Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:55


Autoru Poruka
UtherPendragon
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 19 Sep 2013, 10:47
Korisnikov avatar
Razarač
Razarač

Pridružio se: 10 Okt 2012, 20:36
Postovi: 6089

OffLine
Djevojčica sa šibicama



Bila je hladna zimska noć. Snijeg je padao i počelo se smrkavati. Bila je posljednja večer u godini – večer uoči Nove godine. Po toj hladnoći, mračnom ulicom išla je jedna gologlava i bosonoga djevojčica. Doduše, imala je na nogama neke papuče kada je pošla od kuće, ali kakva joj je bila korist od njih kada su to bile velike papuče koje je prije nosila njena majka. One su bile tako velike da su joj spale s nogu kada je potrčala da se sakrije ispred kola što su projurila ulicom. Jednu papuču više nije mogla da nađe a s drugom je umakao neki dječak i doviknuo joj da će mu ta njena papuča poslužiti kao kolijevka kad mu se rodi dijete.

Tako je sada ta djevojčica išla bosih, crvenih i plavih nožića od studeni. U staroj je pregači nosila sve svoje šibice, a jednu kutiju je držala u ruci. Čitav dan nije prodala ni jednu jedinu kutiju šibica, nije dobila nijednu lipu. Gladna, prozebla i potištena, lutala je jadnica sve dalje. Snježne pahuljice padale su po njenoj dugačkoj, svijetloj kosi koja se u kovrčama spuštala niz njen potiljak, ali ona nije ni mislila na taj svoj ukras. Svi prozori su bili osvijetljeni, a po ulicama se širio miris guščjeg pečenja – svuda se pripremao doček Nove godine, pa je i ona sada mislila na to.

Ona se šćućurila u jednom uglu između dvije kuće, od kojih je jedna malo više štrčala na ulicu. Nožice je podvila poda se, ali joj je ipak bilo sve hladnije. A kući se nije smjela vratiti, jer nije prodala nijednu kutiju šibica, nije dobila niti jednu lipu, i otac bi je istukao. A i što će tamo, i kod kuće je isto tako hladno. Živjeli su u potkrovlju i vjetar je puhao sa svih strana, iako su najveće rupe začepili slamom i krpama. Ručice su joj se sasvim ukočile od studeni. Ah, samo da upali jednu šibicu malo bi se ogrijala! Da o zid kresne samo jednu šibicu zagrijala bi prste! Ona kresnu jednu šibicu i odmah buknu plamen. Šibica je gorjela kao svijeća i bilo je tako toplo dok je držala ruku nad njom. Bila je to čudesna svjetlost i djevojčici se činilo da sjedi pored velike tople željezne peći sa sjajnim mesinganim ukrasima. Ona ispruži noge da i njih malo zagrije, ali se tog trenutka plamen ugasi – nestade peći i djevojčica osta sa drvcetom dogorjele šibice u ruci.

Ona kresnu još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan poput koprene. Mogla je vidjeti pravo u sobu gdje je bio postavljen stol sa čistim bijelim stolnjakom i divnim posuđem od porculana. A na stolu se puši pečena guska punjena šljivama i jabukama. Ali što je bilo još ljepše – ta guska je skočila sa stola i, onako sa viljuškom i nožem u leđima, preko sobe zagegala prema njoj. I upravo kada guska dođe pred sirotu djevojčicu, ugasi se šibica i pred njom osta samo debeli i hladni zid.

Kada upali novu šibicu, pred njom se ukaza prekrasna jelka. Bila je i veća i ljepše ukrašena nego ona što je prošle godine kroz staklena vrata vidjela kod onog bogatog trgovca.



Tisuće svjećica je gorjelo na zelenim grančicama, a šarene slike, kao one u dućanskim izlozima, gledale su pravo u nju. Djevojčica izdiže obje ruke prema svjećicama i šibica se ugasi. Ali one mnogobrojne svjećice počele su se dizati sve više i više, a onda se pretvoriše u sjajne zvijezde. Jedna od njih pade i ostavi za sobom dugački plameni trag.

"Sad je netko umro!" – pomislila je djevojčica. To je ona čula od svoje pokojne bake koja je govorila: "Svaki put kad padne zvijezda, nečija duša krene u nebo."

Kada djevojčica kresnu novu šibicu, oko nje sve zasja i u tom sjaju pojavi se njena baka sva blistava, blažena i zadovoljna.

– Bako! – viknu djevojčica. – Uzmi me sa sobom! Znam da ćeš nestati čim se šibica ugasi kao što je nestala i ona topla peć i divno guščje pečenje i ona krasna velika jelka!

Da i baka ne bi iščezla, djevojčica brzo zapali sav ostatak šibica iz kutije. Šibice planuše i sve zablista kao usred bijela dana. Nikada joj ranije baka nije izgledala tako lijepa i tako velika. Ona uze djevojčicu u naručje i ponese je visoko, visoko u veliku radost i prekrasnu toplinu. Sada je djevojčica bila na nebu i više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha ...

A ujutro, u onom kutu između dvije kuće, našli su je rumenih obraza i sa osmijehom na usnama – bila je mrtva. Smrzla se posljednje večeri u staroj godini. Prvo jutro nove godine zateklo je mrtvu djevojčicu sa šibicama.

Pred njom je ležalo puno potpuno izgorjelih šibica.

– Htjela se ugrijati! – govorili su prolaznici.

A niko nije slutio kakve su lijepe slike lebdjele pred njom kada je sa svojom bakom zaplovila u novogodišnju radost.

_________________
skriveni tigar pritajeni zmaj


Vrh
UtherPendragon
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 19 Sep 2013, 10:58
Korisnikov avatar
Razarač
Razarač

Pridružio se: 10 Okt 2012, 20:36
Postovi: 6089

OffLine
Мала Сирена

У дубини океана у прекрасној палати боравио је краљ свих мора. Имао је пуно кћери, али најмлађа, Мала Сирена била му је најмилија. И поред свих лепота морских дубина, Мала Сирена је одлазила на површину мора. Дивила се плаветнилу неба, сјају сунца, бојама дрвећа и била несрећна у свом свету. Мучила је чежња за животом на копну. Узалуд су је отац и сестре наговарали да одустане од те жеље говорећи јој као је суров и окрутан свет на копну.
Једне ноћи, кришом се попела на површину. Море је било бурно, а велики таласи су се обрушавали на велики једрењак који је тонуо. Привучена таласима, Мала Сирена угледа младића који се давио. Без размишљања је допливала до онесвешћеног младића и извукла га на обалу. Гледала је његово прекрасно лице и чула откуцаје његовог срца. Чаролију је прекинуо неки глас и иза стене се појавила једна лепа девојка. Сирена је, непримећена, брзо клизнула у воду.
Дани су пролазили, а Мала Сирена је стално мислила на лепог младића. Очајна, потражила је савет од зле чаробнице-морске вештице. Молила је да је ослободи сјајног репа и, како год болно то било, подари људске ноге. Чаробница је, за узврат, тражила од Мале Сирене њен прекрасан глас и дивно певање. Сирена је одмах пристала. Остала је без гласа, нема, али се претворила у прекрасну девојку. Сада је могла да живи на земљи. Њен глас и певање, морска вештица је затворила у шкољку и однела је у морске дубине.
У краљевини је објављено да принц треба да се жени и Мала Сирена, која је у принцу препознала вољеног младића, горко је плакала исплакавши све сузе. У ноћи, на свечаности у краљевим вртовима, дуго је плесала иако је сваки корак наносио велики бол. Ујутро, пред венчање, поворка је пролазила поред младог пара. И Мала Сирена је била у поворци. Нема, застала је испред младог краљевића и он као да је за трен осетио бол који је носила у срцу. Али из немих усана нису могле да изађу речи. Малој Сирени преостало је само да потражи судбину у морским дубинама.
У тренутку кад је дотакла морске таласе, шкољка се отворила и чаролије морске вештице је нестало. Од тада, у тамним ноћима, морнари уз шум таласа често могу да чују тужно певање Мале Сирене.

_________________
skriveni tigar pritajeni zmaj


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 28 Okt 2013, 20:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
MACAK U CIZMAMA - Braca Grim

Slika






Nekada davno je ziveo stari mlinar sa tri sina. Radili su i ziveli u mlinu, imali su magarca koji je prenosio dzakove i macka koji je hvatao miseve. Jednog dana stari mlinar umre te njegovi sinovi podelise nasledstvo - najstariji dobi mlin, srednji magarca, a najmladji macka. Kad vide da je dobio macka najmladji sin se rastuzi i poce razmisljati sta da radi sa mackom...

Mladic: Najgore sam prosao... Oni dobise mlin i magarca a ja macka. sta cu raditi sa njim, mogu da ga oderem i napravim sebi rukavice i to je sve.
Macak: Slusaj me mladicu, progovori macak. Znam sve o cemu si razmisljao i moram ti reci da ces pogresiti ako me ubijes zbog para losih rukavica. Ako zelis da ti pomognem da postanes neko i nesto u ovom svetu moras mi kupiti par cizama da mogu setati okolo i ici medju ljude.

Mladic se zaprepasti kad cu macka kako prica ali se ubrzo pribra i pristade da mu kupi cizme. Tako nadje nekog obucara i potrosi zadnju paru koju je imao. Macak zadovoljno navuce cizme, uze neku vrecu koju je nasao i nabra malo zita iz obliznje njive pa ode. Mladic ostade iza njega gledajuci sve ovo u cudu.

U tom kraljevstvu je vladao neki car koji je mnogo voleo da jede fazane ali njih je bilo jako tesko naci i uloviti. U sumama ih je bilo u izobilju ali su se vesto krili i bezali u siblje tako da lovci nikako nisu uspevali da ih ulove. Znajuci to macak ode pravo u sumu, postavi vrecu i zito posu oko vrece i u nju pa se sakri u grm. Nije mnogo vremena proslo kad pocese da dolaze fazani... Jedan po jedan su jeli zito i ulazili u vrecu. Kad ih je bilo nekoliko u vreci macak brzo skoci iz grma i zaveza vrecu sa sve fazanima u njoj. Onda se uputi u carev dvorac... Na ulazu ga zaustavi strazar:

Strazar: Stoj! Kuda ides?
Macak: Idem kod tvog cara.
Strazar: Kako ti da ides kod cara, pa ti nisi covek, ti si macak.
Drugi Strazar: Ma pusti ga, sta ima veze sto je macak... Znas da je caru dosadno po ceo dan, mozda ce ga ovaj macak malo zabaviti.
Macak: Hvala veliko.
Strazar: Kralju, primite Macka u cizmama...
Kralj: Neka udje slobodno.
Macak: Vasa visosti, donosim vam poklon od mog gospodara Grofa. Nekoliko fazana koji su ulovljeni u njegovom lovistu.
Kralj: Hvala gospodine macku. Posaljite moje komplimente i tu vrecu napunite zlatom pa mozete nositi svom gospodaru u znak zahvalnosti.

Za to vreme je mladic sedeo i razmisljao sta je uradio... Potrosio je poslednju paru na cizme u kojima je macak otisao. Ostao je bez icega - i bez novaca i bez nasledstva... U tom trenutku naidje macak, spusti vrecu ispred mladica pa rece:

Macak: Gospodaru, evo svo ovo zlato sam ti zaradio i imas veliki pozdrav od cara licno.
Mladic: Odakle ti svo to zlato, kako si dosao do njega? Nisi valjda ukrao...
Macak: Nisam ukrao gospodaru vec sam caru odneo fazane a on me je bogato nagradio. Ovo zlato je tvoje gospodaru ali ja necu stati ovde, ja cu tebe uciniti jos bogatijim.

Sutradan ujutru macak navuce svoje cizme, ode u sumu i odnese caru jos vise fazana nego prvi dan. Car ga opet bogato nagradi... Tako je macak radio iz dana u dan. Nakon nekog vremena macak je vec postao poznat sirom dvorca pa je mogao da seta po istom koliko god je zeleo. Jednog dana dok je setao i razgledao dvorac cu kako dvorski kocijas psuje zato sto ne moze ici u krcmu igrati karte sa prijateljima vec mora da vozi cara i princezu oko jezera. Macak kad to cu brzo otrca do svog gospodara i rece mu:

Macak: Gospodaru ucinio sam vas bogatim a sada sam smislio kako da postanete i poznati plemic. Podjite sa mnom odmah, idemo da se kupate na jezeru.

Mladic se zacudi ali polusa macka. Kad su stigli do jezera mladic je skinuo odecu i otisao da se kupa a macak uze njegovu odecu i sakru je iza zbuna. Samo sto to obavi cu kako nailazi kraljeva kocija pa stade pored puta i poce da vice:

Macak: Upomoc, upomoc... Opljackase mi gospodara, upomoc.
Car: Oh, kako se to desilo, da li je tvoj gospodar dobro?
Macak: Jeste vase visocanstvo ali je go u jezeru i ne moze izaci od stida pred ljude.
Car: Pa tako cestit covek koji mi je slao na poklon onako dobre fazane to ne zasluzuje! Odmah mu donesite jedno moje odelo da se grof obuce i dovedite ga kod mene u kociju, bice moj gost danas.

Dok je sva ta zbrka jos trajala macak se pazljivo odsunja u sumu i podje niz drum. Ubrzo naidje na neku livadu na kojoj je sto ljudi kosilo travu. Macak kad to ugleda upita:

Macak: Pomoz' Bog vredni ljudi! cija je ovo livada?
Ljudi: Ovo je livada mocnog carobnjaka.
Macak: Slusajte me dobro sada - uskoro ce ovuda proci careva kocija. Kada vas car bude upitao cija je ovo livada kazite mu da je Grofova ili cete svi izginuti.

Ljudi se uplasise macka koji govori pa pristadose. Macak produzi dalje niz drum... Ubrzo naidje na veliku njivu na kojoj je dvesta ljudi znjelo zito. Macak kad to ugleda upita:

Macak: Pomoz' Bog vredni ljudi! cija je ovo njiva?
Ljudi: Ovo je njiva mocnog carobnjaka.
Macak: Slusajte me dobro sada - uskoro ce ovuda proci careva kocija. Kada vas car bude upitao cija je ovo njiva kazite mu da je Grofova ili cete svi izginuti.

Ljudi se uplasise macka koji govori pa pristadose. Macak produzi dalje niz drum... Ubrzo naidje na veliku sumu u kojoj je radilo trista drvoseca. Macak kad to ugleda upita:

Macak: Pomoz' Bog vredni ljudi! cija je ovo suma?
Ljudi: Ovo je suma mocnog carobnjaka.
Macak: Slusajte me dobro sada - uskoro ce ovuda proci careva kocija. Kada vas car bude upitao cija je ovo suma kazite mu da je Grofova ili cete svi izginuti.

Ljudi se uplasise macka koji govori pa pristadose. Macak produzi dalje niz drum... Malo posle naidje i na visoku kulu u kojoj je ziveo mocni carobnjak. On se pope do carobnjakovih odaja, pokloni se pred njim i rece:

Macak: Mocni carobnjaku, cuo sam svakakve price o tvojoj moci pa dodjoh da se uverim licno. cuo sam da si toliko mocan da se mozes pretvarati cak i u zivotinje...
carobnjak: Istina je, dobro si cuo.
Macak: Ja sam svasta cuo i mogu da poverujem da se mozes pretvoriti u psa, lisicu ili u vuka ali nisam mogao verovati kad mi rekose da se mozes pretvoriti u slona. Jel stvarno mozes?
carobnjak: Naravno da mogu, nista lakse, rece carobnjak i pretvori se u slona.
Macak: Ovo je neverovatno, ja ovo nisam nikada video niti sam verovao da neko to moze uraditi. A jel mozes da se pretvoris u lava?
carobnjak: Naravno da mogu, nista lakse, rece carobnjak i pretvori se u lava.
Macak: Oh kako opasan lav... Ovo je cudesno, pa ti si sigurno najmocniji carobnjak u ovom kraljevstvu.
carobnjak: Jesam, ja sam najmocniji carobnjak i na celom svetu da znas.
Macak: Pa nisam bas siguran... E kad bi mogao da se pretvoris sada u nesto veoma malo, npr u misa ja bih poverovao da jesi najmocniji carobnjak na celom svetu i isao bih po svetu i pricao o tvojoj moci svima.
carobnjak: Veoma lepo od tebe, evo dokaza za tebe da sam najmocniji od svih carobnjaka.

Za cas se pretvori u misa a cim to uradi macak skoci na njega i pojede ga. Za to vreme je careva kocija stigla do one livade pa kad upita car cija je to livada ljudi rekose da je Grofova. Car se iznenadi, rece mladicu da ima veoma lepu livadu i produzise dalje niz drum. Sada stigose do onog zitnog polja a car kad upita cije je to polje ljudi povikase da je Grofovo. Car se opet iznenadi i rece grofu da ima izuzetno zitno polje koje bi moglo da prehrani mnogo porodica pa odose dalje. Malo posle prodjose pored one sume a car kad upita cija je to suma drvosece u glas viknuse da je Grofova. Car se vrati u kociju i rece mladicu da ima najlepsu sumu koju je ikad video i da mu je sada jasno gde je lovio onako dobre fazane. Najzad stigose i do kule... Ispred ih je cekao macak koji otvori vrata caru i pozeli mu dobrodoslicu u Grofov dom. Car izadje iz kocija a macak ih povede u obilazak... Car je bio zadivljen lepotom i raskosom u kom mladic zivi, princeza takodje. Tada mladic zaprosi princezu a kada je car umro on nasledi presto i postade vladar celog kraljevstva...

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 28 Okt 2013, 20:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ZLATNA JABUKA

Slika


Nekada davno imao otac tri sina. Najstariji i srednji su bili pametni dok je najmladji, Jank, bio glup ali vredan i dobar u dusi. Posto nije mogao da pomaze ocu u trgovini i u vodjenju kuce poslase ga u svet da nadje svoju srecu. Tako je Jank putovao preko brda i dolina dok ne dodje u neko selo. On odluci da tu ostane neko vreme i poce traziti posao... Pokusavao je ali su ga svi seljaci odbiljali jer je bio glup... Najzad mu jedan starac ponudi posao.

Starac: Slusaj mladicu... Ja imam jednu livadu i na njoj su tri plasta sena. Tvoj je posao da ih sacuvas od lopova za vreme noci. Mnogi su pokusavali pre tebe ali nisu uspeli, nek ti je sa srecom. Evo ti malo hrane da ne budes gladan i uzmi ove vile da se imas cime braniti.

Jank zahvali starcu za ukazano poverenje pa podje na livadu. Dok je isao zaustavi ga mala misica pa ga upita kuda ce. Jank joj sve fino isprica kako ide da cuva seno i zasto je napustio kucu a misica mu rece da ce mu pomoci jer niko nije bio tako ljubazan prema njoj kao on. Jank joj se zahvali a misica rece:

Misica: Kada stignes na livadu i kad padne mrak lezi na srednji plast sena i to licem na dole da ne vidis sta se desava oko tebe. I sta god da cujes nemoj se pomerati ni pustati seno. Doci ce tri divlja konja da jedu, malo ce te ritati ali ti izdrzi sve to i oni ce u ponoc otici.

Jank je poslusa i uradi sve kako je misica rekla. Kad pade noc stvorise se tri konja, jedan beli, drugi mrki i treci crni, i pocese jesti seno. Kad su svo seno pojeli pocese da grickaju Jankovu odecu i tacno u onoc nestadose. Jank se umorio od svega ovoga pa je ubrzo zaspao.
Ujutru dodje starac da pogleda da li je seno sacuvano i iznenadi se kad vide da je Jank jos uvek ziv i zdrav. Upita ga kako je prosla noc i Jank rece da je bilo sve u redu.

Predvece dodje misica kod Janka i rece mu da ce se sve isto desiti kao prethodnu noc, da ce doci tri konja da jedu seno, da ce ovog puta biti agresivniji i da ce vise da mu kidaju odecu ali da se on ni tada ne mice i da ce u ponoc sve prestati i on ce opet ostati ziv.
Tako i bi... Kad dodje kasna noc stvorise se tri konja i bas kao sto misica rece pocese da jedu seno i da se ritaju i grizu Jankovu odecu. On sve to izdrza i tacno u ponoc konji nestadose... Jank opet zaspi iscrpljen od borbe. Sutradan ujutru dodje starac i kad vide da je Jank dobro zadovoljno se osmehnu i protrlja ruke.

Trece veceri opet dodje misica kod Janka i rece mu da se popne na drvo koje je raslo blizu ona tri pasta sena i da sa njega skine bic. Misica rece da ce i veceras doci ona tri konja i da ce biti teze nego prosla dva puta, mnogo teze. Rece mu da ce konji pokusati da ga zbace sa srednjeg plasta sena ali da on ne sme da im dozvoli da pridju plastu, da se brani nicem i da ce u ponoc sva tri konja nestati kao i ranije.

Tako se i desilo, konji su se pojavili i pokusavali da pridju srednjem plastu ali ih je Jank tukao bicem tako da nisu uspeli ni da pridju plastu a kamoli da jedu seno sa njega. U ponoc konji neastadose a Jank umoran leze na seno i zaspi.
Rano ujutru dodje starac i vide cuda - Jank je sacuvao svo seno opet ali se plast sena pretvorio u suvo zlato. Seljak se zahvali Janku i htede da mu da zlata da ponese ali Jank mu zatrazi samo malo hrane za put. Starac mu ipak napuni dzepove zlatom i rece mu da ce mu to biti dovoljno da placa sebi prevoz i hranu. Jank se zahvali starcu i podje na put. Samo sto je izasao sa livade zacu misicin glas:

Misica: Cekaj me, hocu i ja sa tobom. Ako me povedes sa tobom pomagacu ti savetima kao do sada.
Jank: Dogovoreno.
Misica: Idemo preko mora, moras uhvatiti brod. Kada stignemo u drugu zemlju ljudi ce poceti da te zapitkuju svasta a ti samo odgovaraj recima "funk" i "fonk". Nista drugo ne progovaraj.
Jank: U redu, to je lako.

Kad stigose bas kao sto misica rece razni ljudi krenuse prema Janku, prvi bese cvecar koji je imao veliko imanje. On upita Janka da li zna da okopava i sadi i da li hoce da radi za njega Jank odgovori sa "funk" i "fonk". Cvecar ga povede sa sobom i objasni mu kako da radi na plantazi cveca. Jank ga je pazljivo saslusao i radio kako je cvecar kazao. Ubrzo je cvece koje je Jank posadio i gajio procvetalo i najlepse je mirisalo na celoj plantazi.

Jednog dana dodje cvecar i rece Janku da ce ga nagraditi i postaviti da radi u posebnoj basti jer je sve do tada obavio odlicno. Jank poce da radi na najboljem delu zemlje... Misica ga je sve vreme savetovala kako da okopava, djubri i zaliva cvece pa Jankov vrt postade najlepsi na celom posedu. Za to cu kralj i dodje jednog dana da poseti Jankov vrt. Kako se odusevio predivnim i mirisljavim cvecem kralj odluci da povede Janka da radi u dvorskom vrtu. On zapita Janka da li hoce da radi na dvoru i da li ume da radi i bolje od ovoga a Jank odgovori sa "funk" i "fonk"... Jank spakova svoje stvari, pozdravi se sa cvecarom i ode sa kraljem u dvor.

Kralj je imao prelepu cerku, princezu, koju je hteo da uda pa je jednog dana sazvao sve najvece junake kraljevstva na izbor mladozenje. Takodje pozva i Janka da dodje na izbor... Kada se skupise junaci princeza izadje na prozor svojih odaja i rece da ce baciti jabuku pa kome jabuka padne na glavu za tog ce se udati. Na iznenadjenje svih jabuka pade na Jankovu glavu, svi mu cestitase a on odgovori sa "funk".

Princeza se razocarala sto je jabuka pala na Jankovu glavu ali je morala da odrzi obecanje. Ubzro se posle tog dana odrzalo i vencanje i Jank posta princ. Princezi je pored toga sto je glup puno smetalo i to sto joj je na sve odgovoarao sa "funk" i "fonk"... Proslo je nekoliko godina a nista se nije promenilo. Najzad kralj rece svojoj cerci da se nesto mora promeniti i rece da ce zapoceti rat i da ce Janka poslati da predvodi njegovu vojsku pa ce ga neprijatelj ubiti u borbi.

Ne prodje ni mesec dana, kralj pozva Janka i objasni mu kako je poceo rat i da zeli da princ predvodi vojsku. Jank odgovori sa "funk", pokloni se i ode. Kad je krenuo u bitku kraljeve sluge mu dovedose konja koji je bio spor i slab i dadose mu los mac. Samo sto oni odose dodje misica i rece mu da odjase iza jednog grma gde ga cekaju dobar konj i mac. Jank to ucini, uze konja i mac i odjaha u bitku... Kad je pocela bitka Janka odmah napadose neprijatelji jer je bio na celu vojske ali se on uspesno borio a kad dodje podne truba oznaci kraj bitke. Jank ode do onog grma i uze nazad loseg konja i los mac pa ode nazad u dvor. Proslavise pobedu u jelu i picu a kad bese vreme da se podje na spavanje kralj rece Janku da zeli da on i sutra predvodi vojsku u bitku. Jank odgovori sa "funk" i ode da spava.

Sutradan Jank dobi jos losijeg konja i zardjali mac nego prvog dana ali mu opet rece misica da ode iza grma, da ga tamo cekaju dobar konj i mac. Jank poslusa, ode iza grma, uze konja i mac i ode u bitku. Kad je pocela bitka Janka odmah napadose neprijatelji jer je bio na celu vojske ali se on uspesno borio i celu neprijateljsku vojsku je sam porazio a kad dodje podne truba oznaci kraj bitke. Jank ode do onog grma i uze nazad loseg konja i zardjali mac pa ode nazad u dvor. Proslavise ponovo pobedu u jelu i picu a kad bese vreme da se podje na spavanje kralj rece Janku da zeli da on i sutra predvodi vojsku u bitku. Jank odgovori sa "funk" i ode da spava.

I treceg jutra Janku dadose loseg konja, jos losijeg nego prethodna dva i mac toliko zardjao da se nije mogao koristiti ali opet dodje misica i rece mu da ode iza grma, da ga tamo ceka najbolji konj koji postoji i najboji mac ikada iskovan i zavoj kojim moze previti ranu ako bude ranjen. Jank poslusa, ode iza grma, uze konja i mac i ode u bitku. Kad je pocela bitka Janka odmah napadose neprijatelji jer je bio na celu vojske, on se uspesno borio ali je neprijatelj uspreo da ga rani. Jank onda uze onaj zavoj, previ sebi ranu i nastavi da se bori dok ne pobedi neprijatelja. Posle bitke Jank ode do onog grma i uze nazad loseg konja i zardjali mac pa ode nazad u dvor. Proslavise ponovo pobedu u jelu i picu a kad bese vreme da se podje na spavanje kralj posla Janka kod doktora da mu ranu previje. Jank nije znao da je doktoru naredjeno da mu u ranu sipa otrov, ali od onog zavoja je rana vec zarasla pa doktor nista nije mogao da ucini. Jank onda ode da spava ali pre nego sto je zaspao dodje misica i rece mu da ne sme zaspati vec da u ponoc ode u stalu. Jank rece da hoce i misica ode...

Jank umalo nije zaspao, ali kad otkuca ponoc on brzo skoci iz kreveta i otrca u stalu. Tamo su se pojavila ona ti konja koja su jela seno, a Jank uze noz i raspori ih jer mu je misica rekla da to uradi. Iz konja izadjose ljudi, covek, zena i prelepa devojka. Jank se uplasio svega toga, pobegao nazad u dvor i legao da spava...

Sutradan ga probudi sluga i rece mu da ga ceka kocija ispred dvora. Jank ga upita ko ga ceka a sluga kad vide da Jank prica ostade u cudu. Jank ode do kocije... Ispred kocije ga je cekala devojka koja ga zamoli da sa svojom zenom podje sa njima. Jank i princeza udjose a nakon kratke voznje dodjose u prelep zamak. Tamo su ih svi lepo docekali... Odveli su ih u ogromnu salu gde je stajao veliki sto pripremljen za svecani rucak. Ubrzo dodjose knez, kneginja i njigova cerka... Oni rekose Janku da su oni ono troje koje je prethodnu noc oslobodio, da si oni bili zacarani.

Uzivali su u jelu i picu do uvece a onda se Jank i princeza vratise u dvor kod kralja i ostadose zauvek dobri prijatelji i susedi sa Knezom i Kneginjom.

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 28 Okt 2013, 20:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
IVICA I MARICA - Braca Grim

Slika


Nekada davno ziveo je siromasan stolar sa dvoje dece i zenom, njihovom macehom. Bili su toliko siromasni da se cesto desavalo da nisu imali sta da jedu pa je jednog dana maceha rekla ocu da mora odvesti decu u sumu i tamo ih ostaviti... On se protivio u pocetku ali mu je kasnije zena rekla da je to sansa za decu da pronadju bolji zivot, da ce ih mozda naci neko bogatiji ko ce moci da im pruzi sve sto tada nisu imali. Otac je na kraju pristao jer nije znao da maceha mrzi njegovu decu...

Taj njihov razgovor su cula deca. Znajuci sta ih ceka uputili su se do obliznjeg potoka koji je proticao pored kuce i brzo skupili vrecicu malih belih kamencica. Posle dorucka ih je otac poveo u setnju po sumi kao sto je radio mnogo puta ranije... Deca su se kao obradovala da otac ne bi posumnjao da znaju za njegov plan ali su sve vreme ostavljala bele kamencice po putu. Nakon nekog vremena otac je zasao iza nekog zbunja a onda pobegao kad ga deca nisu videla i ostavio ih same u sumi... Kako je bilo tek rano popodne deca su polako krenula da prate trag belih kamencica i do veceri su stigli kuci.

Otac i maceha su bili iznenadjeni... Deci su rekli kako je ocu pozlilo pa je hitno morao da ode kuci... Deca su znala da ih lazu ali su rekla da nije vazno jer nisu bili daleko od kuce i da su znali da se vrate sami jer poznaju sumu dobro... Posle vecere poslase decu na spavanje i maceha rece ocu da ih opet ujutru cim se probude odvede u sumu, ovoga puta jos dalje kako ne bi mogli da se vrate. I ovoga puta su ih deca cula posto su ih slusala kroz vrata...

Tako i bi, rano ujutru otac ode sa decom... Posto nisu mogli da skupe ponovo kamencice deca uzese po komad hleba i usput su bacali mrvice kako bi mogli da se vrate kao prosli put. Otac kao i prosli put ode iza nekog grmlja i onda pobeze a deca podjose da prate mrvice... Medjutim mrvice su pojele ptice iz sume i deca nisu znala gde dalje da idu, izgubili su se. Do veceri su lutali kroz sumu da bi kad je poceo da pada mrak videli svetlo u daljini... Prisli su blize i videli da je dolazilo iz kuce koja je napravljena od cokolade sa prozorima od slatkisa.

Posto su bili umorni, uplaseni i veoma gladni Ivica i Marica odlomise po mali delic kuce i pocese da se slade... To je cula vestica koja je zivela u kuci pa je izasla i pozvala decu da udju unutra da se odmore i budu njeni gosti na veceri. Deca su prihvatila poziv stare bakice... Medjutim Ivica i Marica nisu znali da je to zla vestica koja jede decu i da ima kucu od cokolade da bi privlacila decu koja se izgube u sumi kako bi ih kasnije pojela.

Cim su usli u kucu vestica je zakljucala vrata da deca ne bi mogla da pobegnu, Ivicu je zakljucala u drugu sobu da ga podgoji a Marici je naredila da radi kucne poslove... Tako je proslo nekoliko nedelja, Ivica je morao da jede sve sto mu je vestica donosila od hrane a Marica je po ceo dan cistila, prala i kuvala. Napokon je vestica odlucila da je vreme da pojede Ivicu koji se ugojio pa je naredila Marici da zagreje rernu. Ivica je pokusao da pobegne ali se toliko ugojio da je bio prespor i nije mogao da trci... Kada je rerna bila dobro zagrejana Marica pozva zlu vesticu da dodje i pogleda je li spremna za pecenje... U trenutku kada se starica nagnula da pogleda u rernu Marica je brzo gurnula unutra i zatrvorila vrata, za to vreme je Ivica pronasao katanac pa su zajedno zakljucali vrata od rerne da vestica ne moze izaci.

To je bio kraj zle vestice, Ivica i Marica su ostali da srecno i bezbrizno zive u kuci od cokolade i da pomazu svoj izgubljenoj deci da nadju put do kuce.


Slika

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 28 Okt 2013, 20:34
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ZLATNA JABUKA I DEVET PAUNICA

Slika


Bio jedan car pa imao tri sina i pred dvorom zlatnu jabuku koja za jednu noć i cveta i uzre i neko je obere, a nikako se nije moglo doznati ko. Jednom stane se car razgovarati sa svojim sinovima: Kud se to deva rod s naše jabuke! Na to će peću najstariji sin: Ja ću noćac čuvati jabuku, da vidim ko je to bere. I kad se smrkne, on otide pod jabuku pa legne pod njom da je čuva, ali kad jabuke već počnu zreti, on zaspi, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Onda on otide k ocu i kaže mu sve po istini. Tada se ponudi drugi sin da čuva jabuku, ali i on prođe kao i onaj: zaspi pod jabukom, pa kad se u zoru probudi, a to jabuka obrana. Sad dođe red na najmlađega sina da i on čuva jabuku; on se opravi, dođe pod jabuku i namesti krevet pod njom pa legne spavati. Kad bude ispred ponoći, on se probudi pa pogleda na jabuku, a jabuka već počela zreti, sav se dvor sjaje od nje. U taj čas doleti devet zlatnih paunica, osam padnu na jabuku a deveta njemu u krevet, kako padne na krevet, stvori se devojka da je nije bilo lepše u svemu carstvu. Tako su se njih dvoje grlili i ljubili do posle ponoći. Pa onda devojka ustane, i zahvali mu na jabukama, a on je stane moliti da mu ostavi barem jednu; a ona mu ostavi dve: jednu njemu a drugu da odnese svome ocu. Devojka se potom opet pretvori u paunicu i odleti sa ostalima. Kad ujutru dan osvane, ustane carev sin pa odnese ocu one obadve jabuke. Ocu bude to vrlo milo i pohvali najmlađega sina. Kad bude opet uveče, najmlađi carev sin opet se namesti kao i pre da čuva jabuku, i sačuva je opet onako i sutradan opet donese ocu dve zlatne jabuke. Pošto je tako nekoliko noću jednako radio, onda mu braća počnu zlobiti, što oni nisu mogli jabuke sačuvati, a on je svaku noć sačuva. U tome se još nađe nekaka prokleta babetina koja im se obeća da će uhvatiti i doznati kako on jabuku sačuva. Kad bude uveče, ta se baba prikrade pod jabuku pa se podvuče pod krevet i onde se pritaji. Posle dođe i najmlađi carev sin, te legne kao i pre. Kad bude oko ponoći, ali eto ti devet paunica, osam padnu na jabuku, a deveta njemu u krevet pa se pretvori u devojku. Onda baba polagano uzme devojčinu pletenicu, koja je visila niz krevet pa je oseče, a devojka odmah đipi s kreveta, stvori se paunica pa poleti, a ostale paunice s jabuke za njom i tako ih nestane. Onda đipi i carev sin pa poviče: Šta je to? Kad tamo, ali baba pod krevetom, on zgrabi babu pa je izvuče ispod kreveta i sutradan zapovedi te je rastrgnu konjma na repovima. Paunice više ne dođu na jabuku i zato je carev sin jednako tužio i plakao. Najposle naumi da ide u svet da traži svoju paunicu i da se ne vraha kući dok je ne nađe; pa onda otide k ocu i kaže mu što je naumio. Otac ga stane odvraćati i govoriti mu da se mahne toga, nego će mu naći drugu devojku koju god hoće u svemu carstvu. Ali je to sve bilo zaludu, on se spremi i još s jednim slugom pođe u svet da traži svoju paunicu. Idući tako zadugo po svetu, dođe jedanput na jedno jezero i onde nađe jedne velike i bogate dvore i u njima jednu babu, caricu i jednu devojku babinu kćer pa zapita babu: Zaboga, bako, e da li ti što znaš za devet zlatnih paunica? A baba mu stane kazivati: E, moj sinko, znam ja za njih: one dolaze svako podne ovde na ovo jezero, te se kupaju; nego se ti prođi paunica, već evo ti moja kći, krasna devojka i toliko blago, sve će tebi ostati. Ali on jedva čekajući da vidi paunice nije hteo ni slušati što baba govori za svoju kćer. Kad bude ujutru, carev sin ustane i opravi se na jezero da čeka paunice, a baba potkupi slugu njegova i da mu jedan meščić, kojim se vatrapiri pa mu reče: Vidiš ovaj meščić; kad iziđete na jezero, a ti mu krišom samo malo duni za vrat pa će zaspati te se neće moći s paunicama razgovarati. Nesretni sluga tako i učini: kad iziđu na jezero, on nađe zgodu pa svome gospodaru dune za vrat iz onoga meščića, a on siromah odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane grliti i buditi: Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo! A on ništa ne zna kao da je mrtav. Paunice pošto se okupaju, odlete sve zajedno. Onda se on odmah probudi pa zapita slugu: Šta je, jesu li dolazile? A sluga odgovori da su dolazile i kako su osam pale ujezero, a deveta njemu na konja i kako ga je grlila i budila. Carev sin siromah čujući to, da se ubije. Kad bude drugi dan ujutru, on se opet opravi sa slugom, sedne na konja pa sve pored jezera šeće. Sluga opet nađe zgodu te mu dune za vrat iz meščića, a on odmah zaspi kao mrtav. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica: osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane grliti i buditi: Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo! Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda ona reče sluzi: Kaži gospodaru svome: još sutra može nas ovde dočekati pa nas više nikad ovde neće videti. I tako opet odlete. Tek što one odlete, probudi se carev sin pa pita slugu: Jesu li dolazile? A sluga mu odgovori: Jesu i poručile su ti da ih još i sutra možeš ovde dočekati pa više nikad ovde neće doći. On siromah kad to čuje ne zna šta će od sebe da radi: sve čupa kosu s glave od muke i žalosti. Kad treći dano svane, on se opet opravi na jezero, usedne na konja pa sve pokraj jezera, ali nije hteo šetati, nego sve stane trčati da ne bi zaspao. Ali opet sluga nekako nađe zgodu te mu dune iz meščića za vrat, a on odmah padne po konju i zaspi. Tek što on zaspi, ali eto ti devet paunica, kako dođu, osam padnu u jezero, a deveta njemu na konja pa ga stane buditi i grliti: Ustaj, hrano! Ustaj, srce! Ustaj, dušo! Ali ništa ne pomaže: on spava kao mrtav. Onda reče paunica sluzi: Kad ti ustane gospodar, kaži mu neka smakne gornji klin na donji pa će me onda naći. S otim odlete sve paunice. Kako one odlete, a carev se sin probudi pa zapita slugu: Jesu li dolazile? A sluga odgovori: Dolazile su, i ona što je bila pala tebi na konja, rekla mi je da ti kažem da smakneš gornji klin na donji pa ćeš je onda naći. Kako on to čuje, istrgne sablju te oseče sluzi glavu. Posle toga počne sam putovati po svetu i tako putujući zadugo, dođe ujednu planinu i onde zanoći u jednoga pustinika pa ga zapita ne bi li mu znao kazati što za devet zlatnih paunica. Pustinik mu odgovori: E, moj sinko, srećan si, sam te je bog uputio kuda treba! Odavde nema do njih više od po dana hoda. Samo vala upravo da ideš pa ćeš naći jedne velike vratnice, kad prođeš one vratnice, drži desno pa ćeš doći upravo u njihov grad, onde su njihovi dvori. Kad ujutru svane, carev sin ustane, opravi se i zahvali pustiniku pa pođe kako mu je kazao. I tako putujući naiđe na velike vratnice i prošavši ih, odmah uzme desno i tako oko podne ugleda grad gde se beli i vrlo se obraduje. Kad uđe u grad, napita i dvor zlatnih paunica. Kad dođe na vrata, onde ga zaustavi straža i zapita ko je i otkuda je pa pošto se on kaže, otidu te jave carici, a ona kako čuje, kao bez duše dotrči pred njega onako kao devojka pa uzevši se s njim po ruke uvede ga u dvore. Tu bude velika radost i posle nekoliko dana venčaju se njih dvoje i on ostane živeti onde kod nje. Posle nekoga vremena pođe carica u šetnju, a carev sin ostane u dvoru; carica mu na polasku da ključeve od dvanaest podruma pa mu reče: U sve podrume možeš ići, ali u dvanaesti ne idi nipošto niti ga otvoraj, ne šali se glavom! S otim ona otide. Carev sin ostavši sam u dvoru, stane misliti u sebi: Šta bi to bilo u dvanaestom podrumu? Pa onda stane otvorati podrume sve redom. Kad dođe na dvanaesti, nije iznajpre hteo otvorati ga, ali ga opet stane kopati: šta bi to bilo u tome podrumu! pa najposle otvori i dvanaesti podrum, kad tamo, ali nasred podruma jedno veliko bure sa gvozdenim obručima odvranjeno pa iz njega iziđe glas: Zaboga, brate, molim te, umreh od žeđi, daj mi čašu vode! Carev sin uzme čašu vode pa uspe u bure, ali kako je on uspe, odmah pukne jedan obruč na buretu. Zatim opet izađe glas iz bureta: Zaboga, brate, umreh od žeđi! Daj mi još jednu čašu vode! Carev sin opet uspe čašu vode, a na buretu pukne još jedan obruč. Po treći put iziđe glas iz bureta: Zaboga, brate, umreh od žeđi! daj mi još jednu čašu vode! Carev sin uspe još jednu čašu vode, pukne obruč i treći; onda se bure raspadne, a zmaj izleti iz njega pa na putu uhvati caricu i odnese je. Posle dođu sluškinje i kažu carevome sinu šta je i kako je, a on siromah od žalosti nije znao šta će raditi; najposle naumi opet da ide usvet da je traži. I tako putujući po svetu za dugo, dođe na jednu vodu pa idući pokraj one vode opazi u jednoj lokvi malu ribicu gde se praćaka. Ribica kad vidi carevoga sina, stane mu se moliti: Pobogu da si mi brat, baci me u vodu! Ja ću tebi jedared vrlo trebovati, samo uzmi od mene jednu ljusku pa kad ti zatrebam, samo je protri malo. Carev sin digne ribicu, uzme od nje jednu ljusku pa ribicu baci u vodu a ljusku zavije u maramu. Posle nekoga vremena idući tako po svetu nađe lisicu gde se uhvatila u gvožđa. Kad ga lisica opazi, reče mu: Pobogu da si mi brat, pusti me iz ovih gvožđa! Ja ću ti kadgod trebati, samo uzmi od mene jednu dlaku pa kad ti zatrebam, samo je malo protri. On uzme od nje jednu dlaku pa je pusti. Opet tako idući preko jedne planine nađe kurjaka gde se uhvatio u gvožđa. I kurjak kad ga vidi, reče mu: Pobogu da si mi brat, pusti me! Ja ćy tebi biti u nevolji, samo uzmi od mene jednu dlaku pa kad ti zatrebam, samo je malo protri. On uzme dlaku od kurjaka pa ga pusti. Iza toga carev sin opet dugo putujući srete jednoga čoveka pa ga zapita: Zaboga, brate, e da li si čuo kad od koga gde su dvori zmaja cara? Ovaj ga čovek lepo uputi i kaže mu i vreme u koje vala da je tamo. Onda mu carev sin zahvali pa pođe unapredak i jedva jednom dođe u grad zmajev. Kad uđe u zmajeve dvore, nađe svoju ljubu i oboje se vrlo obraduju kad se sastanu, pa se stanu razgovarati šta će sad, kako će se izbaviti. Najposle se dogovore da beže. Brže-bolje spreme se na put, sednu na konje pa beži. Kako oni umaknu iz dvora, a zmaj na konju dođe; kad uđe u dvor, ali carice nema; onda on stane govoriti konju: Šta ćemo sad: ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati? Konj mu odgovori: Jedi i pij, stići ćemo ih, ne staraj se. Kad zmaj ruča, onda sedne na konja pa teraj za njima i za tili čas ih stigne. Kako ih stigne, caricu otme od carevoga sina pa mu reče: Ti idi zbogom, sad ti praštam za ono što si mi u podrumu dao vode; ali se više ne vraćaj ako ti je život mio. On siromah pođe malo, ali ne mogavši srcu odoleti, vrati se natrag pa sutradan opet u zmajev dvor i nađe caricu a ona sedi sama u dvoru i suze roni. Kad se nanovo videše i sastaše, počeše se opet razgovarati kako bi pobegli. Onda reče carev sin njojzi: Kad dođe zmaj, pitaj ti njega gde je dobio onoga konja pa ćeš mi kazati, da i ja tražim onakoga, ne bismo li mu kako utekli. S otim otide iz dvora. Kad zmaj dođe kući, ona mu se stane umilavati i previjati se oko njega i od svašta se s njime razgovarati; pa mu najposle reče: Ala imaš brza konja! Gde ga dobi, tako ti boga?! A on joj odgovori: E gde sam ja dobio, onde ne može svak dobiti. U toj i u toj planini ima jedna baba pa ima dvanaest konja za jaslama da ne znaš koji je od koga lepši. A ima jedan u budžaku konj kao da je gubav, tako se čini, ali je on najbolji; on je brat moga konja, njega ko dobije, može u nebesa ići. Ali ko hoće da dobije od babe konja, vala da služi u nje tri dana: u babe ima jedna kobila i ždrebe pa tu kobilu i ždrebe vala čuvati tri noći, ko za tri noći sačuva kobilu i ždrebe, baba mu da konja da bira kojega hoće. A ko se u babe najmi pa za tri dana ne sačuva kobile i ždrebeta, on je izgubio glavu. Sutradan kad zmaj otide od kuće, carev sin dođe pa mu ona kaže sve šta je čula od zmaja. Onda on otide u onu planinu k babi i došavši k njoj reče joj: Pomozi bog, bako! A ona mu prihvati boga: Bog ti pomogao, sinko; a koje dobro? On joj reče: Rad bih u tebe služiti. Onda mu baba reče: Dobro, sinko. Za tri dana ako mi sačuvaš kobilu, daću ti konja koga god hoćeš; ako li ne sačuvaš, uzeću ti glavu. Pa ga onda izvede nasred dvora, oko kojega je bio sve kolac do koca i na svakome kocu po ljudska glava, samo na jednome nije bila i ovaj je kolac sve jednako vikao: Daj, baba, glavu. Baba mu ovo sve pokaže pa mu reče: Vidiš, ovi su svi bili u mene u najmu pa nisu mogli kobile sačuvati. Ali se carev sin od toga ne poplaši, nego ostane kod babe da služi. Kad bude uveče usedne on na kobilu pa u polje a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći on zadrema na kobili i zaspi, a kad se probudi, a on opkoračio nekaku kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kako to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu i tako tražeći je udari na nekaku vodu. Kad je vidi, onda se seti one ribice što je iz lokve u vodu bacio pa izvadivši iz marame onu njezinu ljusku, protre je malo međuprstima, a ribica mu se u jedan put javi iz vode: Šta je, pobratime? A on joj odgovori: Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je. A ribica mu reče: Eno je među nama, stvorila se riba a ždrebe ribić; nego udri ularom po vodi i reci: dura, ba-bina kobila! Onda on udari ularom po vodi govoreći: Dura, babina kobila! A ona odmah postane kobila kao što je i bila i iziđe sa ždrebetom na obalu. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba njemu da jesti, a kobilu uvede u konjušnicu pa sve žaračem: U ribe, kurvo! A kobila joj odgovori: Ja sam bila u ribama, ali su njemu ribe prijateli pa me prokazaše. Onda opet baba: A ti u lisice! Kad bude pred noć, on usedne na kobilu pa u polje a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo jednako na kobili, a kad bude oko ponoći, on zadrema na kobili i zaspi, a kad se prene, a on opkoračio nekakvu kladu pa sedi na njoj i drži ular u rukama. Kad to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu. Ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila pa izvadi iz marame onu lisičju dlaku i protre je, a lisica u jedan put te preda nj: Šta je, pobratime? A on odgovori: Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je. A lisica mu odgovori: Evo je među nama, stvorila se lisica a ždrebe lisičić; nego udri ularom o zemlju pa reci: dura, babina kobila! On onda udari ularom o zemlju govoreći: Dura, babina kobila! a kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je on zaulari i uzjaše pa kući a ždrebe uz kobilu. Kad dođe kući, baba mu iznese ručak, a kobilu odmah uvede u konjušnicu pa sve žaračem govoreći: U lisice, kurvo! A ona joj odgovori: Bila sam u lisicama, ali su lisice njemu prijatelji pa me prokazaše. Onda opet baba: A ti u kurjake Kad bude pred noć, carev sin usedne na kobilu pa hajde u polje, a ždrebe trči uz kobilu. Tako je sedeo na kobili jednako, a kad bude oko ponoći, on zadrema i zaspa na kobili, a kad se prene, a on opkoračio nekakvu kladu pa sedi na njoj i ular drži u rukama. Kad to vidi, prepadne se pa skoči da traži kobilu; ali mu odmah padne na pamet što je baba kobili govorila pa izvadi iz marame kurjačju dlaku i protre je, a kurjak ujedan put te preda nj: Šta je pobratime? A on mu reče: Utekla mi babina kobila pa ne znam gde je. A kurjak mu reče: Evo je među nama, stvorila se kurjačica a ždrebe kurjačić; nego udri ularom o zemlju pa reci: dura, babina kobila On onda udari ularom o zemlju govoreći: Dura, babina kobila! a kobila postane kobila kao što je i bila i u jedan put se sa ždrebetom obri pred njim. Onda je carev sin zaulari i uzjaše pa kući, a ždrebe uz kobilu.

Kad dođe kući, baba mu da ručak, a kobilu uvede u konjušnicu pa sve žaračem govopeću: U kurjake, kurvo! A kobila joj odgovori: Bila sam u kurjacima, ali su kurjaci njemu prijatelji pa me prokazaše. Onda baba iziđe napolje a carev joj sin reče: E, baba, ja sam tebe služio pošteno, sad mi daj što smo pogodili. Baba mu odgovori: ,,Sinko, što je pogođeno ono vala da bude. Eto od dvanaest konja biraj kojega hoćeš. A on reče babi: Ta šta ću birati, daj mi onoga iz budžaka, gubavog, za mene nisu lepi. Onda ga baba stane odvraćati: Kako bi ti uzeo onoga gubavog kod takih krasnih konja! Ali on jednako ostane na svome govoreći: Daj ti meni koga ja hoću, tako je pogođeno. Baba ne imajući kud kamo, da mu gubavoga konja, a on se onda s njom oprosti pa pođe vodeći konja na ularu. Kad ga odvede u jednu šumu, otre ga i uredi, a konj sine kao da mu je zlatna dlaka. Onda on usedne na njega pa ga potrči, a on poleti baš kao tica i za tili čas donese ga pred zmajeve dvore. Carev sin kako uđe unutra, odmah reče carici: Spremaj se što brže. I tako se brzo spreme, sednu oboje na onoga konja pa hajde s bogom putovati. Posle malo kad zmaj dođe i vidi da carice nema, rekne svome konju: Šta ćemo sad: ili ćemo jesti i piti ili ćemo terati? A konj mu odgovori: Jeo ne jeo, pio ne pio, terao ne terao, nećeš ga stići. Kad to zmaj čuje, odmah sedne na konja pa poteraj. A njih dvoje kad opaze za sobom zmaja gde ih tera, prepadnu se, te stanu nagoniti konja da brže trči, ali im konj odgovori: Ne bojte se, ne treba bežati. Kad jedanput, ali zmaj već da ih stigne, onda konj pod zmajem poviče konju pod carevim sinom i caricom: Zaboga, brate, pričekaj me, hoću da crknem tebe vijajući. A ovaj mu odgovori: A što si lud te nosiš tu alu. Nogama u vreten, te njega o kamen pa hajde sa mnom. Kad to čuje konj pod zmajem, a on mahne glavom i snagom, a nogama u vreten te zmaja o kamen; zmaj sav prsne na komade, a konj se s njima udruži. Onda carica usedne na ovoga konja i tako otidu sretno u njezino carstvo i onde ostanu carujući do svoga veka.

_________________
Slika


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Najlepse bajke  |  Poslato: 28 Jan 2017, 14:15
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Bambi

Slika


Bila jednom jedna košuta koja je imala malo ljupko lane. Nazvala ga je Bambi. Lane se sprijateljilo sa svim šumskim životinjama i svi su ga mnogo voleli.

Jednog dana dok je na potoku pio vode, Bambi je sreo mladu košutu. Njeno ime je bilo Falina. Od tog trenutka postali su nerazdvojni prijatelji i često su se zajedno igrali.

Stigla je zima a sa njom i vreme lova. Po celoj šumi su se čule lovačke puške. Nažalost, Bambijevu majku lovci smrtno raniše. Uplašen i uplakan Bambi je bežao kroz šumu, trčeći do iznemoglosti.

Jedan veliki jelen brinuo se od tada o Bambiju, učio ga kako da preživi sam, i ukazivao mu na sve opasnosti koje donosi život u šumi. Za Bambija započe novi život.

Stiglo je proleće. Šuma je ozelenela i bila je predivna, a Bambi je opet sreo Falinu. Sada su i jedno i drugo već bili odrasli i odlučili su da ostanu zauvek zajedno. Provodili su prelepe trenutke tog leta. Ali jednog jutra desi se nešto strašno. Šumu zahvati veliki požar.

Bambi je trčao kroz šumu upozoravajući sve životinje i hrabro je skakao kroz vatru spasavajući živote svojih prijatelja.

Sada je Bambi bio taj koji je tešio sve stanovnike šume zbog strašne nesreće koja ih je zadesila. Opasnost je izbegnuta zahvaljujući Bambijevoj izuzetnoj hrabrosti. Stari jelen koji mu je nekada pomagao, zamoli ga da se brine o svim stanovnicima šume, jer je već bio star i na kraju svog života.

Bambi i Falina živeli su zajedno još mnogo godina i bili su srećni što imaju dva lepa mala laneta.


bajkein.rs

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 65 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker