Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 30 Okt 2020, 03:54


Autoru Poruka
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:10
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Ivan Sergejevič Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev unaprijedio je i kratku priču i roman, a postao je i prvi ruski pisac koji je dobio sljedbenike izvan Rusije. Svoju slavu stekao je djelom Lovčevi zapisi (1852.; Zapiski ohotnika), koje se sastoji od niza priča koje prikazuju ruralni život i daju portrete seljaka i zemljoposjednika. Zbog svog suosjećajnog portretiranja seljaka, smatra se da je knjiga uvelike doprinijela u ukidanju kmetstva.

Turgenjevljeva trajuća slava uzrokovana je serijom romana napisanih tijekom 1850-ih i 1860-ih. Njegova djela su više europska nego filozofska i psihološka djela njegovih suvremenika Lava Tolstoja i Fjodora Dostojevskog. Radnja njegovih romana događa se u relativno malom vremenskom periodu, romani mu imaju malo likova i jednostavni su. Likovi Turgenjevljevih romana su likovi iz stvarnog ruskog života, a radnja nastaje prema tim likovima. Rijetko ulazi u psihološku analizu, no njegovi likovi se samo potpuno razotkriju, najčešće tijekom neke ljubavne afere. Njegov Rudin (1856.) prikazuje ispraznost liberalnog intelektualca koji se boji voljeti idealnu mladu ženu. Turgenjevljevo remek-djelo Očevi i djeca (1862.; Otci i deti) govori nam o kontroverznom junaku Bazarovu. Kao mladi radikal iz 1860-ih, Bazarov sadrži nepokolebljive ideje koje su izazvane od strane ljubavi i života, te tako umire mlad i sam.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:10
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Ivan Aleksandrovič Gončarov, Mihail Jevgrafovič Saltikov, Aleksej Feofilatkovič Pisemski i Nikolaj Semjonovič Leškov

Četiri pisca koja nisu toliko znana izvan Rusije kao njihovi suvremenici su također dali znatan doprinos ruskoj prozi; oni su Ivan Aleksandrovič Gončarov, Mihail Jevgrafovič Saltikov, Aleksej Feofilatkovič Pisemski i Nikolaj Semjonovič Leškov. Ivan Aleksandrovič Gončarov je najpoznatiji po svom romanu Oblomov (1859.). Glavni lik Ilja Oblomov je osjećajan lik koji samo želi živjeti miran i spokojan život, idiličnu egzistenciju puno sjećanja iz djetinjstva, na imanju svoje obitelji. Kako bi zadržao tu idilu, on izbjegava bilo kakav kontakt sa vanjskim svijetom. Njegov prijatelj Stolz i njegova jedina ljubav Olga uspiju ga jedno vrijeme aktivirati, ali kada on shvaća da njegovoj idili prijeti vanjski svijet, povlači se u svoj dom gdje i umire kao mladić.

Mihail Jevgrafovič Saltikov, koji je svoja djela pisao pod pseudonimom Ščedrin, smatra se drugim najuspješnijim ruskim satiričarom nakon Gogolja. Iako su njegova djela bliže novinarstvu nego književnosti, njegov roman Gospoda Golovljovljevi (1875. - 1880.; Gospoda Golovlevij) ostala je snažna obiteljska kronika. Ovo djelo sasvim preokreće obiteljsku idilu koju su proslavili Gončarov i Turgenjev. Članovi obitelji Golovljev uništavaju sami sebe kroz pohlepu, glupoću i alkoholizam.

Priče i romani Alekseja Feofilatkoviča Pisemskog također se bave ruskim provincijskim životom, a prikazuju ga na sličan način kao i Saltikov. Ambiciozni junak romana Tisuću duša (1858.; Tisiača duš) uspije ostvariti svoj cilj, no zbog toga mora žrtvovati svoju ljubav i mnogo svojih principa.

Nikolaj Semjonovič Leškov je uglavnom poznat kao pripovjedač, no pisao je i satire. U svojim djelima prikazivao je sve slojeve ruskog društva i prikazivao je sve strane ruskog naroda. Leškovljeva najbolja djela predstavljaju čitatelju individualizirane pripovjedače koji pričaju na vlastitom, najčešće visoko stiliziranom, jeziku.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:11
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Lav Nikolajevič Tolstoj

Lav Nikolajevič Tolstoj, kao i njegov suvremenik Dostojevski, nije bio samo romanopisac, već je bio veliki socijalni i politički mislilac i veliki moralist. U svojim djelima kao i u svom životu Tolstoj je pokušavao otkriti smisao egzistencije. Njegovo prvo djelo Djetinjstvo (1852.; Detstvo) upoznaje nas sa barem dvije odlike svih njegovih fikcijskih djela: psihološka analiza likova i moralna ocjena njihovog ponašanja. Te trendove nastavio je i u djelima kao što su Sevastopoljske pripovijetke (1855. - 1856.; Sevastopolskje rasskazij) i Kozaci (1863.; Kazaki).

Tolstojev roman Rat i mir (1865. - 1869.; Vojna i mir) je i obiteljski i povijesni roman, a ta dva dijela su povezana potragom za smislom. Roman je velik u svakom pogledu. Radnja se zbiva u periodu od 15 godina, a mjesta radnje sežu od radnih soba u Moskvi i Sankt Peterburgu, pa do imanja i bojišnica po cijeloj Rusiji. Roman ima i preko 500 likova od kojih su neki povijesni, a neki fikcijski, no oba tipa likova konstruirana su sa velikom pažnjom. Dva glavna junaka djela su skeptični i entuzijastični intelektualac Andrej Bolkonski i Pierre Bezuhov. Andrej i Pierre tijekom djela traže smisao svojih života među neredom Napoleonskih ratova. U isto vrijeme Tolstoj traži objašnjenje za proces same povijesti. Tolstoj je značenje osobne egzistencije i povijesnih procesa pokušao objasniti preko svoje heroine Nataše Rostove.

Tolstojev drugi veliki roman Ana Karenjina (1875. - 1877.; Anna Karenina) se smatra jednim od najboljih romana realizma. Tolstoj ovdje analizira brak i obitelj. Ana Karenjina, supruga koja je visoko rangirana u ruskom društvu, uđe u ljubavnu aferu sa mladim vojnim časnikom. Razorena svojim osjećajem krivnje što je napustila obitelj, Ana Karenjina se na kraju baca pod vlak i ubija se. Kao kontrast Aninoj smrti javlja se brak između Konstantina Levina i Kiti Ščerbatski. Iako njihov brak nije posve dobar, a sam Levin sumnja u smisao života, roman završava relativno sretno.

Ova dva romana u potpunosti prikazuju Tolstojev genij. Likovi njegovih romana detaljno su opisani u svakom pogledu. No Tolstoj se baš na vrhuncu stvaralaštva odaljio od književnosti. Nakon duhovne krize tijekom 1870-ih Tolstoj je sastavio doktrinu za koju je mislio da je bit kršćanstva - učenje univerzalne ljubavi i mira. Te ideje iznosio je kroz svoja nefikcijska djela, no u tom periodu napisao je i kraća fikcijska djela kao što su Smrt Ivana Iljiča (1884. - 1886.; Smert’ Ivana Iljiča). No, Tolstoj je napisao još jedan mračni roman Uskrsnuće (1889. - 1899.; Voskresenie), koji je označio kraj njegove karijere kao romanopisca.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:11
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Tolstojeva djela prikazuju svijet koji je naizgled sređen i normalan. No, svijet Fjodora Mihajloviča Dostojevskog je izneređen i prikazuje krajnje ekstremitete ljudskog ponašanja.

Ranija djela Fjodora Dostojevskog daju jako dobre primjere psiholoških studija. No njegova su djela tek oko 1860., kada se vratio iz Sibira nakon 10 godina zatvora, dobila pravu dubinu i snagu. Njegova djela analiziraju političke i socijalne probleme tog doba i istražuju vječna filozofska i moralna pitanja. Njegovo djelo Zapisi iz podzemlja (1864.; Zapiski iz podpol’ja) je u potpunosti filozofsko djelo koje istražuje pitanja kao što je slobodna volja. Njegov roman Zločin i kazna (1866.; Prestuplenie i nakazanie) govori o mladom studentu Raskoljnikovu koji iskušava svoju slobodu tako da počini ubojstvo. Njegova intelektualna opravdanja zločina ne pomažu u otklanjanju vlastitog osjećaja grižnje savjesti. Nakon jakih emocionalnih i duševnih patnji, Raskoljnikov se pomiruje sa sudbinom i priznaje zločin.

Njegov roman Idiot (1868. - 1869.) bavi se princem Miškinom, koji je modeliran prema Isusu, čija dobrota i nevinost donose samo nevolje. Miškin se nađe u svijetu vođenim mržnjom, pohlepom i ljubomorom, te se sam upliće u jednu ljubavnu aferu koja završava ubojstvom jedne od glavnih junakinja i njegovim vlastitim mentalnim kolapsom. Njegovo djelo Bjesovi (1871. - 1872.; Besij) kritizira liberale i radikale koji žele izgraditi bezbožni svijet bez ikakvih moralnih principa. U isto vrijeme roman, kroz svog glavnog lika Stavrogina, istražuje granice ljudskog ponašanja i dramatizira ljudski potencijal i za dobro i za zlo.

Dostojevskijev zadnji i najduži roman Braća Karamazovi (1879. - 1880.; Brat’ja Karamazovy) zbraja i proširuje probleme kojima se bavio u svojim ranijim djelima. Ubojstvo ciničnog i pohlepnog Fjodora Karamazova upliće sva tri njegova sina, ali na različite načine. Svaki sin zahtjeva pravdu prema svom karakteru. Dmitrij, koji je osjećajan, traži svoj dio nasljedstva. Aljoša ne uspije zavoljeti svog oca, a njegova sudbina je potresena smrću njegovog duhovnog oca Zosime. Braća se do kraja romana pomiruju i prihvaćaju vlastitu odgovornost za nepravdu u svijetu.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:12
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Anton Pavlovič Čehov

Anton Pavlovič Čehov je pri kraju XIX. stoljeća uveo revoluciju u kratku priču. Započeo je kao pisac humorističnih priča, pišući mnoge priče za časopise i novine. No, s vremenom je sve ozbiljnije shvaćao svoj talent. Razvio je izrazito objektivan stil koji prikazuje jako dobro prikazuje život likova djela, ali posljednji sud o liku prepušta čitatelju. Tema njegovih priča je uobičajeni svakodnevni život, prepričan u urednoj, ali poetičnoj prozi. Tipična čehovljevska priča ima malo vanjske radnje. Poanta priče najčešće se nalazi zbivanjima unutar jednog lika. Glavni lik jedne od njegovih najboljih priča Dama s psetancetom (1899.; Dama s sobačkoj) shvaća da žena s kojom ima kratku aferu zapravo postaje ljubav njegovog života. Čehovljeve kratke priče predstavljaju i pregled ruskog života sa kraja XIX. stoljeća.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:12
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Drama

Prije XIX. stoljeća drama je u Rusiji privlačila jako malo pažnje. Do kraja tog stoljeća nastale su neke drame koje spadaju u sam vrh dramske književnosti.

Na početku stoljeća, dva pisca su znatno obilježila dramsku književnost - Aleksandr Sergejevič Gribojedov i Nikolaj Vasiljevič Gogolj. Gribojedov je kroz svoje drame znatno kritizirao moskovsko društvo. Gogoljevo dramsko remek-djelo Revizor (1836.) koristi dobro-znani trik zamjene identiteta kako bi stvorilo izvrsnu satiričnu dramu. Radnja se događa oko Hlestakova, mladog beskorisnog činovnika koji kroz putovanje kroz provinciju, dolazi u mjesto gdje ga zamjenjuju sa državnim revizorom. Hlestakov prihvaća sva mita i darove koje mu građani nude i bježi natrag u Sankt Peterburg. Građani tek tada saznaju da je on bio varalica i da je pravi revizor tek stigao. Puškin i Ljermontov su također, tijekom 1830-ih, napisali neke značajne drame. Puškinova drama Boris Godunov (1831.) je danas rijetko izvođena, ali je ovjekovječena preko istoimene opere Modesta Petroviča Musorgskog. Još jedna Puškinova drama, Mozart i Salieri (1830.; Mozart i Sal’jeri), nije toliko izvođena, ali je ovjekovječena istoimenom operom Nikolaja Andrejeviča Rimski-Korsakova i Oscarom nagrađenim filmom Miloša Formana. Najznačajnija Ljermontovljeva drama je Maskerata (1835.; Maskarad), koja govori o ljubavi i ubojstvu.

Aleksander Nikolajevič Ostrovski je najznačajniji ruski dramatičar sa sredine stoljeća. Njegova najznačajnija drama Oluja (1860.; Groza) govori nam o životu jedne žene i njezinog ljubavnika. Ostali pisci koju su pisali drame su Turgenjev, Pisemski i Tolstoj. Turgenjevljeva drama Mjesec na selu (1850.; Mesjats v derevne) je značajna jer se više koncentrirala na likove nego na radnju. Njegove drame smatraju se pretečom Čehovljevih drama. Pisemskijeva najznačajnija drama Gorka sudbina (1859.; Gor’kaja sud’bina) govori o tragičnoj ljubavnoj aferi između zemljoposjednika i oženjene seljanke. Tolstojeva mračna drama Vlast tame (1888.; Vlast’ tmij) prikazuje brutalnost života na selu.

Anton Pavlovič Čehov je na kraju stoljeća unio znatne promjene u dramu, kao i u kratku priču. Kao i kratke priče, njegove drame odvajaju se od tradicionalnih ideja i pravila. Njegove drame sadrže osjećaj promjena u svakodnevnom životu, a sadrže i neplanirani dijalog i malo dramatičnih scena. Iako njegova drama Galeb (1896.; Čajka), završava samoubojstvom jedne od glavnih junakinja, ono se događa izvan scene tako da bezbrižno čavrljanje likova umanjuje dramsku vrijednost tog događaja. Njegov Ujak Vanja (1899.; Djadja Vanja) prikazuje besmislenost i ispraznost provincijskog života. Tri sestre (1901.; Tri sestri) također prikazuju tužnu i tragičnu temu, no ona je prekrivena komičnim apsurdnostima. Čehovljeva zadnja drama Višnjik (1904.; Višnjevi sad) napisana je tako da ne dopušta gledatelju da bude obuzet jednim osjećajem predugo. Iako se Čehovljeve drame ne mogu prepričati u jednoj rečenici, one se sve bave izgubljenim iluzijama i mogu izazvati različite osjećaje.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:12
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Srebrno doba
Tijekom 1880-ih literarni temperament počeo se mijenjati. Tijekom posljednjih 40 godina književnošću je dominirao (socijal)realizam, a on se očitovao uglavnom kroz roman. No, književnici su se počeli buniti protiv realizma. Era romana je završila - Dostojevski i Pisemski umrli su 1881., Turgenjev 1883., a Tolstoj se nakon duhovne krize odaljio od romana. Iako su romani i dalje pisani, kratka fikcija i poezija bile su glavne književne vrste tog doba, koje je znano kao Srebrno doba. Nastali su novi prozni oblici, a pokreti kao impresionizam i simbolizam postupno su zamijenili realizam. Poezija je prošla kroz najveće promjene. Došla je nova generacija pjesnika koji su svoju inspiraciju nalazili u zapadnjačkom simbolizmu. Ovaj period znan je kao period koji je rusku umjetnost predstavio ostatku svijeta.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:13
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Simbolizam

Simbolizam je dominirao ruskom književnošću od 1893. do 1914. Iako je to bio kompleksan pokret sa mnogo varijacija, sve grane su imale zajedničku osnovu. Simbolizam se suprotstavljao realizmu tvrdeći da umjetnost nije realna, već simbolična. Simbolisti su veću važnost pridavali individualcu, tako da se njihova umjetnost nije previše bavila socijalnim problemom. Kao i romantičari, simbolisti su težili obnavljanju religioznog senzibiliteta u umjetnosti. Oni su umjetnost gledali kao sredstvo koje otkriva pravu esenciju života.
Aleksander Aleksandrovič Blok, najnadareniji simbolist.

Valerij Jakovljevič Brijusov je upoznao Rusiju sa simbolizom. On je kroz svoje eseje uveo simbolizam u rusku književnost. Pisac Andrej Belij pokušao je napisati manifest simoblizma, ne kao književnog, već kao i duhovnog pokreta. Njegova poezija obilježena je odvažnim eksperimentima sa ritmom i zvukom. Vjačeslav Ivanovič Ivanov gledao je pjesnika kao čovjeka koji stvara mitove i pokušava dotaknuti božansku harmoniju. Najnadareniji simbolist zasigurno je bio Aleksander Aleksandrovič Blok. Njegova ritmična poezija spaja osobno sa univerzalnim, spajajući elemente svakodnevnog i mitološkog. Njegovo najveće djelo, Dvanaestorica (1918.; Dvenadcat) briljantno prikazuje atmosferu u Sankt Peterburgu kroz koji prolazi vojska nakon Ruske revolucije.

No, simbolizam nije bio isključivo pjesnički pokret. Dmitrij Sergejevič Merežovski napisao je dosta povijesnih romana u simbolističkom stilu. Brijusov je također pisao simbolističke kratke priče. Fjodor Sologub, koji je zapravo bio pjesnik, napisao je i jedan roman, Bijedni demon (1907.; Melkij bes). To je skoro pa i klinička studija o paranoji koju radi učitelj u školi. Najbolji simbolistički roman je Petrograd (1913. - 1922.; Peterburg) Andreja Belija. Taj roman prikazuje Sankt Peterburg na jako satiričan način. Taj roman je u isto vrijeme i politički i obiteljski i filozofski i povijesni roman.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:13
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Akmeizam
Ana Andrejevna Ahmatova, jedna od najboljih ruskih pjesnikinja.

Godine 1909. i 1910. započela je revizija simbolizma. Ta revizija razvila se u pokret znan kao akmeizam, kojeg su predvodili Mihail Aleksejevič Kuzmin i Nikolaj Stepanovič Gumiljov. Akmeisti su govorili da je bit poezije ljepota i jasnoća.

Iako akmeizam nije dugo postojao kao organizirani pokret, "proizveo" je jedne od najboljih ruskih pjesnika XX. stoljeća: Anu Andrejevnu Ahmatovu i Osipa Emiljeviča Mandeljštama.

Pjesme koje je Ahmatova napisala, kao Rekvijem (1963.; Rekviem) i Poema bez heroja (1962.; Poema bez geroja), prikazuju njezinu vlastitu tragičnu sudbinu kroz rusku povijest. Osip Mandeljštam je pisao poeziju koja veliča ljudske vrline u boju sa tadašnjim teškim vremenima. Njegov život prerano je završen zbog uhićenja i smrti u zatvoreničkom kampu 27. prosinca 1938.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Nemirna
Post  Tema posta: Re: Ruska knjizevnost  |  Poslato: 08 Apr 2017, 18:13
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Mar 2017, 16:18
Postovi: 186
Lokacija: Tu i tamo

OffLine
Grupa Znanie

Skupina autora iz XIX. stoljeća koji nisu slijedili moderne pravce, nego su se koliko-toliko držali realizma znani su kao skupina Znanie (Znanje) jer su se okupljali u izdavačkoj kući istog imena. Kratke priče Aleksandra Ivanoviča Kuprina uglavnom su pripovijedale o tadašnjim socijalnim problemima. Leonid Nikolajevič Andrejev je u svoje vrijeme bio jeko popularan, no njegove pesimistične i morbidne priče danas nisu jako popularne. Ivan Aleksejevič Bunjin je uglavnom pisao pjesme i kratke priče, a 1933. postao je prvi ruski književnik koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Maksim Gorki, najznačajniji predstavnik grupe Znanie.

Najznačajniji autor iz ove grupe je Aleksej Maksimovič Pješkov poznatiji kao Maksim Gorki. Bio je značajan kao prozaik, ali i dramatičar. Njegova drama Na dno (1902.; Na dne) zahtjeva simpatiju prema ljudima koji se nalaze u hostelu gdje se radnja događa. Gorki je agitirao protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Gorkijev roman Mati (1907.; Mat’) je propagandno i književno djelo. U njemu je Gorki pokušao stvoriti idealnog revolucionarnog heroja. Ovo djelo je kasnije postalo prototip socrealističkog romana. Gorkijevo najčitanije djelo je njegova autobiografija u tri dijela, koju čine Djetinjstvo (1913. - 1914.; Detstvo), Među ljudima (1915. - 1916.; V ljudjah) i Moji sveučilišni dani (1923.; Moj universitetj). Oni prikazuju njegov put od, kako on to zove, "dubina" društva do zrelosti i odgovornosti.

_________________
Kojim to perom misli mi pišeš i svilenim platnom snove mi krojiš, pod kožu se uvlačiš kroz krv protičeš,svojim mirisima svu me obojiš.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 18 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker