Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 22:26


Autoru Poruka
*Twilight*
Post  Tema posta: Preporuci knjigu  |  Poslato: 12 Jun 2012, 08:53
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
LJUBAV NAS PRETVARA U ONO STO VOLIMO

Slika
Majstor Ekhart

U središtu Ekhartovog interesovanja leži uzletna moć duše, koja kroz odeljivanje od svega telesnog i svetovnog hrli svojoj prvoj iskri i svom dnu - onom nečemu u duši gde je, po Ekhartu, "dno Boga moje dno, i moje je dno dno Boga". Otac nemačke misli kako su ga zvali, rodio se 1260. u Tiringiji, a umro, možda u Kelnu, možda u Avinjonu, jer je naprosto nestao u vrtlogu teoloških, sholastičkih i političkih sukoba koji su ga u taj mah progutali, negde 1327. ili 1328. godine. Njegova predavanja i propovedi ostavili su dubok trag svuda kuda je prošao.


Vrh
*Twilight*
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 12 Jun 2012, 08:55
Korisnikov avatar
Laprdalo i tuturutka

Pridružio se: 17 Apr 2012, 20:07
Postovi: 11750

OffLine
KAD SU PTICE PARALE NEBO

Slika

Bea Gonzales



U jednom gradu u srcu La Manče, kraju Don Kihota i njegovih vetrenjača, živela je stolećima porodica Klemente, provodila život u dugim popodnevima i tihim, tihim noćima. Bogatstvo im je poticalo od jedne biljke… Rođen u Španiji, u Sevilji, vanbračni sin osramoćene guvernante, mladić po imenu Dijego Klemente, utehu za svoje teško detinjstvo i ranu mladost nalazi u svetu knjiga, a naročito slavnog Odibonovog dela Ptice Amerike. Ukazuje mu se prilika da postane asistent čuvenom američkom prirodnjaku Edvardu Nelsonu u izradi prvog priručnika o pticama meksičkog poluostrva Jukatana, i on kreće na putovanje koje se neće odraziti samo na njegov umetnički talenat već će mu promeniti čitav život.

Stigavši u predvečerje meksičke revolucije, Dijego se obreo u svetu opasne lepote u kojem su velelepne, raskošne plantaže sisala podignute na grbači ropskog rada i gde je čitav društveni poredak na ivici da eksplodira. U tome svetu, Dijego se zaljubljuje u mladu Sofiju, ženu koja žudi da bude slobodna poput ptica koje takođe obožava.

Čarobna priča o zanesenjačkim strastima, o tajanstvenom paru ptica i o mladićevoj težnji da oda čast i poštovanje kako svome ocu tako i svome dobrotvoru i poslodavcu, roman Kad su ptice parale nebo predstavlja vrhunac spisateljskog umeća, izuzetno snažno i upečatljivo delo. „Bea Gonzales u ovom romanu stvara svet koji kipti od slika i ideja, društvene istorije, revolucionarnog žara – a sve oživotvoreno na pozadini zarazne strasti za očuvanjem životne sredine. Prekrasna, slikovita tapiserija što svojom živopisnošću potpuno obuzme čitaoca.


Vrh
Igrejn
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 19 Okt 2012, 22:53
Korisnikov avatar

Pridružio se: 19 Okt 2012, 01:59
Postovi: 32

OffLine
Paulo Koeljo- Jedanaest minuta


Slika


Autor: Paulo Koeljo
Izdavač: Paideia
Godina izdavanja: 2008
200 str.

Marija je mlada devojka iz brazilske provincije, čije srce biva
slomljeno već posle prvih nevinih susreta s ljubavlju. Veoma rano gubi
nadu da će ikada pronaći pravu ljubav, uverena da je "ljubav užasna
stvar zbog koje samo patimo... ". Slučajni susret u Riju je dovodi do
Ženeve, gde sanja o slavi i bogatstvu, a završava radeći kao
prostitutka.
U Ženevi, njeno pesimističko viđenje ljubavi je
stavljeno na probu kada se susretne sa zgodnim mladim slikarem. U ovoj
svojevrsnoj odiseji, Marija mora da izabere između staze tame,
seksualnog zadovoljstva kao svrhe po sebi, i rizikovanja svega da bi
pronašla put koji vodi do svetog seksa: seksa u okrilju ljubavi... Neke
knjige navode nas da sanjamo. Druge nas vraćaju u stvarnost. Jedanaest
minuta, roman Paula Koelja, istražuje skrivenu prirodu ljubavi.
Ja
sam prva i poslednja
Ja sam obozavana i prezrena
Ja sam kurva i
svetica
Ja sam supruga i devica
Ja sam majka i kćer
Ja sam
jalova i imam bezbroj potomaka
Ja sam srećno udata i usedelica
Ja
sam ona što donosi na svet i ona što nikad nije rađala
ja sam
tešiteljka porođajnih bolova
Ja sam supruga i supružnik
Ja sam
čovek moj koji me je stvorio
Ja sam majka svoga oca
I on je moj
odbačeni sin
Poslušajte me uvek,svi
Jer ja sam sablažljiva i
veličanstvena

O autoru:
Slika

Brazilski autor Paulo Koeljo rođen je 1947. u Rio de Žaneiru. Pre nego što će svoj život potpuno posvetiti književnosti, radio je kao pozorišni režiser i glumac, tekstopisac i novinar. Paulo Koeljo je jedan je od najomiljenijih autora današnjice, širom sveta čuven po svom bestseleru "Alhemičar". Njegove knjige prevedene su na 66 jezika i objavljene u 150 zemalja sveta. Paulo Koeljo ušao je u Ginisovu knjigu rekorda kao autor koji je potpisao najviše primeraka svojih knjiga u različitim izdanjima.
Dobitnik je mnogobrojnih prestižnih međunarodnih nagrada i priznanja: Nagrada Udruženja knjižara (Meksiko, 2006), Nagrada Vilbur (SAD, 2006), Zlatno Pero (Nemačka, 2005), Priznanje grada Budimpešte (Mađarska, 2005), Orden svete Sofije (Ukrajina, 2004), Nagrada Nilsen za roman Alhemičar (Velika Britanija, 2004), Bambi (Nemačka, 2002), Dvadeset treća međunarodna nagrada Italije (2001), Nagrada Kristalno ogledalo (Poljska, 2000), Vitez legije časti (Francuska, 2000), Nagrada Kristal Svetskog ekonomskog foruma (1999), Zlatna medalja Galicije (Španija, 1999), Nosilac ordena Rio Branko (Brazil, 1998), Zlatni bestseler (Jugoslavija ’95, ’96, ’97, ’98, ’99, 2000, 2001. i 2002; SCG ’03, ’04. i 2005), Najčitanija knjiga u Srbiji (2006, za roman Zahir), Međunarodna nagrada Flajano (Italija, 1996), Vitez umetnosti i književnosti (Francuska, 1996), Nagrada čitateljki časopisa El (Francuska, 1995).

Paulo Koeljo je izabran za člana Brazilske akademije književnosti 2002. godine. Redovno piše nedeljne kolumne koje se objavljuju širom sveta.

_________________
...Da li znaš ono mesto između jave i sna...Ono, kad se još
uvek sećaš svega...E, tu ću te uvek voleti...Ne, nisam te prebolela...Samo učim da živim bez tebe...



Vrh
MeGi
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 22 Okt 2012, 22:28
Korisnikov avatar
Born to die

Pridružio se: 22 Maj 2012, 18:51
Postovi: 40996

OffLine
Slika



Osetila sam miris benzina i potrčala, porub na dugačkoj haljini mi je smetao. Strah me je odmah odveo izvan dvorišta. Potrčala sam ka bašti, jer je to bio jedini izlaz. Znam da trčim, da sam zapaljena i da vrištim. Ali se nakon toga skoro ničeg više ne sećam. Kako sam pobegla? Da li je potrčao za mnom? Da li me je čekao da padnem, da može gledati kako me plamen obuhvata i kako u njemu nestajem? U skorije vreme pojavilo se dosta bestselera sa tematikom "zločina iz časti" u arapskom svetu. U tu vrstu literature spada i ova knjiga pod jednostavnim nazivom "Suada", koja sadrži veoma potresnu priču devojke iz Palestine, objavljene pod pseudonimom. Ona je jedna od retkih koja je preživela stravični čin kažnjavanja zbog sumnje da je izvršila preljubu i jedna od retkih koja je uspela da se 1979. godine, preko humanitarne organizacije, spase begom u Evropu. Danas Suada živi pod drugim imenom u strahu da je njena porodica ne bi otkrila i ipak izvršila taj za njih častan, a za civilizovani svet najteži zločin. "Suada" je prvi zabeleženi iskaz žrtve "zločina iz časti" i predstavlja jednu sasvim autentičnu ispovest devojke, koja je bila nepismena, zlostavljana, tučena i svakodnevno ponižavana od strane muških članova porodice. I kada se jednog dana, sva unakažena i fizički i psihički, našla u svetu koji to može da razume i da pomogne, odlučila je da to svoje iskustvo prenese ovom knjigom i drugima kako bi se na ovaj način saznala istina i pomoglo drugim devojkama sličnih sudbina. Iako je ova knjiga pisana vrlo jednostavnim i amaterskim stilom, to ne umanjuje njenu vrednost, jer ona pleni svojom autentičnošću i razgoljenom istinom.

_________________
Od svih super moci mene zapadne da sam dete debil!


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 07 Dec 2012, 15:54
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Змај и Ждрал - Александар Тешић






Једна Легенда - Чувари Копља Светог Георгија
Један Мит - Милош Обилић
Један Цар - Душан Силни
Један Душманин - Мурат Боголики

Година је 1346. Након што је крунисан за ацара, Душан је на северу земље због угарског упада. Неочекивано налази непуштено дете на пустом путу... Видевши да малишан носи змајски белег, цар Душан га одводи на свој двор. Кести га и подиже као вог сина. Притом не зна да је на себе навукао бес туђинских сила јер је малишан Милош Обилић, усуд будућег турског султана Мурата.

ЗМАЈ И ЖДРАЛ су по много чему ближи историјском роману, приступ је опет исти којим епика и фантастика неминовно иду руку под руку.Зато није изненађујуће што прва књига која почиње од доласка на свет Милоша Обилића,највећим делом прати трагичну судбину Цара Силног Душана.


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 23 Dec 2012, 18:32
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Кад је Ниче плакао - Ирвин Јалом



Slika



Роман базиран на сусрету Ничеа, врсног филозофа и Бројера, чувеног лекара (оца психоанализе и младог стажисте Фројда, који су постојали али се у реалности никада нису срели.
Роман о опсесији, поднаслов је овог дивног и надасве инсприативног дела, ничеовска нит постављена је на мало другојалији начин.
Сјајна књига.


Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 23 Dec 2012, 21:50
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
JEDNA STARA KNJIGA


Davno, još 1984. godine. Džon Vorli je napisao kraći SF roman „PRITISNI ENTER■“.
[Za one mlađe, koji ne mogu da se sećaju tog vremena, crni kvadrat na kraju naziva predstavlja kursor, polje jednog računarskog karaktera koje je označavalo gde se na stranici u tom trenutku nalazite. Kursor je stalno treptao, palio se i gasio]
Sledeće, 1985. godine, za ovu novelu Vorli je dobio tri glavne svetske SF nagrade: Hugo, Nebula i Locus.
Kod nas je ovu novelu objavio SF časopis SIRIUS, iz Zagreba u broju 118, 1986. godine.

Radnja se odvija u Kaliforniji.
Glavna ličnost priče je Viktor Apfel, ratni veteran iz Drugog svetskog rata, koji je preživeo koncentracioni logor, nad kojim su vršeni medicinski eksperimenti i koji iz tog perioda ima povremene napade gubitka svesti.
Ostale ličnosti su:
Čarls Kluge, kompjuterski genije koji je u svom stanu od nameštaja imao samo kompjutere, a u jednoj sobi je držao vreće i kutije prepune lekova koji su ga održavali budnim, pojačavali mu koncentraciju ili uspavljivali, kako mu je kada trebalo. Ustvari, on i nije aktivna ličnost romana jer roman počinje njegovom misterioznom smrću.
Zatim Liza Fu, bivša prostititka iz Sajgona, koja se iz Vijetnama povukla zajedno sa američkom vojskom i u Los Anđelesu završila studije računarstva, tako da je postala ekspert Kalifornijskog Tehnološkog Fakulteta za rad na računarskim sistemima.
I Ozborn, policijski detektiv, kome je dat zadatak da ispita uzrok smrti Čarlsa Klugea.
Kluge i Liza su se zaigrali na Mreži, mnogo su saznali i morali su umreti. Izgleda da je i detektiv Ozborn došao do neklih podataka, pa je i on skončao.
Roman je pisan u vreme dok Internet još nije postojao u sadašnjem obliku, međutim Vorli je naslutio svu magiju, svu privlačnost Mreže i predvideo da ta opsesija Mrežom može biti pogubna. On je to izrazio kroz kriminalistički žanr, špijunski siže, ali poruka je bila dovoljno jasna. Zato je i dobio tolike nagrade.
Pošto se danas teško može doći do ovog romana, postaviću ovde poslednjih par stana, dakle sam završetak:

„Otišao sam do Klugeove kuće, ali nisam mogao naći Ozborna. Bio sam umoran, ali sam se odvukao do svoje kuće i ispružio na krevetu, čekajući da preživim ili umrem.
Sledećeg dana u novinama sam pronašao članak. Ozborn je otišao kući i razneo svoj mozak revolverom. Članak nije bio veliki. Pajkanima se to stalno događa. Nije ostavio poruku.
Seo sam u autobus i odvezao se do bolnice, i proveo tri sata pokušavajući videti Lizu. Nisam uspeo. Nisam joj bio rođak, a doktori su bili odlučni u tome da ne prima posete. Kada sam se razljutio bili su nežni koliko su mogli. Tek sam tada saznao kakve su joj ozlede. Hal mi je prećutao najgore. Nije više bilo važno, ali su se doktori zaklinjali da joj u glavi nije ostalo ništa. I tako sam otišao kući.
Umrla je kroz dva dana.
Na moje iznenađenje ostavila je oporuku. Ostavila mi je kuću i stvari. Čim sam to saznao, uzeo sam telefon i pozvao komunalnu službu za otpatke. Dok su bili na putu, posljednji sam put ušao u Klugeovu kuću.
Isti kompjuter bio je uključen, a poruka je bila takođe ista.
PRITISNI ENTER ■
Pažljivo sam potražio prekidač računara i pritisnuo ga. Smećarima sam naredio da pokupe sve, do golih zidova.

Detaljno sam pregledao svoju kuću, tražeći išta što bi moglo biti prvi rođak kompjutera. Bacio sam radio. Prodao sam auto, frižider, štednjak, mikser i električni zidni sat. Ispraznio sam vodeni krevet i bacio grejalicu.
Onda sam kupio plinsku bocu i zatim sam dugo tražio, i napokon našao, stari sanduk sa pregradama za led, umesto frižidera. Garažu sam do vrha napunio ogrevnim drvetom. Očistio sam dimnjak. Uskoro će zahladiti.
Jednog sam se dana odvezao autobusom do Pasadene i osnovao Memorijalnu stipendiju Lize Fu za vijetnamske izbeglice i njihovu djecu. Poklonio sam im sedamsto hiljada osamdeset i tri dolara i četiri centa. Rekao sam im da novac mogu iskoristiti za sve, osim za informacionu tehnologiju i nauku. Video sam da me smatraju ekscentrikom.

Stvarno sam mislio da sam siguran dok nije zazvonio telefon. Dugo sam razmišljao da li da odgovorim. Na kraju sam znao da će zvoniti sve dok se ne javim. Podigao sam slušalicu.
Nekoliko sekundi se čuo pozivni ton, ali to me nije prevarilo. Držao sam slušalicu na uhu i napokon je ton prestao. Samo tišina. Pažljivo sam slušao. Čuo sam one daleke tonove muzike koji žive u telefonskim žicama. Odjeke razgovora udaljenih hiljade milja. I nešto beskrajno udaljenije i hladno.
Ne znam što je to začelo u NSA-i. Ne znam da li su to namerno učinili ili se to jednostavno dogodilo, ili da li je to uopšte imalo kakve veze s njima, na kraju krajeva. Ali znam da je TO tamo, jer sam mu čuo dušu kako diše u žicama. Pažljivo sam progovorio.
— Ne želim ništa da znam — rekao sam. — Neću nikome ništa reći. Kluge, Liza i Ozborn su izvršili samoubistvo. Ja sam samo usamljen čovjek i više neću smetati.
Čuo se klik i zatim pozivni ton.

Bilo je lako rešiti se telefona. Naterati ih da skinu sve instalacije bilo je teže, jer kada su jednom instalacije uvedene, očekuju da će tu stalno i ostati. Gunđali su, ali kada sam ih počeo čupati sam, popustili su, iako su me upozorili da će to koštati.
Kod struje i gasa bilo je teže. Oni su, čini se, verovali da postoji propis po kojem svaka kuća mora imati priključke. Isključiće mi struju i gas — iako nisu bili baš zadovoljni s tim — ali nikako neće demontirati i instalacije. Popeo sam se na krov sa sekirom i uništio četiri priključka dok su buljili u mene. Onda su smotali svoje žice i otišli.
Izbacio sam svetiljke, sve što je bilo na struju. Čekićem, dletom i ručnom testerom navalio sam na zid iznad podruma.
Dok sam čupao instalacije, pitao sam se zašto to radim. Ima li smisla? Nije mi preostalo još puno godina pre nego što me posljednji napad dokrajči. Te godine neće biti baš zabavne.
Liza je bila tip koji preživljava. Ona bi znala zašto sam to učinio. Jednom je rekla da sam i ja tip koji preživljava. Preživeo sam logor. Preživeo sam smrt majke i oca i uspeo srediti svoj usamljenički život. Liza je preživela gotovo sve. Ni od koga se ne očekuje da sve preživi. Ali dok je bila živa, radila je na tome da ostane živa.
A to sam i ja učinio. Izvadio sam sve žice iz zidova, prošao po kući magnetom da vidim ako mi je promaklo nešto metalno, zatim sam proveo nedelju dana čisteći, popunjavajući rupe koje sam napravio u zidovima, tavanu i u podrumu. Zabavljala me pomisao kako će trgovac nekretninama pokušati prodati kuću, Kada me više ne bude..
Lijepa, mala kućica, narode. Nema struje ...

Sada živim mirno, kao i pre.
Veći deo dana radim u bašti. Znatno sam je proširio, pa čak nešto uzgajam i u prednjem dvorištu.
Živim uz sveće i kerozinsku svetiljku. Uzgajam najveći deo onog što jedem.
Trebalo mi je dugo vremena da se skinem s tranxena i dilantina, ali sam uspeo, a napade prihvatam kako koji dolazi. Obično iza njih ostanu ožiljci.
Usred velikog grada, ja sam se isključio. Više nisam deo sistema koji raste brže nego što mogu pojmiti. Ne znam čak ni da li je opasan za obične ljude. Primetio me, kao i Klugea i Ozborna. I Lisu. Oterao je naše umove kao što ja teram komarca i nikad ne gledam da li sam ga zgnječio. Samo sam ja preživio.
Ali, pitam se.
Bilo bi vrlo teško ...
Liza mi je rekla kako mogu ući kroz instalacije. Postoji nešto što se zove talas nosač, koji se može kretati i kroz žice u kojima teče struja za domaćinstvo. Zato sam se morao rešiti elektrike.
Za baštu mi treba voda. Ovdje, u južnoj Kaliforniji, nema dovoljno kiše, a ne znam kako bih drukčije došao do vode.
Mislite li da bi mogli doći kroz vodovod?“

Shvatio sam Vorlijevu poruku.
Najpre ću demontirati priključak za internet za kućni računar. Na poslu mi to neće dozvoliti, nekako ću se snaći...
A onda, posle još par godina, kad odem u penziju, odoh na planinu u Homolje.
Obrađivaću zemlju i sam proizvoditi sve što budem jeo.
Kupiću i dve koze i duboke gumene čizme. [smehsmeh.gif]
Tako ću biti daleko od svake Mreže.

Bio je ovo moj poslednji post na ovom forumu.
Negde se mora početi...
[bye.gif]


Vrh
montoya
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 23 Dec 2012, 22:12
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:34
Postovi: 6875

OffLine
Slika

Enciklopedija neobjašnjivog, Džudi Alen, razjašnjava neobične pojave, čudna praznoverja i drevne misterije. Ova enciklopedija nateraće Vam jezu niz kičmu, maštu će vam razbuditi do neslućenih razmera,a Vaša želja da saznate moguća objašnjenja neobjašnjivog narastaće od poglavlja do poglavlja.
Usudite se da provirite među stranice ove nesvakidašnje encikopedije i tamo ćete naći duhove, nepoznate leteće objekte, a možda i zaštitu od surove kletve i pogubnog malera. Zadovoljite svoju znatiželju…


Vrh
MAD BOOKSELLER
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 03 Jan 2013, 20:21
rang
rang

Pridružio se: 09 Dec 2012, 20:33
Postovi: 6420

OffLine
Slika


TIŠINA, MIRISI

Svukla je prvo džemper, a zatim još brže beli haljetak, pod škiljavom svetlošću lampe koja joj se krila iza leđa.
Kao da je sanjao obline njenoga tela prelivenog senkom. Glava joj bila spuštena, lice prekriveno gustom kovrdžavom kosom koja je oblivala gornji deo grudi.
Nazirao je samo glatku tamu sred koje je iskrio mali beli trougao njenih gaćica. To svetlosno očaravajuće ostrvce, lelujajući u ritmu fanka koji je ispunjavao sobu, prilazilo je kao neka nedodirnuta božanska relikvija.
Pod jezikom oseti čvrstoću Amalijinih dojki i slatkasti ukus borovnica.
I dalje joj nije mogao videti usne, oči, kao da se u nekom ritualnom stidu nalazila nekuda daleko izvan svega što se događa.
Glatkoća njenih nogu, mekota leđa, osećanje potpune skladnosti, kao posedovanje belutka koji se gnezdi negde u dubinama peščanih sprudova...
Obgrlivši ga čvrsto, ljuljala se u krilu, kao na brodu koji se nasukao o njegova bedra.
Vuk je dodirnu ispod gaćica i oseti drhtaj tela koje se snagom mlade životinje izvi unazad, otkrivši otvorene usne i hitri jezik.
Svetlost lampe pade na njeno lice zatvorenih očiju, na grudi oblivene mesečevom bojom.
Vuk je spusti na pod.
Amalija je vrtela glavom, raširenih ruku, dok je on jezikom i vlažnim prstima lutao sve dublje i dublje.
Uhvati ga za nabrekli ud, što joj iznudi slatki prigušeni krik i učini još besvesnijom i strasnijom.
U času Vuk pomisli kako je ne može obuzdati, odbraniti se od stiska njenih ruku, koje su se zarivale u njegova leđa, butine, bedra.
Ona sama pronađe put k sebi i gotovo ga usisa u vlažnu i toplu utrobu. Držala ga je obema rukama za zadnjicu i brzim pokretima gnječila kao testo koje treba pretvoriti u hleb.
Nije ispuštala njegov jezik iz usta, oglašavajući se iz nozdrva, iz ruku, nogu. Kao da joj je celo telo urlalo, raspadalo se, nanovo se nekim volšebnim načinom uobličavalo, sačinjavalo, novom se snagom rađalo i nanovo nestajalo.
Vuk je grizao njene dojke kao jesenje jabuke, dok su joj se noge uzdizale poput jarbola, visoko iznad njegove glave. Imao je utisak da je sav porinuo u nju, do dna, i da se više nema gde krenuti. Najdublji delić toploga mesa bio je ophrvan njegovom snagom, nije bilo mesta koje nije oblizao usnama, dubine u koju se nije survao i nad kojom nije urliknuo.
Brektao je kao brod.
Amalija se grčila, stenjala, šumila kao more, grcala jezikom zveri ili biljaka.
Krik, koji nije izlazio iz usta već ponirao duboko unutra.
Jecaji i drhtaji u talasima se prenose na celu sobu, na stvari, na svetlost koja se muti i nestaje u Vukovim očima. Osećaj potpunog spajanja i odsustva.
Tišina.
I mirisi.
*
Ona žmuri kao da je san najveće blaženstvo.
Nežno se privija uz njega.
Ćuti.
Leži na njegovim grudima. Opet su joj leđa oblivena blagom i žutom svetlošću.
Možda se sve ovo ne bi desilo da nije bila pijana, ne bi pristala da prespava kod mene, ne bi me dodirivala i čačkala nogom pod stolom dok smo sedeli u Skadarliji, terala da pijem iz njene čaše.
- Idem da se okupam - poljubi ga, još uvek vlažnim usnama.

***
Znam da bi ovaj odlomak više priličio Emanuelinom blogu, ali ne bih da tamo smetam, osim ako nemam neki komentar na njen tekst.
***
Ivan i Branko. Dva brata. I jedan i drugi završili Filološki, Srpska književnost. Bave se istorijom srpske književnosti. Jedan magistar a drugi doktor nauka.
Fini ljudi, prijatni, dobri. Baš onako... kao lebac.

Ovog puta pričamo o IVANU ZLATKOVIĆU.
Osim naukom, bavi se pisanjem romana.
Gornji odlomak potiče iz romana POVRATAK, objavljenog u PLATOu, dva izdanja.
U knjizi piše o Lisabonu i Beogradu, u sadašnje vreme.
O težnji mladih da odavde odu negde, u pičku materinu, ili u Lisabon...
Ali, shvataju da su Nada i Optimizam dve jedino racionalne odluke.

U PLATOu / Knez Mihailova sam juče kupio tu knjigu za 200 dinara. Ko šolja kapučina.

Objavio i roman SINTETIČARI, kod LAGUNE.
Roman o narkomaniji kod mladih, možda je bolje reći kod NAŠE DECE.
Nešto mi se ne prepričava sadržaj. Boli.
Evo nekoliko pasusa:

Plaši je samo da ne bude narkoman. To će je progoniti i na onom svetu. Što nije uspela da mu pomogne. Što nije postao čovek. Što ga je ostavila samog...! Samo da joj on ne umre za života. Sumnjiv je. Kada laže, oči su mu prazne. Rupa... Oseća ona da gori iznutra. Nema on mira u sebi. Pametan je i osetljiv. Dete još uvek. I njega je strah... Obećao je da će da dođe s nekom devojkom. Zove se Milica…

Okrenuo sam se heroinu, jer su mi kao detetu stalno govorili: ’Nemoj da pušiš marihuanu, to će te ubiti!’

Droga ti je, brate, kad hoćeš da kidneš od sebe, da se malo opustiš, da nešto karaš... da ti bude bolje nego što je u ovom usranom životu... Ali... *ebi ga, sve je to kratko... fora za zečeve... Kad siđeš odozgo, k’o da te je neko naguzio! Budeš, brate... u još većem bedaku.

Razbrajalica
Vutrica
Okica
Mokica
Ekserčić
Kiselinica
Kokica
Horsić...
Umireš!


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Preporuci knjigu  |  Poslato: 06 Jan 2013, 17:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Veštičja nedelja
Dajana Vin Džouns

Slika

O autoru
Dajana Vin Džouns


Slika

Dajana Vin Džouns je britanska spisateljica koja uglavnom piše prozu za decu, ali i odrasle. U njena najpoznatija dela spadaju serijali Hrestomatija, Zamak i Denkolm.

Rođena je u Londonu 1937. godine, a engleski jezik je studirala u Oksfordu gde su joj profesori bili, između ostalih, Luis Kerol i Tolkin.

Njen opus čine romani u kojima dominira konstrukcija apsurdnih ali logičnih situacija, zatim kritički osvrti na društvo, kao i duhovite parodije različitih književnih formi.

Umrla je 26. marta 2011. godine.



O knjizi

Originalno i najbolje od magije
Dobro došli u Priče Hrestomanta

NEKO IZ OVOG ODELJENJA PRIPADA VEŠTIČJEM SOJU
Kad se pojavila cedulja s tekstom napisanim običnom plavom hemijskom olovkom između dve sveske za domaće zadatke koje je pregledao, gospodin Krosli se veoma uznemirio. Jer ovo je Larvud haus, škola za siročad vešticâ u kojoj su vradžbine sasvim zabranjene. A ipak se magija odjednom širi po školi – kao boginje!

Najmanje što iko želi jeste poseta okružnog inkvizitora. Kad bi samo došao Hrestomant i sve doveo u red!


Laguna


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 71 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker