Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 21:42


Autoru Poruka
GiGi
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 06 Okt 2013, 15:20
Korisnikov avatar
Karolina Riječka

Pridružio se: 25 Mar 2013, 12:13
Postovi: 18509

OffLine
KAKO SE ČUVA LJUBAV

Majka i dječak hodaju plažom.
U jednom trenutku dječak upita:
- Mama kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori:
- Uzmi malo pijeska i stisni u šaku.
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama pijesak mi bježi!
- Znam, ali sad potpuno otvori šaku.
Dječak je posluša, ali u tom času puhne vjetar i odnese sav pijesak sa dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak.
Na to majka sa smješkom na licu reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga zaštitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vjetra, a i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se čuva LJUBAV....

_________________
Plesala bih s tobom
kroz najprometnije ceste
jedan tango kroz crveno
tamo gdje nitko ne bi plesao
na vrhu Hendrixovog mosta
i to mi ne bi bilo dosta...


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 23 Okt 2013, 14:00
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Iako se djecu uči drukčije

Čitavog života slušam najrazličitije mudroslovije o tome što je to ljubav. Pričali su mi o njoj mama i tata, prije nego što su se rastali. Pričali su mi i poslije, otkako su se razveli. Govorili su mi o njoj djed i baka, koji su se uvijek oko nečega svađali, ali se nikad nisu makli jedno od drugog. Naprotiv, bilo je preočito da bi jedno bez drugog umrli. Isto kao što bi sasvim sigurno umrli kad se ne bi oko nečega posvađali. Uopće nije važno oko čega. Čitao sam o njoj u knjigama. I onim što ih nazivaju svetima, i onim koje se čitaju skrivečki. (U ovim drugim uvijek je bilo više ljubavi nego u ovim prvim, iako se djecu uči drukčije!)

Nema čovjeka koji mi o njoj nešto nije rekao, natuknuo, dao naslutiti... U pravilu, mnogo više onim što je šutio, nego onim što je govorio. Poznavao sam ljude koji su se ubili, jer im je nepodnošljiva bila misao o svijetu bez ljubavi. I one koji bi se prije ubili, nego priznali da duboko intimno vole baš ono što na sva usta uporno i tvrdoglavo strastveno mrze. Čak su mi i životinje svojedobno objašnjavale, nekim svojim ishitrenim i neobjašnjivim postupcima, da nekog vraga znaju o njoj.

Ali što su mi više mudrovali o ljubavi, ja sam sve jasnije znao da o njoj znam sve manje i manje. Uostalom, kao i svi. Gotovo ništa!

Dok se jednog jutra nisam probudio. Sam. U praznom krevetu. Ne misleći o ničem.

Dan je bio isti kao i svi drugi dani u godini. Iako ne postoje dva ista dana u godini, stoljeću, tisućljeću... u čitavom kalendaru. (Ta istost je samo metafora jednog šupljeg osjećaja!) Dakle, dan i nije bio nešto osobit, za pamćenje. (Kao da pamćenju trebaju naši razlozi za osobitost?) Tek srce je nešto gunđalo, jezikom koji nadilazi naše kalupe koje smo skovali u riječi, u ljudski govor. Bunilo se!

- Netko je morao biti tu! - razumio sam, govorilo je moje srce - I nikada više ništa na ovom svijetu neće biti isto zbog toga što taj netko nije tu.

Razum se rugao. Oponirao je tom buntovništvu srca. Cinično je dobacivao svoje racionalne primjedbe. Kako je to nemoguće. Čak štetno. Opsano. I pogubno. Kako sve to i nema baš nekog osobitog smisla. Svijest je mudrovala i samodopadno se nadimala nad podsvješću.

Uzalud!

Srce je kucalo. Otkucavalo je poput nepogriješivog mehanizma kakvog nevidljivog sata, skrivenog u utrobi tornja koji strši visoko nad mojim imaginarnim ljudskim bićem. Ti otkucaji bili su stvarni. Realni. U njima je pulsiralo i odzvanjalo nešto jače, dublje od života.

Otkriće je bilo senzacionalno!

Sve teorije o ljubavi padaju u vodu, čim se ljubav pojavi.



Komiža, 06. 08. 2011.




Vinko Kalinić

_________________
Slika Slika


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 04 Maj 2014, 18:53
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Kratka i poučna priča o ljubavi


Jednoga dana žena koja je imala veoma dugu kosu zamolila je svog muža da joj kupi češalj za kosu. Čovek se osećao rastuženo i rekao joj je “ne mogu”. Objasnio je da nema dovoljno novca čak ni da popravi kaiš na satu koji mu je pukao. Ona nije insistirala.
Sledećeg dana kada je čovek prolazio pored radnje sa satovima, prodao je svoj oštećeni sat po niskoj ceni, a onda otišao i kupio češalj za svoju ženu. Uveče se vratio kući sa češljem u ruci, spreman da ga da svojoj ženi. Bio je iznenađen kada ju je video ošišanu, sa veoma kratkom kosom. Ona je prodala svoju kosu i držala u ruci novi kaiš za sat. Suze su im istovremeno potekle iz očiju, ne zbog bezuspešnosti njihovih akcija, već zbog jačine njihove ljubavi.


Pouka: Voleti ne znači ništa, biti voljen znači nešto, ali voleti i biti voljen od onog koga voliš, to je zaista sve. Nikada ne uzimajte ljubav olako!


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 09 Maj 2014, 18:32
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Priča

1950.

U moje vreme četrnaestogodišnjaci su imali samo dva para pantalona: jedne kratke, za leto, i jedne, koje su se zvale "pumparice" — za zimu. "Pumparice" su se uvlačile u bele vunene čarape i izgledale su vrlo smešno. Kako da odem u njima na doček nove 1951. godine? Ni kratke pantalone nisu dolazile u obzir; najpre, zbog hladnoće, a onda — zbog kolena! Imao sam, naime, par neverovatno izubijanih, kvrgavih i pomalo rahitičnih kolena. Kako ću sa takvim kolenima na doček?

Hiljadu devetsto pedesete godine u modi su bile pantalone zvane "frulice". Bile su to veoma uzane pantalone: širina šesnaest, a manžetne visoke osam santimetara. Šesnaest, osamnaest, dvadeset... Dvadeset su bile najšire! Pristao bih i na najšire, da je neko želeo da uloži pare u moje duge, elegantne pantalone. Ali četrnaestogodišnjaci rastu kao iz vode i svi štede na njihovoj eleganciji. Važno je da su čisti i da im nije hladno. Važno je da su obuveni, a što su im cipele za dva broja veće — to uopšte nije važno!

Tako nisam otišao na svečani doček nove 1951. godine u školu okićenu lancima obojenog "krep-papira". Odlučio sam tog popodneva uoči Nove godine da se proslavim jednog dana i tako vratim svetu milo za drago, za one pantalone koje nisam imao. Odlučio sam da otkrijem, na primer, radio, ali radio je već bio otkriven. Pošto nisam mogao da otkrijem radio koji je već bio otkriven, sklopio sam i rastavio po ko zna koji put svoj detektor. (Detektor je, u stvari, obična kartonska kutija od cipela u kojoj se nalazi mali kondenzator i kristalna kućica. Detektor se sluša kroz slušalice na ušima.)

U to vreme živela je ispod našeg stana jedna devojka. Zvala se Jelena. Ni ona nije otišla na doček nove 1951. godine u svoju školu, jer su petnaestogodišnje devojke u to vreme imale samo po dve suknje. Jednu letnju i jednu zimsku.

Tako sam uzeo u ruke svoju jedinu dragocenost — detektor u kutiji od cipela, i produžujući stalno žicu od antene sa krova sišao u prizemlje da čekam novu 1951. godinu. Dobro je kad čovek vuče za sobom neku žicu dok silazi u prizemlje; nikad se ne može izgubiti u životu: njegovo srce vezano je za antenu na krovu. Pre toga, naravno, sasuo sam na sebe pola bočice mirisa, a kosu namazao zeleno-masnim orahovim uljem. Bio sam veoma lep četrnaestogodišnjak kestenjaste kose, sa kutijom od cipela u naručju i žicom za petama, kad sam pokucao na Jelenina vrata.

I Jelena je bila veoma lepa, samo malo od plača podbula devojčica, kada mi je kazala: "Izvoli, uđite..."

Ona i njena baka Sofija imale su samo kujnu u prizemlju. U kujni se nalazio sto pokriven mušemom na cvetiće, škripavi kauč i impozantni kredenac svetloplave boje. Postavio sam svoj detektor nasred stola i počeo da baratam oko kristalne kućice. Uskoro sam u ušima začuo veoma udaljenog Harija Džejmsa, koji je svirao kompoziciju "Ciganin trubač". Dali smo slušalice najpre Jeleninoj baki, kao najstarijoj, ali ona nije ništa čula. Samo je pokvarila frizuru. Jelena je čula Harija Džejmsa.

Jelenina baka je pravila odličnu višnjevaču. Ona je u julu kupila pet kila višanja i stavila ih u staklenu teglu. Onda je u tu teglu nasula pet kila šećera, pa je čitavu stvar povezala pergamentom i crvenom gumicom. Onda je tu teglu stavila u prozor. Višnje su dugo stajale na suncu. Sazrevale su u toku celog avgusta, septembra, oktobra, novembra i decembra. U ukus tih višanja koje su sazrevale na prozoru, na suncu, upilo se zbog toga nešto od našeg pogleda na čubursko dvorište, nešto od komšijskih svađa, poljubaca u veži, a bilo je u njima kiša što padaju na Cersku, i ciganske muzike bilo je u toj tegli, one muzike iz dvorišta Orlovića Pavla.

Tačno u osam sati Jelenina baka je otvorila teglu sa višnjama i višnjevačom i pitala nas hoćemo li višnjevaču ili višnje. Ja sam kazao da želim višnje. Višnjevača me nekako nije privlačila. Bio sam trezven radio amater iz Kluba narodne tehnike "Nikola Tesla" u Katanićevoj ulici i hteo sam da otkrivam nove radio aparate sa jedanaest cevi. Zato sam samo jeo višnje. Koštice sam ležerno pljuckao u pepeo. Sada se u slušalicama čulo "Wonderful" Džordža Geršvina. Zamolio sam Jelenu iz prizemlja za igru. Baka je kunjala, naslanjajući glavu na kredenac. Bio sam superioran muškarac sa prvog sprata koji igra sa devojčicom iz prizemlja. Bio sam iskusan muškarac dok sam prstima lagano opipavao nosi li Jelena grudnjak. Nije ga nosila. A i šta će joj kad uopšte nije imala grudi? U to vreme, 1950, još nije bilo guma za žvakanje, pa sam zato žvakao one višnje iz tegle. Pojeo sam tako igrajući najmanje pola kile višanja iz bakine tegle, a onda sam se iznenada setio da Jelena, u stvari, uopšte ne čuje muziku dok igra sa mnom, jer su slušalice bile stalno na mojim ušima. Eto, to je bila žena! I sada najviše cenim takve žene: one koje su u stanju da zbog vas igraju sporo ili brzo, da izvode različite figure, a da vam nikada ne kažu: daj malo slušalice da i ja slušam! Dok su sa vama, one čuju i bez slušalica najdivniju muziku.

Posle jedno sat i po dao sam Jeleni slušalice da i ona malo sluša Radio Beograd, koji je puštao novogodišnju muziku, ali nekako mi se više nije igralo! Kako da igram kad ne čujem muziku? Seli smo na onaj kauč pokraj bake koja je već spavala sa glavom na kredencu. Izgleda da su me one višnje iz tegle uhvatile. Izgleda da sam se napio prvi put u životu, i to od višanja! Te višnje su mi, izgleda, došle glave. Zaspali smo oko pola jedanaest, tako da nismo ni dočekali novu 1951. godinu, koja se tiho došunjala do Čubure. A toliko smo je čekali!

Čudno, ne sećam se uopšte te 1951. Sećam se samo jednog dvorišta sa česmom na sredini i golubarnikom na dnu; sećam se dveju mladih senki u tamnom prozorskom staklu kako u potpunoj tišini igraju priljubljene jedna uz drugu, pored usnule bake sa glavom na kredencu, na Čuburi, u Beogradu, u Srbiji, u Jugoslaviji, na Balkanu, u Evropi, na planeti koja se zove Zemlja, u Sunčevoj galaksiji, u svemiru kroz koji plovi ta planeta, hladeći se...


Novembar, 2003. god.
Momo Kapor


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 03 Jun 2014, 15:14
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Zimovanje


Izronili su iz oblaka smoga koji je pritiskao grad u kotlini. Oči im zasuziše od iznenadne beline.
- Bog te mazo! - reče Pop žmirkajući. - Pogle koliko snega!
Zujali su u kabini uspinjače iznad vrhova jela.
- Šta misliš da se ovo otkine?
- Pa, ne bi mnogo ostalo od tebe, čoveče... - reče Čile.

Zatim su zaslepljeni snegom prešli u plitkim cipelama stazu za veleslalom. Pop je u prolazu napravio grudvu.
- Pravi sneg - rekao je. - Ne sećam se kad je tamo kod nas poslednji put padao?
- Nеma više nekadašnjih snegova... - rekao je Čile.
Nalaktiše se na šank hotela "Belvi".
- Pune su mi snega! - reče Pop.
- Pa, istresi ih! - reče Čile.
Pop pažljivo istrese sneg iz cipela u "martinijevu" pepeljaru.
Kelner je istog časa zameni. - Izvolite?
- Flašu piva, sa dve čaše - reče Čile.

Pop je i dalje gladio svoju grudvu sve dok se od nje ne načini savršena lopta. Napolju iza stakla nečujno su klizili smučari po padini.
- Idealno za decu! - reče Pop. - Šta misliš, koliko ovde košta dan?
- Pojma nemam...
- Ispod pedeset evra sigurno nije! - proceni odoka Pop.
Grudva pređe iz svetloplavog u ljubičasto.
- Pričuvaj mi je malo! - reče Pop i ode do recepcije.

Tamo je razgovarao sa recepcionarom. Čile nije znao šta da radi sa grudvom. Premeštao je sa dlana na dlan. Jedna dama s druge strane okruglog šanka pogleda ga s blagim čuđenjem. On joj se stidljivo osmehnu i sleže ramenima.

- Otišli su da ga zovu... - vrati se Pop. - Daj mi grudvu!
- Kad imamo voz?
- U šesnaest i četrdeset.
- Ima vremena...
- Kad pomislim samo gde nam deca žive! - reče Pop. - Nije ni čudo što su stalno bolesna! Lekari kažu da se deci na ovoj visini za nedelju dana promeni krvna slika. Pogle, kakav vazduh.
- Šta vredi kad posle opet moraju da siđu...
- Nešto mislim, kad bi čovek... - reče Pop.
- Pa ne možeš valjda živeti na planini! - reče Čile. - Šta bi radio čitavog života na planini?

Mladić se pojavio nešto kasnije. Izveo je vratolomnu kristijanu, zaustavivši se u oblaku snežne prašine.
- Eno ga! - reče Čile.
- Idealno za decu... - reče Pop. - Da oni moji vide!
- Još jedno pivo? - upita Čile. - Ja častim!
- Važi - reče Pop.

Tako popiše još jedno pivo. Grudva pređe iz ljubičastog u prozirno. Za to vreme mladić je otresao sneg sa skija i uredno ih vezao zajedno sa štapovima. Zatim skide zaštitne naočare i strese snežnu prašinu sa kose kao mladi pas.
- Kakav vazduh! - uzdahnu Pop paleći cigaretu.
- Može da se pije... - reče Čile. - Ali posle, kad siđeš, potpuno si neotporan na razne klice. Najbolje je i ne voditi ih nigde. Nek se naviknu...

Mladić je svukao rukavice i otkopčao smučarsko odelo. Vukući teške cipele, on priđe šanku:
- Samo da sredim račun - reče. - Odmah se vraćam.
- Može - reče Čile.
- Koliko ovde košta dan? - zaustavi ga Pop.
- Tries pet - reče mladić i odvuče svoje cipele do recepcije.
- Šta sam ti kazo! - reče ponosno Pop. - Tries pet!

Onda su još malo sedeli i posmatrali smučare kako se penju ski-liftom iz doline.
Mladić se vrati sa recepcije sa koferom u ruci. Krenuli su zajedno preko snega, ispod međunarodnih zastava na vetru. Prozirna grudva udavi se u pepeljari sama u sebi.
- Pogle šta dišemo dole! - reče Pop dok su se spuštali uspinjačom tonući u smog. - Pogle šta dišemo, bog te mazo!
- Koja je ovo visina? - upita Čile.
- Hiljadu osamsto - odgovori mladić.
- Šta mislš da se ovo otkači? - upita Pop.
Čile ne reče ništa.
- Je l' mora sa lisicama? - upita mladić.
- Ne mora - reče Čile i ponovo ih vrati u džep.



Momo Kapor


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 19 Jun 2014, 15:21
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
На овој фотографији снимљеној почетком прошлога века у атељеу дворског фотографа Милана Јовановића пише само „Дама са крзненим шалом“.
А дама ме подсети на једну пошалицу: „Научно је утврђено да жена са вишком килограма живи много дуже од мушкарца који јој то каже“, а то ме, опет, подсети на време када сам живео у заблуди да умем да пишем, а „Политика“ ту моју заблуду продубљивала и објављивала то што напишем.
И, драга моја дамо, молим те ако се препознаш, то је пука случајност (много си смршала)! Елем, ево ти прича на поклон.

Slika


Свако јуче беше боље
МАЧКА И ПО


Певуши задовољно одобровољена топлом купком, расположена и пуна неке позитивне енергије. И, док пролази кроз ходник огрнута пешкиром, почиње да синкопира и да љуља куковима. Застаје испред огледала. Опалац, шта је ово? Ко је сузио огледало? Гледа у неверици. Овде није нешто у реду. Стајала је и пре целом ширином, али, није морала да струже стражњицом о зид преко пута огледала.
Прилази, не, није нико сужавао, завирује иза, није ни одмицано од зида... Расположење нестаје као мехур од сапунице. Загледа, пешкир који је могао охо-хо да се обмота око ње сад се једва саставља на боковима остављајући целу бутину голу, додуше, то изгледа баш секси, само да је бутина малкице ужа... и, шта је то, намрешкано од толе воде? Није! О ужаса!
Незадовољно се удаљава мрмљајући “огледало, огледалце моје, није него”, остављајући то лажљиво и злобно парче стакла, ма, само да не носи седам година баксузлука сад би оно летело у седамдесет седам парчића.
Посумњала је да се мало “поправила” још кад је комшиница злобно приметила да има предивне јастучнице. Проверила је, на тераси су се сушиле само њене гаћице, но, тај коментар је пришивен комшијској злоби.
Дакле, мало се “упропастила”, набила седам-осам, ако не и свих десет килограма вишка несрећно распоређених баш у трбу и гузу. Сад теши себе – па шта, буце су слатке. Јесу слатке, али, ти си, сестро слатка, мало преслатка.
Добро, ту су дијете, активности, али... она нема ни пара ни времена. Проверено оправдање. Нема карактер – прекорева саму себе.
Прилази опет оном лажљивом стаклу у ходнику. Пажљиво гледа. Ако горе обуче нешто тамно, па мало шљампаво (уосталом, то је модерно), на то дода неку широку сукњу трба ће се успешно сакрити, а са мало вишом штиклом и гуза ће се попети таман толико да неће баш да боде очи. И она ешарпа што се вуче по орману ће изаћи на дневно светло, тек да сакрије подбрадак. Ето, опет је мачка, ма шта мачка – мачка и по.
Уосталом, брже и лакше је преправити гардеробу него поправити себе. Расположење јој се вратило, задовољно чвркне прстом огледало и одсинкопира до кухиње да грицне ванилин кранцлу док чека да се вода за кафу “унервози”.


пс причу ми писао Чика М. а ја вам преносим да уживате.


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 04 Okt 2014, 13:32
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Slika


Једнога дана један богаташ дао је корпу пуну смећа једном сиромаху.
Сиромах му се насмеши и оде с' корпом.
Испразни је, очисти и затим напуни предивним цвећем.

Врати се богаташу и врати му корпу, богаташ се зачуди и рече:
- Зашто ми дајеш ту корпу, напуњену предивним цвећем, кад сам ја теби дао смеће?

А сиромах му одговори:
- Свако даје оно што има у срцу.


Vrh
Molena
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 06 Okt 2014, 14:55
Korisnikov avatar
*VIP*

Pridružio se: 16 Maj 2012, 19:49
Postovi: 31310

OffLine
svidja mi se ova prica...jakooooo :)

_________________
'Music gives a soul to the universe, wings to the mind, flight to the imagination, and life to everything.'


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 10 Okt 2014, 15:33
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Džems Džojs – “Mrtvi”

Slika

Čvrsto je spavala.
Naslonjen na lakat, Gabrijel je nekoliko trenutaka bez ozlojeđenosti gledao u njenu zamršenu kosu i poluotvorena usta i slušao njeno duboko disanje.
Znači da je u životu imala tu romantičnu ljubav: jedan čovek je umro zarad ljubavi prema njoj.
Jedva da ga je sada bolela pomislio kakvu je bednu ulogu on, njen muž igrao u njenom životu.
Posmatrao ju je dok je spavala kao da on i ona nikada nisu živeli zajedno kao muž i žena. Njegove radoznale oči dugo su počivale na njenom licu i njenoj kosi; i, dok je razmišljao kakva je ona tada bila, u to vreme njene prve devojačke lepote, neko čudno, prijateljsko sažaljenje prema njoj prože njegovu dušu. On čak ni sebi nije hteo da kaže da njeno lice više nije bilo ono lice zbog koga je Majkl Fjuri prkosio smrti.

Možda mu nije ispričala čitavu priču. On pogledom pređe na stolicu preko koje je ona prebacila nešto svoje odeće. Pantljika njene podsuknje dodirivala je pod. Jedna čizma je stajala uspravno dok joj je meki gornji deo bio presavijen; ona druga je ležala postrance. Čudno se pobuni svojih osećanja od pre jednog sata, odakle su ona proistekla? Iz večere njegove tetke, iz njegovog budalastog govora, iz pića i igranja, iz veselja prilikom opraštanja u predvorju, iz zadovoljstva u dugoj šetnji duž reke po snegu.
Jadna tetka Džulija! I ona će, takođe, uskoro postati senka uz senku Patrika Morkana i njegovog konja. Primetio je na njenom licu taj izmučeni izgled za trenutak dok je pevala „Doterana za venčanje“. Uskoro će, možda, sedeti u istom salonu, odeven u crno, i držati svoj svileni šešir na kolenima. Roletne će biti spuštene, a tetka Kejt će sedeti pored njega, ušmrkujući se i kroz plač pričati kako je Džulija umrla. On će u glavi tražiti neke reči koje bi joj mogle pružiti utehu, a nalaziće samo neke jadne i beskorisne.
Da, da: to će se vrlo brzo dogoditi.

Vazduh u sobi mu prostudeni ramena. Obazrivo se ispruži ispod čaršava i leže pored svoje žene. Jedno po jedno, svi su postajali senke. Bolje je hrabro preći u taj drugi svet, u punom sjaju neke strasti, nego izbledeti i uvenuti žalosno sa godinama.
Pomisli kako je ona koja je ležala pored njega tolike godine u svom srcu držala sakrivenu sliku očiju svog ljubavnika u trenutku kada joj je rekao da ne želi da živi.

Bujica suza ispuni Gabrijelove oči.
On takvih osećanja nije imao ni prema jednoj ženi, ali je znao da je takvo osećanje sigurno bila ljubav. Suze su se sve više skupljale u njegovim očima i u polutami je zamišljao da vidi priliku mladića kako stoji ispod vlažnog drveta. I druge prilike su bile tu.
Njegova duša se približavala toj oblasti u kojoj borave ogromne vojske mrtvih. Bio je svestan, ali nije mogao da shvati, njihovo čudno i lepršavo postojanje. Njegova sopstvena ličnost je bledela i pretvarala se u siv neopipljiv svet, koji su ovi mrtvi nekada podizali i u njemu živeli, raspršivao se i iščezavao

Nekoliko lakih udara u okno nagnaše ga da se okrene prozoru.
Sneg je ponovo počeo da pada. Sanjivo je posmatrao pahuljice, srebrne i tamne, kako iskosa veju naspram svetlosti svetiljke. Došlo je vreme da se krene na put na zapad.
Da, novine su bile u pravu: sneg je padao u čitavoj Irskoj.
Padao je u svim delovima tamne središnje ravnice, po golim brdima, padao meko po močvari Alen i, tamo dalje na zapadu, meko padao po tamnim buntovnim talasima Šenona.
Padao je, takođe, po svim delovima usamljenog groblja na brdu gde je Majkl Fjuri ležao sahranjen. Ležao je u velikim nanosima na iskrivljenim krstovima i nadgrobnim spomenicima, na šiljcima malih vrata, na golom trnju.
Njegova duša lagano je gubila svest dok je slušao kako sneg tiho pada kroz svemir, i polako pada, kao dolazak njihovog poslednjeg časa, na sve žive i mrtve.

_________________
Slika Slika


Vrh
Вучица
Post  Tema posta: Re: Kratkom pricom ulepsaj dan  |  Poslato: 11 Okt 2014, 13:26
Korisnikov avatar
Moderator chata

Pridružio se: 13 Okt 2012, 13:01
Postovi: 30458

OffLine
Прича о досади


Slika


Богу је прво било досадно па је створио човека.
Потом је човеку било досадно, па је он досађивао Богу, па му је
Бог створио жену.
Потом је жена досађивала човеку, па је човек досађивао Богу...



ПОУКА: Када вам је досадно отварајте пасијанс


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 49 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker