Melita Rundek - Kupit će ti tata koturaljke (mišljeno šapatom)
Roman o seksualnom zlostavljanju u obitelji, pisan u prvom licu. Potresan, tužan i poučan.
Jasni je umro tata. Pokapaju ga. Svi su u crnini i plaču. Plače i ona. Samo, njen plač je drugačije boli. Plače zbog svog djetinjstva, bijelog vjenčića na glavi, djetinje nevinosti i ljepote. Plače zbog sebe koja je pokopana davno prije. Tko ju je pokopao? Njen vlastiti tata. Tata koji stanuje u njenoj tajni, tajni njene sestre i tajni njene majke. Tata Vuk. Tata pedofil, seksualni napasnik. I majka koja nije željela vidjeti istinu. Hoće li nakon očeve smrti njeni ožiljci zarasti? Srećom da je i Draško tu, njegova majka koja joj postaje uistinu majka. Njoj i sestri. Draško i Jasna, dva ranjena stvora koja se razumiju i dijele patnju i gorčinu. Uče ljubav, razumijevanje, toplinu. Zajednički brišu patnju i bojaju život drugačijim bojama.
Jasni je umro tata. Pokapaju ga. Svi su u crnini i plaču. Plače i ona. Samo, njen plač je drugačije boli. Plače zbog svog djetinjstva, bijelog vjenčića na glavi, djetinje nevinosti i ljepote. Plače zbog sebe koja je pokopana davno prije. Tko ju je pokopao? Njen vlastiti tata. Tata koji stanuje u njenoj tajni, tajni njene sestre i tajni njene majke. Tata Vuk. Tata pedofil, seksualni napasnik. I majka koja nije željela vidjeti istinu. Hoće li nakon očeve smrti njeni ožiljci zarasti? Srećom da je i Draško tu, njegova majka koja joj postaje uistinu majka. Njoj i sestri. Draško i Jasna, dva ranjena stvora koja se razumiju i dijele patnju i gorčinu. Uče ljubav, razumijevanje, toplinu. Zajednički brišu patnju i bojaju život drugačijim bojama.
Citat iz knjige:
Imam jednu fotografiju u svom albumu. Ja u bijeloj haljinici s bijelim vjenčićem u kosi. Slika se doima nezemaljski. Čini se kao da nisam ljudsko biće nego nebeska maglica, nevini ljetni oblačak.
Fotografirao me tata.
Moj veliki tata. Obožavala sam ga kao dijete.
Jedini kome sam se beskrajno divila.
On je pokopan danas, a ja mnogo, mnogo prije.
Mrtva djevojka. To se izvana ne vidi. Vidi se iznutra. Jedan ožiljak, duboko usječen koji se proteže od jedne do druge strane vrata.
Smrt, rana, ožiljak.
Patnja.
Moj tata.
Plačem.
Svira tužna glazba. Pogrebna koračnica. Čuje se glasan udarac činela, zvuk trombona... Preplavljuje me nemoć i užas. Čini mi se da ću pasti kad sljedeći put udare činele.
Pasti u otvoren grob.
Predstava je gotova. Ljudi mi prilaze i izražavaju sućut. Zahvaljujem se što suosjećaju sa mnom.
Ali... oni ne znaju.
Znamo samo ja i moja sestra. I nažalost, mama.
Mi znamo. Ali šutimo.
