Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:09


Autoru Poruka
Astra
Post  Tema posta: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 07 Maj 2012, 02:07
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Od čega je Lenjin zaista umro

Američki lekar i ruski istoričar opovrgavaju opšteprihvaćenu teoriju da je komunistički lider umro od seksualno prenosive bolesti

Slika

BALTIMOR - Vođa Oktobarske revolucije Vladimir Iljič Lenjin umro je od posledica stresa, naslednih faktora, a možda čak i od trovanja, tvrde jedan američki lekar i jedan ruski istoričar, opovrgavajući time opšteprihvaćenu teoriju da je komunistički lider umro od seksualno prenosive bolesti.

Dr Hari Vinters, neurolog sa Kalifornijskog univerziteta i ruski istoričar Lav Luri obavili su reviziju Lenjinove zdravstvene dokumentacije, a svoje nalaze će predstaviti na godišnjem skupu koji se održava na Univerzitetu Škole medicine Merilend i koji se bavi smrću poznatih ličnosti, kao što su to ranijih godina bili kralj Tut, Kristofer Kolumbo, Simon Bolivar i Abraham Linkoln. Kako prenosi agencija AP, 53-godišnji sovjetski lider doživeo je nekoliko moždanih udara pre nego što je umro 1924. godine, ali je ostalo nejasno šta ih je izazvalo.

Tokom autopsije ustanovljeno je da su krvni sudovi u mozgu bili izuzetno tvrdi, što je teško razumljivo u Lenjinovom slučaju, budući da je bio relativno mlad i da nije imao nijedan od bitnih rizičnih faktora, kazao je dr Filip Makovijak, organizator konferencije. "Lenjin nije bio pušač - nikada nije puštao pušače u svoje okruženje. Nije patio ni od dijabetesa, nije imao problema sa težinom, a tokom autopsije nije pronađen nikakav dokaz da je imao visok krvni pritisak", kazao je on, dodajući da je u vreme Lenjinove smrti, među Rusima postojala sumnja da je Lenjin umro od posledica sifilisa.

Dr Vinters, međutim, ističe da su nasledni faktori daleko više uticali na Lenjinovu preranu smrt, nego ova polna bolest. Premda sifilis može da dovede do šloga, iz Lenjinovih simptoma i autopsije se može zaključiti da to kod njega nije bio slučaj, naveo je američki neurolog. Budući da je Lenjinov otac, takođe, umro u 54. godini, stručnjaci pretpostavljaju da je kod obojice postojala predispozicija za stvrdnuće arterija.

Jedan od značajnih faktora rizika za moždani udar je i stres, a nema sumnje da je komunistički revolucionar bio izložen velikim količinama stresa, kazao je dr Vinters, podsećajući da je Lenjin bio stalno u opasnosti da bude ubijen. Luri, stručnjak za rusku istoriju i politiku iz Sankt Peterburga, veruje, pak, da je Staljin oslabljenog Lenjina, nakon pretrpljenih moždanih udara, dokrajčio otrovom. Sa ovom teorijom se slaže i dr Vinters, navodeći da je veoma moguće da je Lenjin otrovan.

Lenjinovo zdravlje se vremenom pogoršalo. Nakon jednog većeg moždanog udara, oduzela mu se jedna strana tela i izgubio je moć govora. Ipak, početkom 1924, Lenjin se dovoljno oporavio da bi proslavio novu godinu i otišao u lov. Ruski istoričar sumnja da je Lenjin uvideo da je počinio grešku kada je podržao Staljinov uspon na vlast i počeo je da se okreće Lavu Trockom, što je Staljina nagnalo da ga otruje.

Uostalom, trovanje će kasnije postati jedan od Staljinovih omiljenih metoda za eliminaciju neprijatelja, kazao je Luri. Vinters, koji je nanovo pregledao izveštaj patologa, kao i Lejinovu kliničku istoriju, kazao je da tokom autopsije nisu obavljeni toksikološki testovi koji su mogli da ukažu na trovanje. Izveštaji iz tog vremena, takođe, pokazuju da je Lenjin bio aktivan i da je razgovarao nekoliko sati pred smrt. "A, onda je doživeo seriju veoma jakih konvulzija, što je prilično neobično za osobu koja ima moždani udar", zaključio je Vinters.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 07 Maj 2012, 02:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
POVRATAK U BUDUĆNOST

Tesla ga poslao u prošlost

Slika
Endru Basijago sreo se sa Linkolnom 1863.

Američki advokat Endru Basijago tvrdi da je kao dečak putovao kroz vreme pomoću mašine koju je projektovao čuveni srpski naučnik

VAŠINGTON - Bez granica.
Američki advokat Endru Basijago tvrdi da je kao dečak putovao kroz vreme uz pomoć vremeplova koji je projektovao Nikola Tesla i da se tako jednom, u 19. veku, susreo i s bivšim predsednikom SAD Abrahamom Linkolnom.

Prema Basijagovim rečima, pre 40 godina bio je deo tajnog projekta „Program Pegaz“, koji je sprovodila vlada SAD. Sva tehnologija koja je korišćena u njemu zasnivala se na ranim Teslinim radovima, otkrivenim u naučnikovim dokumentima nakon njegove smrti u januaru 1943.

- Mašina koja je korišćena za putovanja sastojala se iz dve sive šipke visine 2,5 metara, postavljene na razdaljini od tri metra, a između njih se nalazilo svetlucavo polje, koje je Tesla nazivao „energija zračenja“. On je otkrio da se ta energija neprestano emituje i da prožima svemir. Međutim, najvažnija karakteristika joj je da može da savija prostor i vreme, što omogućava prenos objekata - objasnio je Basijago.

On je rekao da je njegov zadatak bio da uskoči u polje kako bi se za nekoliko trenutaka našao na drugom mestu. U periodu od sedme do četrnaeste godine mnogo je putovao, a 1973. vratio se u 1863, u Getisburg, gde je uslikan pored Abrahama Linkolna.

- Bio sam obučen u skladu s vremenom i imao sam vojničku trubu, koju su tada nosili dečaci u vojsci. Privukao sam mnogo pažnje jer sam imao prevelike cipele - priča Basijago.

Prema njegovim rečima, bio je i u Fordovom teatru na dan Linkolnovog ubistva, ali ga nije video.


Naučnici: Nemoguće!

Većina naučnika tvrdi da putovanje kroz vreme nije moguće. Džon Kol, penzionisani direktor vojnog sektora za razvoj naprednih tehnologija u SAD, kaže da vremeplov još nije napravljen.

- Da je tako nešto moguće, posedovali bismo svet. Endru Basijago tvrdi da je na tom programu radio čitav tim ljudi, što znači da tajna ne bi mogla da se sačuva ni 40 minuta, a kamoli 40 godina - kaže Kol.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 07 Maj 2012, 18:48
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Hitler šmrkao kokain

Koristio drogu da bi umirio bol u sinusima i grlu, ali su lekari u jednom trenutku bili primorani da mu smanje dozu, jer je postao zavisnik od ove droge koja je podizala njegovo raspoloženje

Slika

VAŠINGTON - Nacistički vođa Adolf Hitler obožavao je luksuzne automobile, bio je zavisnik od kokaina, nekontrolisano ispuštao gasove kao posledica vegetarijanske ishrane i primao injekcije sa semenom mladih bikova kako bi bio u formi za seks sa Evom Braun, otkrivaju istorijski dokumenti koji će uskoro biti na aukciji.

Kako prenose američki mediji, zbirka se sastoji od poverljivog izveštaja na 47 strana o Hitlerovom zdravstvenom stanju, koji je sačinjen nakon rata u razgovoru sa šestoricom njegovih lekara.
Ona sadrži i izveštaj na 178 strana u kome je jedan od Hitlerovih glavnih lekara dr Ervin Gising zapisivao pojedine firerove izjave, poput "Čerčil i Ruzvelt nisu nikakav politički ni vojni faktor" i nacrtao detaljnu skicu čuvenog firerovog skrovišta "Vučje jazbine".

Dokumenta, koja su dosad veoma retko izlagana u javnosti, biće stavljena na licitaciju 8. i 9. maja u organizaciji američke onlajn aukcijske kuće "Aleksander Historikal Okšns".
Poverljivi lekarski izveštaj sadrži nekoliko rendgen snimaka Hitlerove lobanje, kao i detaljan opis njegovog zdravstvenog stanja. Iz njega se saznaje da su Hitler i Braunova imali seksualne odnose, iako su spavali u odvojenim krevetima i da je firer primao injekcije sa semenom mladih bikova kako bi podstakao svoj libido.

U odeljku "seks karakteristike" piše da Hitlerovi "seksualni organi nisu pokazivali znake abnormalnosti, ni patologije. Hitler je izuzetno uživao u društvu atraktivnih žena, posebno tokom godina uspona na vlast. Kasnije, njegov libido je očigledno bio sublimiran zbog sve veće odgovornosti".
U izveštaju se navodi i da je zbog vegetarijanske ishrane Hitler "patio od nekontrolisanog ispuštanja gasova" i da je nacistički vođa zbog toga pio pilule.


Kurir

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 14 Maj 2012, 17:24
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Adolf Hitler umro u Argentini

Britanski istoričari tvrde da nacistički firer nije izvršio samoubistvo 1945. Po Vilijamsu i Danstenu, Hitlerove kćeri i danas žive u Južnoj Americi

Slika

ADOLF Hitler i Eva Braun nisu 30. aprila 1945. izvršili samoubistvo u berlinskom „Firerbunkeru“ već su pobegli u Argentinu i mirno živeli sa svoje dve kćeri sve do sedamdesetih godina prošlog veka, tvrde britanski vojni istoričar Džerard Vilijams i publicista Sajmon Dansten. u nedavno objavljenoj knjizi „Sivi vuk: Adolfovo bekstvo“ ove tvrdnje potkrepljuju izvesnom dokumentacijom američkih i britanskih službi CIA, FBI i MI-5, ali i svedočenjima ljudi koji su navodno bili posluga porodice Ajnhorn, koja je u Argentini prihvatila bračni par Hitler.


Vilijams i Dansten navode da je Hitler umro u Argentini 1962. i da su njegovoj sahrani prisutvovali mnogi „nestali“ nacisti, a datum smrti Eve Braun nije naveden. Po rečima autora, Hitlerova deca i danas žive u Argentini.


BEG IZ BERLINA
BRITANSKI istraživači Vilijams i Danasten tvrde da su Hitler i Eva Braun baš 22. aprila pobegli iz Berlina avionom kojim je upravljao Peter Baumgart i doleteli do Španije, gde su se ukrcali u podmornicu. U Argentini ih je prihvatila nemačka porodica Ajnhorn, koja je držala hotel „Eden“ u provinciji Kordoba gde su se Hitlerovi prvih godina skrivali. Po Vilijamsovom mišljenju beg nacističkog firera su omogućile SAD i Velika Britanija koje su zauzvrat dobile nezamislive količine novca i pristup nemačkim tajnim tehnologijama.

Deo istoričara „klasične škole“osporava ove tvrdnje i naziva ih spekulacijama, ali deo naučnika priznaje da nema jakih forenzičkih dokaza da su Hitler i Eva Braun mrtvi, već se sve zasniva na izjavama njegovih preživelih saradnika. Činjenica je da se na osnovu njihovih ugljenisanih ostataka nikada nije utvrdilo da li su se oni ubili vatrenim oružjem ili otrovali

Naime, ruski vojnik Čurakov 4. maja 1945. otkopao je dva ugljenisana tela u dvorištu „Firerbunkera“ koja su bila toliko oštećena da je lekar samo konstatovao da pripadaju muškarcu starom 50-60 godina i ženi 30-40 godina. Da je reč o bračnom paru Hitler, posvedočili su njegovi saradnici, sobar Lange i vezista Rohus Miš, kao i Keti Hajzerman, asistent firerovog stomatologa.

Međutim sedamdesetih godina u nemačkoj štampi se pojavio neobičan dokument, pripisan jednom od najtraženijih nacista sveta, Hajnrihu Mileru, šefu zloglasnog Gestapoa. Navodno, bila je to Milerova izjava saradnicima američkih tajnih službi u kojoj nacista tvrdi da Hitler 22. aprila zamenjen dvojnikom koji je 30. spaljen i sahranjen na vidnom mestu. Ovaj dokument je osporen od američkih službi koje su tvrdile da je reč o falsifikatu koji je smislio KGB. Međutim, iste službe su tvrdile da ih je Miler prevario i pobegao im tako što je iskopao sopstveni grob i u njemu sahranio dvojnika.

Pojavila su se i svedočenja sovjetskih vojnika koji su tvrdili da su u „Firersbunkeru“ našli još dva leša koja su neobično ličila na Hitlera.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 19 Maj 2012, 23:25
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Prokletstvo Kenedijevih

Dead Kennedys - Zla kob koja prati slavnu porodicu začeta je pre atentata na Džona Kenedija i nastavljena tragičnim smrtima članova „dinastije", a poslednja crna epizoda je samoubistvo Meri Kenedi

Slika
Meri Kenedi

Meri Kenedi, druga žena Roberta Kenedija Mlađeg, pronađena je mrtva u svojoj kući u Njujorku, a lokalni mediji javljaju da je sebi muke prekratila vešanjem.
U opštoj medijskoj histeriji, koja u Americi redovno prati svaku novu vest o toj porodici, marljive kolege iščačkale su da je Meri, inače arhitekta, imala problema sa alkoholom i narkoticima. Ipak, medije više od toga kako je i zašto Meri otišla zanima nešto drugo - da li je ovo nastavak prokletstva Kenedijevih?
Ni Džeki nije bila srećna
Za širu javnost glavna asocijacija na slavnu američku porodicu uglavnom je čuveni (i više puta ekranizovani) atentat na Džona Ficdžerald Kenedija, kada ga je, prema zvaničnoj verziji, na vrhuncu moći dok je obavljao funkciju predsednika SAD u novembru 1963. u Dalasu ubio bivši marinac Li Harvi Osvald.

Slika
Džeki Kenedi na sahrani supruga Džona

Sličan kraj doživeo je pet godina kasnije i njegov ništa manje uticajni brat Robert, koga je metak „pronašao" na predizbornom nastupu dok je pokušavao da prokrči put ka vrhu Demokratske stranke. Nije puno nedostajalo da se „onozemaljskoj" delegaciji Kenedijevih pridruži i treći brat, međutim Edvard Ted je čak dva puta za dlaku izbegao sudbinu Roberta i Džona.
Prvo je, samo godinu dana nakon što je Džon Kenedi likvidiran, preživeo avionski pad u kojem je stradalo pet drugih saputnika, da bi 1969. godine sleteo automobilom sa mosta. U tom udesu stradala je njegova sekretarica, a on je izvukao živu glavu, prijavivši nesreću tek nekoliko sati kasnije, što mu američka javnost nikada nije oprostila, iako je pokušao sebe da predstavi kao heroja koji se uporno borio za život saradnice.
Iako je za nju „status Kenedi" bio stečen, a ne urođen, ni Džonova supruga Džeki, koja je po popularnosti važila za američku preteču Ledi Di, nije bila pošteđena, tvrde teoretičari zavere, porodične anateme.
Džeki je čak tri puta bezuspešno pokušavala da postane majka - prvo je 1954. doživela pobačaj, potom je dve godine kasnije rodila mrtvu devojčicu, da bi sreća kratko trajala i trećeg puta, 1963, pošto je beba preminula posle samo dva dana od rođenja.

Slika
Robert, Edvard i Džon

Brojne tragedije, neki tvrde i prečeste da bi bile puke slučajnost ili samo zla kob, pratile su familiju Kenedi kako koleno napred, tako i generaciju unazad - Kenedijev naslednik Džon Kenedi Mlađi nestao je 1999. kao tridesetosmogodišnjak nad Atlantikom sa suprugom, svastikom i avionom kojim je sam pilotirao.
Sin Edvarda Teda oboleo je od raka sa samo 14 godina, nakon čega mu je amputirana noga, dok je Robertov sin Dejvid umro u 29. godini od prevelike doze heroina. Bolje sreće nije bio ni Dejvidov stariji brat Majkl, koji je stradao na skijanju u Koloradu 1997. godine.

Za sve je kriva mama Rouz

U čitavoj priči ništa bolje nisu prošli ni „rodonačelnici dinastije" Džozef Patrik Kenedi i Rouz Ficdžerald. Njihov najstariji sin Džo, u koga su, prema pisanju medija, polagali najveće nade, stradao je početkom Drugom svetskog rata kao pilot u bici protiv nemačkih podmornica u Normandiji. Tri godine kasnije u avionskoj nesreći je poginula njihova ćerka Ketlin, a mnogo bolje sreće nije bila ni njihova druga ćerka, tada 23-godišnja Rouzmeri, koja je već u tim godinama uspela da svoj psihijatrijski dosije učini poprilično debelim.
Očajni roditelji zaključili su da spas za Rouzmeri leži u tad revolucionarnoj metodi u narodu poznatoj i kao lobotomija - ovaj za to vreme avangardni zahvat „uspešno" je oštetio mozak njihove ćerke, koja je, čim je anestezija prestala, počela da vegetira, nakon čega se „preselila" u jednu mentalnu ustanovu, gde je skončala tek 2005. godine.

Slika
Kenedijevi na okupu

Kad smo već kod teorija o prekletstvo ove porodice, valja spomenuti da je Rouz Kenedi jedna od retkih Kenedijevih koja je umrla prirodnom smrću, a pritom je iza sebe ostavila zavidnu životnu kilometražu. Ona je svevišnjem na ispovest otišla tek u 105. godini, i to nakon što je oplakala sve što joj je srcu drago.
Dobar deo onih koji su „poslovično upućeni" u ono šta se dešavalo iza zatvorenih vrata doma Kenedijevih veruje da je upravo jezik „majka Rouz" glavni krivac za sve tragedije koje su pogodile njihov dom - naime, navodno je Rouz svojevremeno uvredila jednog uticajnog rabina, koji je, besan zbog toga, bacio prokletstvo na čitavu familiju, navodeći u „libretu kletve" želju da ona nadživi svu svoju decu.


Press

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 20 Maj 2012, 04:12
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Hladni rat počeo je još u Ražnju

Zakulisne radnje tajnih službi izazvale sukob Rusa i Amerikanaca u Srbiji 1944. godine. Sovjetski agenti u britanskoj tajnoj službi SOE presudno uticali na London i Vašington

Slika
Draža Mihailović i američki pukovnik Mekdauel septembra 1944. godine

MINISTARSTVO odbrane SAD poslalo je ovih dana svoje stručnjake u Srbiju da istraže sudbinu 18 pilota “nestalih u akciji” na našem nebu davne 1944. godine. Američki istraživači posetili su i Kruševac da bi razrešili zagonetku sudbine mladog pilota Filipa Bruera koji je zvanično stradao od “prijateljske vatre” u okršaju do koga je došlo kad su američki piloti greškom napali kolonu Crvenoarmejaca, misleći da je reč o nemačkim vojnicima.

Ova potraga neočekivano je obelodanila dugo skrivanu priču o prvim sukobima saveznika koji su najavili Hladni rat. Srbija, na ivici interesnih zona, bila je najveća žrtva.


- Na sudbinu tih nesrećnika, ali i cele Srbije, presudni uticaj imali su tajne službe - kaže istoričar Miloslav Samardžić. - Sovjetski agenti u britanskoj tajnoj službi SOE presudno uticali da London, a zatim i Vašington, odbace Dražu Mihailovića i bezrezervno podrže komunistu Tita. Tek pred kraj rata američka vojna služba OSS pokušala je da to promeni.

OSS otkriva 1944. da SOE koja kontroliše sve Mihailovićeve veze sa svetom krije informacije o nekoliko stotina američkih pilota koje je spasla Jugoslovenska vojska u otadžbini.

- Uprkos ogorčenom protivljenju Čerčila OSS šalje 1944. dve misije u Mihailovićev štab - navodi Samardžić. - “Halijard” se bavi organizovanjem transporta savezničkih pilota u Bari, a “Rendžer” pod komandom pukovnika Mekdauela pokušava da zaustavi komunističko osvajanje Srbije.

MISTERIJA PATON

SUKOB saveznika, prema nekim istraživanjima, koštao je života i jednog od najpoznatijih američkih komandanata, generala Patona. - Dugo se verovalo u zvaničnu verziju da je Paton 1945. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći, ali se u poslednje vreme sve češće čuje da ubijen, jer je želeo da se oružano suprotstavi nadiranju Crvene armije na zapad.
Mnoge američke pilote spasli su upravo borci Rasinsko-topličke grupe korpusa Jugoslovenske vojke u otadžbini, ali iz političkih razloga misija “Halijard” je dugo skrivana od javnosti. Ipak, lokalna arhiva otkriva istinu.

- Dvojicu pilota koji su se spustila u atar sela Donji Stupanj četnička komanda ih je poslala višem štabu - zapisao je profesor Bondžić. - Nemački lovci su pucali u sedam Amerikanaca koji su iskočili s padobranima iz zapaljenog aviona i dvojicu ubili. Ovi piloti su svečano sahranjeni uz vojne počasti koje su im priredili četnici. Posle rata, 1946. porodice su ih preuzele i prenele u Ameriku.

Ovakvih sećanja na spasavanje saveznika je mnogo, ali Mihailovićeve borce iz Rasinskog okruga to nije spaslo od hapšenja, čim su Sovjeti ušli u Kruševac. Zajedno s njima hapšeni su i američki oficiri.

- Američka misija “Rendžer” postigla je dogovor s Nemcima da se predaju i oružje predaju Mihailoviću, ali kasno - kaže Samardžić. - Sovjeti su ušli u Srbiju i ustoličili Tita, a Čerčilu koji ga je praktično doveo na vlast, ostalo je da kuka da je prevaren.

Postalo je očigledno da je Zapad izgubio Jugoslaviju i počele su da sevaju varnice koji su planule u ozbiljan sukob 13. oktobra 1944. godine, tridesetak kilometara istočno od Kruševca, tri dana nakon što su četnici Deligradskog korpusa oslobodili varošicu Ražanj od Nemaca i krenuli u susret Sovjetima.

- Pregovori sa Sovjetima nisu pošli u željenom pravcu pa su četnici napustili Ražanj, ali su poslušali njihovu preporuku da gone Nemce prema Varvarinu i Paraćinu - navodi Samardžić. - Kad su u Ražanj 13. oktobra ušli Sovjeti i partizani, saveznički avioni iznenada počinju da bombarduju ovo mesto. Sovjetski general Lasnikov koji je držao govor okupljenom narodu, pokušao je da pobegne, ali je saveznička avijacija pratila i uništila njegov automobil.

Mnogo više žrtava bilo je 7. novembra 1944, na putu od Niša ka Kruševcu. Tada su kolonu 6. gardijskog streljačkog korpusa Crvene armije napadale tri grupe od po 12 američkih lovaca i uništen je veliki broj vozila, a poginuli su komandant korpusa, general Kotov i 31 vojnik, a njih 37 je ranjeno. Devet ruskih s niškog aerodroma odgovorilo je na napad, a u sukobu je srušeno, zavisno od izvora podataka, od dva do čak sedam američkih aviona.

Tada je, najverovatnije, život izgubio i 20-godišnji američki pilot Filip Bruer, koji je krenuo u rat da se bori protiv nacista, a poginuo u okršaju sa saveznicima.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 24 Maj 2012, 12:01
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Prljav veš saveznika

Potraga za američkim pilotima u Drugom svetskom ratu u Srbiji(3). Zbog političkih igara u Srbiji se ubijali ruski i američki vojnici

Slika

MINISTARSTVO odbrane SAD je tek ovih dana, prvi put posle 1947, poslalo u Srbiju istražitelje da odgonetnu sudbinu američkih vazduhoplovaca čiji su avioni oboreni nad Srbijom tokom Drugog svetskog rata. U javnosti se sve češće postavlja pitanje zašto Amerika tek sad istražuje šta se desilo s njenim vojnicima, ko ih je ubijao, a ko spasavao.

Deo zapadnih i srpskih istoričara tvrdi da je ova potraga odlagana decenijama jer otkriva mračnu stranu kraja Drugog svetskog rata koja je dugo skrivana iz političkih razloga. Tek sada na videlo izlaze dokumenti i svedočenja o prljavim političkim igrama saveznika koje su dovella do međusobnih sukoba u u Srbiji, u kojima su gubili živote ruski i američki vojnici, iako su u rat pošli s istim ciljem, da pobede naciste.



UBILI HEROJA
ISTORIČAR Dinčić kaže da je tokom istraživanja sudbina američkih pilota najsnažniji utisak na njega ostavilo svedočenje o spasavanju na Rakošu ispod same Suve planine.
- Velimir Zlatković, železnički službenik, spasao je šestoricu Amerikanaca i odveo ih u selo Špaj kod Bele Palanke, gde su čuvani u kući Božidara Mladenovića, opštinskog delovođe, koga su partizani ubili 1942. godine. Zlatković je dve godine ranije digao u vazduh i nemački magacin sa municijom na Bubnju kod Niša. O tome niko nije pisao. I ono što je najstrašnije, takvog borca protiv okupatora - komunisti posle rata ubijaju ovde u Nišu - otkriva istoričar Aleksandar Dinčić.

Izveštaji američkog oficira Elsforda Kramera iz misije Rendžer, koga su u Kruševcu uhapsili crvenoarmejci, otkriva da su ga u oktobru 1944. komunistički oslobodioci tretirali kao špijuna i da je pukom srećom izbegao da završi u zarobljeničkom logoru. S druge strane, malo poznati vojni izveštaji otkrivaju da su američki avioni u jesen 1944. dva puta bombardovali sovjetske kolone na putu Niš - Kruševac, a neki istraživači smatraju da je to bio pokušaj američke tajne službe da zaustavi sovjetizaciju Srbije. Ova svedočanstva gurnuta su pod tepih i posle rata jer je Zapad podržavao svim sredstvima Titovu SFRJ kao svog Trojanskog konja u istočnom bloku i nije želeo da podriva njegov režim nezgodnim istinama.

- Broj Titovih pristalica i boraca u Srbiji sve do ulaska Sovjeta, koji su razoružali četnike i doveli ga na vlast, bio je zanemarljiv - kaže istoričar Miloslav Samardžić. - Iako zvuči paradoksalno, Tito nikad ne bi osvojio Srbiju da ga u tome nije svim silama podržao Vinston Čerčil. Britanska tajna služba SOE je je stvorila mit o četnicima kolaboracionistima i išla dotle da skriva od Amerikanaca podatke o nekoliko stotina njihovih pilota u Srbiji, samo zato što su ih spasavali pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Niški istoričar Aleksandar Dinčić napominje da je za vreme okupacije 1941-1944. spaseno 45 savezničkih vazduhoplovaca na teritoriji niškog, zaplanjskog, belopalanačkog, svrljiškog i pirotskog kraja.

- Vojne snage Josipa Broza Tita, koje je narod nazivao partizanima i komunistima nisu spasle ni jednog savezničkog vazduhoplovca jer ih od sredine 1942. do septembra 1944. ovde nije ni bilo, osim nekih mesnih desetina i pokrajinskih komiteta - kaže Dinčić. - Teritorija je bila pod apsolutnom vojnom kontrolom jedinica JVuO, koje je narod nazivao „Dražinim četnicima“. Oni su spasli 45 savezničkih vazduhoplovaca.

Jednice JVuO spasle su ukupno oko 700 savezničkih pilota u Srbiji, pošto su ih Nemci oborili 1943-1944. tokom misija bombardovanja naftnih polja u Rumuniji.

- Iz Pranjana je u avgustu 1944. odletelo oko 500 savezničkih pilota, zahvaljujući četnicima koje je britanska služba proglasila kolaboracionistima i avijaciji SAD, jer Englezi nisu hteli da učestvuju u spasavanju - navodi Samardžić - Saveznički avijatičari spasavani su i kasnije s improvizovanih aerodroma u Koceljevi i sa Ozrena, gde su se zajedno s četnicima povlačili pred Sovjetima i Titovim komunistima. Pripadnici savezničih misija Majkl Liz i Arči Džek svedočili su da su komunisti hapsili, pa čak i ubijali, savezničke vojnike koje bi zatekli s četnicima, nazivajući ih špijunima.

U oktobru 1944. godine četiri člana američke misije „Rendžer“ evakuisana su avionom iz sela Boljanić kod Doboja, u Bosni, a peti član misije, poručnik Elsford Kramer, ostao je u štabu Rasinsko-topličke grupe korpusa JVuO. Dan nakon što su četnici osvojili Kruševac od Nemaca, dotad saveznička Crvena armija je razoružala i uhapsila i njih i američkog oficira!


Novosti


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 25 Maj 2012, 00:18
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Obračun Rusa i Amerikanaca iznad Niša

Potraga za američkim pilotima u Drugom svetskom ratu u Srbiji otkriva prljav veš saveznika (4). Američki "lajtninzi" počeli bez ikakvog upozorenja da pucaju na ruske „jakove“

Slika

AKTUELNA potraga Ministarstva odbrane SAD za američkim pilotima nestalim u akciji iznad Srbije krajem Drugog svetskog rata podsetila je na zataškanu istinu o pogibiji generala Crvene armije Grigorija Petroviča Kotova, komandanta Šestog gardijskog streljačkog korpusa. Njega je ubila "prijateljska vatra" iz američkih "lajtninga" koji su napali rusku vojnu kolonu 7. novembra 1944. nedaleko od Ražnja.

Ruski avioni su uzvratili i u vazdušnom sukobu saveznika je oboreno po nekoliko letelica s obe strane. General Vilson, glavnokomandujući savezničkih snaga na Mediteranu, posle incidenta je morao da odleti u Sofiju i lično se izvini maršalu Tolbuhinu, komandantu Trećeg ukrajinskog fronta.


Zvanični američki izvori i danas navode da su piloti pogrešili u navigaciji, pa su umesto nemačke kolone Grupe armija E u klisuri Ibra, napali crvenoarmejsku kolonu u dolini Morave. Međutim, izveštaji istrage Crvene armije iz 1944. pokazuju da Rusi u to objašnjenje nisu verovali. Svedok bitke, ruski pilot Boris Smirnov, u memoarima otkriva da je u olupini američkog aviona pronađena mapa na kojoj je grad Niš označen kao pravi cilj napada.

BORBE PASA
ZAPADNI vojni istoričari navode da je "niški incident" bio početak američko-sovjetskih letačkih "borbi pasa" (dogfajts) tokom Hladnog rata. Manji incidenti su se ponovili iznad Jugoslavije 1945. godine, a zatim su se nastavili tokom Korejskog rata i drugih sukoba na ivici interesnih zona.

Mnogi istoričari smatraju da američko-ruski sukob u Srbiji u oktobru i novembru 1944. nije bio slučajnost, već posledica "podzemne politike". Naime, tada je postalo jasno da nema ništa od Titovog obećanja Čerčilu da će posle rata organizovati slobodne izbore.

- Američka tajna služba OSS poslala je u štab Jugoslovenske vojske u otadžbini tajnu misiju "Rendžer" kao poslednji pokušaj da spreči komuniste da zavladaju Srbijom - kaže istoričar Miloslav Samardžić. - Plan komandanta misije pukovnika Mekdauela bio je da izdejstvuje predaju nemačkih snaga u Srbiji Mihailoviću, uz obećanje da ih Amerikanci neće prepustiti Sovjetima. Mekdauel je planirao da nemačkim oružjem naoruža 300.000 Mihailovićevih boraca.

Plan se nije ostvario, jer su Sovjeti brzo razoružavali i hapsili četnike, a misija "Rendžer" je kao poslednje rešenje pokušala da ugovori predaju nemačke Grupe armija E koja se povlačila iz Grčke preko Srbije. Upravo tada je kod Ražnja došlo do napada 36 američkih aviona "lajtning" na kolonu ruskog prekaljenog Šestog gardijskog korpusa koji je pod borbom od ušća Dunava pratio elitnu SS diviziju Brandenburg.

- Kad su crvenoarmejci videli savezničke američke avione počeli su da im mašu i pozdravljaju a oni su ih napali - seća se Genadij Kotov, sin legendarnog generala. - Uz mog oca poginuo je još 31 oficir i vojnik, a ranjeno je 37 ljudi, uključujući i mog starijeg brata Engelsa, u čijem je naručju otac izdahnuo.

Kad se videlo da se američki avioni grupišu za novi napad, s niškog aerodroma uzletelo je devet ruskih lovaca "jak-9".

- "Lajtninzi" su počeli da pucaju na ruske avione u poletanju iako su na njihovim krilima i repu mogli da zapaze velike crvene zvezde - svedočio je vazduhoplovni inženjer Dragoslav Dimić, koji je kao dečak posmatrao vazdušnu bitku. - Ruski lovci su preleteli nišku tvrđavu na visini od samo dvadesetak metara i u strmom penjanju odozdo napali "lajtninge", od kojih je jedan oboren i srušio se na ivicu aerodroma.

Posle vazdušne bitke koja je trajala dvadesetak minuta, Amerikanci su se povukli, a njihove izginule avijatičare sahranili su crvenormejci s desne strane izlaze aerodroma u pravcu Niša, nedaleko od mesta gde su sahranjeni ruski piloti.

Komandant američke 82. lovačke grupe pukovnik Sesil T. Edvinson je tiho premešten u bazu van Evrope, ali se po završetku rata vraća u Nemačku gde je unapređen u komandanta 366 lovačke grupe u bazi Friclar.


Vecernje novosti

_________________
Slika


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 16 Jun 2012, 14:38
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Tragovi o Đilasu čekaju otvaranje tajnih dosijea

Tragovi o najpoznatijem jugoslovenskom disidentu ipak postoje u Arhivu Srbije. Dokument zapečaćen dok se ne otvore policijski dosijei

Slika

DOSIJE najpoznatijeg jugoslovenskog disidenta i prvog pobunjenika među vođama socijalističke revolucije Milovana Đilasa, za kojim su tragali mnogi stručnjaci, čuva se u Arhivu Srbije, saznaju "Novosti".

To je "Novostima" potvrdila Marija Nenadić, zadužena za arhivsku građu BIA.

Iako se očekuje da će dosije Đilasa biti veliki korak napred u postupku rehabilitacije koji je pokrenut pred Višim sudom u Beogradu, svi detalji o njemu ostaće tajna dok se ne donese zakon o otvaranju tajnih dosijea. Tako, ne samo da javnost neće moći da sazna ko je, kako, gde i koliko pratio Đilasa, već su nedostupni i podaci čak i o tome koliko strana ima dosije, pa i njegov službeni broj.


Istoričar Srđan Cvetković koji je do sada pronašao jedan od retkih pisanih tragova o Đilasu - transkript sa prvog suđenja koje je bilo tajno - prekopao je do sada razne arhive, ali ovaj dosije nije našao.

- Tražio sam u arhivi MUP i BIA i rekli su da ga nemaju - kaže Cvetković, inače jedan od autora knjige "Rađanje jeretika" u kojoj je opisano suđenje najpoznatijem jugoslovenskom disidentu. - Tražio sam podatke i u zatvoru u Sremskoj Mitrovici u kome je izdržao prvu kaznu, ali ni tamo nije bilo ničega. Tek sam u biblioteci bivšeg Centralnog komiteta našao samo transkript sa suđenja.


ARHIV ĆE DATI PAPIRE SUDU

PORTPAROL Višeg suda u Beogradu Dušica Ristić, kaže da se sud, u većini slučajeva kada je reč o postupcima za rehabilitaciju, mora obratiti arhivu, organima uprave ili drugim sudovima za dostavljanje dokaza. - Ako imaju dokaze, oni nam ih dostave ili nas obaveste da ih nemaju i eventualno ukažu na neki drugi organ u čijem se posedu ti dokazi nalaze - kaže Ristićeva. U slučaju Đilas, Arhiv će dostaviti dokumenta.

Cvetković napominje da Đilas, uprkos bogatoj biografiji, nije jedini slučaj o čijem je "sudskom" životu ostalo malo pisanih tragova. Ista situacija dogodila se i sa nekadašnjim profesorom Pravnog fakulteta i jednim od najvećih intelektualaca svoga doba Dragoljubom Jovanovićem.

- Sud nije mogo da ga rehabilituje dok nismo pronašli presudu - kaže Cvetković.

Marija Nenadić kaže da je Arhiv od 2006. godine, kada je donet Zakon o rehabilitaciji, dobio 2.308 zahteva za izdavanje dosijea o građanima, koje su tražili sudovi i građani.

- Pronašli smo relevantne dokumente i dostavili njihove kopije sudovima za 789 zahteva - kaže Nenadićeva. - Povodom njih, istražujemo nekoliko različitih fondova arhivske građe - Bezbednosno-informativne agencije, Vrhovnog suda NRS, Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Ministarstva finansija NRS i ostale. Sudovima dostavljamo overene kopije dokumenata najkasnije u roku od 60 dana od prijema zahteva.

Ako se dostavljaju kopije dokumenata iz dosijea BIA, objašnjava Nenadić, prvo se uradi anonimizacija podataka o ličnosti drugih osoba. U praksi to znači da se, osim podataka o osobi za koju je vođen dosije, zatamnjuju podaci svih drugih osoba koje se pominju u dosije. Kopije ovih dokumenata su dostupne samo višim sudovima u zemlji.


Novosti


Vrh
Nina
Post  Tema posta: Re: Istorijske nedoumice  |  Poslato: 16 Jun 2012, 14:48
Korisnikov avatar
Moderator
Moderator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 14:33
Postovi: 5555

OffLine
Ajnštajn propagandni mit, Mileva bila genije

Rasplamsana polemika: Da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator. Istoričarka Anastasija tvrdi da je delo Mileve Marić nagrađeno Nobelom

Slika

AJNŠTAJN je bio veštiji zavodnik nego fizičar, a njegova prva supruga Mileva Marić je bila pravi “genije iz senke” čije je delo u stvari nagrađeno Nobelovom nagradom. Ovo je tvrdo ubeđenje norveške istoričarke mr Anastasije Hajdi Larvol, čije je predavanje “Relativnost jedne ljubavi” održano nedavno na “Kolarcu”, ponovo rasplamsalo polemiku o tome da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator.

Njeno mišljenje je da su se Albert i Mileva dogovorili da zajedničkim radom i znanjem stvaraju naučne radove i tako kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika i univerzitetskog profesora, koji će zarađivati za celu porodicu. Taj genije je za javnost do sada bio samo Ajnštajn.


- Privatna istorija Alberta i Mileve prošla je mnogo cenzura da bi se održao mit o Ajnštajnu, koji je marketinško-politički proizvod. Taj mit se brani po svaku cenu i zbog njegovog očuvanja je fondacija “Albert Ajnštajn” zabranila objavljivanje ljubavne prepiske Alberta i Mileve. Mali deo objavljen je 1987, a ostatak je odnet u Jerusalim i tek od 2006. otvoren je za javno istraživanje, ali samo delimično - kaže Anastasija Hajdi Larvol.

FILM OD PISAMA

TAMNA strana veze Alberta i Mileve prikazana je u dokumentarnom filmu “Mala moja veštice” u kome je Anastasija Hajdi Larvol njihovu ljubavnu prepisku pretvorila u dijalog. Film je 2009. prikazan na komemorativnoj sednici u Cirihu, kad se država posle 36 godina setila Mileve Marić, platila zakupninu njenog grobnog mesta i obnovila nadgrobni spomenik.
Upravo ta pisma, tvrdi istoričarka, potvrđuju da je Mileva bila briljantan naučni um, a Albert drzak manipulator.

- Ajnštajnova pisma počinju ljubavničkim cvrkutanjem, a obavezno završavaju postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumeti bez poznavanja vremena kad se njihova veza razvijala. Tada žene nisu imale samostalnu profesionalnu karijeru, naučnim istraživanjima su se tada bavile ukupno tri žene u Evropi.

Albert je tokom studija imao prosečne ocene, navodi naša sagovornica. Diplomirao je kao najgori u grupi i nije uživao nikakav ugled profesora. Milevu su još tokom studija na saradnju pozivali najznačajniji fizičari. Ona proučava fotoelektrični efekat na Univerzitetu u Hajdelbergu 1897-98. kod nobelovca prof. Filipa Lenarda, a zatim kod profesora Hermana Minkovskog četvorodimenzionalnu geometriju koja je matematička osnova teorije relativiteta. Upravo tim temama bave se radovi koji su proslavili Ajnštajna, a objavljeni su u vreme dok je bio činovnik u Birou za patente u Bernu.

Slika

AUTOBIOGRAFIJA

AJNŠTAJNOVA autobiografija koju je napisao pred smrt još je pod embargom.
- U njoj o Milevi govori na drugačiji način nego za života, kad ju je ponižavao i pokušavao da je proglasi ludom - kaže Anastasija Hajdi Larvol (na slici).

- Proračune je pisala Mileva noću, kad uspava decu. Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svedočio je da je u rukama imao originale tri najvažnija “Ajnštajnova” članka, koji su bili potpisani sa Ajnštajn - Mariti. Mariti je bila švajcarska verzija prezimena Marić, pod kojim je Mileva upisana u Gradski registar Kantona Cirih.

Ajnštajn je napustio Milevu čim je 1914. dobio mesto profesora u Berlinu i članstvo u pruskoj akademiji nauka. On obnavlja incestuoznu vezu i ženi se sa Elzom Ajnštajn.

- Albert po običaju izigrava sve dogovore, čak i sudsku odluku da Milevi preda novac od Nobelove nagrade. Ona sebe i decu izdržava davanjem časova matematike i klavira, a Albert novac šalje na kašičicu, iako mu je mlađi sin bio teško bolestan. Kad iziritirana Mileva 1925. traži da joj vrati originale znamenitih naučnih članaka i preti da će otkriti ko je njihov pravi autor, a Ajnštajn joj odgovara okrutnim pismom:

- Stvarno si me dobro nasmejala kada si počela da pretiš tvojim sećanjima. Zar ti zaista nikad makar na trenutak ne sine da niko ne bi ni pet para davao za tvoja lupetanja da čovek s kojim imaš posla nije ostvario nešto važno? Kada je neko niko i ništa, onda tu nema ništa više da se kaže, ali onda taj neko treba da bude skroman i da zaveže. Savetujem ti da postupiš tako.


Novosti


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 41 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker