Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 20:22


Autoru Poruka
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 20:44
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 4

Let bi za Andreju u normalnim okolnostima bio prijatan, ali kako su te okolnosti neočekivano promenjene, nije mogla da se opusti. Tika je sve vreme pričao, uglavnom o svojoj agenciji, bio je i vlasnik i direktor, o planovima, sajtu za koji Andreja radi, i sličnim stvarima. Slušala ga je, taj energičan glas joj je prijao, a sve što je govorio imalo je mnogo optimizma u sebi. Trebalo je da joj bude prijatno, trebalo je i da bude sretna što će naredne dane imati prilike da bude uz ovakvog muškarca. Sve joj je to prolazilo kroz glavu dok je pokušavala da odredi nijansu plave u njegovim zenicama ili da mu nađe bar jednu manu na licu.
Odavno nije imala takav osećaj na prvi pogled prema nekom muškarcu. Njena veza sa Sinišom, završena pre dve godine, bila je teško i bolno iskustvo. Pet i po godina su bili zajedno. Mislila je da će se udati za njega i roditi mu decu. Imala je viziju porodičnog života u kome je sve normalno, uobičajeno, onako kako je i u većini porodica. Ali ispostavilo se da Siniša ima mnogo veće snove od nje. Otišao je u Ameriku, spreman da se odrekne veze sa Andrejom. Pustila ga je da ode bez reči, bila je sa njim čak i na aerodromu, otpratila ga je tako kao da prati najboljeg druga, a samo je ona znala koliko joj se srce cepalo kad joj je nestao iz vida. Nakon Siniše nije bilo nekog važnog muškarca u njenom životu. Zabavljala se nekoliko meseci sa bratom svoje koleginice i prijateljice Ivane, ali i to se završilo tako što je Andreja shvatila da ne želi ništa ozbiljno. Želela je da joj se dese ona osećanja koja je u njoj nekad budio Siniša.
A sad, sedela je u avionu pored muškarca koji u njoj budi nemir, zbog kojeg jedva progovara i ne završava rečenice, dlanovi joj se znoje, kroz telo joj prolazi jeza, a srce joj lupa tako glasno da joj se čini da on može da ga čuje.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 20:46
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 5

Tika se pokazao kao džentlmen kad je preuzeo i svoju i Andrejinu torbu i krenuo prema izlazu podgoričkog aerodroma. Okružili su ih taksisti, ali je Tika znao da sa njima, koji kao lešinari navale na putnike, mora biti oprezan. Sa jednim se odmah dogovorio o ceni i bili su na putu do hotela.
- Dugo nisam bio u Podgorici. Prilično se promenila. Lepša je.
- Da. Baš se menja. Ja sam nedavno bila, ali verovatno ima građevina koje nisam primetila.
- Jesi li gladna? Ja sam gladan kao vuk. Šta misliš da se samo malo osvežimo pa da odemo negde da jedemo?
Sad je Andreji maca stvarno pojela jezik. Takav poziv je trebalo da očekuje, nije valjda mislila da će jesti odvojeno, da se neće gledati sve do povratka?! Ali način na koji ju je Tika gledao dok ju je pitao da li je gladna navodio ju je na pomisao da se plaši onoga što bi jednom muškarcu moglo biti u glavi. Znala je da su hoteli u vrhu liste mesta gde se najlakše odlazi u krevet sa nepoznatim ljudima, pogotovo kad su u pitanju zajednička putovanja, ekskurzije, kongresi, pa i ovakav vid posla koji nju povezuje sa Tikom.
- Ništa mi ne odgovaraš?
- Biću gladna, sigurno.
- Onda smo se dogovorili? Da li si za restoran u hotelu ili znaš neki bolji?
Odmah ga je uputila na to da je hrana u hotelu sjajna jer je želela da u „slučaju opasnosti“ može lako i brzo pobeći u svoju sobu. Ime toj opasnosti nije znala, ali je se ipak plašila.
- U redu, može u hotelu, ionako imamo tri dana da posetimo sve druge restorane.
Na svu sreću, zaustavili su se pred hotelom te nije imala vremena da pocrveni.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 20:55
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 6

Nije uspela da vidi na recepciji koji je broj njegove sobe, a koji njene. Nadala se da nisu na istom spratu, ali je pogrešila. Najgore od svega je bilo to što su im se sobe nalazile jedna pored druge, priljubljene da priljubljenije ne mogu biti.
- Koliko ti je potrebno da se spremiš? Sat?
- Da, dovoljno je.
- Onda ću ti kucnuti na vrata za sat.
- U redu.
Uzeo je njenu torbu i samouvereno sačekao da ona otključa svoju sobu kako bi joj uneo stvari.

Kad je napokon ostala sama i zaključala vrata, naslonila se na zid i prisluškivala njegove korake. Ubrzo je čula zvuk tuša i mogla je da se posveti raspakivanju. A ruke su joj još uvek drhtale. Vreme je brzo odmicalo, istuširala se brže nego ikada u životu, uplašena da bi on mogao da porani pa da bude primorana da mu otvori vrata ogrnuta peškirom, a tako bi sebe dovela u opasnost... Sva njena razmišljanja su bila toliko nerazumljiva da nije ni pokušavala da ih analizira. Znala je samo da ga se zbog nečeg plaši, da joj je neophodna distanca kako ne bi morala da se suoči oči u oči sa tom opasnošću.
Iako je volela da nosi kratke suknje i da ističe dekolte, ovaj put se zahvalila proviđenju što je u torbu ubacila majicu klasične okrugle kragne i crne pantalone koje svaka devojka ima u ormanu. Našminkala se diskretno, a kosu je pokupila u rep. U ogledalu je delovala kao neko ko je pošao na ekskurziju i nema želju da zavede dečaka iz susednog odeljenja.
Čula ga je kad je izašao iz sobe, ali se ipak trgnula kad je pokucao na njena vrata.
- Spremna si?
- Da.
- Tvoja garderoba za putovanje je mnogo interesantnija od one koju nosiš kad izlaziš na večeru.
Iako je ovo rekao tonom koji ne sluti na prebacivanje već na konstataciju bez zadnjih namera, Andreja se osetila uvređenom, kao da joj je rekao kako ne vodi računa o sebi i kako to nimalo nije dobro u njegovim očima. Htela je da mu odbrusi da nema razloga da se zbog večere sa njim doteruje, ali se u poslednjem momentu setila da je on, vrlo verovatno, njen budući poslodavac, pa bi trebalo da pazi na svoje ponašanje.
- U pravu si, ali sve su mi stvari pogužvane u koferu, izgleda da su mi na utovaru u avion sedeli na torbi. Peglu nisam ponela. Moraću ujutru da tražim od sobarica da mi to ispeglaju.
- A tako. Hoćemo li?
Andreja nije bila uverena u to da je on prihvatio tu njenu laž kao istinu, ali se sigurno postidela videvši ga u elegantnoj crnoj košulji i crnim pantalonama na crtu. Kad su se pojavili u restoranu, znala je da se svi pitaju u kakvoj je kombinaciji ovaj lepotan sa ovom obično obučenom devojkom.
Tika je imao moć da joj čita misli, bar je tako izgledalo kad joj je pre dolaska konobara rekao šapatom:
- Ne brini, tvoje lice obasjava sve što obučeš.
Ovaj put se njeno crvenilo jasno videlo.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:04
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 7

Jelo je prekidano nekoliko puta zbog Tikinog telefona koji je često zvonio. Andreju je prosto bilo sramota što njen nikako neće da zazvoni. Imala je prijatelja, ali toliko malo da su svi znali gde je otišla i štedeli su joj kredit koji je u romingu mogao biti začas posla doveden na nulu.
- Izvini zbog telefona, ali šta da se radi?!
- U redu je. Ne smeta mi.
A smetalo joj je, naročito kad je čula kako je neku osobu sa druge strane žice nazvao „ljubavi“ i kad je obećao da će se javiti kasnije, a posebno ju je iznerviralo to što istoj toj osobi nije rekao da je sa nekim na večeri. U stvari, Andreja nije ni znala da je ljubomorna.
- Ja imam ujutru u devet sastanak sa direktorom ovog hotela. Voleo bih da i ti prisustvuješ.
- Naravno.
- A posle bih otišao do jedne turističke agencije da vidim za neke zajedničke aranžmane. Nakon toga sam slobodan i mogu da idem sa tobom kud god ti treba da ideš.
Pomislila je da bi mogla nekako da se razdvoji od njega, da se slučajno izgubi dok on bude u toj agenciji.
- Ja treba da obiđem nekoliko restorana i muzeja. Za sutra sam rešila da prođem i muzeje i pozorište, pa bi bilo bolje da odmah nakon sastanka ti odeš na svoju stranu, a ja na svoju, pa posle možemo negde da se nađemo.
Tika ju je pogledao iskrivivši glavu.
- Sve mi se čini da ti pokušavaš da me se rešiš? Jesam li u pravu?
- Bože, nisi, naravno! Zašto bih to htela?
- Ne znam, to se i ja pitam.
- Ne, stvarno ne.
- Onda ćemo ipak provesti dan zajedno. I u dobru i u zlu.
Nije mogla da mu se usprotivi. Ili je previše bio pronicljiv ili je ona loše lagala.
- A šta ćemo večeras?
Još jedno pitanje koje je Tika izgovarao tako kao da je poziva u krevet.
- Ne znam.
- Da se prošetamo gradom, popijemo piće negde, a onda da se vratimo na spavanje kako bismo sutra imali snage za sve.
Složila se klimajući glavom. Samo nije mogla sebi da obeća da će zaspati tako lako. Pred njom je bilo još vremena da gleda u ovog neodoljivog muškarca a da ne sme ni da pomisli da bi mogla ičim da ga osvoji.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:06
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 7

Jelo je prekidano nekoliko puta zbog Tikinog telefona koji je često zvonio. Andreju je prosto bilo sramota što njen nikako neće da zazvoni. Imala je prijatelja, ali toliko malo da su svi znali gde je otišla i štedeli su joj kredit koji je u romingu mogao biti začas posla doveden na nulu.
- Izvini zbog telefona, ali šta da se radi?!
- U redu je. Ne smeta mi.
A smetalo joj je, naročito kad je čula kako je neku osobu sa druge strane žice nazvao „ljubavi“ i kad je obećao da će se javiti kasnije, a posebno ju je iznerviralo to što istoj toj osobi nije rekao da je sa nekim na večeri. U stvari, Andreja nije ni znala da je ljubomorna.
- Ja imam ujutru u devet sastanak sa direktorom ovog hotela. Voleo bih da i ti prisustvuješ.
- Naravno.
- A posle bih otišao do jedne turističke agencije da vidim za neke zajedničke aranžmane. Nakon toga sam slobodan i mogu da idem sa tobom kud god ti treba da ideš.
Pomislila je da bi mogla nekako da se razdvoji od njega, da se slučajno izgubi dok on bude u toj agenciji.
- Ja treba da obiđem nekoliko restorana i muzeja. Za sutra sam rešila da prođem i muzeje i pozorište, pa bi bilo bolje da odmah nakon sastanka ti odeš na svoju stranu, a ja na svoju, pa posle možemo negde da se nađemo.
Tika ju je pogledao iskrivivši glavu.
- Sve mi se čini da ti pokušavaš da me se rešiš? Jesam li u pravu?
- Bože, nisi, naravno! Zašto bih to htela?
- Ne znam, to se i ja pitam.
- Ne, stvarno ne.
- Onda ćemo ipak provesti dan zajedno. I u dobru i u zlu.
Nije mogla da mu se usprotivi. Ili je previše bio pronicljiv ili je ona loše lagala.
- A šta ćemo večeras?
Još jedno pitanje koje je Tika izgovarao tako kao da je poziva u krevet.
- Ne znam.
- Da se prošetamo gradom, popijemo piće negde, a onda da se vratimo na spavanje kako bismo sutra imali snage za sve.
Složila se klimajući glavom. Samo nije mogla sebi da obeća da će zaspati tako lako. Pred njom je bilo još vremena da gleda u ovog neodoljivog muškarca a da ne sme ni da pomisli da bi mogla ičim da ga osvoji.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:13
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 8

Veče je bilo vetrovito, ali to nije smetalo ljudima da izmile u velikom broju na ulice i da zauzmu stolove u baštama. Tika i Andreja jedva su se snašli da sednu u jedan kafić koji im se činio pristojan.
- Već su me zabolele noge od hodanja. Prilično sam lenj, svuda idem kolima.
- Ja sam navikla da hodam, to mi je u opisu posla.
- Imaš sjajne članke na sajtu. Dobra si na rečima i mnogo toga zapažaš.
- Hvala. Trudim se.
Kako je želela da može da mu kaže kako je zapazila i to da ga Crnogorke gutaju očima, ali i da on ume da se osmehne zgodnoj devojci u prolazu.
- Možda ću ja kupiti taj sajt.
- Znam, čula sam.
- Čula si? To je trebalo da bude poslovna tajna.
Zbunila se kad je shvatila da je rekla više nego što je trebalo. Mare joj je to rekao u poverenju.
- Ali nema veze, kad-tad će se saznati. Voleo bih da ostaneš i da i dalje pišeš za taj sajt. Pošto je ovo turistička agencija, otvaraju ti se mogućnosti da ideš mnogo dalje od Podgorice, na sva ona putovanja koja mi organizujemo. Imaš li neku želju, neki grad, neku državu o kojoj sanjaš?
Zamislila se. Htela je ona mnogo toga da prođe, prosto nije znala od čega da počne.
- Volela bih da odem... u Veneciju.
- U Veneciji je prelepo. To mi govori da si romantična. Gde još?
- Pa... volela bih da odem u Barselonu.
- Lepo, to mi govori da si umetnička duša.
- Analiziraš me?
- Malo.
- Koji je tebi omiljeni grad?
- Tokio.
- Šta to znači?
Nasmejao se tako da se bašta na trenutak pretvorila u rajski vrt.
- Pretpostavljam da to znači da sam željan promena. Tamo se sve brzo kreće i dešava, kao mravinjak.
Telefon mu je ponovo zazvonio, a Andreja je skrenula pogled ka grupi devojaka koja mu se sasvim otvoreno smešila. A Tika je razgovarao telefonom i uzvraćao dečački šarmantnim osmehom. Andreji nije bilo svejedno što ga na tako čudan način deli sa Crnogorkama.
Jedva je dočekala iznenadnu kišu i trčanje do hotela. Pokisli i nasmejani, rastali su se ispred soba.
- Lepo spavaj, Andreja. Nisam ti rekao da imaš prelepo ime. Ne znam nijednu Andreju.
- Ni ja, osim sebe. Laku noć i tebi.
- Idemo sutra na doručak? U osam? Može?
- Može.
- Kucaću ti na vrata u osam.
Ovaj put se nije toliko obradovala sobi. Činilo joj se da bi mogla da podnese još mnogo sati u njegovom društvu. I dalje je bio opasan, ali i prokleto prijatan, kao da ga poznaje godinama, ali to ne sme da mu otkrije.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:23
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 9

Od doručka pa do trenutka kad su seli na kasni ručak u restoran koji je Andreja preporučila, nisu progovorili mnogo. I jedno i drugo su se usredsredili na ono što ih je zanimalo. Tika je uspeo da šarmira i direktora hotela u kom su odseli, pa je delovao jako zadovoljan. Andreja, sa druge strane, nije imala mnogo udela u njegovim poslovima, pa je odahnula kad su krenuli u šetnju Podgoricom, obilazeći sve što bi moglo da se obiđe.
Ručak im je poslužen i Tika je sa strašću navalio na svoj obrok. Andreju su bolele noge, ali nije htela da se žali. Čoveku koji je sedeo preko puta nje nije manjkala energija, pa se stidela da prizna kako njoj nedostaje energije.
- Mislim da nam je za danas dosta.
- I ja.
- Sviđa mi se ovaj grad. Ali je to zahvaljujući tebi, umeš da nađeš vrlo šarmantne stvari koje bi mnogim ljudima promakle.
- To mi je posao.
- I ti ga izvrsno radiš.
Bila je ponosna na sebe zbog ove pohvale.
- A šta ćemo onda da radimo večeras? Bilo bi previše da tražim da idemo nekud, a mislim da bi bilo prerano i dosadno da svako ode u svoju sobu i da odspava. Šta ti misliš?
Ponovo je devojku protresla groznica predosećanja. Slegla je ramenima, ne znajući kako drugačije da odgovori na ovo pitanje. Tika je delovao kao da se uvek udvara, kao da uvek ima nešto bezobrazno na pameti. A nju je to zbunjivalo.
- Da li si ljubitelj društvenih igara? Mislim na karte, jamb, nešto slično?
- Da... ali nemamo karte.
- Valjda ih ima u Podgorici na nekoj trafici! Ako ne, onda to obavezno moraš staviti u svoj putopis.
Pomisao da će sedeti sa jednim takvim muškarcem i igrati karte u hotelu, na trenutak ju je zasmejala. Svaka normalna žena bi želela sa njim da radi nešto sasvim drugo, a Andreja pristaje na društvene igre. A najsmešnije je bilo to što je on stvarno mogao da misli samo na karte, a da je nijednog trenutka ne pogleda kao ženu. Ako bi se to desilo, mislila je, trebalo bi da se zapita šta sa njom nije u redu.
- Nisi mi rekla da li pristaješ? Ponekad se tako zamisliš i odlutaš da prosto ne znam da li si svesna mog prisustva.
- Jesam, naravno, samo tako deluje. Nisam zamišljena.
- Dao bih bogatstvo za tvoje misli.
Andreja ih ne bi smela prodati ni za duplo bogatstvo od onog koje bi joj on ponudio.
- U redu, slažem se za karte.
- Lepo prelaziš sa teme na temu, odgovaraš samo na ono na šta želiš da odgovoriš. Ali u redu. U čijoj sobi? Mojoj ili tvojoj?
E, na to nije računala. Mislila je da će karte igrati u aperitiv-baru, bilo gde drugde samo ne u blizini kreveta koji bi mogao...
- Opet si se zamislila! Pa nije valjda to toliko teško pitanje? Ili se plašiš da budeš sa mnom sama u sobi?
Pocrvenela je.
- Ne, zašto bih se plašila?
- Znači ne plašiš se?
- Ne, nikako.
- Može u mojoj sobi, onda?
- U redu.
- Kad završimo sa jelom, otpratiću te do hotela, pa ću potražiti karte i očekivaću te oko devet. Kupiću nešto za piće, mini-bar je oskudan.
Andreji se već vrtelo u glavi.




ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 10

U pet minuta do devet stajala je samo u vešu ispred kofera. Nije znala šta da obuče jer je svu normalnu garderobu već nosila, a druga je bila nezgodna za društvenu igru u Tikinoj sobi. Bila je očajna. Na kraju se odlučila za belu suknju do kolena i belu košuljicu koju je po prvi put zakopčala do grla. A znala je da njen izbor garderobe neće ostati bez komentara.
I bila je u pravu.
- Vidim da si ispeglala garderobu i počastvovan sam što si se pojavila tako sređena da sa mnom odigraš partiju karata.
- Nisam imala bolji izbor.
- Meni se dopada.
Soba mu je bila previše uredna za jednog muškarca u prolazu. Svaka stvar je bila na svom mestu, skupoceni sat na stočiću pored telefona, nijedna stvar preko stolice kao kod nje, cipele pored vrata uredno složene, a u kupatilu parfem, pasta i četkica za zube pored nesesera koji je krio muške sitnice.
- Evo, možemo na terasu, lepo je vreme.
Andreji je to odgovaralo, bilo je dalje od kreveta.
- Kupio sam sokove i vino. Za šta si?
- Za vino.
- Odlično.
- A karte si našao?
- Naravno! Spremio sam papir i olovku. Šta voliš da igraš?
- Remi.
- Odlično. Da li si raspoložena da igramo u nešto? Čisto da bude više strasti u igri.
U Andrejinoj glavi se upalila lampica. Nešto joj je govorilo da bi morala da bude oprezna sa opkladama.
- U šta bismo se kladili?
- Ne znam. Može u želju.
- Kakvu želju?
- Kakvu god. Ako ja izgubim, imaš prava da tražiš od mene da ti nešto učinim, kažem, ali u granicama mogućeg. Želja važi do povratka, tako da možeš da je zadržiš za sebe do trenutka kad ti nešto bude potrebno.
Razmišljala je... Njene želje vezane za njega su bile nemoguće, mogla je samo da poželi da je zaposli ukoliko preuzme sajt za koji piše. A to ne bi bilo loše, mislila je. No, šta je sa njegovom željom ukoliko ona izgubi?!
- Šta si se uplašila, mislim na neku sitnicu, nešto poput onoga „idi i kupi mi cigarete“, ništa strašno.
- Hajde da odigramo jednu partiju bez opklade.
- Hoćeš da vidiš kakav sam?
- Naravno.
U stvari, Andreja je htela da dobije na vremenu i da razmisli o tome da li sme da veruje u to kako su njegove želje samo sitnice.

Bili su prilično izjednačeni, ali je na kraju Andreja odnela pobedu. Sve vreme ju je zasmejavao, a i vino ju je činilo opuštenijom. Zato je rešila da ipak prihvati igru, da ne bude ona ta koja ne ume da se zabavlja.
- U redu, sad možemo da se opkladimo.
- Andreja, sigurna si?
- Sasvim.
Pružila mu je ruku. Prihvatio ju je. Od toplote tog dodira kao da ju je udarila struja.
- Hladno ti je?
- Ne, nije.
- Učinilo mi se da ti ruka drhti.
Nasmešio se, pa je Andreja bila sigurna da je pomislio kako drhti zbog njegove blizine, kako je svestan toga da na nju deluje mnogo jače nego što se to na prvi pogled može primetiti.
Brzo je promešala karte i pružila mu ih.
- Hajde, želim da te razbijem.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:43
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 11

Razbio je on nju. Začas posla ju je dobio, pa je Andreja shvatila da ju je dobro namagarčio i da ju je u prvoj, probnoj partiji puštao kako bi izgledao kao ravnopravan protivnik.
- Dobio sam te.
- Jesi. Koja je tvoja želja?
Gledao ju je pravo u oči, kao da hoće da je hipnotiše.
- Imam ih mnogo, ali mislim da ću je ostaviti za neki drugi put. Možda za sutra.
Iako je trebalo da odahne, Andreja se osetila uvređenom. On nije hteo ono što je ona mislila da će možda hteti, čak i ne pokušava da je zavede. I ti njegovi pogledi i osmesi su uobičajeni, rođen je da deluje kao da koketira.
- U redu, kako želiš. Kasno je, išla bih na spavanje. Ujutru bi trebalo da obiđem neke hotele.
- Ja ću ti se pridružiti kasnije. Javio mi se jedan prijatelj iz Budve pa ću ujutru da se vidim sa njim i da odem do mora. Vratiću se po podne da odemo na ručak zajedno.
- U redu.
Nije joj bilo svejedno. Navikla se na njega. Želela je da bude u njegovoj blizini. A sad ju je on na neki način odbacio, čak joj nije predložio ni da ona krene sa njim.
Ustala je i krenula ka vratima.
- Andreja?
- Da?
- Poželi mi bar laku noć.
- Laku noć. Lepo spavaj.
- I ti. Reci mi, da li si uvek tako suzdržana sa ljudima?
- Kako to misliš?
- Hladna si. Ne reaguješ. Svejedno ti je šta god da ti kažem.
Još uvek povređena što će sutradan da je ostavi samu, slegla je ramenima.
- Možda sam po prirodi takva. Ili reagujem samo na posebne stvari.
Videla je da mu se lice promenilo, ali se potrudila da ne sačeka neki novi komentar.
U krevetu nije mogla lako da zaspi. Stalno je razmišljala o tome koliko je Tika privlači, ali i odbija u isto vreme. Prosto je bilo nezamislivo da bi sa tako lepim muškarcem mogla da bude prijatelj, da igra karte, da provodi dan kao što je bio taj koji se završavao. A sve se to dešavalo. Činilo se da ona želi mnogo više, a ne sme da se usudi da to samoj sebi prizna.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: VAŠ ROMAN  |  Poslato: 29 Okt 2013, 21:53
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Jedna noć za kajanje - Anabela Basalo

Poglavlje: 12

Ujutru ju je Tika probudio telefonom i otišli su zajedno na doručak. Nisu mnogo pričali, a njegovi podočnjaci su otkrivali da ni on nije mogao da zaspi. Odmah nakon doručka je otišao, rekavši da će joj se javiti kad bude završio svoje obaveze.
Andreja je lutala Podgoricom bezvoljno. Obišla je nekoliko hotela i razgovarala sa menadžerima o eventualnoj reklami na sajtu. Kako je imala procenat od svake reklame koju uspe sama da proda, bila je nezadovoljna jer je sve ostalo na obećanjima da će prvo menadžeri pogledati sajt pa će joj se javiti.
Nije mogla da izbaci iz glave Tiku. Svaki čas je bacala pogled na displej mobilnog kako bi se uverila da se nije slučajno ugasio ili da ga nije čula da zvoni. U pet sati se vratila u hotel, istuširala i sela u aperitiv-bar nadajući se da će se Tika svakog časa pojaviti. Nabacivali su joj se neki muškarci, bila im je interesantna sama, u mini-suknji, pomalo i očajnog i usamljenog izraza na licu. Jedva je uspevala da ih se oslobodi.
U osam sati je već bila na ivici suza. Vratila se u sobu, bacila na krevet i pokušavala da odgleda film. Ali svaki minut joj je donosio veću ljutnju što je Tika sasvim zaboravio na nju.
A onda je zazvonio telefon. Prvo je razmišljala da li uopšte da se javi, no pomisao da je ona ipak tu iz poslovnih, a ne privatnih razloga naterala ju je da odgovori na poziv. Rekao je da je zaglavio u Budvi sa prijateljem i da će ostati tamo da noći. Izvinio se što je tako ispalo i što je ostavlja samu, ali joj je obećao da će se ujutru vratiti dok ona ne krene na doručak pa će joj sve nadoknaditi. Andreja je savršeno odglumila kako joj je svejedno, kako nema potrebe da joj se izvinjava i da ne brine za nju.
Ali kad se veza prekinula, došlo joj je da polomi sve u sobi.


ženablic

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 85 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker