Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:26


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 25 Feb 2013, 00:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Tajni život biljaka

Da biljke imaju dušu ali ne i osećanja, kako je nekada tvrdio Aristotel, verovalo se do 18. veka, kada je botaničar Karl fon Line izjavio da se biljke razlikuju od ljudi i životinja jedino po tome što se ne kreću. Međutim, i ovo mišljenje je opovrgnuto, jer je Čarls Darvin dokazao da se svaki čokot loze nezavisno pokreće, ali i da biljke obavljaju ovakve pokrete samo ako od toga imaju koristi.

Slika

Da biljke imaju dušu ali ne i osećanja, kako je nekada tvrdio Aristotel, verovalo se do 18. veka, kada je botaničar Karl fon Line izjavio da se biljke razlikuju od ljudi i životinja jedino po tome što se ne kreću. Međutim, i ovo mišljenje je opovrgnuto, jer je Čarls Darvin dokazao da se svaki čokot loze nezavisno pokreće, ali i da biljke obavljaju ovakve pokrete samo ako od toga imaju koristi. Početkom 20. veka otkriće bečkog biologa Raula Fransa, da se biljke kreću potpuno slobodno, šokiralo je naučnike i filozofe prirode. Svoje kolege zapanjio je tvrdnjom da se biljke pokreću, kao ljudi i životinje, ali mi to ne možemo primetiti jer su pokreti suviše spori za naše čulo vida. Sposobnost biljke da odabere pravilan i pametan smer kretanja potkrepio je dokazom sa biljkom puzavicom, koja raste uvek u smeru nečega za šta može da se zakači. Ukoliko joj premestimo to uporište, ona će za nekoliko sati potpuno promeniti smer kretanja i ponovo poći prema njemu. Kada je između biljke i tog "oslonca" stavio lavirint sa nekoliko prolaza i samo jednim izlazom kroz koji je morala da se provuče, ona je opet nepogrešivo izabrala put izlaza. Biljka je uvek rasla u smeru gde postoji oslonac oko kojeg će se uviti. Frans tvrdi da biljke imaju sva svojstva živih bića, da neprestano motre, prate i registruju sva dešavanja u svojoj okolini i reaguju na njih. Dokazao je i čudesne, gotovo neverovatne sposobnosti biljaka: da imaju postavljen cilj i nameru koju sprovode u delo, da mogu da traže i pronalaze to na svoj, specifičan način, da zapažaju svet oko sebe i reaguju na njega.
Obavljeni su brojni eksperimenti za proveravanje reakcija, ponašanja, pa čak i emocija biljaka. Došlo se do mnogih otkrića koja su bacile novo svetlo na stara verovanja. Za neke ljude kaže se da imaju "srećnu ruku" i da im biljke uspevaju ne samo zato što sa njima pravilno postupaju, nego što ih, izgleda, zaista vole. Priča se da su se u stara vremena ljudi morali izviniti zovi pre nego što bi sasekli drvo. Posle više od 2000 godina shvatamo da biljke zaista poštuju takav odnos. Priča novijeg datuma indijskog naučnika Jagadisa Chadre Posea je o boru kojem su dali hloroform da bi mu ublažili emocionalni šok zbog presađivanja. Takođe, Pose je primetio da se od previše ugljendioksida biljka može ugušiti, a da uz pomoću kiseonika može ponovo oživeti.
Očigledno, ako idete tako daleko da uopšte nastojite da razumete biljku, ona vam se mora svideti i morate želeti da bude zdrava. Neke osobe gledaju na svoje biljke samo kao na ukras prostorije, dok druge sa njima postupaju kao sa živim bićima i daju sve od sebe da srećno žive poštujući njihove potrebe. Posmatrači su uočili da biljke u nekom izložbenom prostoru, izgubljene među drugim lepim izloženim predmetima, slabije uspevaju nego one u blizini ulaza, gde im se prolaznici stalno dive. Danas se veruje da biljke reaguju na muziku, a eksperimenti pokazuju da rastu u pravcu odakle dopiru zvuci Baha, Hendla i Mocarta, dok se, što je zanimljivo, okreću od modernog roka. Veruje se da biljke bolje uspevaju uz stalno prisustvo zvuka, nego u tišini.
Američki stručnjak za detektore laži Kliv Bakster izveo je niz ogleda stavljajući na biljke elektrode aparata za otkrivanje laži. Rezultati su bili zapanjujući. Otkrio je da se biljka uzbudi čim on pomisli da zapali list, čak i pre nego što zapali šibicu. Aparati su zabeležili reakciju biljke i na namere čoveka. Biljka koja je prethodno bila suočena sa nekim ko je nameravao da je povredi, klone čim se mogući "krivac" pojavi u sobi. Bakster je čak pokazao da biljke imaju moć sećanja i mogu prepoznati osobu koja im je ranije nanela zlo.
Veliki svetski biolozi i hemičari Bekster, Frans i Vogel tvrde da biljke bolje vide od čoveka, da mogu da predskazuju budućnost, pa i da čitaju ljudske misli. Istraživanja koja su obavljena u čuvenom botaničkom vrtu Kev Gardens, dokazala su da biljke imaju senzore kojima mogu predvideti potrese, vulkanske erupcije, dolazak tornada, ciklona i uragana.
Uz brojne nove teorije o psihologiji biljaka, ljudi ponovo počinju da posmatraju svoje biljke. Dok će samo ekstremisti izjaviti da se biljka nada, boji ili želi, više se ne smatra apsurdnim pitati se ispušta li biljka zaista tihi krik kad joj se odreže list ili cvet. Idete li u korak sa naučnim razmišljanjima ili ne, ljubav prema biljkama očigledno je dovoljan razlog da o tome nešto više znate. A pomoći joj da raste uz neku pohvalu i ohrabrenje isto je što i želeti da bude uz vas srećna i zdrava.


večernjenovosti

_________________
Slika


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 25 Feb 2013, 00:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Tajni život biljaka

Slika

Nerijetko se velika otkrića u znanosti dogode zahvaljujući ljudima koji po svojoj profesiji uopće nisu znanstvenici, a najčešće se dogode sasvim slučajno. Na taj su se način 1966. godine otkri­le i fascinantne stvari vezane uz biljke, bića koja poznajemo sasvim površno, ali za koja znamo da život na Zemlji bez njih ne bi bio moguć. U ovom slučaju protagonist je Cleve Backster, tada vodeći američki stručnjak za poligrafska ispitivanja i tvorac tzv. Backsterovog zonskog usporednog testa, standarda kojim se ispitivači u cijelom svijetu služe za otkrivanje laži.

Slika
Cleve Backster


Slika
Zmajevac


Kasno navečer 2. veljače 1966. godine, nakon napornog dana u njujorškoj školi za preslušavanje pomoću poligrafa, ostao je sam i primijetio kako bi trebao zaliti dvije lončanice koje je imao u svojoj radnoj sobi. Tada su mu misli krenule u sljedećem pravcu: Zanimalo me koliko će vremena trebati da vlaga stigne do vrha biljaka. Posebno me zanimao zmajevac jer se voda trebala popeti kroz dugu stabljiku i potom do kraja onih dugih li­stova. Pomislio sam da kada bih na kraj lista stavio nešto za mjere­nje otpo­ra – elektrode priključene na poligraf radi mjerenja galvanske reakcije kože, a njih smo imali posvuda jer smo održavali tečaj – na papiru bi trebao ostati zabilježen pad otpora kad vlaga stigne između elektroda.
Igla se pomicala sve niže, ostavljajući na poligrafskoj traci mnogo silaznih cik-cak linija, umje­sto da se počela micati prema gore, kako je Backster očekivao… Biljka je, dakle, reagirala na podražaj, no na njegovo veliko čuđenje: Tragovi pera nisu prikazivali ono što bih očekivao od vode koja prodire u list, nego nešto što bih očekivao od čovjeka koji se podvrgnuo testu na detektoru laži. Naime, detektor laži detektira psihofiziološke reakcije uzrokovane promjenama emocija: kad osumnjičenik strahuje od razotkrivanja istine i kazne koja slijedi, u njegovom se tijelu pokreće čitav niz reakcija koje on ne može odmah kontrolirati i koje se golim okom ne moraju vidjeti, ali ih se može precizno izmjeriti (porast krvnog tlaka, ubrzano disanje, puls, električnu provodljivost kože koja se u slučaju pojačanog znojenja osumnjičenog mijenja, itd.). Poligraf svojim senzorima bilježi i grafički registrira reakcije pri ispitivanju osumnjičenika; ono što poligraf zabilježi, kasnije tumače za to posebno obučeni stručnjaci na poligrafu, a prema obliku poligrama može se ustanoviti govori li osoba istinu ili laž. Taj medicinski fenomen smatra se vrlo pouzdanim indikatorom u istražnom postupku.

Kako je iz svog dugogodišnjeg iskustva na poligrafu znao da čovjek najjače reagira kad je živo­tno ugrožen, Backster je počeo razmišljati na koji bi način mogao zaprijetiti dobrobiti biljke da izazove njenu reakciju. U 13 minuta i 55 sekundi po vremenu na grafikonu, na um mi je pala slika spaljivanja lista koji sam testirao. Ništa nisam izustio, nisam dirao biljku i nisam dirao opremu. Jedini novi element koji je mogao izazvati podražaj biljke bila je mentalna slika. Pa ipak, biljka je podivljala. Igla je poskočila do ruba trake. Zatim je pokušao s drugim pristupom: uklo­nio sam prijetnju tako što sam vratio šibice na stol svoje tajnice. Biljka se istoga trenutka smirila. Odmah sam shvatio da se događa nešto značajno… Od tog trenutka moja svijest više nije bila ista. Cijeli svoj misaoni proces, cijeli sustav svojih prioriteta posvetio sam proučavanju tog fenomena.

Slika

Počelo je sasvim slučajnim otkrićem, a nastavljeno je nizom eksperimenata koji su jasno pokazivali sposobnost biljaka da reagiraju na naše emocije i namjere, na način koji se mogao okvalificirati kao strah, zahvalnost, pamćenje, prepoznavanje, pa čak i “nesvjestica”. Naime, kad su biljke u neposrednoj egzistencijalnoj opasnosti, reagiraju tako kao da izgube svijest te poligraf tada ne registrira promjene.

U kasnijim je pokusima došao do zaključka da se biljke s vremenom emocionalno usklade s ljudima, ali i s drugim bićima iz svoje okoline. Također je otkrio da biljke mogu prepoznati ubojicu druge biljke. Pokus je tekao tako da je Backster spojio elektrode galvanometra na jednu biljku, a drugu je biljku uništio jedan suradnik. Kad je kasnije u prostoriju ušao suradnik koji je uništio biljku, druga je biljka “prepoznala” ubojicu. Biljke spojene na galvanometar reagirale su vrlo burno i na pokus pri kojem je račiće ubacivao u ključalu vodu, kao da su imale sposobnost uživljavanja u svijet drugog bića. No kad je hinio agresiju, poligraf gotovo da nije zabilježio nikakvu promjenu. Sve je vodilo zaključku o sposobnosti biljke da “čita” misli drugog bića i razlikuje stvarne od lažnih namjera eksperimentatora.

Ti i neki drugi uvidi do kojih je došao naveli su ga na zaključak o mogućnosti postojanja jedne vrste izvanosjetilnog opažanja koje je na­zvao primarna percepcija – smatrao je da se percepcija kod biljaka odvija na znatno iskonskijoj, primarnoj razini. Vjerovao je da je ova vrsta opažanja zajednička čitavoj prirodi, ali da je kod ljudi potisnuta i prigu­šena dugotrajnim aktivnim korištenjem pet postojećih osjetila.

Ovi su eksperimenti obja­vljeni 1968. godine u International Journal of Parapsychology pod naslovom Svjedočanstvo o postojanju primarne percepcije u biljnom svijetu.

Neobični rezultati brojnih eksperimenata izazvali su pravu buru proturječnih reakcija. Preko sedam tisuća znanstvenika zatražilo je kopije Backsterovih izvještaja. Reportaža koju je 1969. godine časopis National Wildlife objavio o Backsterovim istraživanjima izazvala je veliko zanimanje pa su i domaćice počele tepati svojim biljkama.

Slika

William M. Bondurant, pred­stavnik američke Fondacije Mary Reynolds Babcock, dao je Backsteru subvenciju od deset tisuća američkih dolara da nastavi istraživanja, s objašnjenjem da njegova istraživanja ukazuju na to da možda postoji praiskonski oblik trenutačnog komuniciranja među živim bićima koji funkcionira izvan poznatih fizikalnih zakona – i koji zato zaslužuje da se istraži.

Tako se Backsteru pružila mogućnost da nabavi bolje instrumente kao što su elektrokardiografi i elektroencefalografi koji se inače upotrebljavaju za mjerenje električnih impulsa u srcu i mozgu. Kod pokusa nisu u biljke dovodili električnu struju već su samo regi­strirali razlike koje su se stvarale u njihovom elektropotencijalu.

Ova je istraživanja Backster provodio nekoliko godina. Takvim i sličnim istraživanjima bavilo se još nekoliko timova znanstvenika. Međutim, za vrijeme pokusa drugih znanstvenika biljke su znale “odbijati suradnju”. Postojao je niz faktora koji su ometali pokuse, poput povezanosti eksperimentatora s biljkom što je utjecalo na eksperiment ili ulaska u prostoriju drugih ljudi koji bi prouzročili blokadu biljke, i sl. Inače, sam Backster je govorio da ne zna odgovor na svoja otkrića, da je eksperimentator, a ne teoretičar.

Slika

Kad govorimo o funkcijama, vjerujemo da u biljkama ne postoji divnija struktura nego što je vrh korjenčića. Ako se njegov vršak lagano pritisne ili zapali ili odreže, on prenosi utjecaj na gornji susjedni dio, uzrokujući da se savine od pogođene strane, i, što još više iznenađuje, vršak može razlikovati između težeg i mekšeg predmeta kojim ga se simultano pritiska s nasuprotnih strana. Međutim, ako se korjenčić pritiska sličnim predmetom malo iznad vrha, pritisnuti dio ne prenosi nikakav utjecaj udaljenijim dijelovima nego se naglo savija prema objektu. Ako vrh korjenčića percipira da je zrak na jednoj strani vlažniji nego na drugoj, isto tako prenosi utjecaj na gornji susjedni dio, koji se savija prema izvoru vlage. Kad je vršak korijena pobuđen svjetlošću, susjedni dio se izvija od izvora svjetlosti, ali kad je pobuđen gravitacijom, isti dio se savija prema središtu gravitacije. U gotovo svakom slučaju možemo jasno uočiti konačnu svrhu ili prednost nekoliko pokreta. Kada dva ili možda više izvora pobuđenosti uzrokuju simultano djelovanje na vršak korjenčića, jedan pobjeđuje drugog, bez sumnje u skladu s važnosti po život biljke. Naravno, pravac koji korjenčić slijedi u probijanju tla mora odre­diti vrh korjenčića pa je stoga stekao tako različite vrste osjetljivosti. Teško da je pretje­rano reći da je vrh korjenčića tako obdaren da, imajući moć usmjeravanja kretanja susje­dnih dijelova, djeluje poput mozga jedne od nižih životinja; mozak koji je smješten na rubnim dijelovima tijela, prima utiske od osje­tilnih organa i upravlja s više pokreta.

Charles Darwin Moć pokreta kod biljaka


Njegova su istraživanja u konzervativnim znanstvenim krugovima u početku primljena s podsmijehom, zatim s neprijatelj­stvom, te najzad šutnjom. Botaničari su se prilično uznemirili, nazvavši njegovo istraživanje besmislicom, te su ga nastojali na neki način marginalizirati i neutralizirati. Isprva su primarnu percepciju nazivali “Backsterov učinak”, možda u nadi da će ismijati ova zapažanja nazvavši ih po tom čudaku koji tvrdi da vidi stvari koje su promakle konvencionalnoj znanosti. Ime se zadržalo, a budući da se primarna percepcija ne može odbaciti, to više nije posprdan naziv. Treba uzeti u obzir i da je određen broj znanstvenika u to vrijeme osjećao da ne smiju ići protiv struje, strahujući da bi to dovelo u pitanje njihovu reputaciju, a time i sredstva za projekte. Dok su znanstvenici ismijavali njegov rad, popularni ga je tisak istovremeno vrlo pažljivo pratio desecima članaka i mnogim knjigama, od kojih je najpoznatija Tajni život bilja­ka novinara Petera Tompkinsa i Christophera Birda.

Bolji su odjek Backsterova istraživanja imala među ruskim, indijskim i kineskim znanstvenicima, budući da neka tradicionalna kineska i indijska učenja posjeduju slične spoznaje o biljkama.

Slika

Mnoge biljke prakticiraju jednu vrstu nijemog štovanja Sunca – sa svojim cvjetovima i listovima okrenutim prema Suncu ujutro pozdravljaju Feba na istoku, a uvečer čeznutljivo gledaju prema zapadu. Kad Sunce zađe, ili se skrije iza olujnih oblaka, one tugaljivo objese svoje glave.

Raoul H. France Začeci uma kod biljaka
Backster, sada osamdeset­šestogodišnjak, još uvijek je akti­van u svojoj školi za otkrivanje laži i širom svijeta drži predavanja o biokomunikaciji, a još i danas je član savjetodavnog odbora Instituta HeartMath u Coloradu koji se bavi fiziološkim mehanizmima kojima srce komunicira s mozgom.

Mnoga istraživanja koja su nastavili L. George Lawrence i drugi znanstvenici pokazala su iznenađujuća svojstva biljaka. No, glavni kamen spoticanja je ponovljivost eksperimenata, što Backster ovako obrazlaže: Sve se svodi na jednu vrlo jednostavnu stvar: ponovljivost i spontanost ne idu jedno s drugim, i sve dok članovi znanstvene zajednice budu pre­naglašavali taj aspekt znanstvene metodologije, neće daleko dogurati u istraživanju svijesti. U to sam siguran. To je upravo ono što već godinama koči napredak.

Sir Jagadish Chandra Bose

Backster nikad nije tvrdio da je otkr­i­o nešto novo već da je ponovno otkrio nešto što se nekad znalo, ali se zabo­ravilo. I zaista je tome tako.

Za pionirska otkrića na po­dručju fiziologije biljaka zaslužan je Indijac Sir Jagadish Chandra Bose, čovjek enciklopedijske naobrazbe: fizičar, kemičar, botaničar, arheolog, te pisac znanstvene fantastike. On je također bio pionir u istraživanju radio i mikrovalne optike, i sve svoje široko znanje stavio je u službu ekspe­rimentiranja na biljkama.

Slika

Biljke su se također pokazale kao predskazateljice vremena, jer se pred kišu livada promijeni i tužno se zatvore tisuće cvjetnih glavica. Mali alpski gencijan (Gentiana nivalis), koji nam namiguje svojim vedrim plavim očima, toliko je usavršio taj mehanizam da kod oblačna vremena, što je gotovo pa pravilo na velikim nadmo­rskim visinama, otvara svoju plavu čašku svakih nekoliko minuta, na svaku prolaznu zraku Sunca, i zatvara je kod prolaska svakog oblaka.

Raoul H. France

Začeci uma kod biljaka

Vezano uz svoje istraživanje radiovalova, došao je do zanimljivih otkrića o metalima, o čemu je podnio referat na Međunarodnom kongresu fizičara održanom u Parizu 1900. godine. Naime, Bose je tada izložio postavku da postoji fundamentalno jedinstvo u prividnoj raznolikosti prirode i zaključio da je teško povući crtu i kazati gdje završavaju fizikalne i gdje započinju fiziološke pojave… Nema oštrog prekida, samo nasta­vljeno koračanje Zakona. Kongres je bio zgranut Boseovom tvrdnjom koja je praktički brisala granice između živog i neživog. No, to Bosea nije ni najmanje zaustavilo u njegovim istraživanjima. Štoviše, sinula mu je ideja da ako zaista postoji kontinuitet između metala i živih tkiva, onda bi se morale postizati slične reakcije i kod biljaka, iako se za njih općenito vjeruje da ne posje­duju živčani sustav, što znači da ne mogu reagirati.

Kad je vidio da biljke električki reagiraju na mehaničke i druge podražaje, ali to ne dolazi do izražaja u vidljivim pokretima, konstruirao je posebnu “optičku polugu”. Zahvaljujući toj poluzi prividno su se povećavali pokreti biljaka. Uspio je uvjerljivo pokazati da mehanička reakcija animalnih tkiva postoji i kod biljnih tkiva. Rezultate ovih istraživanja Bose je 1902. godine objavio u knjizi Reakcije živog i neživog.

Slika

Sljedeći njegov cilj bio je utvrditi u kojoj su mjeri mehanički pokreti biljaka slični onima kod životinja i ljudi. Pošao je od postavke da biljke dišu, iako nemaju pluća ili škrge, da probavljaju hranu, iako nemaju želudac, da se gibaju, iako nemaju mišiće. Učinila mu se uvjerljivom postavka da u biljkama u biti postoji isti oblik podražavanja kao i kod viših životinja, ali bez složenog živčanog sustava. Zaključio je da je jedina mogućnost proučiti i razotkriti nama nevidljive promjene koje se odvijaju u biljkama tako da se nekim vizualnim postupkom mjere njihove reakcije na “šokove”. Potom se dao u otkrivanje onoga što će izazvati reakciju biljke određenim signa­lom, te postupka pretvaranja ovog signala u nama razumljiv oblik.

Eksperimentirajući na biljci Desmodium gyrans čiji listovi neprestano trepere, Bose je otkrio da isti otrov koji zaustavlja njene neprestane automatske titraje zaustavlja i rad životinjskog srca.

Boseove revolucionarne ideje, a pogotovo njegovu tvrdnju da i biljke imaju svojevrstan živčani su­stav, botaničari su dočekali s negodovanjem. Časopis Botanical Gazette pohvalio je Bosea kao čovjeka koji otvara nove putove, ali je također ukazao na njegove zablude zato što ne poznaje dovoljno područje kojim se bavi.

Dok je službena znanost smatrala da biljke ne mogu kroz svoj orga­nizam provoditi podražaje, Bose je nedvosmisleno dokazao da im je to svojstveno. To je iznio u svojoj knjizi Komparativna elektro­fiziologija u kojoj je opisao 321 eksperiment.

Konstruirao je aparaturu koja je funkcionirala na principu rezonancije i mogla je mjeriti isječke vremena od tisućinke sekunde, pa je činila vidljivim brze pokrete biljaka. Konstruirao je i napravu koja je registrirala oscilacije i razotkrivala i najsporije pokrete biljaka. Pomoću ovih novih naprava Bose je dobio tako uvjerljive dokaze o postojanj­u živčanih impulsa biljaka da je Kraljevsko društvo objavilo njegovu raspravu o tome u svojoj publikaciji Philosophical Transactions, a 1917. godine Bose je za svoje zasluge od britanskog kraljevskog dvora dobio plemićku titulu.

Bose je sažeo svoja gledišta u kratkoj izjavi: Golema zgrada prirode ima mnogo krila i svako ima vlastiti ulaz. Fizičari, kemičari i biolozi ne ulaze kroz ista vrata već svaki kroz druga i zato svaki završava u vlastitoj, odvojenoj domeni znanja za koju misli da nije povezana s drugima. Upravo otuda potječe naša današnja podjela pojava na anorganske, organske i osjetilne. Mora se odbaciti ovakav pristup. Ne smije se ni u jednom trenutku zaboraviti da je cilj svih znanstvenih istraživanja upoznavanje cjeline.

Slika

Raoul H. France

Veliki zaljubljenik u prirodu, bečki botaničar i mikrobiolog Raoul H. France (1874. – 1943.) govorio je da se bogatstvo čuda prirode otkriva i stječe jedino dugim, pažljivim i nadasve strpljivim promatranjem i druženjem s prirodom. Jedno od takvih čuda koje je iznio pred osta­le znanstvenike bilo je da biljke pokreću svoje tijelo i “udove” isto tako lako i skladno kao i najspretnije životinje, a mi to ne opažamo samo zato što su ti pokreti neusporedivo usporeniji od naših ili životinjskih. France je također smjelo ustvrdio da su biljke sposobne za htijenje, da nisu pasivne već da se vješto usmjeravaju prema točno određenom cilju… Penjačica ima vitice koje u svom traženju oslonca svakih šezdeset i sedam minuta opišu puni krug. Kad naiđu na oslo­nac, ne prođe ni dvadeset sekundi, a one se već počnu uvijati. Za jedan sat oviju se tako da ih se ne može otrgnuti, te se onda saviju u oprugu i kao vadičep podignu cijelu biljku naviše. Penjačica uvijek raste prema najbližem hvatištu i ako se ono pomakne tada i biljka za nekoliko sati mijenja smjer.

U svojoj knjizi Začeci uma kod biljaka France gotovo u pjesničkom zanosu piše: Livada osuta cvjetovima, svaki škrti pašnjak, čak i velika spokojna šuma, svi su žuboreća simfonija najčudesnijeg i najljepšeg životnog fenomena… Tkogod zaroni duboko u prirodu predobro zna kako je vilinski svijet naše djetinje mašte postao stvarnim posvuda oko nas. Jer nema te imaginacije koja bi mogla zamisliti sve te zadivljujuće stvari koje učenik prirode otkriva. Čudo koje je pred našim očima dobro skriveno…

Biljke, ta najljepša stvorenja na planetu, nesumnjivo skrivaju mnoge tajne koje tek trebamo otkriti, a njihovim otkrivanjem shvatit ćemo zapravo kako je život oko nas puno dublji i kompleksniji nego što ga u svojoj svakodnevnici doživljavamo.

Na kraju svoje knjige Raoul France kaže: …izvukli smo moćno znanje koje seže u same dubine svega postojanja: uvjerenje da je život jedan – biljaka i životinja, a time i nas samih. Koju bi sjajniju poduku mogle dati nijeme biljke od onoga što su nas podučile: da je njihov osjetilni život u primitivnoj formi početak ljudskog uma!… Biljke su samo različite po obliku od životinja, ali ne različita “bića”.

Autor: Zoran Lukarić


nova-akropola

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Elena
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 25 Feb 2013, 00:38
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 22 Jan 2013, 03:39
Postovi: 586

OffLine
Psihologija biljaka


Psihologija biljaka još je u povojima, ali sve se više istražuje i piše o toj temi. Sprovedeni su najraznovrsniji ogledi za proveravanje reakcija, ponašanja, pa čak i emocija biljaka. Došlo se do mnogih otkrića koje su bacile novo svetlo na stara praznoverja i verovanja. Za neke se ljude kaže da imaju "sretnu ruku" i da im biljke uspevaju ne samo zato što sa njima pravilno postupaju nego što ih izgleda, zaista vole. Priča se da su se u stara vremena ljudi morali izvinuti Majci Bazgi pre nego što bi sasekli neko drvo Bazge. Posle više od 2000 godina shvatamo da biljke zaista poštuju takav odnos, postoji čak priča novijeg datuma o boru kojem su dali hloroform da mu ublaže emocionalni šok zbog presađivanja.

Očigledno, ako idete tako daleko da uopšte nastojite da razumete biljku ona vam se mora svideti i morate želeti da bude zdrava. Neke osobe gledaju na svoje biljke samo kao na ukras prostorije, dok druge sa njima postupaju kao sa živim bićima i daju sve od sebe da sretno žive poštujući njihove potrebe. Posmatrači su uočili da biljke u nekom izložbenom prostoru, izgubljene među drugim lepim izloženim predmetima, slabije uspevaju nego one u blizini ulaza, gde im se prolaznici stalno dive. Danas se veruje da biljke reaguju na muziku a eksperimenti pokazuju da rastu u pravcu odakle dopiru zvukovi Baha, Hendela i u pravcu muzike na Indijskoj gitari dok se okreću od modernog roka. Veruje se da biljke bolje uspevaju uz stalno prisustvao nego u tišini.

Ljudi su počeli bivati svesni psihologije biljaka krajem 18 veka, iako je pravi začetnik tog shvatanja američki odgajivač biljaka Luter Burbank. Da bi dobio nove vrste, radio je na ukrštanju biljaka. Gajio je veliku ljubav i razumevanje za biljke. Kad bi zaželeo da se neka biljka razvija na sebi ne svojstven način, sedeo bi pored nje i pričao joj. Uveravao ju je da je mnogo voli, da ne želi da je povredi, a zauzvrat je molio da mu pomogne. Stvorio je neke vrlo otporne vrste, među kojima su krompiri i šljive koje danas jedemo, iako ostaje otvoreno pitanje da li je to postigao zahvaljujući rečima podrške ili svom prirodnom baštovanskom daru.

Druga važna ličnost u istoriji psihologije biljaka bio je američki poljoprivredni apotekar George Washington Carver (1864 - 1943), njegovo otkriće maslaca od kikirikija samo je jedan od mnogih doprinosa modernom društvu. Kao mladić bavio se lečenjem bolesnog bilja koje je sadio u posebno pripremljenu mešavinu zemlje i pevao mu. Kad su se ljudi raspitivali o tajni njegovog čudotvornog isceljivanja, odgovarao je da je tajna u samim biljkama i da niko ko ne razume biljke neće postići iste rezultate kao on.

Indijski naučnik Jagadis Chadra Pose (1858 - 1937) eksperimentisao je sa biljkama na sve načine kojih se mogao dosetiti. Upravo je on anestezirao stablo bora i otkrio, takođe da se od previše ugljendioksida ono može ugušiti a da uz pomožć kiseonika može ponovo oživeti. Njegov rad doveo ga je do zaključka da su biljke, nasuprot očekivanjima vrlo osećajne i da imaju izgrađen nervni sistem.

Poslednjih desetak godina ostvaren je veliki napredak u biljnoj psihologiji. Američki stručnjak za detektore laži Cleve Bacskter, izveo je niz ogleda stavljajući na biljke elektrode svog aparata za otkrivanje laži. Rezultati su bili zapanjujući. Otkrio je da se biljka uzbudi čim on pomisli da zapali list. Čak i pre nego što on upali šibicu. Biljka koja je prethodno suočena sa nekim ko je nameravao da je povredi klone čim se mogući krivac pojavi u sobi. Backster je čak pokazao da biljke imaju moć sećanja i mogu prepoznati osobu koja im je ranije nanela zlo. Tvrdio je, takođe, da ta svest nije ograničena samo na njihovo sopstveno iskustvo, već da one poseduju "ćelijsku svest" koja im omogućava da reaguju na ono što se dešava u svim oblicima života.

Uz bezbroj novih teorija o psihologiji biljaka ljudi ponovo počinju da posmatraju svoje biljke. Dok će samo ekstremisti izjaviti da se biljka nada, boji ili želi, više se ne smatra apsurdnim pitati se ispušta li biljka zaista tihi krik kad joj se odreže list ili cvet. Idete li u korak sa naučnim razmišljanjima ili ne, ljubav za biljke očigledno je dovoljan razlog da o tome nešto znate, a pomoći joj da raste uz neku pohvalu i ohrabrenje isto je što i želeti da bude uz vas sretna i zdrava.


sanjalica


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 25 Feb 2013, 01:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Priča o Lotosu

Kaže se da su antički egipćani verovali da je lotosov cvet dao život faraonskom Egiptu. Na početku sveta, u tamnim vodama, lotosov cvet je plutao sa zatvorenim laticama. Latice su se otvorile i iz cveta se uzdigao Ra , bog sunca, stvarajući svet. Uveče sunce bi se vraćalo u lotosov cvet da spava, da bi se uzdiglo sledećeg dana. Mnoge mediteranske i azijske civilizacije su prenele simbol lotosa u Indiju, Vijetnam, Kinu, Laos, Kambodžu i Tajland. Lotos je tron na kojem Buda sedi. Lotos može biti obećanje uspešnog posla ili braka. U Budizmu ljudi su poređeni sa lotosovim cvećem podižući se iz mulja dubokih voda, a cvetne faze ( pupoljak, cvet, seme ) predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Budistički zapisi kazuju da lotos kombinuje miris, čistoću, milost i lepotu. Lotosi propadaju porodici Nymphaceae i rodu Nymphaea. Beli egipatski lotos, N.lotus, je pravi lotos iz egipatske mitologije.Tragovi populacije lotosa se mogu pronaći u termalnim izvorima u Evropi, na primer u Rumuniji. Postoji takođe plavi egipatski lotos, N.caerulea, i indijski plavi lotos N. stellata, nacionalni cvet Cejlona. Indijski crveni lotos, N. rubra, je uobičajen u južnojistočnoj Aziji. Žuti lotos, N.citrina, je uobičajen u tropskoj Africi.


Slika



Lotosi imaju velike rizome zabijene u mulj, debiljine ljudske ruke. Peteljke koje izrastaju nagore prema površini vode su isprepletene raznim vazdušnim kanalima, koji su lagani i čvrsti. Lotosov plod je kupastog oblika sunđerast i zelen kada je nezreo. Kada je zreo on se ne odvaja od peteljke, nego se stabljika savija dovodeći ga na dno vode. U tom momentu kroz male otvore, seme izlazi napolje i širi se. Svaki plod lotosa može da proizvede više od 2000 semenki, koje ako bi se čuvale na suvom mestu mogu da zadrže njihovu moć klijanja više od jednog veka. Kineska narodna medicina koristi lotosovo seme, rizome, korenje i cveće za izlečenje mnogih bolesti. Semenke su bogate skrobom.

Slika


cvecara-neven


Vrh
Kalina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 25 Feb 2013, 12:02
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Feb 2013, 00:15
Postovi: 490

OffLine
Paradajz - ili jabuka ljubavi

Slika

Renesansa je svojom strašću za ponovnim otkrivanjem veličanstvenosti klasične starine oživela umetnost stilizovanog gajenja bilja u posudama.

Firentinski humanista i arhitekta Leon Batista Alberti stvorio je krajem petnaestog veka baštu u kojoj su u velikim zemljanim posudama bili posađeni mirta, bršljan, borovnica, razne puzavice i limunovo drveće, a u njihovom podnožju cveće žarkih boja.

Aristokracija je počela razvijati ljubav za retko i egzotično bilje, a istraživači su iz svih krajeva Novog sveta dolazili s novim otkrićima.

Slika

Mnoge vrste su uginule za vreme prevoza, zatvorene u tamnim vlažnim spremištima ili posle dolaska , ako ljudi nisu znali s njima da postupaju. S nekim drugim su postupali na način koji nam je danas čudan.

Paradajz - ili jabuka ljubavi, kako su je zvali u šesnaestom veku - smatrali su opasnim za jelo i gajili ga isključivo kao ukrasnu biljku, u kući i napolju.

Crveni puzajući pasulj, koji je stigao iz Južne Amerike u sedamnaestom veku takođe su prvih stotinu godina u Evropi gajili kao ukrasnu biljku.


cvecaraneven

_________________
Kad zaćutim, okrenem se i odem. To ne znači da si ti pobedio.
To znači da više nisi vredan mog vremena.
Čarls Bukovski


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 12 Mar 2013, 21:42
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Legende o božićnom drvcu

Slika


Jedna od njih je vezana za svetog Bonifacija, engleskog redovnika koji je radio na pokrštavanju Francuza i Nijemaca.
Šećući jednoga dana, naišao je na skupinu pogana okupljenih oko hrastova stabla, spremnih da žrtvuju dijete svome bogu Thoru. Da bi spasio djetetov život, Bonifacije je jakim udarcem pesnice srušio drvo. Na tom mjestu je izraslo malo drvo jele. Svetac je poganima rekao da je tanana jela bila Drvo života i da predstavlja vječni život zadobiven po Kristu.
Druga legenda kaže kako je Marthin Luther, osnivač protestantizma, šetao na Badnju večer šumom. Hodajući kroz šumu, bio je zadivljen ljepotom milijuna zvijezda čija je ljepota bljeskala kroz grane zimzelenog drveća. Bio je tako obuzet ljepotom viđenoga, da je jedno malo drvce odnio u svoj dom, svojoj obitelji. Da bi napravio sličnu svjetlosnu ljepotu kakvu je vidio u šumi, poredao je po granama drvca upaljene svijeće.
Treća legenda govori o siromašnom lugaru koji je na Badnju večer naišao na izgubljeno i izgladnjelo dijete. Iako je i sam bio siromašan, ipak je djetetu dao hrane i prenoćište. Kada se ujutro lugar probudio, našao je pred vratima prekrasno svjetlucavo drvce. Siromašno dijete je zapravo bilo prerušeno dijete Isus. Ono je stvorilo ukrašeno drvce kako bi zahvalilo dobrom čovjeku za njegovu nesebičnu ljubav.
Neki početke božićnog drvca traže u Rajskoj igri. U srednjem vijeku većina ljudi nije umjela čitati pa se umjesto toga služilo igrom da bi se objasnile priče iz Biblije. Rajska igra, koja prikazuje stvaranje čovjeka i izgon Adama i Eve iz rajskog vrta, igrana je svake godine 24. prosinca. Igra se izvodila zimi pa je stvarala mnoge probleme. Za igru je bila potrebna jabuka koja ne cvijeta zimi pa se morala naći zamjena. Umjesto njezinih grana vješane su zimzelene grane i jabuke.
Druga priča koja govori o božićnom drvcu dolazi iz Njemačke. Priča kaže da su davno nekad ljudi dopuštali životinjama da uđu u domove kako bi gledale božićno drvce na Badnju večer. Ljudi su smatrali da i životinje trebaju sudjelovati u slavlju jer je dijete Isus rođeno u štali. No, paucima nije bilo dozvoljeno da uđu jer domaćice nisu željele paučinu po svojim uređenim domovima. Pauci su, naravno, bili nezadovoljni time i jedne godine su se požalili djetetu Isusu. Isusu je bilo žao pauka pa je odlučio da će ih kasno noću pustiti unutra da i oni vide božićno drvce. Uzbuđeni pauci su zavoljeli božićno drvce pa su cijelu večer puzali po njegovim granama prekrivajući ga svojim nitima. Ujutro su domaćice vidjele što su pauci uradili. Umjesto da budu ljute, one su bile veoma radosne jer je dijete Isus paukove niti pretvorio u svjetlucave trake. I danas se trake često koriste za urešavanje božićnog drvca kako bi mu dale onaj svjetlucavi sjaj kakav je davno dijete Isus dao paukovim nitima.


svjetloriječi


Vrh
Kalina
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 09 Apr 2013, 09:07
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Feb 2013, 00:15
Postovi: 490

OffLine
Priča o Azaleji

Slika


U proleće 401 god pre Hrista mnoštvo grka je pošlo putem planine Colchis da pronađe zlatno runo. Ratoborno lokalno pleme je napalo osvajače ali svi njihovi napadi su bili osuđeni na propast. I grcima je bilo drago zbog toga jer im je sreća bila veoma promenjiva. Međutim, iznenada, nesreća se desila u glavnoj Atinskoj vojsci. Neki vojnici su pronašli veliki pčelinjak i odmah su podelili saće među sobom. Međutim čim su okusili med oni su pali bez svesti na zemlju. Xynofont, komandant armije, opisao je taj događaj na sledeći način; "u početku ništa nije bilo sumnjivo, međutim bilo je puno pčelinjaka naokolo. Svi vojnici koji su probali med, momentalno su izgubili svest. Bilo je toliko puno bolesnih vojnika kao što to biva nakon velike bitke. Međutim niko nije umro narednog dana, počeli su da dolaze svesti. A nakon trećeg ili četvrtog dana svi su se oporavili. Kasnije se saznalo da su grčki ratnici jeli puno meda iz cveća divljeg rododendrona, dalekog rođaka današnje azaleje.

U današnje vreme najčuvenije iz porodice azaleja su indijske azaleje. Njihovi cvetovi su puni nektara, međutim njihov med ima veoma specifične osobine i sadrži neke opasne alkaloide. U bukvalnom prevodu sa grčkog reč azaleja znači suvo. I to zapravo i jeste tako jer azaleja predstavlja suvonjavo grmlje sa malim tršavim listovima pre nego što cvetovi procvetaju. Azalejini pupoljci zadugo ostaju napola zatvoreni kao da žele da skriju svoju lepotu od ljudskih očiju, i onda odjednom procvetaju jakim bojama. Na jednom grmu može biti čak i do pet stotina cvetova i svaki cvet se rascveta nakon osamnaest dana. Svi cvetovi će cvetati dva i po meseca. Svako ko je ikada video venčić snežno belih, roza, crvenih ili purpurnih cvetova ne može biti ravnodušan prema njima. Ponekad su ovi cvetovi talasasti a ponekad dvostruki kao balerinina haljina, ili pak otvoreni kao pehar. Cvetovi miluju pogled i uveseljavaju srce. Mimo toga neke sorte azaleja, na primer indijske, budu samo van sezone drugog cveća i zato donose puno sreće. Ako posečete rascvetale cvetove azaleje i stavite ih u vodu oni će blistati još dve nedelje. Azaleje pripadaju podvrsti rodendrona kojoj pripadaju samo drveće i grmovi. Najčuvenije njihove sorte koriste se u uređivanju vrtova u Japanu i Kini.


cvecaraneven

_________________
Kad zaćutim, okrenem se i odem. To ne znači da si ti pobedio.
To znači da više nisi vredan mog vremena.
Čarls Bukovski


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 09 Apr 2013, 09:56
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Priča o Anemonama

Slika


Na ivici jedne šume, gde je povremeno samo vetar hujao mali cvet je izvirio iz zemlje. I onda je počeo da treperi svojim laticama kao da je želeo da poleti ili da igra sa vetrom. To je bila anemona. Zbog tog prijateljstva sa vetrom kaže se da je nestašan cvet. Vetar njiše stabljike i latice anemone i tako su one postale fleksibilne i izdržljive. Smatra se da su one nestašne takođe i zato što duguju svoj život Adonisu. Adonis je bio nestašni zgodni mladić kojeg su obožavale dve boginje. Jedna je bila boginja podzemnog sveta Persefona a druga je bila boginja ljubavi i lepote Afrodita. Usled toga on je provodio pola godine u podzemlju sa Persefonom a drugi deo godine na zemlji sa Afroditom. Međutim Artemis boginja zaštitnica čednosti je saznala za Adonisove ljubavnice i ubila ga je dok je on bio u lovu.

Legenda kazuje da kada je Afrodita gorko zaplakala nad njenim mrtvim ljubavnikom od njenih suza koje su pale na zemlju izrasle su anemone. Na ovaj način legenda objašnjava pojavu dva različita cveta iz familije ljutića: Anemone i Adonisa.

Poznato je da buket belih anemona ne samo da je dobar za vašu dušu biće takođe veoma efikasan i lekovit za vaš vid. Sve što treba je da gledate u bele rascvetale anemone desetak minuta i zamor očiju će nestati.


cvecaraneven

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 02 Feb 2017, 02:49
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Priča o cvetu Dan i noć

Slika

Kako jedna legenda kazuje, tri perioda života jedne devojke Ane se reflektuju u tri kolorita latica cveta dan i noć. Jednom davno ljubazna i naivna devokja Ana živela je u malom selu. Ona je verovala u sve i uvek je pronalazila opravdanja za sve što ljudi čine. Nažalost jednoga dana upoznala je prepredenog zavodnika koji je naveo Anu da se zaljubi u njega koristeći predivne romantične reči i ljubavne izjave. Ana ga je nežno volela. Ona je posvetila svom voljenom celo svoje srce i ceo njen život. Neprođe dugo i on ju je napustio i otputovao u beli svet. Međutim on je obećao da će se vratiti svojoj voljenoj. Ana je čeznula za njim celog njenog života i bila je skrhana tugom. I kada je umrla cveće je izraslo na njenom grobu i to cveće oslikava Aninu nadu, čežnju i tugu. To je bila ruska legenda o tom cvetu.

Antički Grci su povezali pojavu tog cveta sa kćerkom vladara Inoa. Jedina Inova kćerka je volela Zevsa. Međutim Zevsova ljubomorna žena Hera je bacila čini na devojku i pretvorila je u kravu. Tada je Zevs počeo da uzgaja cvet dan i noć za njegovu ljubavnicu. Ovo cveće je predstavljalo ljubavni trougao, a u jednu ruku dan i noć predstavlja poređenje obične smrtnice naspram boginje. U drugu ruku cveće sadrži u sebi verovanje da Herina čarolija nije večita. Međutim Rimljani su smatrali da dan i noć predstavlja preterano znatiželjne osobe koje su bogovi pretvorili u cveće kada su te osobe špijunirale Afroditu.


sanjalica

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Zanimljivosti o biljkama i cvijeću  |  Poslato: 02 Feb 2017, 14:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Priča o Daliji

Slika


Baštovanstvo je umetnost koja koristi cveće i biljke kao boju i zemlju i nebo kao platno (Elizabet Murej). Priča o nekom cvetu izdaleke prošlosti može ponekad biti rekonstruisana na osnovu naočigled primitivnih delića magije i mitova. To je tačno barem što se Evrope tiče, međutim Dalija ne vodi poreklo iz Evrope. Ona dolazi iz Meksika i bila je dobro poznata Astecima . Astečki herbarijum napisan na latinskom svega 60 godina nakon dolaska Kolumba je izašao na videlo 1929 godine. Napredna vrsta kulture je postojala u Meksiku, ali njeno bogatstvo u pisanim zapisima su uništeni u interesu dovođenja Hrišćanstva neznabošcima. Prema tome otkriće astečkog herbarijuma je predstavljalo delić neverovatne sreće za studente istorije medicine i takođe za botaničare.Od drevnih meksikanaca mi smo saznali da su Asteci koristili dalije za lečenje epilepsije.

Dalija je kasno došla u Evropu. Do vremena kada je došla, radoznali ljudi 16-17 veka su odavno otišli i naučni specijalisti su preovladali. Oni su gledali na daliju kao na mogući izvor hrane zato što je bolest u ranim 1840-ima uništila francuske useve krompira. Međutim nakon što su okusili daliju oni su odustali od te ideje i odlučili su da je gaje samo zarad njene lepote.

Moderni specijalisti su se okrenuli ka daliji iz medicinskih razloga i ovaj put to nije bilo uzalud. U vremenima pre nego što je otkriven insulin dijabetičarima se često davala supstanca zvana atlantski skrob ili dijabetski šećer napravljen od dalijinog rizoma.

Postoji takođe lepa priča iz 18 veka o ljubavi i dalijama. Sir Godfri Vebster je živeo u Florenci sa njegovom mladom ženom kada je mladi Lord Holand došao u grad. Ledi Vebster se prepustila ljubavnoj aferi sa Lordom Holandom i 1796 rodio se nihov prvi sin. Godinu dana kasnije stari Sir Godfri se razveo od nje i ona i Lord Holand su mogli da se venčaju. Ljubavna afera između momka i devojke dvadesetih godina procvetala je u dug i srećan brak. Nakon dvadesetak godina njihovog zajedničkog života napisao je za nju malu poemu.

Ovo je poema koju je on napisao za nju:

Dalija koju si donela na naše ostrvo
U slavu tvoju će zauvek pričati:
Cvetna bašta mila kao osmeh tvoj,
I boja svetla kao obraz tvoj.


Imeđu 1800-te i 1805-te Holandovi su živeli u Francuskoj i Španiji gde je Ledi Holand prvi put videla dalije koje su došle u Španiju 15 godina ranije. Ona je poslala nekoliko njih u Englesku i toj isporuci je pripala zasluga za predstavljanje dalije Engleskoj.

Dalija je zvanični cvet San Franciska.


saneta

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 140 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker