Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 13:38


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 17 Nov 2013, 19:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Deni Didro - Sofiji Volan
3. novembar 1759.

. . .Od ranog jutra čujem radnike ispod mog prozora. Tek što se razdani, lopata im je u rukama, kopaju zemlju, guraju kolica; pojedu komad crnog hleba, utole žedj na potoku koji tu teče; u podne odspavaju jedan sat na zemlji, i ubrzo su opet na delu, veseli su; pevaju, razmenjuju dobre grube šale koje ih uveseljavaju. Smeju se; uveče se vraćaju goloj deci oko zadimljenog ognjišta, ružnoj i prljavoj seljanki, i krevetu od suvog lišća, a sudbina im nije ni bolja ni gora od moje. . . Iskusili ste i dobru i zlu sreću: recite mi, da li vam se sadašnje vreme čini težim od prošlog?

Čitavo jutro sam se mučio jureći za jednom idejom koja mi je izmicala; sišao sam tužan; slušao razgovor o javnim nedaćama; seo za bogatu trpezu bez apetita; stomak mi je bio pun sinoćnje hrane; pretrpa sam ga količinom koju sam opet pojeo. Uzeo sam štap i hodao da bi to svario i lakše se osećaoi; vratoo se i seo za kartaški sto da prekratim teške sate.Od prijatelja nisam imao nikakvih vesti. Od prijateljice za kojom sam tugovao bio sam daleko. Jadi na selu; jadi u gradu; jadi svuda. Onoga ko ne zna šta su jadi ne treba ubrajati u čovečiju decu. Sve se potire. . . Dobro zlim, zlo dobrim, a život nije ništa. . .

Možda ćemo otići u grad sutra uveče ili u ponedeljak ujutro. Videću, dakle, prijateljicu, za kojom tugujem; biću ponovo sa ćutljivim prijateljem koji se ne javlja; ali ću ih već sutradan izgubiti; i što moja sreća u njihovom društvu bude veća, to ću više patiti kad se od njih rastanem. Takav je život. Okreni, obrni, uvek s4e nadje neki list uvele ruže da vas rastuži. . . Volkim jednu Sofiju. Nežnost koju prema njoj osećam umanuje u mojim očima svako drugo zanimanje. U prirodi vidim samo jednu moguću nesreću. Ali se ova nesreća umnožava i predočava mi se na stotinu načina. Ako mi jedan dan ne piše, šta je s njom? Je li bolesna? I odmah me užasna prividjenja saleću i muče. Da li mi je pisala? Rdjavo ću protumačiti neku ravnodušnu reč, a na selu sam. Sudbinu čovek ne može učiniti ni boljom ni gorom? Moćna zvezda odredjuje njegovu sreću i nesreću. Što je više predmeta, manje je osetljivosti na svakog od njih. Kad postoji samo jedan, sve se na njega usredsredi. To je blago tvrdice. . .Ali osećam da mi je varenje otežano i da sva ova tužna filozofija dolazi od pretpanog stomaka. Proždrljiv i umeren, setan ili vedar, ja vas, Sofija, volim jednako,samo je boja mog osećanja drukčija. . .

Poslao sam čoveka u Šaranton da vam odnese čitavu svesku od mene aod vas uzme samo jedan redak. U iščekivanju njegovog povratka, gorim od nestrpljenja i proklinjem glasonošinu sposrost. Ljubav i loše varenje. Uzalud sebi govorim: taj mangup je potražio zabavu u nekoj krčmi. Ugledao je venac od bršljana na nekim vratima i morao je da udje. A šta je sa ovim razumom koji ovde stoluje, koga ništa ne može potkupiti, zašto mene optužuje a mog slugu oslobadja krivice? Da li čovek istovremeno može biti i mudar i lud?. . .Danas gotovo ništa nisam uradio. Pfre podne je proletelo ni sam ne znam kako, a večeras vam pišem pisamce da bih samoga sebe doveo u red. Dan mi neće biti izgubljen ako četvrt saata razgovaram sa vama. Zbogom, moja Sofija. Do sutra uveče ili do ponedeljka ujutro, ako vreme bude lepo i ako nešto ne poremeti baronove planove, koji su nhestalniji i od vremena. . .

Zbogom, prijateljice moja. Budite uvek tako mudri. Što se mene tiče, ja sledim savete koje dajem. Često sam vam govorio, i što sam stariji sve bolje osećam da sam vam dobro rekao da za mene na svetu postoji, i da će uvek postojati samo jedna žena. A ko je ta žena? To je moja Sofija. Ona misli na mene, ali mi ne piše jer evo se moj glasonoša vratio iz Šarantona bez pisama.

Loše sam raspoložen. Idem da legnem iz straha da ću bez razloga izgrditi slugu i sam zaslužiti sve pogrdne reči koje bih mu uputio; jer, napokon, nije on kriv što u Parizu ne pišu, i što me to ljuti.

_________________
Slika Slika


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Nov 2013, 17:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Zašto su umrla ljubavna pisma?


Slika


Mark Twain je rekao da je ljubavno pismo najiskreniji i najslobodniji proizvod ljudskog uma. “Pisac takvog pisma ima bezgraničnu slobodu izraza, a bez straha da će to pročitati netko neželjen”, kazao je veliki književnik. Pa ipak, danas je “institut” ljubavnog pisma gotovo zamro. Zašto?


Slika


Odgovor bi trebalo početi tražiti od činjenice da uopće sve rjeđe pišemo pisma. Tko se još prepušta tom ritualu iz prošlih vremena? Tu su telefon, mobitel, e-mail, SMS i tko zna što nas još čeka, jer tehnologija nikad ne staje. A elektronička pošta, ruku na srce, nije isto što i papir u zapečaćenoj omotnici. Nikad ne znaš tko će je pronaći i od nekud “iskopati”, čak ako je i pošiljatelj i primatelj izbrišu!
No, jesmo li izgubili smisao za sentimentalna pisma u bilo kojem obliku? Sigurno nismo sasvim, ali vremena se nepovratno mijenjaju. Živi se brzo, pa tko će nadugačko pisati pismo, čekati danima da stigne i onda još danima da dođe odgovor. A SMS-om sve traje par minuta, da ne kažemo sekundi! Osim toga, nismo li sve manje romantični i skloni sanjarenju?
Karel Čapek je u svojem sjajnom tekstu o novinarstvu kazao da su ljubavna pisma novinara vrlo jadna. Nešto u skladu s onom “u postolara najgore cipele”. Novinari, rekao je Čapek, sve svoje najljepše riječi i misli čuvaju za svoju profesiju, pa su im privatna pisma, a među njima bogme i ljubavna, daleko ispod onog što bi se očekivalo. Slično možda vrijedi i za književnike. Ili ne?
- “Ljubavna pisma” danas su postala SMS-poruke, tragovi što se ostavljaju na Facebooku i Tweeteru - kaže književnica i kolumnistica Milana Vuković-Runjić.
- Sigurna sam da jako malo ljudi ovih dana uzima u ruke olovku ili naliv-pero i pokušava svoje osjećaje izraziti na papiru. Vjerojatno zato što je to prilično teško (i dugo traje, a vremena su takva da se nema vremena): uvijek je moguće potonuti u glibove patetike i dobro znanih fraza. Treba imati prilično literarnog talenta da bi se moglo napisati dobro ljubavno pismo, a danas nas hara prilično slaba pismenost s kojom se susrećemo čak i u medijima koji bi trebali biti bogovi gramatike - o stilu da ne govorimo. Ljubavna pisma, kao i pisma općenito, svoj su vrhunac dosegnula u 18. stoljeću i izumrla su s aristokracijom - drži Milana.


Slika


Zagrebački pjesnik, književni kritičar i urednik, a zvanjem novinar Davor Šalat u posebnom je položaju utoliko što je i njegova supruga Lana Derkač književnica, a živi u Požegi. Razmjenjuje li par pisma?
- Nikada nisam Davoru napisala ili od njega primila klasično ljubavno pismo - kaže Lana. - Priznajem da bi mi u vremenu u kojem živimo „velike“ riječi i patetične izjave djelovale neprimjereno. Uvijek su mi zvučali neuvjerljivo muškarci koji se naširoko razmahuju svojim olako napisanim obećavajućim ljubavnim izjavama. Naravno da SMS-ovi koje nas dvoje izmjenjujemo sadrže u sebi i taloge ljubavi, a ne samo razmjenu svakodnevnih informacija, kao što ih sadrže i poleđine razglednica koje šaljem Davoru ako (rijetko) nekamo otputujem bez njega. Sadrže ih i dugi telefonski razgovori. No ljubav sam sklonija iščitati iz „sitnijih“ riječi kojima se „ne maše“ da bi se na njih svratila pozornost, nego one nenametljivo, a uporno govore o postupcima koje mogu prepoznati kao ljubav i brigu za onog drugog. Radije ću iščitati nečiju ljubav u toploj izjavi koja ni ne spominje riječ ljubav, nego u samoj toj ispisanoj riječi - kaže pjesnikinja i prozaistkinja.
Ona dodaje da će radije iščitati nečiju ljubav u toploj izjavi koja ni ne spominje riječ ljubav, nego u samoj toj ispisanoj riječi.
- No, tko kaže da i poneki književni tekst nije svojevrsno ljubavno pismo, samo što iskazi ljubavi nisu upućeni onome na koga je adresirana knjiga? - razmišlja Lana.
A njezinu suprugu Davoru Šalatu u ljubavi je ipak najvažnije kad se stvari događaju uživo, a to ne može posve zamijeniti ni internetska, SMS pa čak ni telefonska komunikacija.
- Romantičnije mi je gledati lice voljene osobe, nego ga zamišljati. Zato ne doživljavam pisma kao neki starinski vrhunac romantike, već kao neki nadomjestak i odgodu za nezamjenjivi fluid osobnog susreta. Sve što bih napisao u pismu, Lani kažem uživo. Kad joj iskažem ili pokažem ljubav, nadam se da joj nije više nužno trčati na poštu vidjeti je li joj stiglo moje pismo. Čini mi se da danas mnogi skrivanjem iza raznih komunikacijskih pomagala zapravo pokazuju strah od punine životnog zajedništva - zaključio je pjesnik.


preuzeto sa dalje.com


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 19 Mar 2014, 20:08
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Nešto, davno za Tebe napisano,

uvek dobijem neverovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako čeznem mogao bih da pišem satima, danima, godinama.

Želim te, želim u svakom trenutku mog praznog i besmislenog života.
Iako sam svestan da nikada neću moći da Ti priđem na bliže od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada neću pomirisati tvoju kožu, da nikada neću osetiti slatke usne tvoje na svom vratu.

Ipak maštam, ipak pišem.....

a tako bih Te voleo zagrliti tako nežnu, da ti dodirnem svaki predalj tela, prislonim usne na nadlanicu, da poljubim Ti prelepe prste.

Pišem, sanjarim i uzdišem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih želeo da je samo moja....U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogao da je volim bar dvesta godina više.... Imala bi ljubavi, dovoljno da može njom da se hrani...

A za osmeh, njen, da za osmeh njen...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvek širi neki mir na sve oko sebe.....da, ja bih išao do pakla i nazad

Vrativši se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupio prstima i želim tebi u srce staviti... da osetiš sve što se skriva iza mojih muških vrelina.

Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam

..... Nikad



Nepoznati autor


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 17:19
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Rajner Marija Rilke: PISMO ZA LU ANDREAS SALOME

Minhen, 3.jun 1897.


...Volite li ruže?
Sada mi se čini da sve ruže sveta cvetaju za Vas i zahvaljujući Vama...


Rene


SlikaSlika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 18:37
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
TRI PISMA ZA LU (NIČE, RILKE, FROJD)

Slika

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 18:38
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Pismo Fridriha Ničea upućeno Lu Andreas-Salome

“Da li ja mnogo patim, beznačajno je prema pitanju da li ćeš ili nećes, draga Lu, ti sebe ponovo pronaći.

Nikad nisam imao posla sa tako jadnom osobom kakva si ti: neznalica, ali oštroumna, koja obilato koristi ono što joj je poznato, bez ukusa, ali naivna u toj mani, iskrena i pravedna u malim stvarima, bez upornosti obično.

Šire gledano, u celokupnom stavu prema životu – nepoštena, potpuno bezosećajna u davanju ili uzimanju: bez duha i bez sposobnosti da voli, u afektu uvek bolesna i blizu ludila, bez zahvalnosti, bez stida prema dobročiniteljima, a naročito nepouzdana; lošeg ponašanja, sirova u pitanjima časti, mozak s nagoveštajima duše, karakter mačke – zver maskirana u kućnog ljubimca; plemenitost kao trag druženja s plemenitima; jaka volja, ali nevelik cilj, bez budnosti i čistote, grubo prognana senzualnost, detinjasti egoizam kao rezultat seksualne atrofije i nedozrelosti, bez ljubavi za ljude, ali s ljubavlju za boga; u želji za ekspanzijom vešta, puna samoograničenja u odnosu na seksualnost muškarca.

Tvoj Fridrih Niče ”

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 18:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Rilikeovo pismo upućeno Lu Andreas-Salome, Minhen, jun 1897.

Išunjao sam se iz tvoga stana
I dok hodam kišnim ulicama čini mi se
Da svaki prolaznik koga sretnem
U mom blistavom pogledu vidi
Moju presrećnu, spasenu dusu.

Pošto-poto hoću da usput
Sakrijem od sveta svoju radost;
Odnosim je žurno kući
I zatvaram u dubinu noći
Kao zlatni kovčeg.

A onda iznosim na svetlost dana
Komad po komad skrivenog blaga
I ne znam kud pre da gledam;
Jer je svaki kutak moje sobe
Pretrpan zlatom.

To je bezgranično bogatstvo
Kakvo noć nikada nije videla
Niti rosa okupala;
Više ga ima nego što je ikada
Ijedna mlada dobila ljubavi.

To su bogate dijademe
Sa zvezdama mesto dragog kamenja.
Niko to ne zna. Ja sam, o draga moja,
Kao kralj medju tim bogatstvom
I znam ko je moja kraljica.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 18:43
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Odlomak iz Frojdovog pisma upućenog Lu Andreas-Salome, Beč, 6. januar 1935.

„Moja draga Lu,

Na kraju je Mojsijeva religija ipak uspela da se nametne u obliku poluugušene tradicije. Ovo je tipičan proces stvaranja jedne religije koja nije ništa drugo do ponavljanje neke druge, još primitivnije. Religije duguju svoju opsesivnu moć vraćanju potisnutog, to su reminiscencije nestalih arhaičnih, izuzetno efektivnih procesa u istoriji čovečanstva. Već sam to rekao u Totemu i tabuu, a sada to sažimam u jednoj rečenici: ono što religiju čini jakom nije njena stvarna, nego upravo njena istorijska istinitost.

E pa, vidite, Lu, tu rečenicu koja me je potpuno oduševila nemoguće je danas izreci u Austriji a da vlada, vecinom sastavljena od katolika, javno ne osudi psihoanalizu. A jos nas jedino taj katolicizam brani od nacizma. Osim toga, istoriski osnovi price o Mojsjiju nisu dovoljno cvrsti da budu baza mojoj nepogresivoj intuiciji. Stoga cutim. Dovoljno mi je da sam verujem da je to resenje problema koji m je progonio citavog zivota.
Izvinite sto Vas opterecujem time. – Vaš Frojd“

.

Sve ličnosti pomenute u ovom postu bile su deo intelektualne elite Beča s kraja 19. i početkom 20. veka. Lu Andreas-Salome svojom ličnošću i uticajem podsetila me je na ženske likove prikazane na platnima nemačkog simboliste Franca fon Štuka. Sfinga, Kirma i Saloma – fatalne žene koje proždiru. Sva tri pisma odlikuju se različitom temom, formom i senzibilitetom. Sva trojica koriste pisma, a zapravo himne i pohvale fatalnosti kojoj je, poput pitanju sfinge, nemoguće odoleti, ali ni adekvatno odgovoriti.

Ničeovo pismo – savrešena retorička urna – pohvala je pokudom, ironijom, ogorčenošću svojstvenom muškarcu koji nije ulovio plen posle dugog lovačkog pohoda. Rilke je daleko romantičniji u pesmi impresionističkog zanosa, što i odgovara formi njegovog pisma koje je u obliku lirske pesme. Frojd se obraća Lu sa poštovanjem učitelja prema učenici koju smatra adekvatnim sagovornikom o temama koje ga zaoklupljaju.

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 26 Okt 2014, 21:40
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
"Niko nije cist i bezgresan pred tobom, cak ni dete koje zivi na zemlji samo jedan dan...bespomocni decji udovi mozda su nevini, ali ne i decija dusa. A zasto ne? Da, jer si video jednog decacica koji je bled o besa izlog izraza gledao svoga brata koji je takodje trebao da bude podojen. Jadni Aurelije! To sto dete hoce da bude podojeno nije isto sto i zlo! Ti pises i da je Bog opskrbio telo culima i udovima, ukrasio ga lepim likom i uneo u njega sve nagone koji zele da odrze i sacuvaju zivot. Ali ti se ne zadrzavas na tome kao na necem lepom i dobrom, sledeceg trena opet pocinjes da jadikujes nad tim sto si rodjen zlim delom i sto te majka zacela u grehu. Ili u ljubavi, casni biskupe, dete se zacinje u ljubavi, tako lepo i umno je Bog sredio svet, nije dao da se to dogadja pupljenjem."

"Vita Brevis", Pismo Florije Emilije Aureliju Agustinu

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 23 Feb 2016, 01:08
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
FRAGMENT BELINA PISMA IZ OTOČCA

kolovoz 1919.

Milo, danas je već deveti dan da sam ovde - ali još nemam vesti od Tebe. […] Između ostalog moram Ti priznati da sam bila opet 4 dana bolesna. Neka vrsta španske, možda i influence šta li. Ali sada mi je već dobro. Sreća da sam daleko, jer znam da bi me grdio. Dakle da znaš, da u “Švici” kraj Otočca ima prazno učit. mesto. To je sat hoda od O. a veliko švičko jezero čini to selce zaista ljupkim. Tu ima škola sa 4 raz. i 3 učit. sile. Od kojih je jedna sada premeštena. Dakle to ako bi htela mogla bi odmah dobiti. Ali eto kad neznam šta je sa molbom ni ništa. Ako molba nije ni predana, a ja ovde sedim za badava i čekam. A nije to ni lako. Što dalje to teže. Ja sam tačno znala da će to tako mi biti. Pa onda to još u ovoj kući. A u Gospić neću, dok sasma ne budem zdrava, ja bi se mogla na putu prehladiti. U Gospić se naime putuje u vagonima za marvu! Neki dan malo da se nisam ugušila. Pokvarila se lokomotiva kad su bili u sred tunela koji je 4 km dug. Možeš misliti panike. Kako je to sve primitivno i bedno. Bilo bi ipak fino to sve ostaviti - pa otići! Ali kuda i kako? Kad gledam sada meni vis - a vis kućicu sa drvenim krovom! Pa sada pred veče gone stada, kroz grad na vodu, a po noći žanju. Jer po danu im je prevruće i ne dospiju na sav posao, jer sve se rukom radi. Plug im je drven! A i kako igraju sada sa soldatima cure. Uz to pevaju neke užasno čudne napeve. Kao nigde. One ličke od dva najviše tri intervala - bez boje bez svega. Samo ipak tužne. Inače po selima kradu i ubijaju se ko ništa. Jučer dovezli jednog u bolnicu, ali već mrtvog. Potukli se. Svaka druga žena je trudna. A svake nedelje svatovi! Žene se. Onda nose barjake. “Vlaške” i “šokačke”. Onda se mrze te dve zastave kao nikad do sada. Po vagonima ispisane sve kletve i ceo prostački rečnik na “Srbijance” i dinastiju. Nikad si nisu bila dalje ta dva naroda - što zajedno drvenim plugom ore! […]

Voli Te Tvoja Bela

Slika

FRAGMENT KRLEŽINA PISMA IZ MOSKVE

ožujak 1925.

Moskva je vrlo interesantan grad u svakome pogledu i sve ovo ovde zanimljivo je i poučno. Promet je velik, valuta zlatna kao i engleska i mnogo se radi. Teatri rade kao u bilo kojem drugom evropejskom centru i knjige se štampaju en masse. Tu se polažu temelji novih društvenih oblika i to se oseća na svakome koraku. Sve evropejske i naše dosadanje informacije nisu tačne. Ovde nastaje perioda neslućenoga prosperiteta u svakome pogledu. Kvantitet je amerikanski. Kakve će to imati posledice u kvalitetu u sledećih 100 god. to je otvoreno pitanje. Svakako je sigurno da to više nisu pokusi nego stvarnost - ekonomska.

Crkve moskovske /četrdeset puta po četrdeset/ zatvorene su. Ikone skinute. Izlaze ateistički listovi. Štampa stoji nad evropejskom po smeru. Prosjaka (tih ruskih historijskih pojava) imade manje nego u Berlinu. Slastičarnice, trgovine cvećem, svilom i vinom pune. Kavana nema. Hoteli, trgovine i veliki magazini, sve je to državno kao i cirkusi i željeznice. Ja stanujem privatno dobro i dobro se hranim.

FRAGMENT BELINA PISMA PO POVRATKU IZ PARIZA U ZAGREB

kolovoz, 1932.

Ujutro je najgore probuditi se! Najgore je sigurno onome ko je na smrt osuđen pa ga probude. Meni je bilo slično. A danas sam evo ceo dan u Zagrebu!

Danas sam bila kod mame na ručku. Ulica me prenerazila. Mali, mali gradičak. Bilo bi zaista glupo ljutiti se na tako mali gradić sa tako sporim domaćim tramvajem. Žega i prašina ruska. Gotovo Turgenjevski: ali nije da se samo tako čini. U teatar se danas (a ni sutra u nedelju) neću još javljati. Zatajiću dolazak dok god bude išlo. Ne mogu se ni zamisliti na sceni. Barem na ovoj. Ali se nadam da će to proći. Mora proći. Još je najbolje u ova četiri zida. Tu je sve naše i to je to. “Lumiere” izvrsno pristaje. Isto i Uzelac. Nikad neću izlaziti. Sve mi je tuđe i ne zanima me.

Slika

KRLEŽINO PISMO IZ BEOGRADA

svibanj 1939.

Draga moja Belo,

Tvoje ljubazno, drago, srdačno i milo pismo primio sam i mnogo Ti zahvaljujem na pažnji što mi je iskazuješ već godinama. Na znam čime sam zaslužio naročitu tu ljubav upravo čežnju s Vaše strane, tako reći spontano, bez ikakva razloga! Da nije opet proplamsaj ljubomore iz sasvim neosnovanih motiva? Sad bilo-kako-bilo drago mi je u svakom slučaju ali ako Ti je za svaki dan žao što nismo zajedno zašto i čemu se spremaš u Spalato? He-he?

Ja ostajem ovdje na žalost - do ponedjeljka. Umoran sam i zasićen ogromnim i neprestanim pričanjem, tako da tek danas u petak popodne imam izgleda za prvi svoj slobodan dan. Strpi se svakako do mog dolaska a dotle primi ovo pismo kao simboličan izraz svih mojih simpatija za Tvoju Milost. Voli Te Tvoj Krleža

Svi Te pozdravljaju jednoglasno.

FRAGMENT KRLEŽINA PISMA IZ ZAGREBA NA BRIJUNE

srpanj 1958.

Danas je 26.VII. dan Svete Ane. Pišem Ti da Ti smanjim dosadu, tugu, tjeskobu i čamotinju, u jednu riječ da ti bude manje dosadno “na istom mjestu već osmu godinu”, gdje Ti, kako vidim iz pisma od 23.VII. i nije više tako strašno, jer imaš sve što je potrebno za sreću: lastavice, lahor, sunce, vedro nebo, dobar san i fruštuk dakako, i loggiu i more i ljeto, a na koncu i neku adresu kojoj se može pisati, bez obzira što se ta adresa nije pokrenula da piše neke “vijesti” u smislu fažanskoga befela.

Danas je, dakle, sv. Ana, skoro 44 godine što je zapravo počeo ovaj rat... kažeš da me čekaš 38 godina. Ne znam kako? 1917-1958 = […]. Mi smo se sreli u trećoj godini ovog rata, koji traje 44 godine, a sve ako je tako bilo da me od 1917 do 1919 nisi čekala, onda me svakako čekaš od 1919, dakle opet 39 godina, a nikako 38 ili opet ako je 38 po Tvom subjektivnom mišljenju, onda me čekaš tek od 1920, a ja Tebe pitam, a što si onda radila 1917‡20. kad me nisi čekala? Zar me onda zaista nisi čekala? Da čujemo i to!

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 38 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker