Ne... Nismo mi bili ljubavnici... Nikad... Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali... I to je sve... Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa... Negde ovde daleko... Negde tame blizu... Ni na nebu, ni na zemlji... Do te tajne se, interesantno, moglo stići jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajući na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu, kao malu staklenu cipelicu po kojoj ću je pronaći..."
"Ona se verovatno tačno seća na kom smo se sastanku poljubili... Ja, priznajem, ne... Jer svoj zivot sam počeo da brojim tek od tog poljubca pa nadalje."
Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima... I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo... I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose... I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara... "Zauvek?", pitala je uplašeno... O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji... Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati? Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola? I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš... I zaplakaćeš, istog časa... I najzad shvatiti kako sam te voleo...
Ma ne... Nikad ja nju nisam ni voleo, mislim da je čak nisam ni poznavao.. osim što sam jako dobro znao sve njene navike, čudne reči koje koristi i svaki milimetar njenog savršenog tela.
Ma ne, nikad ja nju nisam voleo. Čal ni sanjano o njoj. Pa da, sa njom je svaki moj san postao stvarnost.. A to što ja nju nisam voleo... o tome se da pričati, još kako..
"A bila je noc, jedna kakva gotovo i nikada vise ne ume da bude, u Novom Sadu na Dunavu... Ja sam dolazio sa jednog mesta gde su svi bili ono, rumeni kao kuvano vino sto su pili, i mirisali na kranfilic i pevali rozdestvo tvoje i neke pesme koje se bas tad i nisu pevale I dugo sam stajao pod njenim prozorom, pred kucom broj 7a,u ulici Dositejevoj... a bila je tisina... Samo odjek koraka daleko dole niz kisacki drum... iza onog nadvoznjaka mozda i dalje,i klepet nekih zalutalih krila iza Almaske crkve... Bila je tisina,ali uzalud, ni na trenutak nisam cuo kako dise... moje pile...u snu...kako dise...."
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 33 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu