U okviru izložbe Fotodokumenti 02 u Salonu muzeja savremene umetnosti predstaviće se fotograf Srđan Veljović. Srđan Veljović, prezentacija radova i razgovor o fotografijama, ponedeljak, 24. septembar 2012. godine u 18 časova.
Na primeru projekta Lep život kao eksces, Transponovanje Džoni Racković, Rekonstrukcija Narodne biblioteke, Devedesete prodiskutovala bi se uloga i način recepcije fotografije kao dokumenta.
Moguća šema: dokument-označitelj-dokument; na primeru navedenih serija fotografija,projekata,priča autor se bavi pitanjem moći fotografije kao sredstva koje koristeći sliku, referentne linije koje iz te slike izlaze i u obratnom smeru prisvajaju značenja svojih referenci, konačno proizvodi strukturu visoke dokumentarnosti. U fokusu prezentacije je preispitivanje uloge same fotografske slike, njenih kvaliteta, estetskih i zanatskih osobenosti u recepciji te strukture.
Sržan Veljović - fotograf i kulturni radnik. Rođen 1968. godine. Završio Elektrotehnički fakultet. Član ULUS-a. Bavi se problemom identiteta i njegovog uspostavljanja kao polja konstituisanog spolja istražujući mesta prestupa granice koja ga definiše. Realizovao projekte: Arhitektura i fašizam, Lep život kao eksces, Nebo, Granice roda, Ekonomija moći heteroseksualne veze, Koliko visoko je bezbedno, Umeće tranzicije, Transponovanje - Džoni Racković, Mnoštva, Tehno - pozicije potkulture, Moguća mesta solidarnosti, Muzeji i još po neko mesto sećanja, Fotografije, potreti. Izlagao više puta grupno i samostalno u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni, Sloveniji, Rumuniji, Albaniji, Austriji, Nemačkoj.
Zbirka od preko 400 nedavno otkrivenih fotografija kojima je glumac Denis Hoper dokumentovao američku umetničku scenu sredinom 1960-ih godina kao i tadašnji pokret za građanska prava, biće predstavljena u Berlinu u okviru izložbe "Denis Hoper - izgubljeni album".
Crno-bele fotografije malog formata snimljene su između 1961. i 1967. godine kada je glumac bio u nemilosti u Holivudu i pre nego što je snimio film "Goli u sedlu", s kojim je doživeo ogroman i neočekivan uspeh.
Fotografije je odabrao sam Hoper za izložbu koja je trebalo da se održi 1970. u Fort Vortu, u Teksasu, ali do koje nikada nije došlo. U međuvremenu se na njih zaboravilo.
Glumčeva ćerka Marin Hoper kazala je u izjavi za AP da ih je pronašla nakon očeve smrti 2010. prilikom sređivanja njegove kuće.
Među fotografijama, koje će biti izložene u muzeju Martin Gropius Bau, ima nekoliko portreta članova Hoperove porodice, prijatelja i poznanika kao i velikog broja umetnika i muzičara koji su, u međuvremenu postali slavni kao što su Roj Lihtenštajn, Kles Oldenburg, Endi Vorhol, Dejvid Hokni, Ajk i Tina Tarner, Džejms Braun i njegov partner u filmu "Goli u sedlu", Piter Fonda.
Tu su i fotografije sa marša za građanska prava koji je 1965. godine predvodio Martin Luter King, slike hipika i anđela pakla, slike borbi bikova u Meksiku kao i serija apstraktnih fotografija.
"Bio je ozbiljan umetnik", kazao je kustos berlinskog muzeja, navodeći da je Hoper često u javnosti ostavljao utisak problematične, pomalo lude osobe.
Tokom svoje karijere pune uspona i padova, Hoper je dva puta bio nominovan za Oskara.
Nakon obećavajućeg početka, uključujući i uloge u dva filma sa Džejmsom Dinom, Hoperova karijera je zapela zbog čestih ispada i zavisnosti od droge. Nakon filma "Goli u sedlu", koji je definisao tzv. "roud muvi" i doneo kontrakulturu u Holivud, Hoper je uspeo da ponovo pokrene svoju karijeru.
Poslednjih godina života bolovao je od raka prostate od kojeg je i preminuo u maju 2010.
Pogledajte: Umetnik crno-belu fotografiju pretvorio u kolor sliku, i to bez specijalnih efekata
Umetnik Eran Amir izveo je zadivljujući performans u kom je crno-belu fotografiju pretvorio u obojenu i to bez ikakve digitalne obrade. Najzanimljivije je što je autor sve vreme bio "u fotografiji".
Uz pomoć nekoliko scenskih pomagala i malo sive boje, Eran Amir je polako transformisao jednobojnu sobu u kojoj sedi u šarenu, ubacujući jednu po jednu boju.
U dvominutnom videu, promene se dešavaju pred očima gledaoca, a autor insistira da nije izvršio nikakvu kompjutersku obradu.
Snimak počinje kao crno-bela slika okačena na zid. Amir sedi za stolom a ispred njega su različiti predmeti, kao što su karte, flaša koka-kole, lubenica, olovke i sveće. Sve je sivo i iza njega - cveće, tapete, pa čak i njegove ruke i lice.
Kada Amir izvadi lulu iz usta i sipa sok od pomorandže u čašu, počinje postepeno dodavanje boje u sliku. Vremenom se razni predmeti rotiraju ili premeštaju, i tako postaju obojeni.
U jednom trenutku umetnik pomera košulju i kravatu i otkriva njihovu obojenu verziju, pa nastavlja da otklanja sivilo sa svojih ruku i lica.
Sve se završava tako što Amir vraća lulu u usta, zauzimajući isti položaj kao na početku klipa. Kamera se udaljava i otkriva kolor verziju slike na zidu.
Za one kojima nije jasno kako je snimak nastao, umetnik je napravio video u kom objašnjava postupak.
Eran Amir se proslavio nakon što je napravio stop animaciju u kojoj je 500 volontera držalo 1.500 ražličitih fotografija. Video je imao milion i po pregleda na "Jutjubu".
Još jedan njegov projekat, pod nazivom "Ljudski klavir", bio je veoma uspešan. Snimak prikazuje 300 nasumično odabranih ljudi na ulicama Izraela, od kojih svako peva po jednu notu, a zatim ih Amir povezuje u pesmu.
Fotografije ljudskog oka koje je snimio jedan jermenski profesor fizike liče na sve sem na ono što jesu.
screenshot: surenmanvelyan.com Šuren Manvelien (36) se fotografijom iz hobija bavi već 20 godina i kaže da, kada je počeo da posebnom metodom fotografiše oči svojih prijatelja i sam bio iznenađen fotografijama koje je dobio.
"Ne želim da otkrijem na koji način sam dobio ove fotografije", kaže Šuren čije fotografije ljudskog oka podsećaju na neverovatne pejzaže vulkana, peščanih dina ili čudne kratere prepune sitnih nabora, žila...
Иаин је одрастао у Африци и Малезији, развио је страст за фотографисање још у раној младости. У Лондону је прво радио као руковалац рачуна за Saatchi & Saatchi, али одлази да би наставио своју фотографску каријеру. Након што је провео неколико година у Њујорку, он је сада на поново у Лондону али као фотограф.
Иаин воли да снима слике које имају снажну графику и текстуралног квалитет, често тражи графички симетрију у хаосу, где се дражавају личност и емоције.
"Волим фузију између боја и модела. Добијени облици су богати као бело парче Договореног модела. Узбуђење и ишчекивање чекајући да видимо следећи комад а непредвидиви хаос је електрични. Било је нешто магично у томе где се случајно срећу лепе слике пред нашим очима. "
Григорије Колберт (рођена 1960 у Торонту) је канадски режисер и фотограф најпознатији као творац Ashes and Snow(Пепео и Снег), изложба фотографских радова и филмова смештених у Номадском музеју.
Benoit Courti је француски фотограф који живи у Паризу. Фасциниран фотографијом од детињства, он је прво прихватило каријеру као композитор пре него што постаје професионални портрет/уметнички фотограф у 2010. године.
Fotografije Anne Geddes slave život i ljubav. Australijanka po rođenju, Anne Geddes je danas jedna od najprodavanijih autora fotografija ikad. Prvo je postala poznata po fotografijama sasvim malih beba u kostimima biljaka i životinja.
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 100 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu