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Voljeni profesor

Možda smo mi stanovnici planete Zemlje, koji hodamo po njoj samouvereno u 21. veku, izgubili veru da one prave, iskonske, vanvremenske ljubavi još postoje. Ipak, uverili smo se da su postojali plemenitost i iskrenost, poštovanje i požrtvovanost, i one tanane emocije koje struje izme?u dva srca, pri pomenu imena Vasko i Haša Popa

Resized Image - Click For Actual Size

MOŽDA smo mi stanovnici planete Zemlje, koji hodamo po njoj samouvereno u 21. veku, izgubili veru da one prave, iskonske, vanvremenske ljubavi još postoje. Ipak, uverili smo se da su postojali plemenitost i iskrenost, poštovanje i požrtvovanost, i one tanane emocije koje struje između dva srca, pri pomenu imena Vasko i Haša Popa.
U gradu Vršcu, u Lenauvoj ulici s prekrasnim drvoredima lipa, upoznali su se kao gimnazijalci Vasko i Haša. Pre toga, Haša ga je gledala danima, kako onako krakat i tanak korača kao da je stigao sa nekog drugog sveta. Posmatrao je i Vasko Hašu, i to je posle u stihove pretvorio: Očiju tvojih da nije, ne bi bilo neba u malom našem stanu. Smeha tvoga da nema zidovi ne bi nikad iz očiju nestajali... Ruku tvojih da nije sunce ne bi nikad u snu našem prenoćilo."
Veliki poeta 20. veka, čija je poezija prevođena širom sveta, bio je sasvim skroman čovek, ali veliki gospodin, lucidan, sa izrazitim smislom za humor, ponekad sarkastičan, čiju su svaku reč njegovi sagovornici pamtili kao mudrost. Po kazivanju svedoka, sredinom sedamdesetih i osamdesetih voleo je da sedi u beogradskim kafanama: ”Madera”, “Mažestik” i “Ekscelzior”, gde su se odvijali zanimljivi razgovori, a iznad svega prisutni su upijali svaku reč Vaska Pope kada bi nadahnuto govorio o Malarmeu ili Rembou. Bio je duhovit i jednom prilikom, kada mu je kelner doneo lošu kafu, Vasko je rekao: ”Ako je ovo kafa, ja sam Franc Kafka.” Kelneri su ga veoma poštovali, i on je za njih bio jednostavno “profesor”.
Sredinom osamdesetih, Vasko je ispričao prijateljima jedan zanimljiv kafanski događaj. Dok je sedeo u kafani “Ekscelzior”, pio svoju kafu sa saharinom, čitao naše i strane novine, uživao u samoći, prišao je njegovom stolu neki grmalj - brkati policajac. Umesto pozdrava, uz krajnje ljubazan osmeh, počeo je da mu recituje pesmu “Očiju tvojih da nije”.
Dugogodišnji prijatelji Vaska i Haše Popa bili su Žarko Rošulj, grafički urednik u “Nolitu” i umetnik, pisac vizuelne poezije, i njegova supruga, književnica Svetlana Velmar Janković. Osećajući skoru smrt, Vasko je zamolio svog prijatelja Žarka da piše o njegovom životu, govoreći mu pojedinosti iz svoje biografije, i napominjao mu: ”Iskoristi priliku dok sam tu.” Nažalost, tu priliku nije iskoristio za života pesnika, ali je kasnije, posle smrti Vaska Pope, objavio nadasve dirljivu, prisnu i prijateljski nadahnutu knjigu ”Zapisi o Vasku i Haši”. Koristeći ove zapise Žarka Rošulja, otkrivamo neobične detalje iz života pesnika i njegove velike ljubavi Haše.
Hašino pravo ime bilo je Jovanka Singer Popa, ali su je svi u porodici zvali Haša. Poticala je iz bogate i ugledne građanske porodice, gde je otac bio uvaženi advokat. A na arhitektonskom fakultetu, gde je predavala, inače i poznavalac više stranih jezika, Haša je bila za svoje studente koji su je obožavali Singerica.
Haša se rado sećala, sa osmehom, dana kada je Vasko došao da je, zvanično, zaprosi. U kući Singerovih svi su bili uzbuđeni, samo je devojka koja je pomagala u njihovom domu upitala: ”A je l' se to naša Hanzi udaje za jednog 'šrajbera'? Od čega će oni da živu?”
Veliki srpski pesnik Vasko Popa umro je 5. januara 1991. godine. Kada su ga sahranili, prijatelji su sa Hašom sedeli u Vaskovoj sobi, a ona im je ispričala kako je krišom htela Vaska da izvede iz bolnice i da ga dovede kući da se više ne muči. Zato je odlučila da se ispava kako bi bila sposobnija za taj poduhvat. Uzela je pilule za spavanje. Probudio ju je neki nemir, koraci i žurba bolničkog osoblja. Hteli su odmah da je udalje iz sobe i ona je shvatila da je Vasko umro. Umro! A ona je spavala. Nikada kasnije nije mogla sebi da oprosti što je prespavala trenutak njegove smrti.

POKLONjENI DVORCI

IZ Vaskovih priča saznajemo u zapisima da su Hašini roditelji bili toliko imućni da su posedovali čak “dva dvorca” u Vršcu. Komunisti Vasko i Haša, kada je nastupilo “novo vreme”, nagovarali su Hašinog oca da se dobrovoljno odrekne bogatstva u korist narodne vlasti. Stari gospodin im je mirno odgovorio: ”Deco, ako vama te kuće ne trebaju - meni još manje trebaju.”Nekoliko decenija kasnije Vasko se pitao, gledajući kako “novi ljudi” na vlasti grabe vile na Bregu, koliko su on i Haša pogrešili kada su voljno ostali bez “dva dvorca”, jer kasnije, kada su odlazili u Vršac, nisu imali gde da odsednu.


večernjenovosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 27 Mar 2013, 01:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Razgranata jelka ljubavi

Za Novu godinu i Božić Vasko Popa je kupovao veliku jelku. Nikada je nije kitio nego je ona, mirisna i zelena, stajala dugo u spavaćoj sobi između Hašinog i Vaskovog kreveta

Slika
Vasko i Haša Popa

ZA Novu godinu i Božić Vasko Popa je kupovao veliku jelku. Nikada je nije kitio nego je ona, mirisna i zelena, stajala dugo u spavaćoj sobi između Hašinog i Vaskovog kreveta. Istu takvu jelku zasadila je Haša nekoliko godina posle smrti kraj Vaskovog groba; lepo se razgranala, kao pravo „malo zeleno drvo“.Potom se dogodilo nešto što je Hašu veoma uznemirilo. U zajedničku grobnicu, u Aleji velikana, gde u bili sahranjeni Crnjanski i Vasko Popa, doneta je odluka da se sahrani i jedan general! A kasnije su vandali ukrali i „malo zeleno drvo“, znak velike ljubavi između Haše i Vaska. Vaskovog i Hašinog doma, dvosobnog stana u Bulevaru revolucije 26 (sada Bulevaru kralja Aleksandra), više nema. To je bio kutak u kojem su se okupljali ne samo mnogobrojni prijatelji, već i pesnici iz celog sveta, i sad je raskućen. Za života, Haša je pokušala da njihov stan pretvori u malu zadužbinu, legat, ili spomen-sobu Vaska Pope. Ali su joj rekli da je zakasnila, i obavestili da ne može da otkupi stan, jer predstavlja deo zadužbine Medicinskog fakulteta. Kao da je tada gledala u budućnost, Haša je rekla: „Kada me jednog dana iznesu - ući će... odmah da pokupe sve iz kuće... A tu je arhiva o radu Vaska Pope... njegova biblioteka...“ I to Hašino predosećanje se obistinilo. Posle Hašine smrti, nekakvi čudni naslednici odneli su deo nameštaja iz Vaskovog i Hašinog stana i prodali ga. A sve je stajalo onako kako je Vasko ostavio za života, jer se Haša potrudila da duh ovog velikog pesnika i njene večne ljubavi ostane u tom prostoru. Predmeti na radnom stolu, slike umetnika okupljenih oko Medijale: Milovana Vidaka, Šejke, Milića od Mačve, Olje. Potom neobični predmeti, ikone, grbovi, knjiga o alhemiji iz 17.veka, Borhesova medalja, čak i jedan list iz Jevanđelja štampan u doba Crnojevića, knjige u biblioteci, rukopisi i pisma u arhivi. Sve je to bilo rastureno i razneto.
PoŠtovaoci Vaskove poezije bili su lišeni mogućosti da vide prostor u kojem je ovaj veliki poeta živeo i stvarao. Ostala je njegova poezija koju niko nije mogao da otuđi. Ali ova tužna priča, dobila je neočekivano i srećan kraj. Godinu dana posle Hašine smrti Srpska akademija nauka i umetnisti dobila je sudsku odluku prema kojoj se zaostavština Vaska Pope može preneti u SANU.
I zaista, kontejneri sa knjigama, vitrine, orman i police za knjige nalaze se u posebnoj sobi u biblioteci, a rukopisi i korespondencija predati su Arhivu SANU. Ovaj ishod do tada nerešenog sudskog spora nastavljen je još jednim srećnim raspletom. Naime, pošto Haša Popa nije mogla da bude proglašena, prema uslovima Protokola Gradske skupštine, za zaslužnu građanku, nije mogla ni da bude sahranjena pored svog muža. Najzad, urna sa pepelom žene, koja je zapostavila uspešnu karijeru univerzitetskog profesora kako bi se posvetila velikom pesniku, čoveku kojeg je neizmerno volela i poštovala, položena je u grobnicu pored posmrtnih ostataka njenog supruga Vaska Pope.
To se dogodilo u oktobru 2001. godine, mesecu koji je Haša Popa najviše volela, u kojem je rođena i umrla. Iz zabeleški Žarka Rošulja velikog prijatelja Vaska i Haše Popa, kao iz čarobne kutije, otkrili smo intimne detalje, atmosferu, toplinu doma u kojem su živeli jedan muškarac i jedna žena, on veliki pesnik, a ona univerzitetski profesor, dvoje ljudi koji su se voleli nežno, predano, diskretno, onako kako su i živeli. Za uspomenu ostaje fotografija iz mladosti na kojoj vidimo, sleđa, dvoje mladih kako se nežno držeći za ruke šetaju poljem, a nama se prosto čini kao da lebde iznad površine zemlje, jer ih ljubav nosi.


večernjenovosti

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 08 Apr 2017, 20:18
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Manasija - Vasko Popa



PLAVO I ZLATNO
POSLEDNJI PRSTEN VIDIKA
POSLEDNJA JABUKA SUNCA

ZOGRAFE
DOKLE TVOJ POGLED DOPIRE

ČUJEŠ LI KONJICU NOĆI
ALAH IL ILALAH

KIČICA TVOJA NE DRHTI
BOJE SE TVOJE NE PLAŠE

BLIŽI SE KONJICA NOĆI
ALAH IL ILALAH

ZOGRAFE
ŠTA LI VIDIŠ NA DNU NOĆI

ZLATNO I PLAVO
POSLEDNJA ZVEZDA U DUŠI
POSLEDNJI BESKRAJ U OKU

Analiza

PRVA STROFA: Na samom početku pesme pesnik spaja plavo i zlatno. Plavo je simbol neba, prostranstva, morske dubine. vedrine, slobode... Zlatno simbolizuje sunce, sjaj, dragocenost, vrednost, retkost... Prostranstvo, pa svetlost. Slikar počinje da stvara svoje delo - gleda prostranstvo i vidi krajnju svetlost.
U poslednjem prstenu vidika je poslednja jabuka sunca. Prsten je simbol predanosti, vere, zaokruženosti, pripadnosti, dok je jabuka simbol zdravlja i života. Poslednja jabuka sunca je dar od sunca, a sunce je izvor života, ali i simbol sjaja oreola svetaca, svetlost uma i moći. Pesnik duhovnost jednog sveca poistovećuje se samim suncem i njegovim životnim zbačajem.
DRUGA STROFA: Pesnik se obraća slikaru, zoografu koji oslikava crkvu i pita ga dokle dopire njegov pogled. Slikar je u umetničkom zanosu. Njegov pogled se gubi u sjaju i svetlosti stvaranja. On u bojama koje nanosi na zidove crkve vidi svetlost svoje vere. Isključen je iz stvarno sveta i nečuje zvuke iz okoline.
TREĆA STROFA: Novo pitanje pesnika upućeno slikaru. Pita ga da li čuje konjicu noći i ratni poklič. Noć je mračna i simbol je rušilačke sile, a ta sila, ta "konjica noći" je zapravo turska vojska koja je puno puta rušila srpske svetinje. Ona dolazi uz poklič koji predstavlja arapske reči hvaljenja Alaha. Turci u čast svoje vere i svog hvaljenog Alaha ruše tuđu i to je za njih ispravno.
ČETVRTA STROFA: Iako se približava turska vojska, slikar nastavlja da stvara, jer ne vidi ništa drugo osim svog dela. Njegova kičica ne drhti i njegove boje se ne plaše. Pesnik ovim stihovima ističe hrabrost i predanost slikara.
PETA STROFA: Konjica je sve bliže slikaru, ponovo se čuje ratni poklič.
ŠESTA STROFA: Pesnik i dalje postavlje pitanja. Zanima ga šta slikar vidi u dnu noći. Konjica je blizu, njegova smrt je blizu. Noć je simbol crnila, a dno crnila simbol smrti.
SEDMA STROFA: Plavo i zlatno su ponovo spojeni, ali obrnutim redom. Svetlost, pa prostranstvo. Slikar završava svoje delo i odlazi u smrt. Svetlost je sada u njegovoj duši i pretočena u fresku. Njegovo delo je poslednji treptaj u oku i većno će trajati.

Kritički osvrt

Pesničke slike koje Vasko Popa stvara u svakoj svojoj pesmi su vrlo neobične i često teške za tumačenje, pa njihova analiza nije uopšte jednostavna. Ono što je posebno zanimljivo kada je poezija Vaska Pope u pitanju jeste da u njegovim pesmama ne postoje znakovi interpunkcije. Na taj način pesnik u potpunosti dopušta svom čitaocu da oseti ritam pesme, ne sugeriše mu ništa i daje mu mogućnost da razume njegovu poeziju na svoj način.
Poeziju Vaska Pope karakterišu objektivnost i suzdržanost, ponekad se oseća određena doza hladnoće, kao da pesnik nema emocija dok piše svoju pesmu, ali pažljivom analizom svakog stiha dolazi se do suštine onoga što je pesnik hteo reći, odnosno poručiti svome čitaocu. U svom tom nastojanju da se razume i odgonetne poezija Vaska Pope najbolje je da citiramo samog pesnika. Vasko Popa je smatrao da je: ” Pesnik čuvar beskrajnog puta kojim prolaze žive reči.” Kua vodi taj penikov puta sami odaberite.
Analiza pesme ”Manasija ” koju je ponuđena na ovoj stranici može da bude potpuno različita od one koju će uraditi vaš nastavnik. No, nijedna analiza nije netačna jer ona je samo pokazatelj kako je neko razumeo Popinu pesmu.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 08 Apr 2017, 20:21
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kafane su pesnicki univerziteti

Resized Image - Click For Actual Size

Na jednoj od sedeljki, na kojima su se mladi stvaraoci okupljali oko Vaska i zbog Vaska, pio se viski. Nenaviknut na zestoko pice, jedan mladi pisac je, pod dejstvom, poceo da place. Vasko se naljuti na njega i obrati nam se svima: „Ako ne mozete od mene da naucite kako se pise, bar naucite kako se pije“, zabelezio je u svojoj knjizi „Zapisi o Vasku i Hasi“ poznati istrazivac srpske periodike i pesnik Zarko Rosulj, inace dugogodisnji blizak prijatelj Vaska Pope i njegove supruge Hase. U ovoj zanimljivoj svojevrsnoj beleznici, koju su objavili „Stubovi kulture“ povodom 80 godina od rodjenja cuvenog pesnika, nalazi se samo izbor iz bogatog opusa secanja i belezaka autora. Govoreci o tome po kom kriterijumu je nacinio bas takav izbor Zarko Rosulj kaze:

„Sa Vaskom sam se druzio od 1976. pa do njegove smrti 1991. Takodje smo moja supruga Svetlana Velmar-Jankovic i ja bili uz Hasu do njene smrti 2000. godine. Za tih 25 godina druzenja ujedno su nastajali i zapisi (na osnovu kazivanja Vaska i Hase kao i belezaka iz mog licnog dnevnika). Odabrao sam 80 zapisa u nameri da ispricam u 80 slika mali pricu o ljubavi velikog pesnika i njegove plemenite saputnice koja mu se u potpunosti posvetila. Knjiga je zamisljena da i graficki podseca na Vaskove zbirke pesama. Na umu sam imao najvise Vaskovu neostvarenu knjigu pesama „Crna rosa“. Ta knjiga je trebalo da bude deveti krug Vaskovog pesnickog sistema, da kazuje o njegovoj „licnoj mitologiji“.

Sta vas je najvise fasciniralo u medjusobnom odnosu Vaska i Hase?

- Velika ljubav. Zaista, velika ljubav. Vasko je imao u zivotu osnovnu posvecenost: Hasi i poeziji koja je opet bila posvecena Hasi. Poeziji je zrtvovao sve: cak i svoje i Hasino potomstvo! Zeleo je da bude pesnik i samo pesnik. Da pise pesme koje ce posvetiti Hasi...

Moze li se odgovoriti na pitanje o mestu i ulozi Hase u Vaskovoj poeziji?

- Tesko se ista moze tvrditi na tu temu, ali jedno je izvesno: Hasa je bila prva i velika Vaskova ljubav. Zaljubili su se jos kao gimnazijalci - „do usiju“. Hasa je cuvala pisma koja joj je tada mladi, zaljubljeni, Vasko pisao. U tim su pismima bile i „pra-pesme“ kasnije doterane i objavljivane u njegovim zbirkama. Pre poznanstva sa Hasom imao je neke prozne pokusaje.

U knjizi navodite niz kafana koje je voleo Vasko Popa. Kakav je uopste bio njegov odnos prema kafani kao (kulturnoj) instituciji?

- Vasko je voleo kafanu, ali onaj pravi kafanski zivot koji se odvijao uz „sumu razgovora“ o knjizevnosti, umetnosti, politici... Birao je tihe i otmene kafane u kojima su sagovornici mogli da se cuju, u kojima su njegovi mladi prijatelji mogli da ga slusaju. Kao sto kaze Gojko Tesic - kafane su bile nasi „pesnicki univerziteti“.

Vi ste poznati i kao vizuelni pesnik. Zastupljeni ste u mnogim nasim i stranim antologijama, a i izlagali ste svoje radove na grupnim izlozbama na kojima je ucestvovala, na primer, i Marina Abramovic koju pominjete u knjizi. Kako vi definisete pojam vizuelne poezije?

- To je najjednostavnije receno poezija koja se iskazuje vizuelnim sredstvima i priroda, kako se to kaze, „civilizaciji slike“. Nikako nije nova pojava u knjizevnosti i umetnosti. Dozivljavam je kao „pesnicku usedelicu“ staru preko tri milenijuma, ali jos uvek drzecu. Danas se u vizuelnu poeziju ukljucuje i satrovacka poezija, koja je takodje stara. Otkrio sam da su je kod nas pisali „satrovci“ jos u XIX veku. Recimo, u jednoj od njih, pesnik - lopuza zali kako „Policijski glasnik“ kvari posao beogradskim lopovima pa oni umesto s plenom u sakama zavrsavaju u zatvoru.

Vi ste i istrazivac srpske periodike druge polovine XIX veka. Imate li utisak da se danas ponavljaju stvari?

- Na zalost, da (smeh). Ali, da se ja ne bih pravio pametan, evo kako je jedan stranac video politicko stanje u Srbiji 1894. (Navod je iz „Narodnog prijatelja“ Zivojina Balugdzica): „Cudnovata je zemlja ta Srbija! Cak i za one koji su imali prilike da je izblize izucavaju tesko je da se nadju u zamrsenoj politici njenoj. Na ovoj malenoj pozornici javlja se cudnovat niz najrazlicitijih lutaka politickih, koje iskrsnu za cas, pretrce tri puta pozornicu, udarajuci batinom po sakupljenoj gomili levo i desno pa odjednom isceznu da naprave mesta novim lutkama, koje se za ovima jave... Smrtni neprijatelji se pomiruju, prijatelji se zavadjaju ni sami ne znaju zasto. Oni koji su se tukli na predjasnjoj sceni odjednom se ljube, a oni opet koji su se ljubili tuku se nemilice. Covek bi mislio da ce da se ubiju. Ali - ne bojte se! Glave su im tvrde a udarci odjekuju kao da su od drveta. I tako vam Popovic dolazi mesto Jovanovica; Petrovic uzima mesto Popovicu da ga opet preda Jovanovicu. Uostalom, sto god mu vidite vise promena znajte da je sve isto. Sto god su finansije vise razrivene sve vise raste dug, sve vise ta zemlja juri svome bankrotstvu, gradjanskom ratu, unistenju svoje buducnosti.“

Ne lici li, sve zajedno, na svojevrsno pozoriste?

- Kad smo vec kod pozorista nasa stampa ne oskudeva ni u tome. Recimo u „Gedzi“, saljivom politickom listu, cak je postojala rubrika „Iz pozorista“ u kojoj su objavljivane vesti iz Narodnog pozorista. Za kraj ovog razgovora - evo jedne iz 1893: „Za upravnika Narodnog pozorista postavljen je Nikola Popovic, upravnik Doma za napustenu decu. Jadni gosn’ Nikola! Do sada je imao posla sa malom napustenom decom, a od sada sa velikom napustenom decom.“


b92

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 08 Apr 2017, 20:32
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Njegova prva pesma posvećena je gimnazijskoj ljubavi: Bio je u logoru, a zatim prevođen na 50 svetskih jezika

Vasko Popa je bio oženjen Jovankom Singer Popa, zvanom Haša, profesorkom Arhitektonskog fakulteta u Beogradu

Slika

Vasko Popa je rođen 29. juna 1922. godine u Grebencu kod Bele Crkve, bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i jedan od najvećih pesnika srpske književnosti u drugoj polovini 20. veka.

Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu, pa je upisao Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu. Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine.

Prevođen je na više od 50 svetskih jezika i proglašavan je za jednog od najvećih svetskih pesnika. Vasko Popa je jedini naš pesnik kome je celokupno pesničko delo objavljeno u Engleskoj i Americi.

Slika

Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu. Slaganjem usmenog nasleđa, igara i zagonetki, Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije.

Bio je oženjen Jovankom Singer Popa (1923-2000) zvanom Haša, profesorkom Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, rodom iz Vršca. Ova pesma, posvećena je upravo Haši, ljubavi još od gimnazijskih dana. To je bila prva njegova objavljena pesma, u Književnim novinama, 1949. godine. Vasko Popa 1953. godine objavljuje svoju prvu zbirku “Kora”, koja je imala veliki odjek i uticaj na mlade pesnike. Dve godine kasnije objavljuje “Vrati mi moje krpice” i definitivno postaje najčitaniji pesnik.

OČIJU TVOJIH DA NIJE

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo.


telegraf

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 08 Apr 2017, 20:35
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Vrati mi moje krpice - Vasko Popa

Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo

Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od sarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem

Slušaj ti čudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog čanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki nožu
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod košuljom
Čuješ ti pretvorniče
Skini tu maramu belu
Šta da se lažemo

Neću te uprtiti na krkače
Neću te odneti kud mi kažeš
Neću ni zlatom potkovan
Ni u kola vetra na tri točka upregnut
Ni duginom uzdom zauzdan
Nemoj da me kupuješ
Neću ni s nogama u džepu
Ni udenut u iglu ni vezan u čvor
Ni sveden na običan prut
Nemoj da me plašiš
Neću ni pečen ni prepečen
Ni presan posoljen
Neću ni u snu
Nemoj da se zavaravaš
Ništa ne pali neću

Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje

Tebi dođu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje kože odevam
Ljuljaške im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pršljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra

Koren ti i krv i krunu
I sve u životu
Žedne ti slike u mozgu
I zar okca na vrhovima prstiju
I svaku svaku stopu
U tri kotla namćor vode
U tri peći znamen vatre
U tri jame bez imena i bez mleka
Hladan ti dah do grla
Do kamena pod levom sisom
Do ptice britve u tom kamenu
U tutu tutinu u leglo praznine
U gladne makaze početka i početka
U nebesku matericu znam li je ja

Šta je s mojim krpicama
Nećeš da ih vratiš nećeš
Spaliću ti ja obrve
Nećeš mi dovek biti nevidljiva
Pomešaću ti dan i noć u glavi
Lupićeš ti čelom o moja vratanca
Podrezaću ti raspevane nokte
Da mi ne crtaš školice po mozgu
Napujdaću ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika
Videćeš ti šta ću da ti radim
Seme ti i sok i sjaj
I tamu i tačku na kraju mog života
I sve na svetu

I ti hoćeš da se volimo
Možeš da me praviš od moga pepela
Od krša moga grohota
Od moje preostale dosade
Možeš lepotice
Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
Da mi grliš noć u praznoj košulji
Da mi ljubiš odjek
Pa ti ne umeš da se voliš

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo

Crn ti jezik crno podne crna nada
Sve ti crno samo jeza moja bela
Moj ti kurjak pod grlo
Oluja ti postelja
Strava moje uzglavlje
Široko ti nepočin-polje
Plameni ti zalogaji a vostani zubi
Pa ti žvaći izelice
Koliko ti drago žvaći
Nem ti vetar nema voda nemo cveće
Sve ti nemo samo škrgutanje moje glasno
Moj ti jastreb na srce
Manje te u majke groze

Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Zderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godišnja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj životni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemogući
Pa ti sad gledaj da me sretneš

Dosta rečitoga smilja dosta slatkih trica
Ništa neću da čujem ništa da znam
Dosta dosta svega
Reći ću poslednje dosta
Napuniću usta zemljom
Stisnucu zube
Da presečem ispilobanjo
Da presečem jednom za svagda
Staću onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staću oslonjen na sebe
Na svoje čvoruge
Biću glogov kolac u tebi
Jedino što u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se

Ne šali se čudo
Sakrilo si nož pod maramu
Prekoračilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne šali se čudo s čudom
Vrati mi moje krpice
Ja ću tebi tvoje!

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vasko Popa  |  Poslato: 09 Apr 2017, 12:36
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Kuća nasred druma

Slika
Башта најбоље успева на сред пута

Kuća nam je nasred druma

Što prvo sunce sa poslednjim spaja

Crna naša sreća zlatnih ruku

Neimar nam sama bila

Smišljala izgleda nebesku ćupriju

Izgleda sunčeve terazije

A ispala kuća



Na drum otad nemani izbijaju

I opasnici i gromovnici

I trgovci suncem



Kuće tad lepe nestane



U hrvanju neba i zemlje

U škrgutu tame i vapaju svetlosti

U topotu kopita na krovu



Nebo se od zemlje kad-tad razdvoji

Kuća se opet pojavi nasred druma

Pojavi se lepa

Upravo ko nebeska ćuprija

Ko sunčeve terazije



Drum bolje gleda svoja posla

Prvo sunce sa poslednjim spaja

Samo vetrovi što oko kuće služe

Razgone zadah izgorelih rogova


Autor: Vasko Popa

(Politika, 1. januar 1963. godine)

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 84 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker