Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 23:28


Autoru Poruka
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Pero Zubac  |  Poslato: 22 Jun 2012, 13:10
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Jedino ce ostati

Tvoje će oko zaboraviti
moj neodlučan korak
i uho će zaboraviti
moj neobuzdani smeh
i usna će ti zaboraviti
moj gorak usnotok reči
i rame će ti zaboraviti
moj nesiguran dlan
samo će tvoja kosa
upamtiti moju ruku
koja se suprotstavlja
zamišljenom vetru.

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Džon Ronald Ruel Tolkin  |  Poslato: 04 Jul 2012, 14:14
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
John Ronald Reuel Tolkien

Slika

Džon Ronald Ruel Tolkin (John Ronald Reuel Tolkien) (3. januar 1892. – 2. septembar 1973)
je bio profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i književnosti, takođe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine. Bavio se pisanjem epske fantastike, fantastike uopšte i poezije tokom celog života, i kroz njih je doživeo međunarodnu slavu.

Van naučnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana „Gospodar prstenova”, zatim njegovog prethodnika, „Hobita”, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamišljenog sveta zvanog Arda, najviše jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoličila Tolkina kao oca žanra moderne visoke fantastike (eng. High-fantasy).

Što se tiče naučnih krugova, bio je visoko uvaženi leksikograf i stručak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Pripadao je književnoj diskusionoj grupi The Inklings i bio je blizak prijatelj sa K.S. Luisom (C.S. Lewis).


Biografija

Tolkin je rođen u Blumfontejnu (Bloemfontein) u današnjoj Južnoafričkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, rođene Safild (Mabel Tolkien, neé Suffield). Većina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiče iz Saksonije u Nemačkoj, ali živi u Engleskoj od XVIII veka. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od nemačkog tollkühn, ludo odvažan. Lik pod imenom Profesor Rašbold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), rođenog 17. februara 1894. godine.

Tolkin se sa svojom majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, vratio u Englesku u trećoj godini – otac mu je umro u Južnoj Africi od teškog krvarenja u mozgu pre nego što im se mogao pridružiti. Pošto je on bio jedini član porodice koji je bio zaposlen, živeli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu (Birmingham) neko vreme, ali su uskoro, već 1896, prešli u Serhol (Sarehole), tada selo u Vorvikširu (Warwickshire), a danas deo Birmingema.

Mejbel je podučavala svoja dva sina i Džon je bio predan učenik. Naučila ga je mnogo o botanici, ali najviše su ga zanimali jezici – majka ga je naučila osnovama latinskog vrlo rano. Naučio je da čita u četvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piše. Pohađao je Školu kralja Edvarda (King Edward’s School), Akademiju kralja Filipa (King Phillip’s Academy) i studirao je na Egzeter koledžu u Oksfordu (Exeter College, Oxford).

Njegova majka je prešla u rimokatoličku veru, uprkos oštrim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo život smatrao da je postala mučenik za svoju veru, što će imati veliki uticaj na njegova katolička uverenja. Tolkinova predana vera je bila značajni faktor u prevođenju K.S. Luisa u hrišćanstvo, a njegova dela sadrže dosta hrišćanske simbolike i vrednosti.

Budući siroče, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao.

Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja će kasnije poslužiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu.

Tolkin se priključio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro završio u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, počinje da piše seriju bajki, zasnovanih na proučavanju mitologije i folklora, koje naziva „Knjiga izgubljenih priča” (The Book of Lost Tales). Proučavaoci njegovih dela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako što je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, mašina, pušaka i bombi XX veka.

Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom rečniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, među mnogim drugim, reč morž (eng. 'walrus') njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraća u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledž Merton (Merton College, Oxford), gde postaje profesor engleskog jezika i književnosti, što ostaje sve do penzionisanja 1959. godine.

Džon i Edit Tolkin imaju četvoro dece: Džona Fransisa Ruela [John Francis Reuel] (1917.), Majkla Hilarija Ruela [Michael Hilary Reuel] (1920.), Kristofera Ruela [Christopher Reuel] (1924.) i Prisilu Anu Ruel [Priscilla Anne Reuel] (1929.).

Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutjene, upoređujući njihovu ljubav sa najvećom ljubavnom pričom Srednje zemlje.


Pisanje

Tolkin je uživao u izmišljanju priča da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od Božić Bate i slao im ih za Božić. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom „Očeva božićna pisma” (The Father Christmass Letters).

Tolkin nikada nije očekivao da će njegove priče postati popularne. Na nagovor bivšeg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom „Hobit” (The Hobbit) 1937. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle čitalačke publike, i to dovoljno popularna da izdavačka kuća „Allen & Unwin” zatraži od Tolkina da napiše nastavak. Ovo je rezultiralo njegovim najpoznatijim delom, koje će postati trotomni roman „Gospodar prstenova” (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954-1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiše svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podršku prijatelja iz The Inklings, posebno K.S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji.

„Gospodar prstenova” je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlađe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu čitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima čitatelja. Tolkin je u početku nameravao da ispriča dečiju priču sličnu „Hobitu”, ali ona je ubrzo prerasla u mračnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak „Hobita”, obraća se starijoj publici, opisujući mnogo dublju i veću istoriju Srednje zemlje, čija će se veličina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi „Silmarilion” (The Silmarillion) i drugim knjigama.

Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je proučavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz „Hobita” potiču iz mitova Voluspa (Völuspá) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. krađa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa „Beovulf” (Beowulf).

Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoć pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom „Silmarilion” 1977. godine. Kristofer je nastavio da sređuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao što su Istorija Srednje zemlje” (The History of Middle-earth)" u dvanaest tomova i „Nedovršene priče” (Unfinished Tales). Ona sadrže nedovršene, napuštene, alternativne i često kontradiktorne verzije priča na kojima je Tolkin radio decenijama, često ih prerađujući, prepisujući i proširujući. Samo je „Silmarilion” u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujući Kristoferovoj preradi – iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke nesuglasice. Čak je i „Hobit” ostao delimično neusaglašen sa „Gospodarom prstenova” nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i čak jedno celo poglavlje prerađeno u drugom izdanju iz 1951.

U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD (Milwaukee, Wisconsin, USA) čuvaju se originalni rukopisi „Gospodara prstenova” i „Hobita”, dok su u Oksfordu rukopis „Silmariliona” i Tolkinovih naučnih radova (među kojima i najbolji prevod epa „Beovulf” na engleski jezik, koji je nađen tek nedavno, ali je već postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu).


Jezici

Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveća ljubav tokom celog života. Budući lingvista, stvorio je čak petnaest veštačkih jezika, od kojih su napoznatija dva vilovnjačka iz „Gospodara prstenova” : kvenija i sindarin. Kasnije je razvio čitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveškog jezika, Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od velškog i gelskog do romanskih (francuski, španski i italijanski), germanskih (rani oblici nemačkog i holandskog kao što je stari saksonski) i baltičkih i slovenskih (kao što su litvanski i ruski, a sa razumevanjem je čitao i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviše je voleo finski, koji je naučio da bi u originalu mogao pročitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviše prija.


Bibliografija

Imena dela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je delo prevedeno i izdato na njemu.


Naučni radovi

* A Middle-English Vocabulary (1922)
* Sir Gawain and the Green Knight (1924) – sa E.V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske književnosti
* Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925)
* The Devil’s Coach Horses (1925)
* Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929)
* Sigelwara Land – I & II (1932/1935)
* The Reeve’s Tale (1934)
* The Monsters and the Critics (1936) – predavanje, revolucionarna savremena kritika „Beovulfa”
* Songs for the Philologistis (1936)
* On Fairy-Stories (1939)
* Sir Orfeo (1944) – izdanje srednjovekovne pesme
* On Fairy-Stories (1947) – esej
* Ofermod (1953) – uz pesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm’s Son
* Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962)
* English and Welsh (1963)
* Jerusalem Bible (1966) – pomoćni prevodilac i leksikograf


Proza

* The Hobbit or There and Back Again (1937) – Hobit ili Tamo i opet natrag
* The Leaf by Niggle (1945) – Mazalov list – kratka priča
* Farmer Giles of Ham (1949) – Farmer Gil od Buta
* The Lord of the Rings - Gospodar prstenova
o The Fellowship of the Ring (1954) – Družina Prstena
o The Two Towers (1954) – Dve kule
o The Return of the King (1955) – Povratak kralja
* Tree and Leaf (1964) – Drvo i List (O Vilinskim pričama i Mazalov List uz pesmu Mitopeja)
* Tolkien on Tolkien (1966) – autobiografija
* Smith of Wotton Major (1967) – Kovač iz Velikog Vutona


Poezija

Godine označavaju vreme nastanka, osim ako nije drugačije napomenuto.

* The Battle of the Eastern Field (1911)
* From the many-willow'd margin of the immemorial Thames (1913)
* Goblin Feet (1915)
* The Happy Mariners (1920)
* The Clerke's Compleinte (1920)
* Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923)
* The City of the Gods (1923)
* The Eadigan Saelidan (1923)
* Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923)
* Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo (1923)
* The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923)
* An Evening in Tavrobel (1924)
* The Lonely Isle (1924)
* The Princess Ni (1924)
* Light as Leaf on Lindentree (1925)
* The Nameless Land (1926)
* Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927)
* Progress in Bimble Town (1931)
* Errantry (1933)
* Fíriel (1934)
* The Adventures of Tom Bombadil (1934)
* Songs for the Philologists sa E.V. Gordonom i dr., izdato 1936.
* The Dragon's Visit (1937)
* Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937)
* The Lay of Aotrou and Itroun (1945)
* The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm's Son (1953)
* Imram (1955)
* Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book – Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962)
* Bilbo's Last Song (1966)
* Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967)
* Once upon a time (1965)
* For W. H. A. (1967)
* Lay of the Children of Húrin – štampana u The Lays of Beleriand (1985)
* The Lay of Leithian – štampana u The Lays of Beleriand (1985)


Posthumno izdata dela

* Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975)
* The Father Christmas Letters (1976)
* The Silmarillion – Silmarilion (1977)
* Pictures by J. R. R. Tolkien (1979)
* Unfinished Tales of Númenor and Middle-earth – Nedovršene priče Numenora i Srednjeg sveta (1980)
* The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981)
* The Old English Exodus Text (1981)
* Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981)
* Mr. Bliss (1982)
* The Monsters and the Critics – zbirka eseja (1983)
* The History of Middle-Earth: (1983–1996)
o I The Book of Lost Tales 1 (1983)
o II The Book of Lost Tales 2 (1984)
o III The Lays of Beleriand (1985)
o IV The Shaping of Middle-earth (1986)
o V The Lost Road and Other Writings (1987)
o VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988)
o VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989)
o VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990)
o IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992)
o X Morgoth's Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993)
o XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994)
o XII The Peoples of Middle-earth (1996)
o Index (2002)
* J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator – zbirka Tolkinove umetnosti (1995)
* Roverandom – [?] (1998)


Knjige o Tolkinu i njegovom svetu

Mali izbor od knjiga koje su napisane o Dž.R.R.Tolkinu i njegovom svetu:

* J. R. R. Tolkien - A Biography – biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] (1977)
* The Complete Guide to Middle-earth – enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] (1978)
* Journeys of Frodo – atlas „Gospodara prstenova” autora Barbare Streči [Barbara Strachey] (1981)
* The Atlas of Middle-earth – atlas „Gospodara prstenova”, „Hobita”, „Silmariliona” i „Nedovršenih priča” autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] (1991)
* J. R. R. Tolkien - Author of the Century – T.A. Šipi [T. A. Shippey] (2000)
* The Complete Tolkien Companion - 3rd edition – enciklopedijska knjiga, koja pokriva „Gospodara prstenova”, „Hobita”, „Silmarilion” i „Nedovršene priče”, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora Dž.E.A. Tajler [J. E. A. Tyler]


Filmovi zasnovani na Tolkinovim knjigama

* „Gospodar prstenova” je adaptiran u film iz tri dela (2001, 2002. i 2003), koji je režirao novozelandski reditelj Piter Džekson [Peter Jackson].
* 1978. godine je Ralf Bakši [Ralph Bakshi] režirao animirani film (sniman u rotoskop tehnici) koji pokriva otprilike polovinu romana, a čiji nastavak nije nikada snimljen. 1980. je drugi reditelj, Rankin-Bas [Rankin-Bass], snimio dečiji animirani film koji se ugrubo nastavlja na Bakšijev, pod nazivom Povratak kralja, a isti reditelj je nešto ranije (1977) snimio i animirani TV film prema „Hobitu”.

Tolkin je prava za film, scenu i robu „Hobita” i „Gospodara prstenova” prodao firmi United Artists 1968. godine, ali oni nikada nisu snimili film, tako da su 1976. prodali prava firmi Tolkien Enterprises. Prava za „Silmarilion” i dalje pripadaju firmi The J.R.R. Tolkien Estate ltd., koja je u vlasništvu njegovih potomaka.


Umetnici

Umetnici koji su inspiraciju našli u Tolkinovim delima, kao i umetnici koji su oslikali izdanja njegovih dela na srpskom jeziku:

* Polina Bejns [Pauline Bayens] – Tolkinova omiljena umetnica
* Inger Edelfeld [Inger Edelfeldt]
* Rodžer Garland [Roger Garland]
* Majkl Hejg [Michael Hague]
* Tim i Greg Hildebrant [Tim and Greg Hildebrant]
* Džon Hau [John Howe] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „Gospodara prstenova”
* Alan Li [Alan Lee] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „Gospodara prstenova”
* Angus MekBrajd [Angus McBride]
* Ted Nasmit [Ted Nasmith]

* Dobrosav Bob Živković
* Vlada Vesović

Wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Komšinicin književni izbor  |  Poslato: 04 Jul 2012, 14:15
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Slika

Branko Ćopić (1915-1984) je srpski i jugoslovenski književnik. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađao je u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završio u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine. Prvu priču objavio 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Njegova djela su prevođena na engleski, njemački, francuski i ruski jezik. Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Izvršio je samoubistvo, skokom sa mosta na Savi u Beogradu 26. marta 1984. godine.

U Ćopićevim delima doniniraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i Narodnooslobodilačkog rata.

Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u selu Hašanima pod planinom Grmečom. U isto vreme, njegov otac, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austro-Ugarske. Kad mu je bilo četiri godine, umro mu je otac. Ćopić je, zajedno sa mlađim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke, dede Radeta i strica Nidže.

Prva pročitana knjiga bila mu je „Migel Servantes“ koju je, negde u trećem razredu, kupio od učiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog španskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana „Don Kihot“. Sledeće pročitane knjige bile su „Doživljaji jednog vuka“, pa „Doživljaji jedne kornjače“.[1]

Prvo štampano delo objavio je sa četrnaest godina u omladinskom časopisu „Venac“ 1928. godine. Ćopić je pohađao učiteljsku školu u Banjaluci i Sarajevu, a završio u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. Već kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike; 1939. godine je dobio nagradu „Milan Rakić“. Uoči Drugog svetskog rata nalazio se u đačkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokušao da pruži otpor neprijatelju kod Mrkonjić Grada. Posle toga je otišao u svoj rodni kraj, a sa početkom ustanka, stupio je u redove ustanika i među njima ostao tokom cele narodnooslobodilačke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom Kulenovićem.

Posle rata neko vreme je bio urednik dečijih listova u Beogradu, a potom počeo profesionalno da se bavi književnošću. Smatra se jednim od najvećih dečijih pisaca rođenih na jugoslovenskim prostorima. Okončao je život samoubistvom, skočivši 1984. godine sa Brankovog mosta.

Dela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, nemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, rumunski, slovenački i mađarski jezik. Bio je član SANU i ANUBiH.

Celi radni i životni vek nakon Drugog svetskog rata Branko Ćopić je proveo u Beogradu, ali je često putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama.

Za književni rad dobio je, među ostalim, Nagradu AVNOJ-a i Njegoševu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Književni opus

Njegova prozna dela prožeta su lirikom i živopisnim realističkim slikanjem seoskog života, poznavanjem života i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i živošću duha. Kreirao je mnoštvo upečatljivih i živopisnih likova i događaja nadahnutom pripovedačkom tehnikom koristeći svež, sočan i slikovit jezik pri čemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmečkom zavičaju. Ćopića su doratnim pripovetkama najviše zanimali siromašni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadničari, i on je o svima njima pričao sa brižnim, zaštitničkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama Ćopić je nadahnuto opisivao herojske podvige, mučeništvo i samopregor svojih junaka.

Početkom 1950ih godina Ćopić je počeo da piše i satirične priče u kojima je oštro kritikovao ružne pojave u tadašnjici. Jedna od takvih priča bila je i „Jeretička priča“ objavljena u „Ježu“ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti. Književni istoričar Ratko Peković napisao je knjigu „Sudanije Branku Ćopiću“ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca.

Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog književnog talenta više odgovarale kraće forme — pripovetke i novele. Romani „Prolom“ i „Gluvi barut“ slikaju učešće seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a „Ne tuguj bronzana stražo“ prilagođavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini.

Glavnina Ćopićevog proznog opusa humoristički je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu i da se nasmeju čak i vlastitoj nevolji. Sem toga, Ćopić je od onih pisaca koji su svoj posmatrački talenat naročito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka.

Iako je Ćopić bio pisac epske širine i zamaha sa urođenim pripovedačkim i humorističkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska žica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaža već i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta Ćopićeva poetska žica naročito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci „Ognjeno rađanje domovine“.

Branko Ćopić je cenjen i kao dečji pisac, prvenstveno zahvaljujući živoj mašti i daru za spretno uobličavanje svojih posmatranja ali i nesumnjivom humorističkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, među kojima su i dva romana.

Dela

Zbirke pripovedaka

* Pod Grmečom (1938),
* Borci i bjegunci (1939),
* Planinci (1940),
* Rosa na bajonetima (1946),
* Sveti magarac (1946),
* Surova škola (1948),
* Ljudi s repom (1949),
* Odabrane ratne pripovetke (1950),
* Izabrane humorističke priče (1952),
* Ljubav i smrt (1953),
* Dragi likovi (1953),
* Doživljaji Nikoletine Bursaća (1955),
* Gorki med (1959),
* Bašta sljezove boje (1970);

Romani

* Prolom (1952),
* Gluvi barut (1957),
* Ne tuguj bronzana stražo (1958)
* Osma ofanziva (1964),
* Delije na Bihaću (1975);

Zbirke pesama

* Ognjeno rađanje domovine (1944),
* Pjesme (1945),
* Ratnikovo proljeće (1947);

Komedije

* Doživljaji Vuka Bubala
* Odumiranje međeda

Dela za decu

* U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke
* Priče partizanke (1944), pripovetke
* Pjesme pionirke (1945), pesme
* Bojna lira pionira (1945), pesme
* Družina junaka (1945), pripovetke
* Bajka o sestri Koviljki (1946), proza
* Doživljaji kuma Torbe (1946), pripovetke
* Vratolomne priče (1947), pripovetke
* Armija odbrana tvoja (1947), pesme
* Sunčana republika (1948), pesme
* Rudar i mjesec (1948), pesme
* Ježeva kućica (1949), pesma
* Priče ispod zmajevih krila (1950), pripovetke
* Pijetao i mačka (1952), pripovetke
* Doživljaji mačka Toše (1954), pripovetke
* Lalaj Bao, čarobna šuma (1957), pesme
* Orlovi rano lete (1957), roman
* Partizanske tužne bajke (1958), pripovetke
* Večernje priče, (1958), priče u stihu
* Djeda Trišin mlin (1960), zbirka pesama
* Priče zanesenog dječaka (1960), pripovetke
* Magareće godine (1960), roman
* Slavno vojevanje (1961), roman
* Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman
* Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme
* Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke
* Lijan vodi karavane (1975), pripovetke.

Sabrana dela

* objavljena u 12 knjiga 1960.
* objavljena u 14 knjiga 1978.


Wikipedia

_________________
Slika


Vrh
Komsinica
Post  Tema posta: Re: Zal Kopp  |  Poslato: 04 Jul 2012, 14:21
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
Sanjam

Sanjam, ptico moja najmilija
kako odjecima u dubine moje letis
pa, kroz skoljku srca moga,
niz padinu moje duse strujis.

Tvoja se bedra, u valovima njisu,
svoje krosnje, iznad drvoreda nude,
a iz grudi, potoci naslade mi teku
i mirisnim dodirima, telo moje hrane.

Sanjam, vetru moj njezni,
preko planine, u ljubavi me nosis,
do ravnice, gde u zlatnom klasju plesem
i nad uvalom, s mojim snom postojim.

Tvoja se kosa , poljem suncokreta siri,
ruke tvoje, kao dvije latice u mom oku,
ispod neba, umecem me maze
i ja se poput lista, tvom dahu nudim.

Sanjam, snu moj neopisivi,
izvoru moje duse darivas prostranstva
i pecatom ljubavi, pod horziontom,
nemirno lutanje, u meni smirujes.

Tvoj se pogled, u meni privija,
i zeljom rijeku medju obale dovodi,
sanjam, pod oblacima okruzen miloscu,
svoje poljupce, u jabuci mi donosis.

_________________
Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 68 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker