casual je napisao:
Ne verujem. Toliko je ratova bilo, citava carstva nestajala neka i po vise puta, svasta se desavalo ali planeta i covecanstvo su opstali. Procena naucnika je da bi konacno umiranje nase planete trebalo da usledi za nekih 5 milijardi godina. tako da samo opusteno...
Čovek je napisao nešto što ima smisla. I to na Božić. Bravo! Svidelo mi se i ponukalo me.
Stoga, vi praznoverni, vi zaluđeni, vi pogrešno informisani, vi skriveni po podrumima i vi sa puškama u rukama, vi prevareni, dobrodošli na početak kraja.
Jedan od najvećih umova sveta, pored koga je stajala jedna od najvećih Srpkinja, Albert Ajnštajn, teoretičar fizike nemačkog porekla, rekao je:
„Oslobođena moć atoma promenila je sve osim našeg načina razmišljanja; zato se krećemo prema katastrofi bez premca.“Dakle, vi upućeni u dešavanja, vi osetljivi na energije, vi koji ste spoznali veliku ljubav univerzuma, vi koji ste svesno zauzeli svoje mesto u velikom kolu Postojanja, vi koji verujete, dobrodošli na početak jednog od mnogih početaka.
Jedno je sigurno, Maje su bile neverovatno spretne sa brojevima, možda daleko spretnije od većine drugih civilizacija svog vremena. Baratali su vrednostima koje su se kretale do milijardi, koristeći tri jednostavna glifa: tačku (jedan), horizontalnu crtu (pet) i pojednostavljenu skicu školjke (nula). U velikom gradu Čičen Ici na poluostrvu Jukatan izgradili su pravu pravcatu opservatoriju u kojoj su sveštenici osmatrali nebesa golim okom. Vekovima su beležili kreatnje tela kao što su Sunce, Mesec i Venera, i na osnovu ovoga izricali proročanstva, precizno predviđali događaje poput pomračenja sunca i ravnodnevnica. Konstruisali su zadivljujuće precizan Sunčev kalendar koji deli vreme na „kin“ (dane), „uinal“ (mesece od po dvadeset dana), „tun“ (godine) i „katun“ (periode od po dvadeset godina).
Isti taj famozni kalendar, međutim, ostao je nedovršen. Ništa izneneađujuće kada se uzme u obzir rapidno propadanje ove sjajne civilizacije u periodu od IX do XVI veka i činjenica da su opstali samo u sećanjima i običajima tamošnjih seljana, naučnim spisima i paničnim umovima onih koji su slepo poverovali u svu onu galamu o „smaku“.
Dragi ljudi, zašto ste uopšte toliko ubeđeni da je „sudnji dan“ – konkretan dan? Zašto ste ubeđeni da je „sudnji“? Zar zaista verujete da bogovi imaju rokovnike u koje beleže kada treba da puste prve snegove na zemlju, da narede velikom Nilu da napusti svoje korito, kada treba da, u toku svega nekoliko sati, jednim potezom izbrišu eone stvaranja i trajanja? Da će odista ogrnuti crne odore i sa palicama u rukama sići pred nas ljude, kako bi nas, sa duhovima kao porotnicima i stihijama kao dželatima, osudili na apsolutno uništenje zato što živimo svoje male živote?
Molim vas.
I kako su Maje postale apsolutni autoritet na polju egzistencije i okončanja iste?
Neko je video da se njihov kalendar zaustavio na određenom datumu i automatski pretpostavio da je to kraj?
Uzimajući u obzir pomalo misterioznu auru ovog naroda, to je donekle razumljivo, pogotovo kada se osvrnemo na to da mi ni danas ne razumemo po kom principu su tako precizno konstruisali sistem puteva, navodnjavanja i kanalizacije u Tikalu i kako su tako majstorski odredili odnose između hramova I, V i IV u istom gradu, tako da su ovi jedna od mnogih građevinskih grupacija koje tvore pravougli trougao. Ne znamo ni zašto u svim gradovima Maja – Tuli, Čičen Ici, Majapanu, Teotihuakanu, da navedemo tek neke – ose zgrada tako zastrašujuće tačno odstupaju za 17 stepeni od pravca sever-jug.
Apsolutno genijalna civilizacija! Svakako su bili bolji od nas u oblasti primenjene matematike.
Ali smak sveta?
Ne.
Nema smaka, nema strašnog suda, nema apsolutnog uništenja na osnovu nedovršenih zapisa davno propale i nama u suštini nepoznate civilizacije.
Postoji samo Veliki Točak, Sveti Obruč, prirodan sled stvari koji se odvija bez obzira na paničenje i pametovanje nas velikih Liliputanaca.