Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 19 Mar 2024, 09:03


Autoru Poruka
Nora
Post  Tema posta: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 19 Jun 2012, 19:26
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
Pariz, decembar 1795.

Probudio sam se ispunjen mislima o vama. Vi i opojno veče koje smo sinoć proveli zajedno uzburkala su moja osećanja. Ljupka, neuporediva Žozefin, neobično dejstvo imate na moje srce.

Da li ste ljuti? Ili tužni? Možda zabrinuti?

Dušu moju boli vaša tuga. Vreme je takvo. Nema odmora za nas, moja ljubavi.
Predao sam se dubokim osećanjima koja me razdiru iznutra. Dobijam od vaših usana, vašeg srca ljubav koja me uništava poput vatre. Ah! To je bila noć u kojoj sam shvatio koliko ste varljivi.

Odlazite sutra u podne. Moram da vas vidim.

Do tada, mio dolce amor, hiljadu poljubaca vam šaljem, koje mi vi na žalost ne uzvraćate, a samo zbog misli na njih, moja krv ključa.



Daleko od žene koju obožava, on dosadjuje i brine. Svakog dana voljenoj ženi piše duga i nežna pisma:

Nica, 1797.

"Voljena moja, svaki moj dan ispunjen je ljubavlju prema tebi. Ne prodje ni jedna noć, a da te ne grlim u svakom naručju. Nisam popio nijednu šolju čaja, a da nisam prokleo slavu i ambiciju koje me drže daleko od tebe, dušo moja... Obožavam te, Žozefino, jedina si u mom srcu, jedina u mojoj duši. Sve moje misli tebi su namenjene... Ako usred noći ustajem da bih radio, to je samo
zato,da bih se tebi, slatka moja, vratio što pre...Ipak, u tvojim pismima od 23.i 26. obraćaš mi se sa Vi! Vi! O, kako si mogla napisati takvo pismo! Kako je samo hladno! A onda izmedju 23. i 26.su puna tri dana: šta si radila kada nisi pisala svom mužu? A, mila moja, to "Vi" i ta tri dana, bacaju me u očaj. Neka je proklet onaj koji je tome uzrok! Vi! Vi! Šta li će biti kada prodje još petnaest dana? Toliko sam tužan, moje srce je tvoj rob, a sumnje me moje, strašno plaše! Voliš li me manje?
Jesi li se već "utešila"? Hoće li doći dan da me više nećeš voleti? Reci mi to: bar da se na vreme pripremim na nesreću koja me čeka... Zbogom ženo, srećo, nado, brigo moja, dušo moja... Ne tražim ti večnu ljubav, niti vernost, već istinu i iskrenost bez granica. Dan kada mi budeš rekla: "Volim te manje" biće poslednji dan moje sreće ili, ko zna možda i zadnji dan moga života. Žozefina, seti se šta sam ti rekao: priroda mi je dala čvrst i odlučan karakter. Ali za tebe, moje je srce mekše od pamuka. Zauvek ću biti samo tvoj, uprkos sumnjama koje me čine nesrećnim...
Zbogom, i ako me već voliš manje, to znači da me nikada nećeš ni voleti..."

Napoleon-Žozefini

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Nora
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 21 Jun 2012, 10:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
Za Anu Bolen,
moju gospodaricu i prijateljicu:

Svoje srce i čitavo svoje biće predao sam tebi u ruke, sa nadom da ću se time preporučiti tvojoj milosti i da naklonost koju gajiš prema meni neće biti umanjena odsustvom jer bi to samo osnažilo bol koji mi mori dušu, što bi bio pravi greh jer mi sama razdvojenost već nanosi dovoljno patnje, čak više nego što sam ikada mogao da zamislim. To me neminovno tera da se prisetim jedne astronomske činjenice. Naime, što su polovi dalje od sunca, vrelina je uprkos tome snažnija. Isto je i sa našom ljubavlju. Daljina se isprečila između nas, ali žar naših srca uprkos tome raste – bar što se mene tiče. Nadam se da isto važi i za tebe i uveravam te da je bol zbog razdvojenosti u mom slučaju tako silan da bi bio nepodnošljiv da ne živim u čvrstoj veri da uživam tvoju bezgraničnu i neprolaznu naklonost. Kako bih te podsetio na to, i pošto telom ne mogu da budem s tobom, šaljem ti stvar koja će ti u najvećoj mogućoj meri zameniti moje prisustvo – tačnije, moju sliku – kao i poklon koji sam ti ranije pomenuo, sa nadom da ću, kad ti to
poželiš, zauzeti njihovo mesto.

Svojeručno,
Tvoj sluga i prijatelj,

Henri Osmi

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Nora
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 22 Jun 2012, 12:40
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
Pesta 15.novembra 1814 godine

Ljubljena prijateljice moga srca
Poslije onog nezaboravnog rastanka sa Vama tek sestog dana uspio sam da stignem u Pestu,jer je put bio veoma los.Cijelo moje putovanje bilo je samo neprekidno sanjarenje o Vama- danju sam budan sanjao a nocu u snu.
Sada sam 36 milja daleko od vas i moje ruke ne mogu da grle Vas snjeznobijeli vrat,niti moje lice moze da se odmara na nevinim devojackim grudima(ah!iscezli su sad ti slatki casovi,zanosni casovi moga zivota).Sad mogu slobodno da kazem sta hocu bez bojazni da cete me Vi ucutkati prijeteci mi svojim njeznim prstom.I sad nemate vise nikakvog razloga da mislite da Vam laskam .Ili sta bih drugo mogao ovde da Vam kazem?Zacijelo nista vise do da ponovim neke od onih rijeci koje sam Vam govorio,dok smo se njezno grlili i lili najtoplije suze.Cujte ,dakle to isto sada~zadovoljstvo moje duse,radosti moga srca,i srece mog zivota u Vama su.Ovo sam Vam cesce govorio a sada vam o tome i pisem,to ce me pratiti celog mog zivota,a moja ce usta izgovarati ovo i onda kada mi svirepa smrt bude sklopila oci svojom hladnom rukom.Moj put me je,istina,sad od Vas odvojio,ali su moje srce,moja dusa i sve dusevne moci ostale kod Vas.Vi vladate svime i sve je u Vasoj moci.Zivot bez Vas i bez nade da cu uvijek zivjeti sa Vama i da cete me voljeti,predstavljao bi paklene muke,koje nijedan nesrecnik na ovome svijetu nikad nije podnio..No ,nada u Boga i ubijedjenje da Vi,najdraza prijateljice imate iskreno srce i dusu punu vrlina,daju mi utjehe i donekle ublazavaju patnju moga srca.Uvjeren sam da Vase dobro srce ne zeli nanijeti zla nijednom covjeku,a jos manje meni koji samo radi Vas zelim da zivim,i koji sam se potpuno predao Vasem dobrom i iskrenom srcu.Sva moja sreca zavisi od Vase ljubavi i zato budite ubijedjeni da Vas volim i cijenim iznad svega na ovom svijetu.Za tu moju srecu dodijelice vam dovoljnu nagradu svevisnji Bog,koji nagraduje sve dobro,a ja sa svoje strane ne mogu nista vise da Vam obecam sem vjecite ljubavi,vjernosti i postovanja.
Budite zdravi i vesei i ne zaboravite onoga koji Vas voli vise od svega na svijetu i koji smatra za najvecu cast I srecu sto sebe moze vjecno nazivati
Vasim vjernim i iskrenim prijateljem

Prilog
Vi!Moja Vi!
Ne biste li hteli da budete moja?

Vuk Stefanovic

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Nora
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 23 Jun 2012, 10:54
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
"Bože, kako si mi se učinila lepom, one nedjelje, u ljubičastoj haljini. Oh,
kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem
ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio
bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožaana, ma
što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji
beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće
izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati sve ljepša,
novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si
moja snaga, ti to vidiš."

Onore De Balzak, Evelini Hanskoj

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Nora
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 20 Jul 2012, 10:25
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
“Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš,
malena moja? Bojiš li se sunčeve svjetlosti? Bojiš li se plime? Bojiš li
se zore!? Bojiš li se dolaska proljeća? Zašto se bojiš ljubavi? Znam da
Te malo ljubavi neće zadovoljiti? Isto tako znam da malo ljubavi neće
zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se
zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno.
Kažem, Mari, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od
božijih senki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svjetlosti.



Ne boj se ljubavi, Mari. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. treba
da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi. Slušaj
Mari: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. Danas
sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti
sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svjetlo dana. Hoćeš li biti
pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha.
Sada približi čelo. Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te
blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.”



Halil Džubran , “Mej Zijadi”

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 22 Jul 2012, 03:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Zmajevo pismo Ruži iz 1861. i njen odgovor

Mila gospođice Ružo!

Uvek sam se čudio, kad je ko pismo pisao tamo gde bi se rečima izraziti mogao; sad vidim da nisam imao pravo. Sad najbolje vidim da ima stvari, koje se ni rečima ni pismom dovoljno kazati ne dadu, a zatajiti, prećutati — nikako.

Vi, čitajući sad ovo pismo ili ste se namrgodili ili — ili ste se možda malo zastideli osećajući, da vam sasvim nepovoljno nije.

Ako se mrgodite, derite pismo taki, molim Vas; nemojte dalje čitati, — što i da znate gde pomoći ne možete, — poderite ga taki, pa zaboravite, da ste ga ikad dobili, — zaboravite sasvim, — Vi ćete lako — a ja ću kako uzmogu.

Ali ako ga poderali niste, ako ste (ne samo iz ljubopitstva) i na ovu stranu prešli, to sedite, pa mi napišite da li je Ružino srce sasvim njeno, pa ako je — i ako ja Ruži sasvim nemio nisam, ako bih mogao i miliju biti, to mi šaljite brzo to nekoliko reči, da ih poljubim onako, kako se samo evanđelje ljubi.

Da znam da ćete Vi ovo pismo iole rado čitati, pustio bih srcu na volju — ali bih Vam imao toliko pisati i kazati da u Vašu šatulu zaista ne bi stalo.

Od kako znam, cveće sam uvek voleo, zato što je lepo, dobro i nevino, što miriše, što se čovek njime nakititi i ponositi može, — ali nikada još nisam toliko, tako slatko i ozbiljno o cveću mislio i sanjao kao sad, i to o ruži i o ruzmarinu.

Vi ćete možda ovo pismo gospođici sestri, možda i gospoši materi pokazati, — ne marim, ali samo nemojte pre dok mi bez ičijega saveta iz svog srca, iskreno srpski na ovo pismo odgovorite.

U najvećoj hitosti završujem, jer me kola čekaju. Nadam se kad dođem — nadam se mnogo. Bar ću na putu natenani misliti moći, kako Vas je pismo moje rasrdilo ili iznenadilo.

Budite mi zdravi, — sam se čudim od kud sam nehotice pismo ovo poljubio.

5. dek. 1861.

J. Jovanović

***

Poštovani gospodine!

Kad sam Vaše pismo primila, nisam znala jesam li budna ili mi je na snu došlo. Dugo sam se mučila, oću li detinju dužnost prestupiti i bez materinog znanja želju Vam ispuniti, najposle uvažim se uveriti Vas da je srce još sasvim moje, da čije bi bilo, kad sve do sad nisam znala da se može kome pokloniti, — slušala sam više puti, al’ osećala i verovala nisam.

Ruža

_________________
Slika Slika


Vrh
Nora
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 22 Jul 2012, 23:58
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:35
Postovi: 539

OffLine
Bajron - Terezi Gvicoli

Bolonja,25.avgust 1819.

Tereza moja
najdraza.
Procitah ovu knjigu u tvome vrtu-Ljubavi moja,ti nisi bila
tu,inace je ne bih procitao. To je jedna od tvojih najdrazih knjiga,a autor je
moja prijateljica.Ti neces razumeti ove reci na engleskom,ni drugi ih nece
razumeti:to je razlog sto ih nisam napisao na italijanskom. Ali,ti ces razumeti
rukopis onoga koji te strasno voli,i pogodices da je sedeci sa tvojom knjigom
,mogao misliti samo o ljubavi.
U toj reci,prekrasnoj na svim jezicima,a
ponajvise na tvom-amor mio-sadrzan je moj bivsi i moj buduci zivot.
Osecam
da ovde postojim i da ce me biti i posle smrti,a sa kojom svrhom ti ces
odluciti.Ti si moja sudbina,osamnaestogodisnja zena,vec dve godine van

manastira:voleo bih da si tamo i ostala,ili da te bar nikad nisam sreo.

Ali,kasno je za sve.Volim te,i ti mene volis,konacno to kazes i ponasala si
se kao da je tako bilo,a to je za mene velika uteha u svemu.Ja osecam prema tebi
mnogo vise od ljubavi i ne mogu da prestanem da te volim.
Pomisli ponekad na
mene kad nas Alpi i okean budu razdvajali-ali to se nikad
nece desiti,dok
god ti sama to ne pozelis.

Bajron

_________________
"SUDBINA MESA KARTE - MI IGRAMO."

SOPENHAUER


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 07 Avg 2012, 13:10
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine

Ja te samo zelim, ali nicemu se ne nadam da ne bih patio,
jer "svi se ljudi razocaravaju u svojim nadama, varaju u svojim ocekivanjima".
Ja se ne nadam pa se zato necu ni prevariti, necu gorcinom govoriti :
ziveh u zabludi.
I zelja je iluzija, ali zelja bez nade, ovakva kakva je u meni, to je iluzija
blize stvarnosti no iluziji; iluzija koja pomaze coveku da se u stvarnosti
odrzi, a ne da se od nje ogradi.
Moje iluzije su jace, postojanije, no sama stvarnost.
Zasto ne ucinis da ili prestanem da sanjam ili da mi san postane zivlji?
Ucini, ja te molim..."

(Pismo Branka Miljkovića... Ljiljani Ilić)

_________________
Slika Slika


Vrh
Julia
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 17 Sep 2012, 23:15
Korisnikov avatar
Kad porastem biću kengur
Kad porastem biću kengur

Pridružio se: 22 Jun 2012, 20:17
Postovi: 6498

OffLine
Mom "Princu"
....Znas,
Zapitam se ponekad da li stvarno postojis..ili sam te stvorila, sakupljajuci komadice nekih svojih nedosanjanih snova ..Negde tamo na granici beznadja i iluzija..
Postojis..da..znam da postojis..Ali se eto opet upitam ponekad.Jer, ne znam vise..Ne znam sta je san a sta je java..Mozda zato sto previse sanjam..Nocu dok spavam svaki delic moga sna ispunjen je tobom..Ujutru dok otvaram oci , jos topla i snena sanjam te budna..Sanjam da si tu pored mene..osecam tvoj dah na mome licu, prebacenu ruku preko mog struka, sanjam kako se smejes dok jos nerazbudjena tumaram okolo gundjajuci ko izmisli tako rano ustajanje i posao i obaveze..:)
Sanjam i danju..Dok setam ulicom u svakom zaljubljenom paru ,osmehu koji upute jedno drugome..Ja sanjam tebe..i mene..i neko nase vreme..neko koje ce jednom doci..
Pa zato valjda ponekad ne znam sta je san a sta java..I zato se ponekad pitam Postojis li ti uopste..Prince moj? Postojis li? Ili te izmislih.. onakvog kakvog sam oduvek zelela..Princa iz neke svoje bajke..dalekog i nedostiznog..
Znam,bajke su samo izmisljene price sa srecnim krajem..u koje niko vise ne veruje…Ne verujem ni ja u bajke..Ali znam da postojis..I da nisi izmisljen..Postojimo MI..Ja..ti..i neko lepse vreme..koje ce znam jednom doci....Ne verujem u bajke ali verujem u tebe…Prince moj…

_________________
Samo kada pisem ja sam lav! Papir je jedino bojno polje gde mi niko nista ne moze. Ali,zivot.zivot nije papir. Eh kad bi svi problemi bili od hartije – kako bi se lako mogli zguzvati!


Vrh
Bubi
Post  Tema posta: Re: Ljubav kroz pismo  |  Poslato: 03 Okt 2012, 20:45
Korisnikov avatar
Black Woman

Pridružio se: 23 Maj 2012, 23:20
Postovi: 11955

OffLine
Pismo Azri

Ne mogu otici, draga princezo, prije nego bar pokusam razumjeti ono sto
nam se dogodilo, ono sto nam se moglo dogoditi da smo bolje znali sta
nam se nudi, ono sto sam od tebe dobio i ono sto sam mogao dobiti da sam
znao, da sam bio sposoban, primiti, ono sto sam ti zelio dati i sto sam
ti mozda i dao. Bio bih veoma iznenadjen, bio bih zapravo beskrajno
tuzan, ako se ti i ovo pismo ne biste nasli; to bi znacilo da mi ni ti
nisi pomogla da ostavim negdje bilo kakav stvaran trag i da sam krivo
razumio ono sto sam s tobom imao. Zato ti pismo ostavljam ovdje, zajedno
sa ovom svojom ostavstinom: ako ga nadjes dobro sam razumio i ovaj
pokusaj ima razloga, a ako ga ne nadjes jasno je da sam imao krivo i da
je sve ovo, da je naprosto sve - bez razloga. Zato ti pismo i svoju
ostavstinu ne saljem postom i zato moj (nas?) domacin ima uputstvo da,
ako ne dodjes do kraja novembra, sve ovo baci.

Kad god sam razmisljao o svom zivotu, kad god sam pokusao u cjelini
sabrati svoj boravak na svijetu, dogadjalo mi se isto: sve sto sam
pamtio, sve sto je ispunjavalo moje dane i godine, curilo mi je izmedju
prstiju koji su ostajali cisti i suhi. Curilo kao pijesak. Stari su
naucavali da je bilo jednom zlatno doba, da je nakon njega doslo
broncano, a onda, s ljudima ili za ljude, zeljezno doba. Ja, po svemu
sto vidim, zivim u dobu pijeska, u dobu ciste sadasnjosti sastavljene od
sitnica, od najcistijih cestica koje ne odrazavaju i ne pamte, u kojima
se ne moze ostaviti trag i koje se ne mogu upamtiti jer ni one ne
ostavljaju trag. Naprosto pijesak. Svaka inventura mog zivota prije tebe
davala je isti rezultat: mnogo sitnica, bezbroj pjescanih cestica koje
se ne mogu povezati u bilo kakav oblik i u kojima ne mogu prepoznati ni
sebe ni stvarnost jer u njima nema i ne moze biti oblika.

Onda si dosla ti i s tobom jedno sasvim novo osjecanje, mozda cak jedno
drugacije iskustvo. Ne znam kako bih to nazvao, ne znam to ni opisati,
ali je valjda (nadam se) i kod tebe tako pa ti ne moram ni objasnjavati.
Naprosto, bilo je u svemu tome stvarnosti, bilo je trenutaka u kojima
sam istovremeno osjecao i znao da se nesto zaista dogadja i zaista meni,
da imam, i u sebi i objektivno, nesto oko cega se mogu okupiti moja
sjecanja, moje zelje, moja osjecanja i moje misli. Ako bih smio
posegnuti za jednom izlizanom metaforom, rekao bih da je nasa ljubav kao
klepsidra u koju se moj pijesak mogao usuti i tako bar izvana dobiti
oblik, mjeru, razlog. Zato mi ono nase znaci tako mnogo i zato ovaj
pokusaj i zato nada da ces naci ovo pismo, zato molba da dodjes i da ga
nadjes.

Odlazim jer si me ti zamolila da odem i tu je sve sasvim jasno i sasvim
je u redu. Svi razlozi za to su, medjutim, posve krivi i zbog njih
stvari ne mogu biti u redu. U nama i medju nama nema razloga za tvoju
molbu i za moj odlazak. Ti si to trazila zbog tupe premorenosti
svakodnevnicom koja se rasipa iz ocajnicke potrebe da se nesto promijeni
pa makat ovo i ovako, iz glupe nade da ce se zivot lakse podnositi ako
se nesto u njemu stalno mijenja. Zamolila si me da odem iz razloga koji
su sasvim vanjski, koji s nama nemaju doslovno nista. To su krivi
razlozi na koje ne smijem pristati, a ja eto pristajem i odlazim. To
nije u redu, a upravo to mi se dogadja oduvijek i u svemu. I pogotovo
nije u redu sto ne osjecam ocajanje, bol, bijes... Samo tupo pristajanje
i blaga, jedva jasna potreba da razumijem i mozda objasnim.

Dževad Karahasan


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 34 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker