Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 14:47


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 19 Feb 2013, 10:30
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Magnezijum, zdravlje u prirodi

Od jednog od najvažnijih unutarćelijskih minerala, i njegovog prisustva u odgovarajućim količinama direktno zavisi preko 350 vitalnih ćelijskih reakcija

Slika
Dnevni unos preporučene doze magnezijuma često je rešenje za prevenciju i ublažavanje mnogih zdravstvenih problema

MNOGI veruju da bi se tegobe kao što su srčani problemi, glavobolje, visok pritisak, alergije, napetost mišića, dijabetes i mnogi drugi zdravstveni problemi mogli rešiti smanjenjem svakodnevnog stresa ili usporavanjem tempa života.

Zbog toga, za sve te probleme pogrešno smatramo da su uzrok, a ne posledica nekog drugog disbalansa. Pre traganja šta bi mogao biti uzrok tome treba da proverimo da li unosimo potrebnu dnevnu dozu magnezijuma.

Jer, dnevni unos preporučene doze magnezijuma često je rešenje za prevenciju i ublažavanje mnogih zdravstvenih problema.

Istraživanja pokazuju da 80 odsto stanovništva ima neki od simptoma nedostatka magnezijuma.

Razlog za to je činjenica da zbog sve agresivnijeg hemijskog tretiranja zemljišta hrana i voda ne poseduju dovoljne količine ovog blagotvornog minerala.

Od magnezijuma, jednog od najvažnijih unutarćelijskih minerala i njegovog prisustva u odgovarajućim količinama direktno zavisi preko 350 vitalnih ćelijskih reakcija.

Ovaj izuzetno značajan mineral pomaže u regulisanju srčanog ritma i snižavanju nivoa holesterola u krvi. Takođe, ublažava srčane tegobe, stabilizuje krvni pritisak, učestvuje u regulaciji nivoa šećera u krvi, poboljšava fizičku kondiciju i reguliše rad creva.

Nedovoljna količina magnezijuma u organizmu najčešći je uzročnik nastanka hipertenzije, nepravilnog rada srca i ostalih ozbiljnih poremećaja. Simptomi nedostatka magnezijuma mogu biti: opšta slabost organizma, osećaj umora, nesvestica, vrtoglavica, poremećaj sna, grčenje mišića, nepravilan rad srca, alergije, uznemirenost, nervoza, razdražljivost, drhtavica, nizak nivo šećera u krvi.

Magnezijum se ne proizvodi u našem organizmu i zato je neophodno obezbediti svakodnevni unos u adekvatnoj količini preko hrane ili vode bogate tim mineralom. Namirnice najbogatije magnezijumom (u 100 gr) su semenke dinje (520 mg), kakao 420 mg), stabljika peršuna (291 mg), soja (250 mg), orasi (130-190 mg), boranija (169 mg), jabuka sa korom (103 mg)

Međutim, nemaju sva jedinjenja magnezijuma iste učinke i veoma je važno u kom obliku unosimo magnezijum.

Na primer: magnezijum u obliku sulfata (gorka so) u zanemarljivo maloj količini ulazi u krvotok i njegov efekat na organizam nije sistemski već površan, i to samo na nivou debelog creva.

Zbog toga je potrebno izabrati magnezijum u obliku hidrogen-karbonata koji se potpuno rastvara u organizmu i dospeva do svake ćelije našeg tela. Takav magnezijum se najčešće nalazi u vodi. Svetska zdravstvena organizacija preporučuje od 330-380 mg/l, dnevno.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 20 Mar 2013, 20:31
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
ISTINA O VITAMINIMA - KAKO SU SINTETIČKE HEMIKALIJE POSTALE VITALNI HRANJIVI SASTOJCI



Slika



Nakon dugog tretmana raznim sintetičkim lekovima mnogi lekari se dosete da na recept dopišu i neki kompleks vitamina da bi se organizam nakon bolesti oporavio. Te vitamine ćete jednostavno kupiti u apoteci, uzimaćete ih u propisanim dozama i... I trebalo bi da opet budete zdravi kao pre. Ako vam propisana terapija lekovima nija vratila zdravlje, onda će vam doktor promeniti terapiju i tretirati vas ponovo nekom drugom hemikalijom iz nekog vademekuma raznih farmaceutskih kompanija.

Oni kojima ni to ne pomogne, ostaje da čitavog života budu pod pod medikamentima, da idu od jednog do drugog lekara na razna ispitivanja i kontrole, po nove i nove lekove, dok će mnogi na svoju ruku početi da gutaju i vitaminske tablete. Za one koji nakon svih ovakvih dugoročnih alopatskih tretmana odu na Onaj Svet, rodbina će reći da su godinama od koječega bolovali i da im je Gospod, eto, samo skratio muke. Uostalom, danas je postalo normalno ići kod lekara i piti sintetičke lekove. Da još napomenemo da će vam doktori kod uzimanja vitamina savetovati i da ne preterujete jer može doći do hipervitaminoze. Mnogi su u svojoj praksi takve slučajeve i imali.


Nažalost, i kada su ovi vitalni nutrijenti u pitanju, neka saznanja o njima su jednostavno istrgnuta iz istorije medicine i zauvek "pokopana" daleko od očiju stručne javnosti i sudenata medicine. I to se dogodilo sa mnogim istraživanjima vitamina rađenim sve do šezdesetih godina 20. veka. Jedan od pionira koji se ovom materijom ozbiljno bavio jeste i američki stomatolog Rojal Li, kada se najpre zapitao odakle nastaje karijes kod ljudi i zašto je učestaliji kod dece koja su inače podložnija bolestima. On nije ovenčan nikakvom nagradom i za njegove radove je malo ko u svetu čuo. Ali je zato čitavog života teško proganjan od američkih sudova i američke Federalne agencije za hranu i lekove, FDA, koja je čak izdejstvovala da mu sud naloži da sva svoja istraživanja o vitaminima mora da uništi. Radilo se o njegovim proučavanjima vitamina tokom 20 godina.


Slika


Njegove tvrdnje da skoro sve bolesti nastaju zbog pothranjenosti i da se određenim vitaminima i mineralima mogu lečiti mnoge bolesti, proglašene su teškim šarlatanstvom, pri čemu je posebno apostrofirana činjenica da je on bio samo zubar i to bez prakse. A istina je da je Rojal Li bio veoma studiozan u svemu čime se bavio, da je razmišljao veoma široko i da je u svemu želeo da dođe do samog fundamenta. Rođen je 1885. u Viskonsinu, a umro je 1967. Sam je publikovao mnogo radova za koje danas malo ko zna. Nažalost, Rojal Li ne samo da je bio ispred svog vremena već je imao i moćnog protivnika - a to je teško korumpirana američka državna administracija koja je radila (i danas radi) pod patronatom moćnog prehrambenog i hemijskog industrijskog kompleksa koji ne samo da proizvodi sintetičke lekove i sintetičke "vitamine", i sintetički hranu i sintetičke napitke, već je nakon Drugog svetskog rata i uzeo pod svoju kontrolu i medicinsku edukaciju i izdavačku istraživačku delatnost.


Zato se danas i u SAD i u Evropi na studijama medicine više pažnje posvećuje lečenju sintetičkim lekovima, dok se ljudski organizam izučava analiziranjem mrtvih rgana i tkiva (anatomija i histologija) i uopšte se ne više pravi razlika između sintetičkog i pravog vitamina. Ali vitaminC nije askorbinska kiselina, a vitamin Enije tokofereol, dok vitamin A nije retinol itd.

ŠTA SU ZAISTA VITAMINI?


Laički se delovanje vitamina najlakše može uporediti sa dobro skuvanom i ukusnom pilećom supom. Da bi ona bila prijemčiva za jelo mora se pripremiti tako da svi sastojci budu stavljeni u proces kuvanja koji traje određeno vreme. Neki od ovih sastojaka (na primer živo pileće meso ili paštrnak) ne mogu se jesti ako termički nisu dobro obrađeni, a šargarepa može, pri čemu kuvanjem dobija sasvim drugačiji ukus, ali i drugu hranljivu vrednost (zapravo je gubi).
Peršun i luk se mogu jesti sirovi, ali nisu baš prijatni za čulo ukusa u velikim količinama. Tu su onda i razni začini koji služe da konačni ukus skuvane supe bude potpuno drugačiji od svih ovih pojedinačnih ukusa. Ali, pravi efekat je kad se oni pomešaju. I to je supa koju možemo da jedemo sa guštom. Nešto slično se događa sa vitaminima. Zapravo jedan vitamin nije nikakvo pojedinačno molekularno jedinjenje ili supstanca, čak ni kompleks jedinjenja ili supstanci, već proces u kome se određeni sastojci iz čitavog vitaminskog kompleksa nađu u međusobnoj elektro-biohemijskoj interakciji na određenoj temperaturi (u ljudskom organizmu se "kuvaju" na 37 stepeni Celzijusovih) kako bi od svake ćelije omogućili transport i prihvat nutrijenata koji sadrže elektrone. Ovaj proces se odigrava i kod biljaka i kod životinja. Samo je stepen termičke obrade različit.


Dakle, vitamini su samo biološki kompleksi u trenutku njihove aktivnosti. Njihova aktivnost zavisi od okruženja u kome stupaju u elektro-biohemijske interakcije - odnosno od sredine u kojoj se biohemijski aktiviraju. Ova vitaminska aktivnost se odigrava samo kada su ispunjeni svi uslovi i kada su prisutni svi neophodni faktori za njihov rad. Tada je njihovo delovanje sinergijsko.

Tako je još Rojal Li zapisao da vitamin A predstavlja: "...jedan radni proces koji se sastoji od nutrijenta, enzima, koenzima antioksidanata i aktivatora tragova minerala."


Vitamini su živa kompleksna forma koja je aktivna ili se može aktivirati u određenim uslovima i niti jedan njen fragment se ne može izolovati i nazvati vitaminom. Takvi izolovani fragmenti ne mogu biti vitaminski funkcionalni u organizmu, a samim tim nema ni vitaminskog (vitalnog) procesa.

A da bi ćelija u organizmu uzela nutrijente iz vitaminskog kompleksa, koji uvek sadrži i minerale u tragovima, ovaj kompleks se mora biti aktivirati odnosno mora postati živ. Ukoliko dođe samo do simulacije ovakve aktivnosti, kada ćelija zbog sličnosti oblika molekula uzima sintetički fragment vitamina, to neće predstavljati funkcionalan unos nutrijenata, a može dovesti i do toksikacije. A sintetički vitamini to upravo i jesu - hemijske kopije fragmenata prirodnog vitaminskog kompleksa, ali izdvojene iz kompleksa, i onda kamuflirane u molekule istog oblika koji se tako ubacuju u proces hranjenja ćelija. Ali oni nisu hrana već otrov za ćeliju. Dakle, ako u supu ubacite rezance od rafinisanog brašna, vi ćete tako ubaciti felerične mrtve molekule koji će se vremenom negde taložiti u organizmu jer će ih ćelije odbacivati kao - đubre. Rafinisano brašno kao i rafinisan šećer nemaju polje elektrona (kako je to otkrila dr Budvig) i njihovi molekuli su mrtvi.



INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA HRANE JE VEOMA UNOSAN BIZNIS


Funkcionalni vitamini u živom organizmu su samo kompletni vitaminski kompleksi koji su živi. I to je prirodna hrana čoveka u "Rajskom vrtu". Plod voća ili povrća direktno ubran sa grane ili iščupan iz zemlje (kroz koje još protiču elektroni). Nažalost, kapitalistička filozofija stvaranja profita učinila je da se i proizvodnja hrane tretira isključivo kao biznis koji donosi profit. Besomučno oranje ispošćene zemlje i uzgajanje goveda i živine hranjenih koncentratima, učinilo je da prirodnog vitaminsko-mineralnog kompleksa nema više ni u prirodnoj hrani. Stvaranje veštačkog - sintetičkog đubriva zadalo je poslednji udarac čovečanstvu koje je počelo da se ozbiljno suočava sa pothranjenošću. Dakle, industrija proizvodi ogromne količine ukusne hrane, ali u njoj nema vitalnih nutrijenata.


O tome kakve su pogubne posledice ovog biznisa počeo je da shvata i Rojal Li, čim se upoznao sa knjigom dr Harvija V. Vileja (Harvey W. Wiley), bivšeg direktora državnog američkog Biroa za hemiju. Wilej je bio njegov poslednji direktor sve do 1912., kada je smenjen, a biro ukinut. Razlog je što se ova institucija na čelu sa Vilejem žestoko suprotstavila plasiranju na tržište hrane i pića sa opasnim satojcima. Njegov stav je bio sledeći: "Nijedan prehrambeni proizvod u našoj zemlji neće imati tragove benzoeve kiseline, sumporne kiseline ili sulfata i ni najmanji sadržaj stipse niti saharina, izuzev za medicinske potrebe. Nijedno bezalkoholno piće ne treba da sadrži kofein ili teobromin (koji se nalazi u zrnima kakaoa). Nijedno izbeljeno brašno ne sme ići u trgovine. Naša hrana i lekovi moraju biti u potpunosti lišeni ijednog oblika krivotvorenja i lažnog etiketiranja. Proizvođači hrane i posebno prehrambeni kombinati treba da posvete svu svoju energiju poboljšanju javnog zdravlja i promovisanju sreće u svakom domu tako što bi proizvodili pšenično brašno od celog zrna, neusitnjeno žitno brašno i krupno brašno."


Takvim stavom on je praktično poveo spor protiv Koka-Kole (videćemo kasnije zašto) . Zato je umesto Biroa za hemiju, korumpiran državni vrh doneo zakon o osnivanju Agencije FDA. Na mesto direktora postavljen je podobniji doktor Elmer Nelson, koji je imao mnogo fleksibilniju filozofiju o pitanju ishrane, iskazanu njegovom tvrdnjom: "Potpuno je nenaučno izjaviti da je dobro hranjeno telo spremnije da se odupre bolesti nego slabije hranjeno. Moje mišljenje je da ne postoji dovoljno eksperimenata koji bi dokazali da je nedostatak nekih nutrijenata u ishrani nešto što stvara prijemčivost bolestima". (Elmer Nelson MD, Washington Post). Od tada do danas FDA nepogrešivo radi u interesu profita privatne farmaceutske i prehrambene industrije.



VITAMINI SU KAO TOČKOVI U TOČKOVIMA


Čitav kompleks koji funkcioniše kao vitamin A ( do sada se zna) sadrži sledeće molekule: retinole, retinoide, retinal karotinoide, karotine, masne kiseline, vitamin C, vitamin B, vitamin D, enzime, minerale. (Vitamins and Minerals, Somer 1992). Očigledno je da se u ovom vitaminu nalaze čitavi kompleksi drugih vitamina. Zato je doktor Rojal Li vitamine opisivao kao "točkove u točkovima". I oni su funkcionisali samo tako. Kada se jedan točak izvadi iz drugog, to onda nije taj točak, već neki drugi koji se takođe može okretati, ali drugačije.


Sve do 1924. čitav vitaminski kompleks iz hrane dobijan je iz cele biljke bogate vitaminima, tako što se iz vlakana uklanjala voda u jednom hladnom vakuumskom procesu, bez delovanja hemikalijama, i onda se pristupalo pakovanju tako da čitav kompleks ostane postojan. Na ovaj način su svi "točkovi" bili upakovani jedan u drugom i vitaminsko-mineralni kompleks je time bio netaknut. Ali, 1931. moćni farmaceutski gigant La Roche otkrio je način da sintetiše jedan fragment vitamina A (koji je inače otkriven 1919). Tako su izdvojili retinoične kiseline, počeli da ih hemijski sintetišu i nazvali su to vitaminom A.


Većina sintetičkih A vitamina sastavljena je od retinala, retinola ili retinoične kiseline. I to se naziva vitaminom koji je pročišćen i kao takav se nalazi i danas u prodaji kao "vitamin A". I on u većim dozama, logično, deluje toksično. Toksičnost vitamina A poznata je kao hipervitaminoza A, i isključivo je posledica unosa "pročišćenog" vitamina, a nikada celog prirodnog kompleksa. Zato se danas u medicinskoj literaturi može pročitati i ovo: "Posledice trovanjavitaminom A su: rast tumora, poremećaj sa zglobovima, osteoporoza, suvoća očiju usta i kože, povećanje jetre i slezine, defekti pri rođenju, pad imuniteta", navodi u svojoj knjizi Judit de Kava. Naravno, radi se o sintetičkom vitaminu A.



SINTETIČKI VITAMINI NISU ISTO ŠTO I PRAVI VITAMINI


Izolovani od svoje celine, ovi fragmenti ne samo da ne mogu da obavljaju svoju vitalnu funkciju već se tako sintetički uobličeni ubacuju u proces povezujući se sa ostalim vitaminskim kofaktorima koji su već u organizmu i tako ih zapravo izvlače iz organizma. Ovakvi sintetički fragmenti tako dovode do demineralizacije čitavog organizma. Već smo pisali o tome kako se molekuli kiselina u organizmu pre nego što se preko bubrega izluče moraju neutralisati vezivanjem za molekule alkalnih minerala. Za taj proces ovi kiseli molekuli najčešće uzimaju kalcijum iz kostiju. Tako kada neki zabludeli doktori konstatuju da čak pola miliona žena u Srbiji boluje od osteoporoze, oni uopšte ne vide da razlog može biti baš prekomerno uzimanje raznih medikamenata koji se svi u organizmu razlažu na teške kiseline i koji organizam demineralizuju. Ali, ostajući u svojim uverenjima (gde im je farmaceutski vademekum jedina biblija) nastavljaju da "leče"ovakve pacijente novim - jačim hemijskim supstancama i to takvim koje pacijenti "veoma teško podnose" i koji im stvaraju kamenčiće u bubrezima. Nažalost, i iz ovoga je očito da današnja alopatska medicina nema veze sa životom, već isključivo sa dilovanjem farmaceutika. Većina edukovanih lekara uopšte ne poznaje medicinu bez hemikalija.


A u prirodnom biološkom procesu koji pokreće kompleks vitamina A, beta karotin nastupa kao prethodnik - točak broj jedan.

Sintetizovana varijanta beta karotina je obično "stabilizovana" u rafinisanim uljima. U ovoj transmasnoj kiseloj formi tako dolazi do oksidacije beta karotina i hemijski čist beta karotin više ne može biti nutrijent. Ova promenjena forma se ne može konvertovati u vitamin A.


Skoro sav sintetički beta karotin se proizvodi u švajcarskom koncernu Hoffman - La Roche, od koga ga svi ostali kupuju i pakuju u svoje trgovačke vitaminske formule. Ukoliko se ova sintetička forma uopšte ne aktivira u organizmu mnogo je bolje nego ako se aktivira (uhvati u neki vitalni proces), jer tada može delovati kao toksin.

Ali, ovakav način proizvodnje vitamina koji se može patentirati i sintetisati hemijski u velikim količinama veoma je profitabilan. I tako nastaju skoro svi "vitamini" koje danas kupujemo po apotekama i dobijamo kao propisanu dopunsku terapiju od pogrešno edukovanih lekara.



VITAMIN C NIJE ASKORBINSKA KISELINA


Slična je priča sa askorbinskom kiselinom koju je farmaceutski biznis nazvao vitamin C. Ali, askorbinska kiselina nije vitamin C, već samo jedan metabolit koji se pojavljuje kao posledica aktivnog procesa (života) vitamina C.

Askorbinska kiselina je samo "antioksidativni omotač", jedan fragment vitamina C. Askorbinska kiselina je samo jedan izolovan destilat od vitamina C koji se stvara u prirodnim uslovima u jetri. Ona štiti funkcionalne delove celog vitaminskog kompleksa od brze oksidacije ili brze razgradnje. Kompletan vitamin C mora da sadrži, pored askorbinske kiseline, još i rutin, bioflavonoide, Faktor K, Faktor J, Faktor P, tirosinaze, askorbinogen i druge komponente kao što su tragovi minerala.

Ukoliko bilo koja od ovih komponenti nedostaje, neće se se formirati vitalni biološki proces nazvan - vitamin C.



Ali farmaceutska industrija je u svojim laboratorijama izolovala samo askorbinsku kiselinu i nazvala je vitamin C. Onda su analizirali molekul i pokušali da nađu neki istog ili sličnog oblika koji bi se dobijao u nekom hemijskom procesu koji bi stvarao ove molekule u velikm količinama. I to su uspeli.



SINTETIZOVANA ASKORBINSKA KISELINA


Askorbinska kiselina se danas pravi u jednom patentiranom procesu koju uključuje kukuruzni skrob i isparljive kiseline. Preko 90 posto askorbinske kiseline u SAD se proizvodi u postrojenjima Nutley u Nju Džerziju, koja su takođe u vlasništvu Hoffman- La Roche, jednog od najvećih proizvođača sirovina za farmaceutike.
Najveći broj kompanija onda kupuje na veliko askorbinsku kiselinu od njih. Nakon toga kreće distribuiranje po tržištu. Svaka trgovačka marka ima svoju etiketu, svoje argumente, svoje formulacije, svaka tvrdi da ima bolji vitamin C iako su svi od istog snabdevača i nijedan nije uopšte nije vitamin C.
Postoji u SAD oko 110 kompanija koje prodaju vitamine. Samo u SAD se godišnje troši 9 milijardi dolara na kupovinu sintetičkih vitamina.
Manje od pet kompanija koriste čitav kompleks koji učestvuje u stvaranju vitamina C. I tako dobijeni vitaminski kompleks je mnogo skuplji. Razlog je što se čitav vitaminski kompleks teže može sačuvati.



MALE I VELIKE DOZE VITAMINA C I "VITAMINA C"


Kad su u pitanju prirodni vitamini hipervitminoza se nikada ne događa. Razlog je što se prirodni vitaminski kompleks u voću i povrću nalazi u veoma malim količinama, pa se fizičkim punjenjem želuca njihov unos nikada ne može prekoračiti. Želudac može da primi samo određenu količinu nutrijenata pa se tako sadržaj vitamina u njima meri u miligramima. Ali oni upravo tako u potpunosti postižu svoj efekat. Zato je doktor Rojal Li tvrdio da se skorbut (nedostatak vitamina C) može eliminisati samo sa 20 miligrama vitamina C i za to je dovoljan samo jedan paradajz.

Ali, jedan paradajz u organizmu stvara manje od 20 miligrama metabolita nazvanog askorbinska kiselina, pa je odatle nastalo verovanje da se mora uneti mnogo veća doza "vitamina C".

"Ceo vitamin C se nalazi u paradajzu, luku i citrusnom voću i u stanju je da brzo izleči skorbut. Ali, sintetički vitamin C to ne može", objavljeno je još 1842. u medicinskom časopisu Lancet.


Nobelovac dr Albert Szent-Georgi koji je zvanično otkrio vitamin C 1937, takođe je otkrio da se samo askorbinskom kiselinom ne može izlečiti skorbut. Tako je ponovo u laboratoriji istraživao delovanje C vitamina i pronašao da u njemu postoji i rutin.

Tako se prešlo na korišćenje askorbata, soli askorbinske kiseline, za koju su istraživači poput Lajnusa Polinga ili Irvina Stouna utvrdili da u megadozama ima izuzetan terapijski efekat za neke bolesti. Možemo li sada zaključiti da je dvostruki nobelovac Lajnus Poling sa svojom ekipom naučnika i dobio novac i Nobelovu nagradu upravo za ovakvu vrstu istraživanja - praktično istražujući samo delovanje askorbinske kiseline i askorbata. I on je pronašao da ovaj izolovani metabolit veoma povoljno deluje na mnoge kardiovaskularne bolesti. Pod uslovom da se daje u megadozama.

Ali, i rezultati ovakvih istraživanja farmakobiznisu se nisu dopali jer ni sintetizovani "vitamin C" se ne može tako dobro unovčiti kao što mogu neki daleko skuplji sintetički "lekovi", a posebno kardiovaskularna hirurgija i transplantacija organa.

Dakle, sintetički vitamini su veoma moćni, ali kao sintetičke droge (medikamenti), a ne kao vitamini. Jer i mala količina vitaminskih sastojaka kada su kompletni kao "točkovi u točkovima", može da napravi aktivan biološki proces u kome nastaju i funkcionišu vitamini. Ako ovog procesa nema, bez obzira na to koliko smo miligrama ili grama askorbinske kiseline ili askorbata uzeli, vitamini nemaju dejstvo.
Ali, davanje megavitaminskih doza sintetizovanih vitamina, posebno natrijum askorbata, kao što je pokazao Irvin Stoun, može imati veoma jak efekat kod izbacivanja određenih toksičnih molekula narkotika. Razlog za to je što su molekuli askorbata u nekim receptorima mozga radije prihvaćeni. U lečenju narkomanije izgleda da se radi o borbi dva toksina od kojih jedan izaziva zavisnost (heroin, opijum, metadon), a drugi ne. Dugotrajna dijareja nakon tretmana natrijum askorbatom jasno pokazuje njegovu toksičnost.


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 20 Mar 2013, 20:36
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
Nastavak


SINTETIČKO ISPRED PRIRODNOG - NAJVEĆA TRAGEDIJA LJUDSKE CIVILIZACIJE



Na jednom svom predavanju januara 1951. doktor Rojal Li, koji se veoma hrabro i žestoko suprotstavio ovoj korporativnoj "aždaji" tvrdnjom da skoro sve bolesti nastaju zbog loše ishrane, izjavio je: "Jedna od najvećih tragedija ljudske civilizacije je davanje prednosti hemijskoj terapiji nad ishranom. To je zamena prirodnog veštačkim, ubacivanje u organizam otrova umesto hrane, i hranjenje ljudi otrovima sa ciljem da se time isprave posledice nastale zbog neuhranjenosti".

Nažalost, industrijska proizvodnja hrane, kao i farmaceutika, vremenom je postajala tako povezana i profitabilna da je ova zajednička lobistička mreža svojim uticajem i novcem preuzela i kompletnu medicinsku edukaciju u najuglednijim medicinskim školama. Danas većina lekara uopšte i ne pomišlja da sprovodi teško trovanje pacijenata kada se slepo drži medicinskih udžbenika i farmaceutskih vademekuma i primenjuje alopatske terapije propisane i odobrene od svetskih medicinskih autoriteta. A takve terapije ne samo da teško truju već i ubijaju. Da, ubijaju.



ENDOKRINI SISTEM I HORMONI


Koliko je doktor Rojal Li bio ispred svog vremena videćemo iz njegovih decenijama skrivanih radova.
On se posebno zanimao za rad endokrinog sistema i lučenje hormona jer je upravo u njihovoj funkciji naslućivao glavnu sponu koja povezuje rad ljudskog organizma sa Univerzumom povezanim kosmičkom sveprožimajućom energijom i jedinstvenim principom večitog Stvaranja. Danas je poznato da se sve žlezde sa unutrašnjim lučenjem nalaze u blizini velikih energetskih tačaka - koje su još drevni narodi nazvali čakre (točkovi), koje kao točkove pokreće kosmička energija stvarajući u njima energetski vorteks baš kao što se po kosmičkoj plazmi "kotrljaju" galaksije.


Slika


Početkom dvadesetog veka funkcije žlezda sa unutrašnjim lučenjem za modernu medicinu bile su još nedovoljno istražene i teško shvatljive, a većina hormona nije ni otkrivena (kao niti jedan vitamin). Ali Rojal Li je bio ubeđen da je ovaj sistem glavni kontrolni mehanizam tela (kao zupčanici na satu) i da su hranjivi kompleksi ključni u funkcionisanju endokrinog sistema.


Još 1916, kada je imao samo 21 godinu, Li je počeo da radi na razvoju hranjivih formula koje bi podstakle pravilan rast endokrinog sistema. Način lečenja ovakvim formulama nazvao je organoterapija. Njegov prvi ovako formulisan proizvod nazvan je "Catalyn".


Suština njegovih formula je bila da čitav vitaminsko-mineralni kompleks kakav je dat u prirodi - koji u sebi uvek ima i shemu (recepturu, matriks) po kojoj je spojen i po kojoj se u organizmu razgrađuje), tehnološki tako upakuje da on ostane netaknut i da u organizam uđe upakovan sa tom shemom. Zato je i izmislio hladan proces eliminacije vode i pakovanja ovih vitaminskih kompleksa.


Biologija se veoma razlikuje od hemije kada je u pitanju princip funkcionisanja. Vitamini, kao proces koji se odigrava u organizmu kada se ovakav kompleks aktivira po tačnoj recepturi, jeste - sila života. Li je zato voleo da iščikuje hemičare da od svojih sintetičkih jedinjenja naprave takav funkcionalni biološki mehanizam koji bi se sam pokrenuo kao život. Naravno da to nisu bili u stanju. Niti jedna hemikalija se ne može ugraditi u ovaj proces tako da bude biološki funkcionalan, ali zato može da se ugradi tako da ovaj životni princip ometa, i sistematski u dugom periodu razara. Kao mehanizam sa pogrešnim šrafovima koji jedno vreme radi, a onda nastaju sitni pa sve krupniji kvarovi. Upravo unošenjem pogrešnih molekula nastaju bolesti. A pogrešni molekuli su (kasnije ćemo videti) upravo u industrijskoj hrani, rafinisanoj i danas čak i genetski modifikovanoj.


Iz korespondencije koju je sa nekim lekarima vodio Rojal Li 1946. vidi se da je nastojao da ih upozori da se prirodna antitela u tkivima (autoantitela) formiraju u zglobovima pacijenata sa remumatoidnim artritisom, kao i u drugim organima kod različitih bolesti. U to vreme se smatralo da je reumatoidni artritis bolest koju prouzrokuju bakterije. Ali 1970. nova istraživanja su otkrila da je u pitanju virus. To je bilo vreme kada su virusolozi u svemu nalazili neki virus. Već osamdesetih je nastao novi istraživački trend, pa je ova bolest tumačena kao genetski nasledna. A onda je dalji "napredak" to formulisao novim terminom - autoimune bolesti. Rojal Li je smatrao da je ovaj degenerativni proces ipak posledica neadekvatne ishrane zbog čega su sve degenerativne promene bile u nekoj tački silazne spirale i tako razvijale jedan autoimuni proces. Slikovito rečeno, u biološki "mehanizam" su se ugradili pogrešni "šrafovi" sa navrtnjima na suprotnu stranu od matice.


Kako bi pomogao lekarima da koriguju ovaj poremećaj, Li je napravio svoju teoriju protomorfogena i na osnovu nje smislio specifičnu organoterapiju koja se u to vreme u endokrinologiji primenjivala sve dok je nisu istisnuli sintetički "lekovi".



SVE JE U JEDNOM


Li je pošao od pretpostavke da geni sadrže jedan organizovan skup manjih jedinica koje su determinanti individualne ćelijske morfologije (strukture). Te jedinice je nazvao citomorfogeni. Otišao je i dalje u pretpostavci da je citomorfogen sastavljen od još jednostavnijih i prilično stabilnih jedinica sastavljenih pretežno od minerala koji su determinanti određene strukture i stanja bioloških proteina.
Za ove osnovne determinante predložio je ime "protomorfogen". Tako je protomorfogen definisao kao jednu komparativnu postojanu ali kompleksnu grupu molekula koja je povezana u hemijskim afinitetima mineralne materije, i koji zbog svoje fizičke i hemijske strukture određuju tačan plan ili matriks po kome su sastavni delovi specifičnih proteina kombinovani. Tako se u svakoj ćeliji zapravo nalazi jedan veoma komplikovan mineralni skelet u obliku proteinskog molekula i on nakon spaljivanja, kada se preobrati u pepeo, zadržava svoj strukturalni integritet i specificitet.


Ova teorija se tako uklapa u teoriju skalarnog univerzuma gde se isti princip prolaska energije i stalnog stvaranja prožima u čitavom obliku u različitim veličinama - od nama jedva vidljivih zvezda i galaksija i metagalaksija do nama nevidljivih ćelijskih organela i još dalje. Sve je u Jednom velikom, i sve je u Jednom minijaturnom, i sve je jedan Univerzum. I to je danas sve više prihvaćen holografski izgled Univerzuma. U svakom redu veličina je cela slika.


Svaki tako stvoren sistem funkcioniše na principu koji dalje stvara i oblikuje. Svaka jagoda je uobličena tako da niče iz zemlje na određenoj temperaturi, na određenom podneblju, u određeno vreme kada je raspored planeta u Sunčevom sistemu ovakav kakav je danas. U njoj se zato nalazi mineralni sistem uobličen u određenu strukturnu shemu kroz koji samo u takvom obliku vlakana prolazi energija i unosi u nju hranjive materije koje se dalje, kada tu jagodu pojedemo, tačno razgrađuju na određenom principu tako da ćelije našeg organizma dobijaju adekvatne nutrijente i stvaraju se gradivni blokovi. Ako bi se samo jedna planeta iz Sunčevog sistema izvadila, promena bi se osetila i na svim drugim planetama. Ako se iz jagode izvuče samo jedan mineralni deo, ona više ne bi bila ta jagoda, u njoj bi bio drugi feleričan matriks.

Rojal Li je ovaj princip voleo da upoređuje sa satom koji postoji samo kada je navijen i kada pokazuje tačno vreme. Parče mesinga, gvožđa, nešto rubina i stakla kada se nasumično pomešaju ne čine sat. Sat funkcioniše samo kada su svi delovi sklopljeni tačno po određenoj shemi i kada se čitav mehanizam zupčanika pokreće nekom energijom.


Svaki molekul koji uđe u naš organizam mora da bude adekvatan kako bi se formirala prava biohemijska reakcija. Samo oni molekuli koji su deo čitavog vitaminskog kompleksa i sa tim ciljem prirodno stvoreni mogu funkcionisati i prenositi materijal koji ćelije koriste da bi stvarale biološko gorivo za svoj rad na stvaranju gradivnih proteinskih blokova.

Tako su kiseonik i vodonik dva izuzetno zapaljiva elementa, ali kada se sjedine u molekul po shemi H2O oni postaju idealno sredstvo za gašenje vatre.


Zato samo unos tačno određenih molekula u ovaj sistem u tačno određenom rasporedu, koji izazivaju tačno određene biohemijske efekte, ključni je zadatak u procesu ishrane. I to je sinergijski princip. U protivnom, umesto vode možete uneti vatru. Sintetički lekovi mogu biti upravo takva "vatra".

Možete li sada da shvatite kako je čitava savremena alopatska medicina koja u terapiji primenjuje hemikalije (često teške otrove) potpuno pogrešna i veoma opasna.



TERAPIJA NUKLEOPROTEINSKIM KONCENTRATOM


Rojal Li je zato terapiju kod autoimunih bolesti unapredio tako što je razvio metodu pomoću koje je nastojao da dobije kompletan nukleus iz proteinskih ćelija životinjskih organa. RNK i DNK kompleks kao proteinski matriks su time bili prirodno sadržani netaknuti u takvom nukleoproteinskom ekstraktu. To nije bio samo osušen organ. Iako DNK i RNK tada još nisu bile otkrivene, bilo je poznato da nukleus kontroliše rast i popravku ćelija, pa je Li instinktivno ovo nazvao nukleoproteinski koncentrat ili jedan protomorfogen (proto znači primarni, a morfogen je ono što formira strukturu - shema). Na ovaj način je želeo da koriguje poremećen autoimuni sistem. Nutritivna terapija je davana istovremeno. Poslednja biohemijska istraživanja (pedeset godina nakon Lija) otkrila su da je bio u pravu. Danas se ovaj matriks nastoji dobiti iz matičnih ćelija, ali dokaza da ovo funkcioniše za sada nema.


U prirodnom kompleksu vitamina uvek je tako upakovana i shema (protomorfogen) po kojoj se oni u organizmu aktiviraju. Kada se iz kompleksa uzima samo fragment, ova shema je uništena ili teško oštećena. Zato askorbinska kiselina nikada ne može aktivirati proces koji se naziva vitamin C.


Ili efekat koji za zube ima žvakanje prirodnog šećera iz trske, a to je da gradi zubnu gleđ i štiti zube od razaranja. Ali, kada se unosi u organizam rafinisan izbeljeni šećer, nastaje suprotan efekat - zubna gleđ se razara (Vitamines in Medicine by Bicknell and Prescott 1946.)



DEKSTROZA JE HRANA, LEVULOZA JE OTROV


Sintetički produkt nikada nije isti sa prirodnim iako može da izgleda potpuno isto.
Sintetički proizvod je uvek samo jednostavna hemijska supstanca, dok je prirodan kompleksna mešavina sličnog materijala koji je deo Univerzuma i koji u sebi uvek sadrži i shemu Stvaranja.


Kako izgleda kada se prirodno zameni veštačkim na primeru laktičke (mlečne) kiseline koja se prirodno dobija iz kiselog mleka, ali je počela za industriju da se proizvodi u velikim količinama sintetički? U prirodnoj Kreaciji ona se čitava sastoji od molekula koji su desnorukog karaktera (d-). (Staro ime za ove molekule su "dekstroze" jer rotiraju polarizovanu svetlost udesno, kako je otkrio još Paster.). Sintetička mlečna kiselina je mešavina jednakih delova desnorukih molekula (dekstro mlečne kiseline d-) i levorukih molekula (levo laktične kiseline l-). Takva mešavina je poznata kao rasemička ili grožđana kiselina (r-). Ona sadrži dva izomera koji su optički aktivni u suprotnim smerovima, kao slika u ogledalu, ili kao šrafovi sa suprotnim navojima.


U katalozima proizvođača ovih kiselina prefiksi l-, d- ili r- prethode svakom etiketiranju pa se to nalazilo i u katalogu kompanije Eli Lili iz 1938. Ali, problem je što proizvođači mlečnih proizvoda nisu hteli da njihov sintetički proizvod u očima kupaca dobije manju vrednost. Jer svako zna da prirodno vredi više. Zato su prestali da ovakve etikete stavljaju na svoje proizvode, a zakon koji ih je na to obavezivao u SAD vremenom je sve manje primenjivan ili jednostavno kršen.


Ali, efekat unošenja ovakvih sintetičkih molekula u organizam (koji su optički aktivni u suprotnom smeru) je kao kada u veoma preciznu mašinu u kojoj su predviđeni šrafovi sa navrtnjima nalevo stavljate šrafove sa navrtnjima i nalevo i nadesno. Oni šrafovi sa navrtnjima nadesno logično je da se nikada neće dobro ugraditi i vremenom će postati smetnja koja onemogućava pravilan rad mašine. Ili kada jednostavno na levu ruku navučete desnu rukavicu.


Ovaj problem se može rešiti samo ako se u biološku mašinu ubaci dovoljan broj desnorukih molekula koji će popuniti sva rapoloživa mesta i levoruki će jednostavno biti izbačeni iz procesa kao višak.
Zato je Rojal Li upozoravao majke da hraniti dete ovakvom hranom koja sadrži sintetičke mlečne kiseline predstavlja čistu budalaštinu. Danas se po definiciji laktička acidoza definiše kao metabolička acidoza koja nastaje usled povečanog stvaranja laktata i smanjenja pH arterijske krvi. Šta mislite od kakve mlečne kiseline ova acidoza nastaje?



"KRPLJENJE" I "MONTIRANJE" KOJE SE NAZIVA MLEKO


Rojal Li je žestoko kritikovao izbeljivanje brašna i pasterizaciju mleka. Zašto se ovo i danas radi? Jednostavno zato što se tada ne vidi stvarni kvalitet pšenice, pa se i ona lošijeg kvaliteta, kao i buđava, tako zakamuflira i prodaje. Na primer, proces nazvan homogenizacija mleka je zapravo mešanje svežeg mleka sa onim već ustajalim, te se na taj način izvrši "osvežavanje" onoga što na tržištu ne bi moglo da prođe jer je već počelo da dobija obrise zgrušavanja.


Pasterizacija mleka ima za cilj da u mleku ubije sve bakterije i enzime koji stalno "rade" i stvaraju (jer to je život), kako bi se što duže održao svež izgled mleka i da se u njemu ne bi dalje razvijale bakterije. Ali, kada se unište enzimi kao što su fosfataze, mleko izgubi svoju hranjivu vrednost. Naime, fosfateze služe da hranu u našem organizmu razgrade (sadrže shemu razgradnje) tako da iz nje ćelija može da asimilira mineralne soli koje se nalaze u formi fitata. A bez unosa minerala nema nam života jer minerali su nam osnovna unutarćelijska gradivna "skela" koja provodi elektrone. Nažalost, ljudski organizam uopšte ne luči fosfataze, kao što to čine pacovi, pa ove fitate creva ne mogu apsorbovati ukoliko se enzim fosfataza ne unese upakovan sa hranom. A fosfataze se nalaze samo u sirovom mleku i celom zrnu cerealija. Na osnovu ovoga logično je i zaključiti da trave i nisu prirodna hrana za čoveka, ali on tu hranu može da koristi samo ukoliko je unese netaknutu sa enzimima koji je u crevima i razgrade.


Kada nekome "zaribaju" kolena ili kukovi onda on ide kod specijaliste ortopeda koji konstatuje degenarativne promene (zapravo demineralizaciju) i zaključe da se ovi organi iz nekog razloga nisu snabdevali kalcijumom. Medicinski biznis u ovome vidi najbolje rešenje - ugradnju veštačkog kuka ili kolena, razne elektroterapije i ostale gluposti koje sve donose zaradu. O tome da je uzrok ovog poremećaja višedecenijska ishrana belim brašnom i pasterizovanim mlekom - mnogi lekari jednostavno nisu informisani.



Drastični efekti degenerativnih bolesti su se tako odavno pokazali u eksperimentima kod mačaka koje su ovako hranjene i to se manifestovalo želudačnim ulcerima, konstipacijom, artritisom, bolestima jetre, srca... Dakle, sve ono što pogađa savremenog čoveka.


"Kada se ne bi vršila pasterizacija mleka ono bi moralo da bude čisto i proizvedeno pod daleko boljim higijenskim uslovima ili bi se njegovo loše stanje pokazalo vidljivim zgrušavanjem pre nego što i stigne do kupca. Pasterizacijom se pravo stanje mleka prikriva baš kao što se beljenjem brašna prikriva rđav kvalitet pšenice. Tako se u stvari samo povećava prodaja", upozoravao je dr Li.
Takođe treba napomenuti da pasterizacija ne smanjuje broj bakterija nakon što se mleko konzumira, jer bacili onda u crevima rastu brže u pasterizovanom nego u sirovom mleku, tako da njihov broj u crevima čak premaši onaj koji je bio u sirovom, tvrdio je Li.



"OBOGAĆIVANJE VITMINIMA"


Još zanimljiviji su proizvodi na koje je stavljena etiketa "obogaćeno vitaminima" ili "vitaminizirano" i koji tako imaju veću cenu jer im je i hranljiva vrednost "veća". Recimo mleko ili hleb obogaćen vitaminima. Kako se hleb obogaćuje vitaminima? Jednostavno tako što se sintetičkim vitaminima poprska pšenica ili pasterizovano mleko. I to zadovoljava propisane standarde da se može staviti etiketa - "obogaćeno vitaminima".



VINSKE AMINO KISLINE


Još 1895. godine Pol Volden sa univerziteta Rostok u Nemačkoj otkrio je da se u molekulima izolovane kristalno čiste supstance, koja je izvađena iz svog prirodnog okruženja (kada dolazi do spajanja sa drugim koloidnim faktorima), pokreće spontani intramolekularni proces potpunog preuređivanja molekularnog sadržaja, pa ovakvi molekuli postaju delovi racemičkih (grožđanih)jedinjenja (koja se pretvaraju u vinsku kiselinu). Efekat je da se atomski raspored u molekulu postavi "naglavačke", te se tako dobijaju optički efekti potpuno suprotni od onih koji su evidentirani u prirodnom kompleksu. Zato su sintetičke aminokiseline neupotrebljive i zapravo toksične. Samo desnorke aminokiseline mogu biti asimilovane u ljudskom organizmu na pravi način. Sve sintetičke aminokiseline su racemičke (vinske).



SINTETIČKI ADRENALIN PODSTIČE DIJABETES


Adrenalin je istaknuti primer sintetičkog proizvoda koji je komercijalizovan, pri čemu se ne obraća pažnja na različitosti u fiziološkim aktivnostima prirodnog i sintetičkog.
Prirodni (d-) adrenalin je petnaest puta aktivniji od sintetičke forme u svom efektu koji proizvodi na krvne sudove, dok je sintetički levulozni adrenalin 18 puta efektniji u stvaranju glikosurije (prisustvo šećera u urinu).

S obzirom na to da je svrha najčešćeg korišćenja sintetičkog adrenalina u medicini u tome da podstakne brze vaskularne promene koje ublažavaju grč bronhija kod teškog astmatičnog napada, glikosurija (podsticanje dijabetesa) definitivno nije cilj u terapiji sa sintetičkim adrenalinom. Ali da bi se dobio isti vaskularni efekat, 15 puta18 ili 270 puta više sintetičke supstance mora biti upotrebljeno da bi se postigao željeni efekat u terapiji i to za posledicu ima stvaranje dijabetesa.


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 20 Mar 2013, 20:41
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
Nastavak



TRŽIŠNO MODELIRANJE VITAMINA


Tekstovi koje je dr Rojal Li objavio pre šezdeset godina pokazuju koliko se još tada znalo o štetnom delovanju rafinisane i konzervisane hrane na biohemijske procese u organizmu. Ipak, američku prehrambenu industriju sve ovo nije sprečilo da takvu hranu iznosi na tržište, izigravanjem svih tada postojećih zakona, kao i perfidnim uspostavljanjem kontrole nad državnim agencijama koje su imale zadatak da vrše nadzor nad hranom i lekovima u prometu



Mnogim Amerikancima poznato je da Federalna agencija za hranu i lekove (FDA) lako stavlja etiketu "preporučuje se za ljudsku upotrebu" na one proizvode koji su odavno definisani kao štetni po zdravlje. Iza svega ovoga stoji moćni naftno-hemijsko-farmaceutski kapital koji godišnje profitabilno obrće trilione dolara.

Tako su nametnuta i mnoga naučna istraživanja koja su zamaglila razliku između sintetičkih i prirodnih vitamina. Danas se vitaminima nazivaju supstance koje se stvaraju na način na koji se u prirodi nikada ne bi stvorile i nikada ne bi ušle u biohemijski proces u ljudskom organizmu, da nisu propisane lekarskom terapijom.

Vitamini se tako dele na sintetičke i prirodne, ali ono što je danas na tržištu etiketirano kao prirodno uglavnom nije vitamin u prirodnom obliku. Jer, pod prirodnim se za potrebe tržišta prave prevashodno vitamini koji su ekstrakovani (izdvojeni) iz originalnog vitaminskog kompleksa i na taj način su oni jednostavno prošli proces "konverzije" molekula. To nisu prirodni vitamini. Često ovi "vitamini" nose oznaku da su organskog porekla samo zato što njihovi molekuli sadrže u sebi atom ugljenika. Ali, takav vitaminski molekul može biti napravljen u laboratoriji čime se bavi takozvana "organska hemija". Zato dr Rojal Li i njih svrstava u "sintetičke" vitamine.

Da podsetimo još jednom: pravi vitaminski molekuli uvek prelamaju svetlost na desnu stranu, dok sintetički prelama na levu stranu zbog izvršenog prerasporeda u molekulu nakon izdvajanja iz kompleksa. To što je neki vitamin dobijen iz prirodnog izvora, ne čini ga više prirodnim čim je došlo do promena u njegovim molekulima.



Kao sintetički vitamini uglavnom su definisani samo oni koji su nastali hemijskim sjedinjavanjem koječega u laboratorijama. Patenti za pravljenje ovakvih "vitamina" su brojni.



Sintetički vitamini se prave od istog materijala kao i mnogi sintetički medikamenti (od ugljenog katrana, fino usitnjene drvne mase, produkata nafte, životinjskih otpadnih produkata, usitnjenog kamenja, školjki, metala). Recimo, vitamin B12 se pravi od otpadnog blata.
Većina vitamina D načinjena je zračenjem ulja. Mnoštvo vitamina je biološki produkt industrijskih hemijskih procesa. Niacinamid (iz kompleksa B3) se pravi kuvanjem sumpora u prisustvu azbestnih vlakana. Kalcijum suplementi se prave uglavnom od neorganskog kalcijuma iskopanog ispod zemljišta, od starih kostiju ili mrvljenjem školjki ostrige.
Mnogi takozvani prirodni vitamini imaju dodate sintetike da "povećaju" moć ili da standardizuju količinu u kapsuli ili smeši. Sintetičkim vitaminima se dodaju i razne sintetičke formule u obliku soli kako bi održavale njihovu postojanost. Ovi sintetici se u nazivu jedinjenja otkrivaju po terminima - acetat, bitartrat, hlorid, glukonat, hidrohlorid, nitrat i sucinat. Tako ćete naći vitaminske formule koje sadrže d-alfa tkoferol sucinat, bakar glukonat, vitamin B6 je piridoksin hidrohlorid, niacin je niacinamid itd.
Sada kada ovo znate, jednostavno uzmite svoju vitaminsku formulu i pročitajte pažljivo etiketu.


Jedan patent iz 1953. predlaže pravljenje aktivnih produkata vitamina B12 od otpadnog blata.




ŠTA JE ZAISTA VITAMIN E


Sintetički vitamini se apsorbuju u organizmu ili ostvaruju neki efekat najviše 50 odosto, dok isto toliko sprečavaju apsorpciju nekih drugih prirodnih sastojaka.

Tako se za supstancu nazvanu tokoferol kaže da predstavlja vitamin E. Prirodni vitamin E je tako etiketiran sa oznakom d- u imenu d-alfa-tokoferol. A sintetički je dl -alfa tokoferol.

Problem je, međutim, što forma nazvana d-alfa tokoferol nije kompletan E vitamin, jer se ta supstanca u prirodi nikada ne pojavljuje sama. Pravi E vitamin se sastoji od najmanje 4 tokoferola (alfa, beta, gama i delta) i 4 tokotrienola (alfa, beta, gama i delta).

Zašto je onda od ovih osam komponenti koje sačinjavaju prirodni vitamin E definisana samo jedna, d- alfa-tokoferol?

Jednostavno zato što su istraživači videli da komponenta d-alfa-tokoferol preovlađuje u vitaminskom procesu i tako zaključili da on mora biti najvažniji. I nazvali su ovu komponentu prirodni vitamin E.


Ali, kako se vitamini pojavljuju i funkcionišu kao "točkovi u točkovima", kasnije je otkriveno da alfa-tokoferol zapravo i nije najvažniji "točak" u ovom kompleksu (iako može predstavljati najveći "točak").


A nedostatak E vitamina (što znači i neunošenje čitavog kompleksa) najčešće je povezano sa degenerativnim promenama u kardiovaskularnom sistemu. Naime, alfa-tokoferol u čitavom E kompleksu je antioksidant i on sprečava nastanak brzog oksidativnog procesa koji bi neki faktor prilikom njegovog aktiviranja (oživljavanja u organizmu) mogao da izazove. E vitaminski kompleks se nalazi u celom zrnu mnogih žitarica. Kada se, na primer, pšenično brašno pročisti izbeljivanjem, uništava se E vitamin. Mlinarska industrija na taj način sprečava starenje brašna, odnosno njegovu oksidaciju, tako što brašno liši ovog oksidativnog faktora i jednostavno ga "umrtvi". Iz mrtvog brašna moljci ne izlaze.


Ali kada se takvo "mrtvo" brašno bez alfa-tokoferola unese u ogranizam kreće elektro-bio-hemijski proces veoma brze oksidacije koja zahteva unos kiseonika čak i do 250 odsto od uobičajenog. Tako velika količina kiseonika koja tada prolazi kroz tkiva kardiovaskularnog sistema ostavlja efekat kao korozija na metalu. Masti postanu užegle, fosfolipidni omotači nerava se razore kao kod poznatih nutritivnih bolesti nazvanih beriberi ili pelagra, i kao rezultat ovog jakog oksidativnog procesa nastaje paraliza i periferni neuritis. Džonatan Forman u svojoj knjizi "Zemljište, hrana i zdravlje" iz 1948. ovako je to formulisao: "...Degenarativne bolesti se najbolje mogu sagledati kao korozija cirkulatornog sistema ...prouzrokovane konstantnom i dugotrajnom upotrebom belog brašna, belog šećera i druge takve hrane iz koje su uklonjeni esencijalni vitamini i minerali ili su jednostavno uništeni."

Lekari kažu da je srčani udar je posledica odumiranja srčanog tkiva . Ali, od čega je ovo tkivo propalo?


Uništavanje ovih vitaminskih kompleksa u hrani vrši se i kuvanjem. A kuvana hrana se danas najčešće koristi. Rojal Li zato navodi i podatak da su brojni eksperimenti odavno pokazali da domaće životinje hranjene kuvanom hranom mnogo kraće žive i češće obolevaju od onih koje jedu sirovu travu ili meso.
"Oksidacija masti iz tkiva i fosfolipida nastavlja se sve dok oni ne postanu mrtvi u organizmu koji je još živ. Tako vezivna tkiva gube elastičnost i snagu dok na kraju jednostavno ne otkažu", zapisao je još pre 60 godina doktor Li. Merenje elastičnosti tkiva je tako odavno vršeno kako bi se ispitao eventualni nedostatak vitamina C (koji je takođe izuzetno važan antioksidant u transportu kiseonika). Merenja su pokazala da je gubitak elastičnosti tkiva do dve trećine bio uobičajen.


Dakle, danas nije nepoznato da nedostatak vitamina E i vitamina C dovodi do kardiovaskularnih oboljenja. Šta inače drugo može da dovede do potpune istrošenosti srčanog tkiva i njegovog naglog pucanja? Zašto se onda sve pripisuje navodnom faktoru nazvanom stres, kada je još pre šezdeset godina utvrđeno da je taj faktor rafinisano brašno i rafinisan šećer koji izazivaju tešku oksidaciju tkiva? Koliko lekara vam je reklo da ne jedete rafinisanu i kuvanu hranu?


Nažalost, za lečenje ovog poremećaja savremena alopatska medicina najviše voli da vam prepiše neki skup medikament (hemikaliju) za "jačanje" srčanog mišića ili vas šalje na operaciju koja je veoma skupa. Kardiohirurgija je tako postala bizbnis koji ima i slavne i skupe kardiohirurge (zapravo kasapine sa veštim prstima, finim nožićima i još finijim koncima koji vešto skidaju manje istrošeno parče srčanog tkiva i onda ga zašiju na onaj deo koji se pocepao). I to krpljenje tkiva se danas naziva vrhunskom hirurgijom i veštinom za koju treba iz raznih osiguravajućih fondova isplatiti "kardio-majstorima" iza kojih stoji farmakobiznis ogromne svote novca. Jer uz takve operacije ide i mnoštvo skupih aparata, medikamenata, anestetika itd. A sve je to profit - znate već za koga. Pare, pare, pare...



Najobičnije krpljenje oštećenog srčanog tkiva je taj "veliki napredak" savremene medicine, gde skupa hirurgija ima počasno mesto. I to je glavni posao za koji je poslednjih godina zadužen srpski ministar za "zdravstvo" sa značkom svog masonskog poslodavca u reveru kao i ostali (izabrani i postavljeni) članovi njegove mafije koji forsiraju skupe operacije, istaču novac iz zdravstvenih fondova i nepotrebno sakate i pljačkaju sopstveni narod.



VITAMIN A I BETA KAROTIN


Pošto svi vitamini funkcionišu kao "točkovi u točkovima" danas se zna da vitamin E omogućava (svojim točkovima) promet vitamina A (nazvanog još retinol i akseroftol). Pošto se retinol rastvara i skladišti u mastima, kada ga organizam uzima odatle on povuče za sobom i komponente vitamina D, pa lekari danas znaju da kada prepišu sintetički vitamin A uvek daju i vitamin D.


Prirodni izvor "vitamina A" je, kažu udžbenici, beta karotin. Za ovaj vitamin udžbenici kažu da je neophodan za dobar vid, sintezu DNK, služi kao antioksidant tj. štiti ćelije od slobodnih radikala, itd. Ali, sve to se odnosi na prirodan vitamin A (dakle vitaminski proces) što nije slučaj i sa sintetičkim vitaminom A.


Jedna studija iz 1994. rađena u Finskoj na 30.000 stanovnika pokazala je da sintetički "vitamin A" uopšte nema nikakva antioksidativna svojstva. Naprotiv, osam odsto onih koji su primali sintetički beta karotin imali su srčane napade, moždane udare i kancer pluća, za razliku od onih koji su uzimali placebo. Sintetički "vitamin A" ne samo da nije delovao već je izazivao stres imunog sistema, jetre, bubrega, organa koji su svi nastojali da razgrade ovu hemikaliju i da je trajno uklone iz organizma.


Poznato je da vitamin A nastaje aktiviranjem u organizmu beta karotina. Ali, ni beta karotin ne postoji kao izolovana forma nigde u prirodi. On je uvek deo karotenoidnog kompleksa. Samo u jednoj šargarepi ima više od 400 karotenoida.


Sintetisan beta karotin koji se dobija iz acetilen gasa nije kompletan beta karotin, čiji molekul sadrži dvostruke veze kao trans i cis forme. Sintetički beta karotin sadrži samo trans forme i to nije kompletan karotinoidni kompleks, iako im je molekularna formula ista.

Trans i cis forme molekula.


Lurotin je sintetička forma beta karotina napravljena istiskivanjem benzenovih prstenova iz acetilen gasa i onda njihovog sastavljanja tako da se formira 100 postotni trans-beta karotin. U prirodi, međutim, ne postoji hrana gde se nalazi 100 procentni trans beta karotin, već su prisutne i cis forme. U prirodnom izvoru vitamina A kao što je alga Dunaliella salina, trans i cis forma beta karotina su prisutne približno u odnosu 50:50.
Neke studije su navodno pokazale kako se sintetički beta karotin može bolje apsorbovati u ogranizmu nego njegova prirodna (trans-cis) forma. Ali, druge studije otkrivaju da samo prirodni beta karotin izaziva određena poboljšanja u organizmu kakva sintetički nije u stanju da izazove. Već smo ranije pisali da šargarepa ima veoma jako antikancerozno dejstvo.



TRŽIŠNO MODELIRANJE "VITAMINA" A


Ipak, nastojanja da se vitaminski preparati industrijski naprave i spakuju tako da se mogu prodavati i da ipak izazovu neki pozitivan efekat (makar kratkotrajni) bila su i ostala pravi izazov za farmaceutsku industriju. Sva njihova istraživanja i nastojanja da doteraju svoje sintetičke "hranljive" supstance odražavala su se u novim otkrićima i preformulisanjem vitaminskih formula.


Na primer, čim je otkriveno da je on glavni sastojak vitamina A, krenulo sa njegovom prodajom u sintetičkoj formi.


Popularni mediji su najpre izveštavali o njegovom velikom učinku protiv kancera, onda su došle nove studije koje su otkrile da on nema efekat u borbi protiv kancera. Obe studije su zapravo rađene sa sintetičkim beta karotinom i skoro i danas je sav beta karotin na tržištu sintetički dobijen iz acetilen gasa. On se ne može u organizmu aktivirati u pravi vitaminski proces A.


Onda se zaboravilo na beta karotin i svako je počeo da se podučava novom karotenoidu likopenu (lycopene). Likopen je navodno odmah bio preporučivan za prevenciju od raka prostate. Onda je došao na red lutein, takođe karotinoid. On je navodno sprečavao propadanje mišićnog tkiva. Ali, kada se sve sagleda vidi se da je i tu priroda već odavno spakovala sve ove stvari u jedan kompleks. Pored šargarepe, koja sadrži približno 400 karotenoida, alga Dunaliella salina sadrži sve popularne karotenoide, plus čitavo mnoštvo drugih sastojaka, kao alfa karotine i zeksantin (ksantofil karotenoid). Mnogi od ovih karotenoida su čak i aktivniji u procesu stvaranja vitamina A od samog beta karotina. Dakle, sve ih je odavno zajedno spakovala Priroda.

Sintetički beta karotin je proizvod (patent) nemačkog hemijskog koncerna BASF. Ovaj koncern je jedan od glavnih sponzora u nametanju kompleta zakonske regulative u vezi sa proizvodnjom i prodajom hrane na globalnom tržištu, koje UN polako nameće čitavom svetu kao famozni Codex Alimentarius. Jedna od ideja ovog kodeksa je da poljoprivrednici neće moći tek tako sami, na svoju ruku da uzgajaju na svojim zemljišnim posedima šta im padne na pamet, već će u svemu morati da se poštuju međunarodna pravila i koriste određene vrste semena.



TRŽIŠNO MODELIRANJE "VITAMINA" C


Slično je bilo i sa "vitaminom C". Tako je pre petnaest godina "vitamin C" u obliku čiste askorbinske kiseline bio u modi, uz preporuku stručnjaka da se svaki dan popije bar jedna tableta od 500 miligrama.
A onda, nakon što su se ljudi godinama dobro napunili askorbinskom kiselinom, otkriveno je da ljudski organizam nije u stanju da dobro apsorbuje askorbinsku kiselinu ukoliko ona nije uneta u kombinaciji sa bioflavonoidima (koje je upravo Rojal Li definisao kao kompleks vitamina P) i koji sadrži hesperidin (P2) i rutin (P1), a koji je izgleda i glavni antioksidant kod kompleksa vitamina C. Dakle, opet se pokazuju "točkovi u točkovima". Da napomenemo da u kompleks vitamina C ulazi i vitamin K (o čijoj sintetičkoj varijatni ćemo tek pisati).
Ali, ni tu nije bio kraj jer je ubrzo otkriveno da se vitaminski kompleks C ne može dobro aktivirati u organizmu čak i kada su hesperidin i rutin prisutni, ako sa njima nije u kompletu i kalcijum. Tako je krenula nova trgovačka formula, kao vitamin C u obliku soli askorbinske kisline (askorbata) u kombinaciji sa kalcijumom. I to je za sada navodno najjača formula po kojoj se "vitamin C" apsorbuje u organizmu. S obzirom na to da se askorbat može unositi u velikim količinama, i efekat je time brži.



Kao što savremena medicina ljudski organizam sagledava iz delova, radije nego kao celinu, koncept izrade vitaminskih formula za dopunsku ishranu zasnovan je na istom parcijalnom principu lečenja. Tako se smatra da se pojedini hranljivi sastojci iz vitaminskih kompleksa jednostavno mogu izolovati i onda grupisati u formule koje bi se usmerile na poboljšanje rada pojedinih delova tela. Takve formule zapravo rade na istom principu kao sintetički lekovi. Za njih je karakteristično da se moraju uzimati uvek u velikim dozama da bi se pokazao neki efekat.


Ali, izvesni Džon Baron, nutricionista istraživač, za sve ove farmaceute kao i lekare koji sugerišu terapije ovakvim fragmentisanim vitaminskim formulama ima i nekoliko logičnih pitanja. Najpre, šta je bilo sa ljudima koji su godinama primenjivali ovu terapiju (dok se smatralo da je askorbinska kiselina čitav vitamin C)? Koliko su oni nutritivnih vrednosti u sebe uneli svih tih godina uzimajući samo askorbinsku kiselinu? Ako sama askorbinska kiselina nije mogla da se apsorbuje u organizmu, da li je svih tih godina pre nego što je otkriveno da vitamin C mora biti kompleksan, postojalo neko bolje jedinjenje (sa bioflavonoidima i sa kalcijumom), a koje lekarima nije predočeno da postoji? Da, postojalo je.

To je pomorandža.

Čitav ovaj paket vitaminskog kompleksa C sa kalicijumom sadrže i pomorandža i grejpfrut. Imala ga je oduvek i barbadoska trešnja (koja je najveći izvor vitamina C). Dakle, priroda je odavno spakovala hranljivu formulu nazvanu vitamin C u oblik koji se u organizmu može savršeno apsorbovati. Da biste ovu prirodnu "hranljivu tabletu" progutali nije vam potrebna ni voda. I voda je već uključena u formulu. ALI...

Prodaja onoga što raste u prirodi i što svako može ubrati ne donosi zaradu kao prodaja skupih medicinskih aparata i hemikalija, zar ne? Biznis se mora stvoriti.



Efekat je da godišnje samo u SAD od trovanja lekovima umre preko 100 000 ljudi, što je više nego broj svih poginulih američkih vojnika za godinu dana u Drugom svetskom ratu i Vijetnamskom ratu.



Da li znate koliko ljudi se godišnje UBIJE u Srbiji zbog pogrešne medicine? Velika "briga" države o natalitetu je jedno teško licemerje. Jer za jednu društvenu zajednicu ekonomska vrednost radno sposobnog čoveka je daleko veća od ekonomske vrednosti jednog novorođenčeta. A bez razvijene ekonomije nema opstanka ni života niti jednoj društvenoj zajednici.


Nažalost, većina gradskog življa je danas potpuno odučena, ne samo od kontakta sa prirodom, već i od shvatanja da je čovek deo prirode koju, da bi živeo, mora da deli sa zdravim životinjama i zdravim biljkama, a ne sa asfaltom, automobilima, apotekama i supermarketima i pogrešno edukovanim lekarima.




Pismo Kenediju o medicinskoj mafiji


Rojal Li je 1962. godine uputio i pismo predsedniku Džonu F. Kenediju u želji da ga informiše o opasnoj povezanosti uticajnih članova Američke medicinske asocijacije (AMA) sa industrijom hrane. On je predsedniku tada predočio da se američki sudovi u sudskim procesima najviše konsultuju sa ovom asocijacijom, čak apsolutno uvažavajući njihovo stručno mišljenje. Li je otvoreno napisao da su najuticajniji lekari u ovoj asocijaciju upravo na platnim spiskovima moćnih kompanija prehrambene industrije, te da oni svojim stručnim stavovima zapravo štite interese tih kompanija. Tako je AMA zaizela stav da neuhranjenost nije glavni uzročnik mnogih bolesti, te da se samo ishranom nijedna degenerativna bolest ne može izlečiti.
Li je, takođ,e predočio predsedniku Kenediju da je moć ove asocijacije postala takva da nijedan lekar u SAD više nije u stanju da sprovede neki tretman prirodnim vitaminima, čak i kada se on u praksi već više puta pokazao delotvornim, ukoliko to ne odobri AMA. Tako je, po zakonu koji je izglasao Kongres, ova lekarska asocijacija postala neprikosnoveni autoritet koji je lekarima jednostavno nametao kakav tretman smeju, a kakav ne smeju da sprovode.
Vremenom je ulogu AMA preuzela Svetska zdravstvena organizacija, tako da ona danas globalistički nameće alopatsku medicinu kao jedinu ispravnu. Hemoterapija kanceroznih bolesnika, kada se primenjuju teški otrovi, kao i zračenje X zracima, danas je jedina terapija koju ova organizacija preporučuje i što edukovani lekari (ako misle da imaju licencu za rad) moraju da primenjuju. Bez obzira na to koliko ljudi pobili. Da, da... zatrovali i pobili!


Tekstovi preuzeti sa sajta Ivone Živković


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 24 Avg 2013, 23:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Vitamin D čuva sve od kostiju do srca

U očuvanju zdravlja vitamin D je mnogo značajniji nego što se ranije mislilo. Jednostavnim krvnim testom može da se otkrije nivo vitamina D u serumu


Slika


ULOGA vitamina D u očuvanju zdravlja mnogo je veća nego što se doskoro mislilo. Dokazano je da manjak vitamina D može da bude odgovoran za nastanak osteoporoze. Ali nova istraživanja pokazuju da njegov deficit može da dovede i do drugih bolesti, uključujući kardiovaskularne i maligne.


Praćenje nivoa vitamina D u organizmu može da ukaže na povišen rizik od bolesti, ili da pobudi sumnju na bolest i pre nego što se pojave njeni simptomi. Do sada je bilo teško utvrditi nedostatak vitamina D, jer su simptomi nespecifični - problemi sa varenjem, nesanica, paradontoza. Zahvaljujući novoj metodi, jednostavnim krvnim testom može da se otkrije nivo vitamina D u serumu. Ovaj test se može uraditi u privatnim laboratorijama u Beogradu i značajan je „putokaz“ našeg zdravlja, kaže za „Doktor u kući“ Suzana Miljković, magistar farmaceutskih nauka iz „Galenike“.

- U našem telu registrovano je 2.276 receptorskih mesta za vitamin D, on je važan za funkcionisanje praktično svih organa i tkiva - kaže Suzana Miljković. - Od ranije se zna za važnost ovog vitamina u prevenciji i tretmanu osteoporoze, ali je utvrđeno i da osobe sa većim nivoom vitamina D u serumu imaju bolju koordinaciju pokreta, ređe padaju i manji je rizik od preloma.Istraživanja su pokazala da kod onih koji imaju niži nivo vitamina D češće dolazi do moždanog udara i kardiovaskularnih bolesti. Dovoljne doze ovog važnog elementa mogu da imaju zaštitnu ulogu i kod raka dojke, raka prostate, nekih oboljenja štitne žlezde, multiple skleroze.

- Utvrđeno je i da deca koja su od malena dobijala dovoljno vitamina D u manjem procentu obolevaju od dijabetesa tipa 1 - dodaje Suzana Miljković. - Čak, osobe koje se umereno i pametno sunčaju mogu da uspore razvoj melanoma. Preterano sunčanje može da izazove ovu bolest, ali vitamin D sintetisan umerenim sunčanjem usporava rast malignih ćelija. U prilog tome govori činjenica da osobe koje rade napolju, poput poljoprivrednika, mornara, građevinaca ne obolevaju od kožnih malignih bolesti onoliko koliko bi se očekivalo s obzirom na to da su izloženi celodnevnom sunčevom zračenju.

Sunčanje je jedan od načina da se u našem organizmu sintetiše dovoljno vitamina D. Ali ne treba preterivati, dovoljno je 15 minuta dnevno se izlagati suncu i to van „rizičnog“ doba dana. Mnogi ljudi, naročito stariji, misle da će preteranim sunčanjem sprečiti osteoporozu. Ali na taj način samo povećavaju rizik od raka kože.

- Koža starijih osoba ima slabiju sposobnost da sintetiše vitamin D, a s druge strane, sunčanje kod njih lakše može da bude okidač za rak, jer je koža s godinama „zapamtila“ mnogo zračenja - pojašnjava Suzana Miljković. - Kod starijih osoba sistem organa za varenje ima i manje sposobnosti da resorbuje vitamin D iz hrane, čak i onda kada su namirnice bogate ovim vitaminom. Zato nije retkost da se kod osoba u sedmoj deceniji otkrije ozbiljan nedostatak vitamina D, vitamina B12 i kalcijuma.

Ishranom je teško uneti dovoljno vitamina D, a ne znamo ni koje količine ovog elementa se zadrže u morskoj ribi koja se nađe na našim trpezama. Zato se na ovom podneblju problem nedostatka vitamina D rešava umerenim sunčanjem, uzimanjem suplemenata, ali i hrane obogaćene ovim vitaminom (poput mleka ili pahuljica).

PAMETNO TELO

Ne samo da je preterano sunčanje štetno, već i beskorisno. Naime, naš organizam poseduje regulatorni mehanizam, jer posle određenog intervala sunčanja kada se sintetiše vitamin D, naša koža prestaje da obavlja tu funkciju bez obzira na dužinu sunčanja.



NE IZBEGAVAJTE MASTI
Dijete za mršavljenje su veoma popularne, a preparati koji se koriste za skidanje kilograma uglavnom funkcionišu na kontroli resorpcije masti. Kako se vitamin D resorbuje jedino u mastima, kod osoba na dijeti neće se sintetisati dovoljno ovog vitamina, čak i ako ga unose dovoljno preko hrane. Slično važi i za suplemente, jer nedostatak masti ometa apsorpciju vitamina D.


novosti

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 14 Sep 2013, 17:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Vitamini i minerali neophodni ženama

DA bi funkcionisalo bez ikakvih problema i zastoja, ženskom telu su neophodni određeni vitamini i minerali. Oni su važni kako za zdravlje, tako i za izgled svake žene.


Slika


*GVOŽĐE: Kada u organizmu nema dovoljno gvožđa, javlja se opšta slabost organizma koja je kod žena triput češća nego kod muškaraca. Ovaj mineral ima glavnu ulogu u snabdevanju ćelija kiseonikom i veoma je važan za održanje energije. Do menopauze telu je dnevno potrebno 18, posle toga 8, a trudnicama 27 miligrama.


Gvožđe se nalazi u mesu, ribi, spanaću, mahunarkama, džigerici, plodovima mora. Da biste ga što bolje iskoristili iz hrane, istovremeno konzumirajte vitamin C (ima ga u paradajzu, paprici, agrumima).

*MAGNEZIJUM: Važan je za očuvanje imuniteta, zdravlje kostiju, mišića i nerava, a i odlična je zaštita od stresa.

Ima ga u celim zrnima žitarica, semenkama, spanaću, orašastim plodovima.

*KALCIJUM: Važan je za izgradnju kostiju i mišića i održavanje zdravog krvnog pritiska. Ako ga nemate dovoljno u organizmu, osetićete nervnu osetljivost, patićete od nesanice, srce će ubrzano kucati, a mišići se grčiti. U slučaju većeg nedostatka kalcijuma osetićete i ukočenost, trnjenje u rukama i nogama, bolove u mišićima. Neodostatak kalcijuma se odražava i na lepotu kose i noktiju.

Do menopauze ženi je potrebno 1.000 mg kalcijuma, a kasnije 1.200 mg. Ali kako toliku količinu organizam ne može da iskoristi odjednom, pojedinačna doza ne treba da bude veća od 500 mg.Kalcijuma ima u mleku i mlečnim proizvodima (najviše u siru), algama, sušenom voću, sardinama, zelenom povrću (brokoli, kupus) i orašastim plodovima, a naročito u bademima.

*VITAMIN D: Reč je u stvari o hormonu zaduženom za upijanje kalcijuma čime sprečava osteoporozu (koja češće pogađa žene nego muškarce), zaštitu kože od oštećenja i infekcija, održavanje imunološkog sistema, rad štitne žlezde, koji pritom štiti od najtežih bolesti kao što su rak dojke, materice i creva.

Na veliki nedostatak vitamina D ukazuju slabe kosti, a na manji - bol u čitavom telu, slabost i umor. Pokazatelj su i učestali bolovi u stopalima, kukovima, leđima i kolenima.

Da bi imale jače kosti žene bi od najranijeg detinjstva trebalo da unose više kalcijuma, a naročito posle menopauze kada ubrzano gube koštanu masu.

Dnevna preporučena doza je 2,5 mikrograma, a za trudnice do 10. Veće doze su potrebne i tokom zimskog perioda.

Vitamin D nalazi se u mesu, mleku, ribljem ulju, lososu, sardinama. Ipak, najbolji izvor je sunce. Dnevno se treba izlagati suncu oko 20 minuta.

*VITAMIN B7 (biotin): Zadužen je za pretvaranje šećera u energiju, metabolizam i zdravlje kože.

Ima ga u šargarepi, karfiolu, žumancetu, bananama, pečurkama, piletini, ribi.

* VITAMIN B12: Čuva mozak, važan je za zdravlje nerava i krvnih ćelija, pomaže u izgradnji DNK i sprečava anemiju.

Ima ga u jajima, mleku i mlečnim proizvodima.


FOLNA KISELINA
Folna kiselina je važna za izgradnju novih ćelija, funkcionisanje mozga, mentalno i emocionalno zdravlje jer sprečava razdražljivost, štiti srce i krvotok. Naročito se preporučuje trudnicama, jer nedostatak ovog vitamina može da dovede do urođenog neurološkog defekta kod deteta. Folna kiselina je neophodna za izgradnju novih ćelija u organizmu, pa ako je nema dovoljno to može negativno da se odrazi na lepotu kose, kože i noktiju. Takođe, ovaj vitamin iz B grupe smanjuje rizik za nastanak raka grlića materice, a i sprečava formiranje homocistina, kiseline koja preti moždanim i srčanim udarom, dijabetesom, demencijom. Veruje se da je redovnim unosom folne kiseline moguće sprečiti depresiju, pa i postporođajnu. Preporučeni dnevni unos folne kiseline je 400 mikrograma. Ona se primenjuje posebno, u kompleksu B vitamina ili u multivitaminskim preparatima. Folne kiseline ima u žitaricama, integralnom hlebu i testeninama, tamnozelenom lisnatom povrću, orasima, mahunarkama, soji, šargarepi, pomorandžama, avokadu, džigerici, pivskom kvascu.


novosti

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 14 Okt 2013, 16:10
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Zamrznuto povrće riznica vitamina

Čak 70 odsto zamrnutog voća i povrća sadrži znatno više vitamina i hranljivih materija nego sveže, pokazuju rezultati britanskog istraživanja


Slika


DA li ste znali da zamrnuto voće sadrži znatno više vitamina i hranljivih materija nego sveže? To važi za čak 70 odsto voća i povrća, pokazali su rezultati istraživanja obavljenih u britanskom Institutu Lederhed i Univerzitetu Čester. Nasuprot dosadašnjim tvrdnjama da je najbolji izbor sveže voće i povrće, ovim studijama je dokazano da zamrzavanjem sveži plodovi postaju zdraviji, odnosno da sadrže više antioksidansa, vitamina C i minerala. Ovo naročito važi za brokoli. Kada se ovo povrće zamrzne, sadrži više vitamina C i luteina, a čak četiri puta više beta-karotena nego svež brokoli. Ili, na primer, u zamrznutoj šargarepi ima triput više luteina, dva puta više beta-karotena i više polifenola nego u svežoj. I spanać je bolje jesti zamrznut, jer tada ima četiri puta više hranljivih materija, vlakana, folne kiseline, gvožđa i kalcijuma.


Postoje, naravno, i izuzeci. Tu spadaju limun, karfiol i kukuruz. Njih je bolje jesti sveže.

Zašto je čak dve trećine povrća zdravije jesti kada se zamrzne? Naučnici su ustanovili da sveži plodovi mogu mesecima da stoje u supermarketima poprskani raznim hemikalijama kako bi zadržali dobar izgled. "Već nekoliko dana skladištenja nepovoljno utiče na nutritivne vrednosti namirnica", istakao je profesor Grejem Bonvik, jedan od autora studije.

Podrazumeva se, voće i povrće je uvek najbolje jesti odmah posle branja, ali za stanovnike gradova to uglavnom nije moguće.


novosti

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 21 Dec 2013, 18:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Lekovite i ukusne semenke mirođije

Male, aromatične semenke mirođije pune su vitamina, minerala i hranljivih materija, koje povoljno deluju na zdravlje, bez obzira na godine i pol


Slika


Male, aromatične semenke mirođije pune su vitamina, minerala i hranljivih materija, koje povoljno deluju na zdravlje, bez obzira na godine i pol.


Kao začin dodaju se jelima, naročito masnim, jer povoljno utiču na varenje. Daju se i deci i bebama kada imaju digestivne smetnje. Ali, to je samo početak spisak lekovitih svojstava semenki ove začinske biljke. Deluju kao diuretik, koriste se kod nadimanja, opstipacije, gorušice, pojačanog lučenja kiseline u želucu, mučnine i pomažu organizmu da brže apsorbuje hranljive sastojke iz hrane.

Poboljšavaju dah koji dobija slatkast ukus, delotvornije su i zdravije od žvakaćih guma. U alternativnoj medicini se seme mirođije preporučuje osobama koje imaju bronhitis, jak kašalj i infekcije respiratornog trakta, imaju i antioksidativno dejstvo. Studije pokazuju da mogu da ublaže i neke oblike tumora. Takođe, dokazano je da u određenim dozama mogu da snize krvni pritisak, jer sadrže dosta kalijuma, kalcijuma i vlakana. Pomažu kod menstrualnih tegoba, stimulišu funkcionisanje mozga i sprečavaju degenerativne promene poput demencije i Alchajmerove bolesti, umanjuju napetost nervnog sistema...

Od semenki možete da pravite čaj, da ih žvaćete u svežem stanju, da ih dodajete kao začin mesu i jelima od povrća, a od njih se dobija ulje. U nekim slučajevima, ipak, trebalo bi biti oprezan budući da sadrže aktivne komponente koje uzrokuju kontrakcije materice, ne preporučuju se trudnicama. Ipak, dobre su za porodilje, doduše u ograničenim količinama, jer stimulišu stvaranje mleka.


Slika


Budući da se ponašaju kao estrogen, žene koje imaju problema sa reproduktivnim organima ili kancer dojke ili jajnika, ne bi smele da ih konzumiraju. U kombinaciji sa određenim lekovima, „prepisuju“ se kod epilepsije.

Ako ste alergični na šargarepu ili celer, velika je verovatnoća da ćete alergijsku reakciju da imate i na semenke mirođije, pa se savetuje da ih isprobate pre nego što ih uvrstite u svakodnevnu ishranu.


novosti

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 15 Mar 2014, 21:44
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
8 znakova da treba da unosite više vitamina

Vitamina D ima veoma malo u namirnicama koje jedemo i zato je neophodno da pazite na to koliko ga unosite u organizam. Pored toga, obraćajte pažnju i na sledećih 8 stvari, jer vam one daju signal da treba da unosite više vitamina D.


Slika


1) SLABOST U MIŠIĆIMA

Manja izdržljivost mišića može biti rezultat nedovoljne količine vitamina D u mišićima. Ako primetite da ne možete da uradite isti broj ponavljanja prilikom vežbanja, to može da bude znak da treba da unosite više vitamina D.

2) TUGA

Prema jednoj nedavnoj studiji, žene sa niskim nivoom vitamina D duplo su sklonije depresiji.

3) VEĆA OSETLJIVOST NA BOL

Na nedovoljnu količinu vitamina D može ukazivajti i veća osetljivost na hronični bol, naročito kod crnaca.


Slika


4) PRELOMI

Vitamin D potpomaže razvitak kostiju, pa su vam kosti slabije kada ga ima malo, što znači da se povećava rizik od preloma. U stvari, neka istraživanja su pokazala da je rizik od preloma duplo veći kada je nivo vitamina D nizak.

5) VISOK KRVNI PRITISAK

Vitamin D igra veoma važnu ulogu u zdravlju srca, pomaže prilikom regulacije krvnog pritiska. Zbog toga vam pritisak može biti visok ako ga ne unosite dovoljno.

6) POSPANOST

U jednoj studiji iz 2012. pokazalo se da je nizak nivo vitamina D u uskoj vezi sa pospanošću tokom dana.


Slika


7) EKSTREMNA MRZOVOLJNOST

Pre nego što za sve okrivite PMS, budite svesni da vitamin D utiče na nivo serotonina u vašem mozgu – što ima negativno dejstvo i na vaše raspoloženje.

8) MANJA IZDRŽLJIVOST

Neke studije su pokazale da je manja fizička izdržljivost kod atletičara povezana sa niskim nivoom vitamina D.


blic.žena

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Vitamini i minerali  |  Poslato: 01 Feb 2017, 01:28
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Minimalno 150 mikrograma joda dnevno

Ovaj mikroelement organizam nije u stanju sam da proizvede, već ga je potrebno unositi hranom ili vodom bogatom jodom

Slika

ŠTITNA žlezda ne može pravilno da funkcioniše bez joda. Ovaj mikroelement organizam nije u stanju sam da proizvede, već ga je potrebno unositi hranom ili vodom bogatom jodom.
Kada štitna žlezda duže vreme nema dovoljnu količinu joda, ona ovaj deficit nadoknađuje uvećanjem sopstvenog tkiva, zbog čega dolazi do pojave strume.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije gotovo 70 odsto svetske populacije pati od deficita joda.

Iako se u mnogim zemljama kuhinjska so jodira, smatra se da se ishranom dnevno unese svega 80 mg ovog minerala, a preporuka je minimalno 150 mg na dan.

Jod se prvenstveno koristi u prevenciji smanjene funkcije štitne žlezde, ali često se primenjuje i kao sastojak sirupa za iskašljavanje sekreta iz bronhija, za prevenciju razvoja fibrocističnih promena na dojkama, u slučaju vaginitisa... Kod pojave prekomerne funcije štitnjače koristi se takozvani radioaktivni jod.

Ipak, trebalo bi istaći da i previše joda, kao i premalo narušava zdravlje. Zato se dodatni unos joda ne savetuje onima koji žive u oblastima u kojima zemljište i hrana sadrže dovoljne količine ovog minerala.

Naglo uzimanje velikih količina joda može da dovede do poremećaja u proizvodnji hormona tiroide kod ljudi koji imaju normalnu funkciju ovog organa.

Kontraindikacije za suplementaciju jodom su i upotreba antitiroidnih lekova i antikoagulansa, lakova za pritisak i diuretika.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 61 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker