Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 12:35


Autoru Poruka
Maša
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 26 Apr 2013, 21:09
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Černobilj, grad duhova i hrabrih turista

Jedan od reaktora elektrane "Vladimir Ilič Lenjin", kako se zvanično zove černobiljska nuklearka, eksplodirao je na današnji dan 1986. u 1 sat i 24 minuta posle ponoći


Slika


Pogled na Pripjat i černobiljsku elektranu danas (AP Photo/Efrem Lukatsky, Tanjug)
Pre tačno 27 godina, u noći 25. na 26. april 1986. godine u atomskoj elektrani Černobilj nedaleko od varošice Pripjat na samom severu Ukrajine, uz granicu sa Belorusijom, dogodila se najteža mirnodopska nukearna katastrofa ikad.

Jedan od reaktora elektrane "Vladimir Ilič Lenjin" - kako se zvanično zove černobiljska nuklearka - eksplodirao je 26. aprila u 1 sat i 24 minuta posle ponoći po lokalnom vremenu.

I danas, 27 godina posle, nuklearna elektrana u Černobilju predstavlja opasnost po zdravlje ljudi, kako u neposredno radijacijom pogođenom području Ukrajne, Belorusije, Rusije, tako i širom severne hemisfere.

Na licu mestu stradala je 31 osoba, sa ozračene teritorije evakuisano je više od 100.000 ljudi, a radioaktivni oblak je prekrio u danima koji su usledili znatan deo Evrope, s nesagledivim posledicama.

Radioaktivnoj prašini su izloženi, pored teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza, i Poljska, Bugarska, Nemačka, Švedska, Švajcarska, Belgija, Holandija, Velika Britanija, Finska, bivša Jugoslavija, Rumunija, Austrija, a radioaktivna prašina je zahvatila i istočni deo SAD. U izvesnoj meri gotovo čitava Severna hemisfera osetila je posledice.

Prema podacima Ministarstva zdravlja Ukrajine, pod medicinskim nadzorom, kao posledica černobiljske katastrofe, nalazi se više od dva miliona ljudi.

Međunarodna organizacija za zaštitu prirodne sredine "Grinpis" je saopštila da je od posledica umrlo oko 200.000 ljudi, a da će u budućnosti u celom svetu oko 270.000 slučajeva onkoloških oboljenja biti u vezi sa uticajem radijacije iz Černobilja.

Neslužbeni izvori procenjuju da je od posledica radijacije preminulo između 200.000 i 400.000 ljudi.

Grad Pripjat (neretko se naziva Černobilj) danas je "grad duh", koji povremeno posećuju samo hrabri turisti.

Prema zvaničnoj statistici, januara 1986. u Pripjatu je je živelo 49.400 ljudi.

U posebnu zonu od 30 kilometara danas se može ući samo sa dozvolom i opremom.

Na uništenom postrojenju upravo je u toku postavljanje novog zaštitnog sarkofaga, a čitav poduhvat košta oko milijardu evra i finansira ga najvećim delom Rusija. Očekuje se da će taj posao biti završen tokom naredne godine.

Nuklearna katastrofa u Černobilju označena je sedmim - najvišim stepenom nuklearne opasnosti, koji je zvanično vezan još samo uz nukleraku Fukušima, u Japanu, koju su 11. marta 2011. pogodili najpre zemljotres i ubrzo 14 metara visok razorni morski talas.

Japan, a uz njega i Nemačka, odrekle su se atomske energije, dok novi ekonomski džinovi, Kina i Indija, ne odustaju od namere da deo sve većih potreba za energijom zadovolje uranijumom.

U svetu posle katastrofe Fukušime vlada konfuzija u vezi sa daljim korišćenjem i gradnjom nuklearnih elektrana.

Japan je zatvorio svih 50 nuklearnih reaktora, Nemačka osam nuklearki, a sada je, pored velikog uzleta proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, nemačka energetika u velikoj meri počela da računa i na gasne elektrane, naročito posle izgradnje druge linije Severnog toka i udvostručavanja priliva ruskog gasa sa ove trase.

U isto vreme su Rusima udvostručene inostrane porudžbine za gradnju novih nuklearki.

U svetu, je prema podacima iz maja prošle godine, radilo 436 nuklearnih reaktora - osam manje nego rekordne 2002. godine, a građena su 63 nova reaktora.

Međunarodna agencija za atomsku energiju saopštila je da bi globalna upotreba nuklearne energije u naredne dve decenije mogla da poraste čak za 100 odsto.


mondo. rs

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 03 Maj 2013, 20:47
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
21.godina od zločina u Dobrovoljačkoj: Tuga Srba uz provokacije

Dok su porodice žrtava palile sveće na mestu zločina, na drugoj strani reke Miljacke, pripadnici nekadašnjih „zelenih beretki“ razvili belu zastavu sa ljiljanima RbiH

Slika
Obeležavanje godišnjice zločina u Dobrovoljačkoj

PORODICE žrtava u petak su, polaganjem venaca i paljenjem sveća u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, odali počast svojim najmilijim i podsetili javnost na svirepi zločin nad pripadnicima JNA koji se desio 2. i 3. maja u gradu na Miljcki, a za koji još niko iz tadašnjeg bošnjačkog političkog i vojnog vrha nije odgovarao.


Mirnom šetnjom, sa svećama u rukama, Srbi su podsetili domaću i svetsku javnost na ovaj zločin koji „uspavano pravosuđe BiH uporno gura pod tepih“, jer, kako kažu, Sarajevo ne zanimaju srpske žrtve u proteklom ratu.

Skup su obezbeđivale pojačane snage kantonalne policije, ali većih incidenata nije bilo. Dok su porodice žrtava palile sveće na mestu zločina, na drugoj strani reke Miljacke, grupa ljudi i pripadnici nekadašnjih „zelenih beretki“ razvila je belu zastavu sa ljiljanima RBiH i pevala je nekadašnju himnu „Jedna si jedina“.

S jedne strane, bol, suze i tuga, s druge, provokacije, mržnja, psovke i pesme koje veličaju Armiju BiH.


POSETA GROBLjU

PORODICE ubijenih vojnika i delegacija zvaničnika Srpske, posle šetnje u Dobrovoljačkoj, položila je vence i na vojničkom groblju u Miljevićima u Istočnom Sarajevu. U napadu na kolonu JNA, koja je prema dogovoru mirno napuštala Sarajevo, pripadnici Armije RBiH, TO i „zelenih beretki“ 2. i 3. maja ubili su 42, ranili 73, a zarobili 215 vojnika.

Željko Pantelić je nakon 21 godine prvi put došao u Dobrovoljačku ulicu, zapalio sveće i položio ruže na mesto gde su pobijene njegove kolege.

- Neka im je na čast. Vređaju i žrtve i njihove porodice. To je, nažalost, slika današnjeg Sarajeva. Srbi ovde nisu dobrodošli - kaže Pantelić. Seća se krvavog dana i napada iz kojeg je nekim čudim izvukao živu glavu. - Povlačili smo se i onda je prekinuta kolona, osuli su paljbu po nama, začuli su se jauci pogođenih vojnika, krv je lila na sve strane.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Petar Đokić kazao je da je tužno da u federalnom Sarajevu niko od zvaničnika nije spreman da se suoči sa zločinom nad pripadnicima JNA ni 21 godinu nakon što je počinjen.

- Za dva dana ubijena su 42 čoveka i nema dileme da je počinjen zločin. Zarobljeno je 215 vojnika i oficira, a 73 su ranjena. Zašto nisu pušteni na slobodu? Postojao je dogovor da se kolona na miran način izvuče iz Sarajeva - podsetio je Đokić.

Slika

On je dodao da zbog toga RS nema poverenja u pravosudne institucije BiH:

- Ako Sud i Tužilaštvo BiH neće da procesuiraju te zločine, koji su nesporni, onda će to raditi RS.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 04 Maj 2013, 02:40
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
33 godine od Titove smrti

Beograd -- Pre 33 godine, 4. maja 1980, preminuo je nekadašnji doživotni predsednik SFR Jugoslavije Josip Broz Titao.

Srbija-forum

Tito je preminuo u bolnici u Ljubljani, a njegovoj sahrani u Beogradu prisustvovalo je više od 200 visokih ličnosti iz čak 127 zemalja.

Tito se na čelu Jugoslavije nalazio punih 35 godina i imao je nesumnjivo izuzetan ugled u svetu.

Posebno je veliki značaj, u međunarodnim odnosima, imala njegova uloga kao jednog od osnivača Pokreta nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliki značaj.

U unutrašnjoj politici ostavio je ustrojstvo koje se se na kraju pokazalo kao neodrživo - Ustav iz 1974. godine, a specifičan sistem konsenzusa predstavnika republika i pokrajina pokazao se kao nerešiv problem kada se raspao Savez komunista Jugoslavije.

Tačan datum njegovog rođenja nije poznat, ali je rođendanom smatran 25. maj 1892, što je proslavljano kao Dan mladosti - u skladu s jakim kultom ličnosti koji je sistematski građen tokom njegove vladavine.

Rođen je Kumrovcu, u Zagorju, u hrvatsko-slovenačkoj porodici.

Kao austrougarski kaplar učestvovao je u Prvom svetskom ratu - između ostalog i u borbama protiv srpske vojske.

Ranjen je i zarobljen u Rusiji 1915, pa je izvesno vreme proveo kao zarobljenik.

U njegovim zvaničnim biografijama navođeno je da je potom učestvovao u Oktobarskoj revoluciji.

Srbija-forum
Josip Broz Tito (Tanjug, arhiva)

U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca vratio se krajem oktobra 1920, kada je postao član Komunističke partije, a 1937. njen generalni sekretar, posle smenjivanja i streljanja Milana Gorkića, prethodnog lidera KPJ.

Radio je 1936. i 1937. u Kominterni u Moskvi u vreme kad je likvidiran znatan broj jugoslovenskih komunističkih prvaka.

Kao vođa KPJ predvodio je u Drugom svetskom ratu Partizanski pokret (Narodnooslobodilačka vojska).

Iz rata je izašao kao legendarni vođa.

Osim borbe protiv okupatora, jedinice pod njegovom komandom sprovele su komunističku revoluciju - tokom i nakon rata. U zanosu "revolucionarne pravde" nestale su desetine hiljada nekomunista - pod maskom "borbe protiv saradnika okupatora" - čime je u stvari nepovratno uništen čitav građanski sloj.

Odbio je Staljinov pritisak 1948. (Rezolucija Informacionog biroa komunističkih partija) nakon čega je decenijama dobijao značajnu finansijsku i vojnu pomoć (vojnu većinom do polovine pedesetih) od SAD.

Kao osnivač i lider Pokreta nesvrstavanja, njegova reč u tadašnjim međunarodnim okolnostima imala je u više navrata izuzetnu težinu.

Osim odbijanja Staljinovog pritiska 1948. njegov ugled je takođe bio posledica činjenice da je bio poslednji veliki ratni lider Drugog svetskog rata koji je toliko dugo ostao na čelu svoje zemlje.

Period njegove vladavine, i pored kritickog stava prema načina na koji je rešavao neka unutrašnja politička i ekonomska pitanja, među većinom građana bivše Jugoslavije i dalje važi za simbol boljeg, sigurnijeg i uređenijeg života od potonjeg.

Srbija-forum
Kuća cveća (Tanjug, arhiva)

Tito je umro 4. maja 1980. u Kliničko-bolničkom centru u Ljubljani.

Četiri dana kasnije u Beograd je, na sahranu doživotnog jugoslovenskog predsednika, došlo oko 700.000 ljudi, među kojima 209 državnih i partijskih delegacija iz 128 zemalja. To je bio najposećeniji pogreb nekog državnika u 20. veku.

Poslednju poštu Titu, koji je bio i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, tada su odali 31 šef države, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsednika skupština. Iz sveta podeljenog po hladnoratovskim linijama, došli su državnici iz oba bloka.

Titovom smrću počeli su dezintegracioni procesi koji su doveli do raspada SFRJ, uz kritike njegove vladavine i distanciranja od njegovog lika i dela.

Svake godine, na godišnjicu Titove smrti, u Kuću cveća u Beogradu u kojoj je sahranjen, dolaze poštovaoci, simpatizeri, porodica i posetioci iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Od 1980. godine Kuću cveća, u sklopu Muzeja istorije Jugoslavije, posetilo je više od 17 miliona ljudi. Broj posetilaca se 1990-tih godina znatno smanjio, ali poslednjih godina ponovo raste.


b92

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 15 Maj 2013, 00:23
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Dan kada je rođen Izrael

Na današnji dan 1948. godine Izrael je postao nezavisna država. U vreme kada je stvoren nije bilo izvesno da će preživeti, kao što pre toga nije bilo sigurno da će uopšte nastati

Slika
Benjamin Netanijahu

TEL AVIV - Na današnji dan 1948. godine Izrael je postao nezavisna država.

U vreme kada je stvoren nije bilo izvesno da će preživeti, kao što pre toga nije bilo sigurno da će uopšte nastati.


Tog dana su se Jevreji iz Palestine, koja je pre toga bila pod britanskim mandatom, okupili u svojim gradovima i selima da proslave sudbonosan trenutak u svojoj istoriji.

Ostvarena je vizija osnivača cionizma, bečkog novinara Teodora Hercla, koji je još 1902. godine napisao: Ako stvarno želite, to nije samo san.

Stvaranje Izraela nije bio razlog za slavlje širom sveta - period kada je ta država nastala i rat koji je potom izbio sa susednim arapskim državama Arapi zovu nakba, katastrofa.

NAGRADE

Samo u prošloj deceniji izraelski naučnici osvojili su šest Nobelovih nagrade za hemiju i ekonomiju, a zemlja je u visokoj tehnologiji postigla pravi prodor.

Stotine hiljada Palestinaca je pobeglo ili je bilo primorano da napusti svoje domove u tom ratu. I dan danas sudbina tih izbeglica i njihovih potomaka jedno je od najeksplozivnijih pitanja u izraelsko-palestinskom sukobu.

Bilo kako bilo, novu državu su odah priznale sile pobednice iz Drugog svetskog rata - SAD i Sovjetski Savez.

Mnoge druge zemlje čekale su mnogo duže. Tajm navodi Španiju koja je diplomatske odnose s Izraelom uspostavila tek 1986. godine. Mnogi izraelski susedi i desetine drugih zemalja nikada nisu priznale Izrael.

Zvanična ceremonija izraelske nezavisnosti održana je inače još 16. aprila, po hebrejskom kalendaru. Godinu dana pre osnivanja Izraela, 1947.

MEĐU NAJSREĆNIJIM

U Izrael su se uselili imigranti iz više od 100 država i sada ta zemlja ima najveći broj jevrejskog stanovištva, više od šest miliona. Ipak, osnovna prepreka iz 1948. godine ostala je nerešena - odnos sa Palestincima. Osim toga porasto je jaz između bogatih i siromašnih i Izraelci protestuju zbog visokih troškova života. Uprkos svemu tome, ubrajaju se u najsrećnije ljude na svetu prema istraživanju OECD-a, između ostalih.

Generalna skupština UN glasala je za rezoluciju koja poziva na podelu Palestine pod britanskim mandatom na dve države - jednu jevrejsku i drugu palestinsku, a da Jerusalim bude pod međunarodnom administracijom. Jevrejski predstavnici u svetskom telu prihvatili su dokument ali su ga Arapska liga i palestinske organizaacije odbile.

Tadašnja Jugoslavija se uzdržala. Ona je kasnije zbog šestodnevnog rata 1967. godine prekinula odnose s jevrejskom državom i obnovila ih 1992.

U Tel Avivu je 14. maja sledeće, 1968. godine izraelski premijer David Ben Gurion okončao je skoro 2.000 godina dugu jevrejsku težnju ka domovini, lupiviši pesnicom po govorničkom stolu.

"Ime naše države biće Izrael", rekao je on i nova nacija je rođena.

Prvi predsednik Izraela Haim Vajcman pozvan je u Vašington na predsednički doček.

U međuvremenu oko nove države se pripremao i započeo napad koji se već dugo očekivao. Jordanski kralj Abdulah je poslao Arapsku legiju, a egipatski avioni su bombardovali Tel Aviv. Pridružili su im se Sirija, Irak, Liban i Saudijska Arabija. Od početka je bilo jesno da će za održanje jevrejske države biti potrebna jaka zaštita.

Izrael je i kasnije vodio ratove s arapskim susedima u više navrata- 1956, 1967, 1973, 1982 i 2006. godine.

IZRAEL DANAS

Danas retko prođe nedelja, pa čak i dan, a ponekad i sat, a da se Izrael ne pomene u vestima. Ipak ne pominju se samo ratovi i sukobi jer je Izrael za šest i po decenija postojanja umnogome prevazišao snove svojih osnivača.

Postao je ne samo najjača vojna sila na Bliskom istoku, već prosperitetna domovina jevrejskog naroda, komentariše Asošiejted pres. Ipak posle svih tih decenija mira sa svim arapskim susedima još nema. Mirovni sporazumi potpisani su sa samo dve arapske, zemlje Jordanom i Egiptom.

Izrael je na drugim poljama veoma uspešan - kroz globalnu finansijsku krizu prolazi bolje od većine drugih zemalja, nezaposlenost je manja od sedam procenata, a ekonomija raste.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 12 Jun 2013, 07:31
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Osamdeset četiri godine od rođenja Ane Frank

U sredu se navršava osamdeset četiri godine od rođenja Ane Frank, žrtve Holokausta i autorke poznatog dela "Dnevnik Ane Frank"

Slika

BEOGRAD - U sredu se navršava osamdeset četiri godine od rođenja Ane Frank, žrtve Holokausta i autorke poznatog dela "Dnevnik Ane Frank" u kome je opisala život tokom skrivanja za vreme nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu.


Rođena je 12. juna 1929. godine u Frankfurtu u jevrejskoj porodici, a postala je poznata posle smrti, zahvaljujući ocu Otu, koji je objavio njen dnevnik.

Kada je Ana imala četiri godine, porodica Frank emigrala je Holandiju, bežeći od nemačkog fašizma. Školovala se u holandskoj školi do 1940. godine kada su nemački fašisti okupirali Holandiju i mnogobrojnim odredbama ograničili građanska prava Jevreja. Tada je Ana, zajedno sa sestrom Margo, morala da pređe u jevrejsku školu.

Okupacione vlasti počele su sprovoditi progon Jevreja kroz ograničavajuće i diskriminatorne zakone, pa je porodica Frank 1942. godine prešla da živi u potkrovlje zgrade u kojoj je radio njen otac.

U avgustu 1944. godine otkrio ih je Gestapo i oterao ih koncentracioni logor. U septembru iste godine prebačeni su u Aušvic, a u decembru Anu i njenu sestru prebacuju u logor Bergen-Belzen.

U tom logoru Ana je umrla 1945. godine, posle osam meseci provedenih u koncentracionim logorima, a samo dva meseca pre oslobađanja Holandije. Tačan datum njene smrti je nepoznat. Nakon oslobođenja, logor je spaljen kao mera za sprečavanje širenja bolesti. Tela Ane i Margo su, takođe, spaljena i zakopana u masovnoj grobnici.

Od članova Anine porodice, strahote fašističkih progona preživeo je jedino njen otac.

Ana Frank je u Tajnom skrovištu, kako je nazivala potkrovlje u kom su živeli, napisala svoj dnevnik čime je nadživela nemačku fašističku okupaciju. Zgrada u kojoj se skrivala pretvorena je u muzej pod nazivom "Kuća Ane Frank". Takođe, o njoj je snimljeno više filmova.

Izuzev "Dnevnika", ona je napisala i nekoliko kratkih priča i početak jedne novele, što su njeni prijatelji pronašli među razbacanim stvarima posle gestapovske provale. Sva dela Ane Frank štampana su na engleskom jeziku 1959. godine.

Ova hrabra devojka je 1999. godine proglašena za jednog od heroja 20. veka, na Tajmovoj listi "Najvažniji ljudi veka".


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 03 Jul 2013, 16:16
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Franc Kafka: 130 godina od rođenja značajnog pisca

Slika

Franc Kafka rođen je u Pragu 3. jula 1883. godinje. Bio je češki pisac jevrejskog porekla i jedan je od najznačajnijih pisaca dvadesetog veka.

Govorio je i pisao svoja dela na nemačkom jeziku, a ujedno je dobro znao i češki jezik. Njegova dela obeležena su strahovima i nervozama ljudske egzistencije, a mnogi književni kritičari u Kafkinom delu otkrivaju elemente egzistencijalizma. Većina dela objavljena su posthumno zahvaljujući njegovom prijatelju Maksu Brodu.

Franc Kafka je pohađao nemačke škole. Prvo je od šestoro dece Hermana i Julije Kafka. Završio je Starogradsku nemačku gimnaziju, upisao prava, zatim prešao na germanistiku, pa se opet vratio na prava. Briljantno je završio pravni fakultet, a 16. juna 1906. dobio je diplomu doktora pravnih nauka.

Bio je vanredno strog prema sebi i svom radu. Pisao je sporo i sa prekidima, ispravljao i doterivao stalno i sam je uništio veći deo svojih rukopisa. Obraćao je veliku pažnju na jezik i njegove skrivene nagoveštaje.

Kafkin kratki život obeležio je i poznanstvo sa tri žene. 1912. sreće svoju dalju rođaku Felisu Bauer, sa kojom će jedno vreme biti veren, a njih dvoje održavaće bogatu prepisku sve do 1917. Još burnija i neobičnija biće Kafkina veza sa Milenom Jesenskom-Polak, koja će početi slučajno dok je ona prevodila na češki njegovu pripovetku "Nosač uglja". S njom će se Kafka takođe intenzivno dopisivati i ostaviće joj svoje "Dnevnike". Najzad, već na samrtničkoj postelji, kada je, razoren tuberkulozom, težio samo 49 kilograma, početkom maja 1924, zatražiće ruku 20-godišnje Jevrejke Dore Dijamant, ali njen otac neće dozvoliti venčanje.

Franc Kafka umire ubrzo posle toga, 3. juna 1924. u sanatorijumu Kirling kraj Klosternojburga, u blizini Beča. Poslednje što je zapisao bilo je "Ubijte me ili ste ubica".


svet+

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 05 Jul 2013, 01:29
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
RS: Obeležena godišnjica Bitke na Kozari

Na Mrakovici obeležen Dan borca i 71. godišnjica Bitke na Kozari. U sukobu sa nemcima i ustašama poginulo 43.000 stanovnika Potkozarja

Slika
Polaganje venaca na Kozari

ISTORIJA stradanja naroda Potkozarja nikada ne sme biti zaboravljena - to je dužnost svih budućih generacija i kozaračke dece, poruka je koja je otišla u svet sa manifestacije obeležavanja 71. godišnjice Bitke na Kozari, održanoj na Mrakovici.


Sećanje je jače od života. Ni visoke temperature nisu sprečile vremešne preživele Kozarčane da dođu na Mrakovicu i odaju počast onima koji su, za slobodu, na njoj i stradali.

Bitka na Kozari trajala je 27 dana do proboja na jugozapadnom delu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe. U ofanzivi, koja je počela 10. juna 1942. godine stezanjem obruča na Kozari, učestvovalo je 11.000 nemačkih vojnika i 20.000 ustaša. Oko 4.000 slabo naoružanih partizana branilo je zbeg na Kozari, u kojem je život pokušavalo da spasi 60.000 Kozarčana. Iz ovog obruča je u noći 3. na 4. jul 1942. godine proboj izvršila manja grupa partizana i naroda.

Već 71 godinu, narod Potkozarja obeležava sećanje na proleće 1942. godine, kad su partizanske snage oslobodile teritoriju od Save, do Kozare i Grmeča. Ovaj hrabri pohod, protiv višestruko snažnijeg neprijatelja bio je neophodan, jer su bili ugroženi Banjaluka i rudnik železne rude u Ljubiji kod Prijedora, strateški važan za Nemce.


PARASTOS

NA Kozari je služen i parastos, a brojne delegacije položile su vence na centralno spomen-obeležje. Organizovan je i prigodan kulturno-umetnički program. Godišnjicu bitke organizovao je Odbor Vlade Republike Srpske za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

- Bitka na Kozari izrodila je 43 narodna heroja i iza sebe ostavila 43.000 žrtava. Nadaleko čuvena kozarska epopeja, pojam je kolektivnog heroizma. Zbog toga prošlost naroda Kozare i boraca NOB moramo čuvati i ne ustupiti je zaboravu - rekao je predsednik SUBNOR RS, Blagoja Gajić.

Obeležavanju 71. godišnjice Bitke na Kozari prisustvovao je i predsednik Republike Srpske Milorad Dodik.

- Republika Srpska ne sme da zaboravi šta se desilo na ovim prostorima u Drugom svetskom ratu i mora održavati i spomenik na Mrakovici, kao i sve druge podignute u čast žrtava antifašističke borbe. Ovde nas treba biti više, jer Kozara to zaslužuje. Prisećamo se onih koji su ovde stradali za ideju slobode - rekao je predsednik Dodik na Mrakovici.


Novosti

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 28 Jul 2013, 14:35
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
U SLAVU SRBIJE: Kad se trobojka vijorila na Beloj kući, a Amerikanci nam odavali počast!

Pre tačno 95 godina na vrhu Bele kuće vijorila se srpska zastava, a predsednik Vudro Vilson izdao je saopštenje američkom narodu u kome se divi hrabrim Srbima i poziva Amerikance da se mole za njih

Slika

Na današnji dan, 28. jula 1918, Predsednik Vudro Vilson izdao je saopštenje američkom narodu. Pročitano je u crkvama širom zemlje i objavljeno u skoro svim uticajnim dnevnim novinama. Srpska zastava je podignuta iznad Bele kuće kao i u svim zgradama javnih institucija u glavnom gradu SAD.


Poruka je glasila:

“Narodu Sjedinjenih Država:

U nedelju 28. jula navršava se četvrta godišnjica od dana kada je odvažni srpski narod, pre nego da se izloži lukavom i nedostojnom progonu pripremljenog neprijatelja, objavom rata Austrougarske bio pozvan da brani svoju zemlju i svoja ognjišta od neprijatelja rešenog da ga uništi. Plemeniti je taj narod odgovorio. Tako čvrsto i hrabro oduprli su se vojnim snagama zemlje deset puta veće po broju stanovništva i vojnoj moći, i tek kada su tri puta proterali Austrijance i nakon što su Nemačka i Bugarska pritekle u pomoć Austriji, bili su primorani da se povuku preko Albanije. Iako je njihova zemlja bila opustošena i njihovi domovi razoreni, duh srpskog naroda nije bio slomljen. Mada nadjačani nadmoćnijim silama, njihova ljubav prema slobodi ostala je neumanjena. Brutalna sila nije uticala na njihovu snažnu odluku da žrtvuju sve za slobodu i nezavisnost.

Slika
Foto: Wikipedia / Pach Brothers

Primereno je da narod Sjedinjenih Američkih Država, privržen očiglednoj istini da je pravo naroda svih država, malih i velikih, da žive sopstvenim životom i da biraju svoje vlade, prisećajući se da su načela za koje se Srbija viteški borila i propatila ista ona načela za koja se zalažu Sjedinjene Države, povodom ove godišnjice izrazi na adekvatan način saosećenje sa ovim potlačenim narodom koji se tako herojski odupirao težnjama germanske nacije da dominira svetom. U isto vreme, ne bismo smeli zaboraviti ni istorodne narode velike slovenske rase – Poljake, Čehe i Jugoslovene, koji sada pod vladavinom tuđinaca, čeznu za nezavisnošću i nacionalnim jedinstvom.

Ovo se ne može obeležiti na više prikladan način do u našim crkvama.

I zato pozivam narod Sjedinjenih Američkih Država, svih vera i veroispovesti, da se okupe na svojim mesnim bogosluženjima, u nedelju 28. jula, u cilju iskazivanja saosećanja sa ovim podjarmljenim narodom i njihovim istorodnicima u drugim zemljama. I da prizovemo blagoslov svemogućeg Boga za njih same kao i za cilj kojem su se posvetili.”

Vudro Vilson, predsednik
Bela kuća, jul 1918.


telegraf

_________________
Slika


Vrh
Maša
Post  Tema posta: Re: Istorijske crtice...  |  Poslato: 05 Sep 2013, 11:05
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 24 Feb 2013, 22:43
Postovi: 6617

OffLine
Pola veka od smrti Roberta Šumana

Na današnji dan pre pola veka umro je Robert Šuman tvorac plana iz kog je osnovana Evropska zajednica za ugalj i čelik, prethodnica Evropske unije.


Slika


"Pedeset godina bez Šumana, pragmatičnog idealiste i pionira pomirenja u Evropi. Njegova hrabrost treba da nam bude svakodnevna inspiracija", naveo je danas predsednik Evropskog parlamenta Martin Šulc na svom nalogu na Tviteru. Sličnu poruku uputio je i predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo.

Francuski političar (1886-1963) je, kao mirovni pregalac i poznavalac prilika u Kraljevini Jugoslaviji, ilegalno boravio u Beogradu godinu dana pre ubistva kralja Aleksandra Karadjordjevića i francuskog šefa diplomatije Žana Luja Bartua, i upozoravao je na moguću tragediju, koja se dogodila 1934. godine u Marseju, kada su ubijeni kralj Aleksandar i Bartu.

Rođen je 1886. u Luksemburgu, gradu u kojem je danas smešteno više institucija EU. Maternji jezik bio mu je luksemburški nemački. Bio je francuski državljanin, ali se smatrao i građaninom Nemačke i Luksemburga. Studirao je, i kasnije radio u Luksemburgu, Bonu, Minhenu, Berlinu, Strazburu i Mecu - gde je i sahranjen.

Šuman je od 1919. godine u više navrata bio poslanik francuskog parlamenta. Bio je predsednik Vlade Francuske kratko vreme, krajem 1947. i početkom 1948. godine, u teškim prilikama posle Drugog svetskog rata, a kasnije ministar spoljnih poslova.

Posle završetka Drugog svetskog rata poručivao je: "Evropa ne sme više biti ratište na kojem ginu vojske zaraćenih strana. Iz ovog iskustva, koji smo tako skupo platili, želimo da krenemo novim stazama koje će nas dovesti do ujedinjene i napokon mirne Evrope".

Kao šef francuske diplomatije zalagao se za uspostavljanje zajedničke nadležnosti nad francuskim i nemačkim rudnicima i železarama, u čemu je i uspeo - 1952. godine formirana je Evropska zajednica za ugalj i čelika. Za ovaj projekat imao je podršku tadašnjeg nemačkog kancelara Konrada Adenauera, a potom su se priključili i Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg.

Šuman je šest godina kasnije, 1958. godine, izabran za predsednika konsultativnog predstavništva Evropske ekonomske zajednice (EEZ), a na tom položaju je bio do 1960.

EEZ se 1967. godine spojila u Evropsku zajednicu, koja je od 1993. godine, kada je potpisan Mastrihtski ugovor, Evropska unija.

Danas je u EU 28 zemalja članica, a Srbija je kandidat za članstvo i u fazi je početka pristupnih pregovora.

Šuman je prilikom osnivanja Zajednice za ugalj predvideo da će se zemlje članice ujediniti. Osnivanje zajednice i Šumanova deklaracija, kako je kasnije nazvan dokument o osnivanju zajednice, bili su konkretni temelji evropske federacije. Posle Šumanove smrti formirana je fondacija koja nosi njegovo ime, a njen predsednik je bivši luksemburški premijer Žak Santer. Fondacija "Robert Šuman" posvećena je istraživanju procesa u EU i zemljama potencijalnim kandidatima.

Njegovo ime nosi i Institut za razvoj demokracije u centralnoj i istočnoj Evropi, čije je sedište u Budimpešti.

U Šumanovoj pisanoj zaostavštini je podatak da je 1933. godine tajno boravio u Jugoslaviji. Razgovarao je sa kraljem Aleksandrom Karađorđevićem i predstavnicima svih etničkih zajednica. Poslao je upozorenje francuskom ministru inostranih poslova Bartuu, koji ga je verovatno i uputio u diplomatsku misiju u Jugoslaviju, o opasnosti za kralja Aleksandra, koji je iduće godine trebalo da poseti Francusku. Upozorenje je, kako se kasnije ispostavilo, ignorisano, a kralj Aleksandar i Bartu su ubijeni u atentatu u Marseju 9. oktobra 1934.

Mnogi istoričari tvrde da iza atentata stoje tajne službe Italije, Nemačke i Mađarske, zemalja koje su težile reviziji Versajskog poretka na osnovu kojeg je formirana Jugoslavija, dok su izvršioci bili pripadnici hrvatskog nacionalističkog pokreta, ustaške organizacije koju je predvodio Ante Pavelić, i članovi probugarske struje VMRO, iz čijih redova je atentator Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski.


b92

_________________
Mnogo je ljudi. redak je čovek..


Vrh
Ophisaurus
Post  Tema posta: Re: Vremeplov  |  Poslato: 25 Jun 2014, 22:58
Korisnikov avatar
Mr. G
Mr. G

Pridružio se: 10 Feb 2014, 23:47
Postovi: 2943

OffLine
25. Juna 1852. godine u malom gradiću Reus u španskoj pokrajini Taragona, rođen je
virtuoz među arhitektama


Slika


Antoni Gaudi


Roditelji su mu bili Francesk Gaudi Sera i Antonija Kornet Bertran; ostale generalije i suve podatke pogledajte na http://sh.wikipedia.org/wiki/Antoni_Gaudi a ja ću se osvrnuti na njegovo kapitalno delo.

Sedam građevina načinjenih po njegovoj zamisli u okolini Barselone kao i u samom gradu, svedoče o njegovom izuzetnom doprinosu razvoju arhitekture i tehnologiji izgradnje krajem 19. i poćetkom 20. veka.Ovi spomenici, njegovih sedam velikih dela, sedam stabala kedra koji odolevaju vremenu, predstavljaju eklektičan, kao i vrlo lični, stil koji je dao odrešene ruke u dizajnu vrtova, skulpture i sve dekorativne umetnosti kao i arhitekture.

Tih sedam stabala su: Parque Güell; Palacio Güell; Casa Mila; Casa Vicens; Sagrada Familia; Casa Batlló; Crypt in Colonia Güell.

Fotografije ovih maestralnih dela možete pogledati http://whc.unesco.org/pg.cfm?cid=31&l=en&id_site=320&gallery=1&&maxrows=30 prateći navedeni link.

Sva dela su pod zaštitom UNESCO-a

_________________
Mr. G


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 64 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   
cron

Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker