Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:31


Autoru Poruka
Bubi
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 16 Feb 2013, 22:50
Korisnikov avatar
Black Woman

Pridružio se: 23 Maj 2012, 23:20
Postovi: 11955

OffLine
Ko si ti, čitaoče,
koji ćeš posle jednoga stoleća čitati pesme moje?
Ne mogu ti poslati nijedan cvet od ovog proletnjeg bogatstva,
nijednu traku zlata sa ovih oblaka gore.
Otvori vrata svoja i gledaj u daljinu.
U svom cvetnom vrtu skupljaj mirisne spomene
na minulo cveće pre stotinu leta.
U radosti svoga srca da osetiš živu radost
koja je pevala jednog proletnjeg jutra
šaljući svoj veseli glas preko stotinu leta.

Rabindranat Tagore - GRADINAR


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 17:59
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
Rabindranat Tagore - Gradinar
2

„Pesniče, veče se primiče; tvoja kosa sedi.
Čuješ li u svojim osamnim mislima poruku drugoga sveta?“

„Veče je!“, reče pesnik, „pa osluškujem, jer me neko može zvati sa sela iako je dockan.
Bdim, da li se mlada, bludna srca nalaze, da li dva para čežnjivih očiju prose svirku, koja bi prekinula njihovo ćutanje i za njih govorila.
Ko bi tkao njihove vrele pesme ako bih ja sedeo na obali života i posmatrao smrt i drugi svet?
Večernjača nestaje.
Tinjanje pogrebne vatre umire lagano na nemoj reci.
Šakali urliču u horu sa dvora opustele kuće, pri svetlosti umornoga meseca.
Kada bi neki putnik ostavio svoj dom i došao da probdi noć i pognute glave osluškuje žubor sutona, ko bi mu na uho šaputao tajne života ako bih ja zatvorio svoja vrata i hteo da se oslobodim zemaljskih veza?
Šta mari što moja kosa sedi.
Ja sam uvek toliko mlad i toliko star koliko i najmlađi i najstariji u tom selu.
Jedni se osmehuju slatko i prosto; jedni lukavo namiguju očima.
Jedni imaju suza koje naviru u po bela dana, a drugi suza koje se kriju u tami.
Svima sam njima potreban, zato nemam vremena da lupam glavu o onome šta će tek biti.
Sa svima sam podjednako star; šta mari onda što moja kosa sedi?“


47

Završiću pesmu svoju, ako ti je tako volja.
Ako srce tvoje ispunjavaju nemirom, ukloniću oči svoje sa tvoga lica.
Ako te na putu prestravljujem, skrenuću i udariću drugim putem.
Ako te zbunjujem dok pleteš cvetne vence, izbegavaću tvoj usamljeni vrt.
Ako je voda ćudljiva i divlja, neću poterati svoj čun pored obale tvoje.

49

Držim joj ruke i stežem je na svoje grudi.
Pokušavam da ispunim svoje naručje njenom ljupkošću, da poljupcima opljačkam njen sladak osmeh, da očima svojim ispijem njene tamne poglede.
Ali, avaj gde je to sve? Ko može lišiti nebo njegova plavetnila?
Pokušavam da shvatim lepotu, ali mi ona izmiče i ostavlja mi na rukama samo telo.
Prevaren i umoran, vraćam se.
Kako može telo dotaći cvet koji sme da dodirne jedino duša?

51

Dovrši svoju poslednju pesmu, pa da se raziđemo.
Zaboravi ovu noć, kada mine.
Koga se trudim da zagrlim? Snovi se ne daju uhvatiti.
Moje žudne ruke pritiskuju prazninu na srce i ona mi satire grudi.

57

O svete! tvoj sam cvet uzabrao.
Stegao sam ga na srce, a trn me ubode.
Kada minu dan i pade sumrak, videh da je cvet uveo, ali je bol ostao.

O svete! mnogo će još cveća s mirisom i ponosom doći k tebi.
Ali je za mene vreme borbe prošlo; i cele tamne noći nemam svoje ruže, ostao je samo bol.


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:05
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
317

Neverni osmeh prelece mi preko ociju
kada dodjem k tebi da ti kazem - Zbogom!
Cinio sam to tako cesto da mislis
opet cu se vratiti!
Priznacu ti , istu sumnju osecam i ja.
Jer proletnji dani opet idu;
pun mesec uzima zbogom i ponovo dolazi;
behar se ponovo vraca i rumeni na granama
iz godine u godinu,
tako se i ja mozda rastah od tebe da se opet vratim,
Ali cuvaj varljivu sliku neko vreme;
ne goni je neljubaznom zurbom,
Pa kada kazem ; ostavljam te zauvek,
primi to za istinu;
i pusti bar za trenutak da magla suza pojaca
mracni okvir tvojih ociju.
A kada se ponovo vratim,
osmehni se lukavo,kako ti je drago.


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:05
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
25


"Mladicu,hajde k nama i kazi nam iskreno
zasto je ludila u tvojim ocima?"
"Ne znam kakvo sam vino pio od divljega
maka,sto je ovo ludilo u mojim ocima?"
"O,sramote!"
"Da,jedni su mudri a jedni ludi,jedni su
oprezni a drugi bezbrizni.Ima ociju sto se smeju,
i ociju sto placu,a u mojim ocima je ludilo."

"O,mladicu,sto stojis tako mirno u senci
drveta?"
"Moje su noge sustale od tereta moga srca,
zato stojim mirno u senci."
"O,sramote!"
"Da,jedni idu dalje svojim putem a jedni
oklevaju,jedni su slobodni a drugi okovani,a moje
su noge sustale pod teretom moga srca."


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:06
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
1


Sluga
Sazali se na svog slugu, kraljice!

Kraljica
Svecanost je prosla i sve su me sluge
ostavile.Sta ces ti tako dockan?

Sluga
Posto si druge otpustila,dosao je moj cas.
Dosao sam da te pitam sta ima tvoj poslednji
rob jos da uradi.

Kraljica
Sta mozes da ocekujes ovako pozno?

Sluga
Ucini me gradinarom svog cvetnjaka.

Kraljica
Kakva ludost!

Sluga
Hocu da napustim svoj stari posao.
Bacicu mac i koplje u prasinu.Ne salji me
vise na daleke dvore;ne kreci me u nove
pobede.Ucini me gradinarom svog cvetnjaka.

Kraljica
Koje bi ti bile duznosti?

Sluga
Da ti sluzim u dokolici.
Odrzavacu svezu travu na tvom putu,kojim
jutrom seces i gde sumorno cvece pri svakom
tvom koraku klicanjem pozdravlja stopala
tvoja.
Ljuljacu te na ljuljasci u hladu saptaparne,
kroz cije ce se lisce probijati ran mesec da
celiva rub haljina tvojih.
Punicu ti mirisnim uljem kandilo kraj postelje
i cudnim cu ti slikama sarati podnozje
pastom od safrana i sandala.

Kraljica
A kakva ce ti biti nagrada?

Sluga
Da smem drzati tvoje sacice male kao nezne
lotosove pupoljke, i preko clanaka nogu tvojih
navlaciti cvetne lance;da ti smem tabane
obojiti crvenim sokom asokovog cveta i poljupcima
otrti trun prasine, koji na njima mozda jos
okleva.

Kraljica
Slugo moja, tvoja je molba uslisena,bices
gradinar mog cvetnjaka.


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:07
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
65

Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarko,moraš li me lišiti i noći moje?
Negde se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Ne umire li cveće u tvom cvetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati, nemirnice?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.


Poslednji put menjao Jana dana 02 Mar 2013, 18:16, izmenjena samo jedanput


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:07
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
Čini mi se da sam te morao voljeti…


Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:08
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
46


Ostavila si me i otišla svojim putem.
Mislio sam da cu biti tužan, pretužan za tobom
i da cu u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
protkanu zlatnim stihovima.
Ali, avaj, moje zle sudbe - vrijeme je kratko!

Mladost prolazi godina za godinom;
Proljetni dani lete; jedno golo ništa ubija
nježni cvet,
a mudrac me opominje da je život
samo kap rose na lotosovom listu.

Treba li sve to propustiti
i da samo ginem za onom jednom što mi
okrenu leða?
To bi bilo i grubo i ludo, jer je vrijeme kratko.

Doðite, moje kišne noci, pljuskajuci nogama;
osmjehni se moja zlatna jeseni;
doði, bezbrižni aprile, prospi po zemlji
poljupce svoje!
Doði i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne,
koja je odnijela svoje? Jer je vrijeme kratko.

Slatko je sjediti u uglu i razmišljati da ste
mi vi cijeli svijet.
Hrabro je poželjeti srecu svome bolu, i biti
reijšen,
ne dopustiti nikome da te tješi.

Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata
i podiže svoje oci k mojima.

Ja mogu samo svoje suze obrisati
i izmijeniti melodiju svoje pjesme:
Jer je vrijeme kratko!


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:09
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine
Begunica

Dodji, prolece,
smeh ljubavnice zemljin,
neka zakuca srece suma,
nestrpljivo da se izrazi!
Dodji u naletima nemira usred lisca
i cveca koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna, baci se u noc,
u tamu vode, iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljnih klica!
Kao smeh munje, urlik oluje,
odjekni u bucnom gradu,
oslobodi rec ugusenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnazi nasu borbu malaksalu,
budi pobednik smrti!

Secam se toga dana.
Pljusak je besneo, pa se smirio,
i ponovo poceo, cudljiv, s duvanjem vetra.
Uzeh svoju spravu za sviranje.
Nemarno sam dodirivao zice;
nehotice muzika je pratila
ritam naleta vetra i kise.
Ona je bila krisom ostavila svoj posao,
zastala kod mojih vrata,
pobegla, dvoumeci se.
Vratila se, ostala trenutak naslonjena na zid;
najzad je tiho usla u sobu i sela.
Pognute glave hitro okrece iglu u tisini.
Uskoro zaostaje, i ide da pogleda kroz prozor
drvored taman od kise.
Jedan cas kisnog popodneva,
punog senki, pesme i tisine.
Nista drugo.

Te noci ispevao sam
jednu pesmu,
ali ti nisi bila tu.
Pronasao sam reci
koje sam uzalud trazio vazdan.
Jest, iz nedara nocne tisine
one su se slile u svirku,
dok su se zvezde palile
jedna za drugom
Ali ti nisi bila tu.
Hteo sam jutros
da ti pevam pesmu svoju:
ali iako nisam zaboravio melodiju,
buntovne reci mi izmicu
sada kraj si kad mene.

Zadrhtacu bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome zivotu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajuci se,
prepoznacu tvoje oci,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znacu da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjasnjeg zivota.
Reci cu:
car tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala zarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.

Uvecala si me
svojom ljubavlju,
mene koji sam samo
jedan covek izmedju drugih,
koji plovi obicnim tokom,
pokretan voljom
promenljive milosti sveta.
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime vecnog
pozdravljaju jedan drugoga kroz stoleca.
Ljudi zurno prolaze ispred mene na trgu -
ne opazajuci kako je moje telo postalo
dragoceno od tvog milovanja,
ne znajuci da u sebi nosimtvoj poljubac
kao sto sunce nosi u svojoj lopti
vatru bozanskog dodira,
kojom sija vecito.

Gazeci travu na stazi,zacuh:
''Poznajes li me?''
Osvrnuh se, pogledah je i rekoh:
''Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice''
Ona odgovori:
''Ja sam prva velika tuga tvoje mladosti''.
Njene oci su blistale kao rosno jutro.
Pocutah trenutak, a zatim zapitah:
''Jesi li iscrpla sav teret suza?''
Osmehnu se i ne odgovori.
Razumeh da je njen plac
imao vremena da nauci govor osmeha.
''Nekada'',
prosapta ona,
''govorio si da ces uvek voleti svoju tugu''.
Zbunjen, rekoh:
''Istina je, ali prosle su godine, i dosao je zaborav''.
I uzimajuci njenu ruku u svoju,
dodadoh:
'' I ti si se promenila.
Nekadasnji bol postao je vedrina''.

Srecan sam sto me ne gledas
vise sazaljivo.
Zlokobna car noci
i odjek mojih reci
koje kazuju zbogom,
prestrasene od ocajnog naglaska,
dovele su me do ivice placa.
Ali dan ce se roditi,
moje srce ce biti opet tvrdo,
i nece biti vise vremena za suze.
Ko kaze da je zaborav nemoguc?
Samilosna smrt buja
u samom srcu zivota,
obuzdavajuci njegovu ludu
zelju za trajanjem.
Burno more na kraju otpocine
u svojoj pokretnoj kolevci;
sumski pozar zaspi
u postelji od pepela.
Ti i ja se rastajemo,
i raskid ce pokriti
ziva trava i cvece nasmejano
na suncu.


Vrh
Jana
Post  Tema posta: Re: Rabindranat Tagore  |  Poslato: 02 Mar 2013, 18:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 05 Jun 2012, 01:34
Postovi: 3988

OffLine


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 88 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker