Razmisljam kako kukamo da ne volimo sneg, bljuzgavicu, hladnocu...
ja sam se pozeleo toga.
Da padne sneg i okuje sve

da zahladni i ne otopi se mesec dana i da se prosto naviknemo na njega. Nove godina i Bozic nisu isti bez snega.
A nekako sve nalepse se desava upravo u tom predpraznicnom raspolozenju i iscekivanju novogodisnje noci u kojoj se apsolutno nista ne desi. Rutina.
Nekako je Beograd pod snegom spor grad. Tih je.
Tada volim da popijem i da se olesim

da odem sa nekom devojkom na neko lepo mesto, da utrnem mozak i da je slusam a ne cujem, da je gledam kako prica, a meni u glavi nirvana. Ne znam zasto ali to zimsko idilicno vreme i raspolozenje mi prija.