Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 10:41


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Misterije Beograda  |  Poslato: 12 Maj 2013, 21:16
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Tašmajdanska misterija

Slika

Sigurno se pitate šta je tašmajdanska misterija. Da li znate da većina Srba danas ne


zna gde su zapravo spaljene mošti Svetog Save. Iako je mnogi misle da su mošti prvog srpskog prosvetitelja spaljene na Vračaru neki dokazi govore u prilog tome da se događaj odigrao na Tašmajdanu, približnije na mestu gde se danas nalazi restoran „Poslednja šansa“ a koji je u to doba nazivan Čupina umka. Po svemu sudeći ova
buy generic viagra online

istorijska misterija je nastala zbog terminološke zbrke zbog pitanja gde je u 16. veku bio Vračar, ali i danas izaziva polemike. Pretpostavki i dokaza za ovu tezu ima mnogo, a pitanje gde se zapravo odvijao događaj koji su Srbi zapamtili pokrenuo je osamedsetih godina 19. veka pravnik i erudita Sreten Popović. Popović je tada sakupio mnogo podataka koji govore u prilog pretpostavci da spaljivanje nije dogodilo na Vračaru. Popović je, među ostalim, došao o i do predanja izvesnog Slepog Laze koji je pamtio predanje predaka i ispričao mu sledeće: „Od oltara hrama Svetog Marka (koji je podigao knez Miloš), odbroj, na istok, sedamdeset koraka. Doći ćeš do jednog uzvišenja. Pogledaj odatle levo i desno! Vidiš li Beograd, Savu i Dunav? E, tu, na tom vidikovcu, spaljen je Sveti Sava. Taj brežuljak zove se Čupina umka“.

Na Tašmajdanu se kasnije nalazilo groblje, ali mnogi ne znaju da je bio mistično mesto koga su i Turci i Austrijanci koristili pre toga i da su se tu nalazile ciganske čerge gde bi se stare gatare okupljale da vračaju beogradskim radozalncima, te otuda izraz Vračar koji je kasnije, izvesno, promenio lokaciju ka jugu. Dokaz više da se na tom mestu dogodilo spaljivanje je činjenica da je tu prolazio najvažniji put tog vremena Carigradski drum (sadašnji Bulevar kralja Aleksandra) kojim je prošao Sinan paša sa moštima kako bi ga Srbi videli i gledali kako spaljuje mošti Svetog Save.

Izvor: Domino Magazin


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Beograda  |  Poslato: 12 Maj 2013, 21:18
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Kalemegdan

Slika

Najveća misterija Beograda je skrivena na Kalemegdanu. Beogradska tvrđava krije dve hiljade godina istorije koje nažalost zbog svega što se nalazi ispod tog mesta neće moći da bude istraženo u potpunosti. Sve što je tokom dva milenujuma bilo poslednji krik tehnike u vojnom smislu nalazilo se na kalemegdanskom rtu, od Rimljana pa do Srba.

Epicentar misterioznih priča je Rimski bunar kog neki nazivaju i pupak sveta tj. mesto odakle je mitski junak Orfej silazio u podzemni svet. No, bunar zapravo nije rimski nego austrijski, (zidan od 1717. do 1731. godine), a daleko je od toga da bude pupak! Put do dna bunara koji je dobok 51 metar, od dvestotinak stepenika i popločan je bizarnim pričama, a u njemu su mnogi lakoverni lovci na blago, ali i neki nesrećnici okončali svoj život. Koliko je ovaj prostor zanimljiv najbolje govore reči čuvenog filmskog majstora „napetosti“ Alfreda Hitchcocka koji je svojevremeno izjavio da takav prostor za njega predstavlja inspiraciju.

Malo dalje i niže od bunara je Nebojšina kula ili Kula Nebojša. Naziv je izveden iz negacije glagola „bojati se“ pa je jasno zašto je tako mistična. Legenda kaže da je prvobitna NK bila poslednja


neosvojiva linija odbrane Beograda za vreme despota Stefana, a nešto kasnije tokom borbi sa Turcima vinula se u vazduh i odletela u Donji grad, tako da je Osmanlije nikada nisu zauzeli. Ukoliko se manemo legendi osnovni podatak je da su Kulu Nebojša sagradili Mađari, a Turci je kasnije artiljerijom srušili. Ipak, najveću misteriju NK čini ono što se događalo za vreme turske vladavine gde je smrt našlo mnogo neposlušnih hrišćana iz Osamanskog carstva (grčki revolucionar i pesnik Riga od Fere). Tako je kula postala jedan od najmračnijih simbola Beograda i samim tim velika tajna.


Izvor: Domino Magazin


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Beograda  |  Poslato: 12 Maj 2013, 21:19
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Tajna najstarije kuće u Beogradu

Slika

Jedan od najstarijih beogradskih kvartova Dorćol prepun je misterija. Šta se sve taja


nstveno događalo u ovom delu grada danas bi mogli da se napišu tomovi knjiga. Od tajne lobanje „beogradskog“ neandertalca koja je nađena u Skadarskoj tridesetih godina prošlog veka, pa je kasnije zauvek misteriozno izgubljena, pa do najstarije beogradske kuće u Dušanovoj 10, Dorćol obiluje pričama. Upravo najstarija kuća je mesto oko kog se i danas ispredaju različite priče.

Kuća ja zidana od 1724. do 1727. po nacrtima švajcarskog neimara Nicole Doxatta de Moureza, ali nesrećni graditelj je kasnije pogubljen od strane autsrijskih vlasti zbog, kako rekoše tada vlastodršci, veleizdaje! Inače, tada se govorkalo da je Švajcarac ubijen da ne bi otkrio tajne prolaze koji su se nalazili ispod kuće i vodili ko zna gde. Upravo su ti prolazi izgleda privlačili mnoge da ovoj kući daju na značaju. Misterija koja je do danas okružuje prvi put je u većoj meri zainteresovala Beograđane tokom Drugog svetskog rata. Naime, Nemci su u jednom periodu svakodnevno i u najvećoj diskreciji nešto užurbano tražili i kopali. Pričalo se svašta, i sve verzije su


bile vezane za nekakvo blago. Navodno, su tu bile skrivene dragocenosti koje su Nemci, brže-bolje, transportovali za Berlin, ali šta su zaista tražili, i eventualno da li su to našli, Beograđani verovatno nikad neće saznati. Potom je odlaska okupatora prošlo nekoliko godina, i sad zamislite iznenađene stanare zgrade u Dušanovoj 10. koji su ispod svoje kuće otkrili početak čudesnog tunela koji je vodio negde dubuko u središte Beograda. Tama koja se našla ispred zaprepašćenih ljudi koji su želeli da uđu nije im dozvolila da krenu dublje i vide gde vodi ova misterija…

Danas je sve manje-više urušeno i pod vodom. Inače, ova kuća je često menjala namenu, u njoj se nalazila i tekstilna radionica, a stanovnici ovog dela grada pamte de se prva beogradska pekara koja radila non-stop 24 sata nalazila baš u Dušanovoj 10.

Izvor: Domino Magazin


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Beograda  |  Poslato: 12 Maj 2013, 21:20
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Lagumi

Slika

Verovatno su lagumi najintrigantnija i najmisterioznija pojava u Beogradu. Verovali ili ne, ispod srpske prestonice postoji na desetine kilometara laguma, pećina, podzemnih prolaza i hodnika. Podzemni objekti su kroz decenije građeni za različite potrebe, a koliko je ta čudnovata priča prisutna kod ovdašnjih ljudi vidi se i po tome da su se na satiričan način njom indirektno bavili Dušan Kovačević i Emir Kusturica u filmu „Podzemlje.

Deo misterija podzemnih odaja je u tome što su većinom neistražene, i osnovano se pretpostavlja da ih ima još više. Sa druge strane namena nekih od ovih laguma nikad do kraja nije otkrivena, a velika većina Beograđana i ne zna šta se nalazi ispod njihovih stanova i kuća. Najpoznatija beogradska pećina nalazi se ispod Tašmajdana i stara je oko osam miliona godina. Ovaj prostor koristili su još Rimljani kao kamenolom, a za vreme turske vladavine Srbi su se tu često krili od odmazde zavojevača. Tokom Drugog svetskog pećine su bile rezervno komandno mesto nemačkog generala Alexandera Löhra (čovek koji je bombardovao Beograd). Löhr je posle hapšenja 1944. jugoslovenskim vlastima pokazao šta se sve nalazi u tašmajdanskim pećinama, pa su čak i naši partizani bili iznenađeni. Spletom podzemnih prostora Tašmajdana Nemci su izgleda želeli da spoje najvitalnije objekte u Beogradu, a po svemu sudeći uz pomoć hodika su se delmično povlačili tokom borbi za oslobođenje Beograda. Dobar deo ovih hodnika nije istražen i izgleda da su nastali upravo u periodu nemačke okupacije. Osim Taša beogradsko priobalje, tačnije Karađorđeva ulica je prebogata lagumima. Na savskoj padini postoji nekoliko desetina laguma koji su međusobno povezani, a trenutno može da se vidi samo njih nekoliko.

Ispod Prirodno-matematičkog fakulteta nalaze se podzemni prolazi koji vode do obale Dunava, a od Kalemegdana preko Očne klinike u Džordža Vašingtona, pa sve do Višnjičke banje postoji sistem podzemnih hodnika koji su potpuno neiskorišćeni. O funkciji tih objekata se vodila rasprava još 1931. godine, ali ništa nije bilo zaključeno. Kad smo već kod Očne klinike ispod se osim prolaza nalazi pravo malo jezero. Velikih podzemnih prostorija ima i u Skadarskoj na mestu gde se nalazila Bajlonijeva pivara, hodnika i prolaza ima i na Avali na mestu gde se nalazio


rudnik, kao i u Zemunu i Bežaniji. No, pitanje svih pitanja i najveća misterija koja je vezana za lagume je: da li je ikada postojao (za sada nije pronađen) prolaz od Kalemegdana do Gardoša i kule Sibinjanin Janka? Arheolozi će za ovu priču uvek da kažu da je obična besmislica, i argumentovano će da tvrde nema ostataka takvog prolaza, a bilo bi veoma teško, skoro nemoguće, sa tehnološkim sredstvima kakva su postojala u prošlim vremenima iskopati takav tunel ispode reke. Ali narod o tome priča decenijama, a mnogi kažu „gde ima dima, ima i vatre“!



Izvor: Domino Magazin


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Beograda  |  Poslato: 12 Maj 2013, 21:21
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Nestali grad Žrnov

Slika

Ispod Beograda se nalazi nekoliko naseobina od kojih su neka nastala još u neolitu. Tako se ispod naselja na Banjici nalazi pravi neolitski gradić, Vinča je jedno od najdugovečnijih naselja na prostoru Evrope, a Kelti su nešto kasnije jedno naselje smestili na mestu današnje Karaburme.

No, mesto pod velom tajne je srednjevekovni grad-tvrđava Žrnov (ili Žrnovan). Nalazio se na mestu gde je danas spomenik Neznanom junaku na vrhu Avale. Pitate se u čemu je misterija ovog mesta od kog danas nije ostao kamen na kamenu kao da ga nikad nije bilo? Dakle, nejasno je zašto je ovu srednjevekovnu tvrđavu, koja je svoj zlatni period imala u doba Srpske despotovine, kralj Aleksandar Karađorđević odlučio da brutalno uništi 1934. godine.

Naime, ostaci grada su minirani da bi se na tom mestu podigao kompleks spomenika Neznanom junaku po nacrtu Ivana Meštrovića. Koliko je ideja da se sruži Žrnov bila neočekivana vidi se iz tadašnje reakcije beogradske čaršije, koja je bila zatečana kada se pronela informacija da će grad da bude uništen, i sa nevericom je primila vest misleći da je reč o traču ili nekom kraljevom hiru, ali… Apeli javnosti nisu urodili plodom. Dva dana je, kako tvrde mnogi Beograđani, trajao taj nečasni čin miniranja. Napokon, posle mnogo


truda i dinamita 19. aprila 1934. Žrnov je prestao da postoji, na ruševinama se fotografisao i sam kralj, a ono malo kamenih ostataka bili su preneti u obližnje podavalsko selo Beli Potok.

Logičnog odgovora za čin tako temeljnog uništenja Žrnova koje je urađeno po nalogu, inače sujevernog, jugoslovenskog monarha nema, a pristalice teorije zavere pominuju čak i da su masoni upleli svoje prste. U prilog tezi da koliko je kralj bio sujeveran govori i urbana legenda da je završetak radova na zgradi Skupštine prolongiran zbog toga što mu je jedna gatara prorekla da će biti ubijen kada se završe radovi (Skupština nije završena za njegovog života), pa tim pre čudi da se odlučio na ovaj u najmanju ruku čudan korak. Neki istorijski izvori, pak, pravdaju kralja činjenicom da nije znao da su grad podigli Srbi, već je mislio da su to učinili Turci, te da zbog toga nije imao dilemu šta da radi. Bilo kako bilo, kralj Aleksandar je samo nekoliko meseci posle uništenja Žrnova stradao u atentatu u Marselju od ustaša, a neki stari Beograđani i oni koji pamte njihove priče danas ne idu na Avalu u posetu Meštrovićevom spomeniku iz ličnog protesta.



Izvor: Domino Magazin


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Misterije Srbije  |  Poslato: 30 Avg 2013, 10:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Misterije drevnih manastira u Srbiji: Vanzemaljci, NLO-i i Kovčeg saveza

Slika

Srpski manastiri su poznati ponajviše po činjenici da su izuzetno stari i očuvani.

Samim tim misterije vezane uz njihovu infrastrukturu i slike možemo pripojiti počecima hrišćanstva, tajnih društava, templarima i drugim izvorima.


Tri najbitnija manastira i misterije pogledajte u nastavku!



U manastiru Sukovo sveti Kristofer je oslikan sa magarećom glavom, a Bogorodica s krilima. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav.

Mnogobrojne svetinje „malog Jerusalema", kako je Pirot zbog velikog broja crkava, manastira i hodočasnika nazvao vladika Nikolaj Velimirović, stotinama godina čuvaju misteriozne freske koje se rijetko ili uopće ne mogu naći u pravoslavnom freskoslikarstvu. Na freskama su prikazivani čak i ljudožderi, a njihovi tvorci nemaju veze s kršćanskim i pravoslavnim nasljednicima ovih građevina.

Jedna od najintrigantnijih je freska u Sukovskom manastiru, nedaleko od Pirota, na kojoj je prikazan sveti Kristofer, koji je za života bio ljudožder, zbog čega je i naslikan sa životinjskom glavom.


- On je živio u ranom hrišćanskom periodu i pripadao je plemenu ljudoždera. Smatra se da je i sam izgled njihovog lica bio izdužen. Kad je Kristofer vidio kako hrišćani stradaju za Hrista, poželio je i on, jer je vidio čuda Hristove vere. Zavolevši Gospoda svim srcem i on je poželio stradati, tako da su ga njegovi suplemenici mučili. Završio je svoj zemaljski život mučeničkom smrću, ali je dobio večni život - kaže monah Teofil.


Slika

Sveti Hristofor sa životinjskom glavom

Nama je naravno interesantna činjenica o izduženosti Hristoferove glave, ljudožderskim navikama i želji za mučenjem koje neverovatno podseća na kraljevske loze kroz istoriju. Da li je on istima pripadao nije poznato...

Zanimljiva i freska Presvete Bogorodice sa krilima, takođe pravi raritet.

- Postoje crkveni kanoni kako se koji svetac slika. S krilima se obično prikazuju arhanđeli, kao anđeoske sile, sveti Jovan Krstitelj, kao onaj koji je najavljivao dolazak gospoda Isusa Hrista, tako da je čudno što Bogorodica ima krila - kaže monah Teofil.


Slika

Osim Sukovskog manastira, u Pirotskom kraju ima još nekoliko manastira koji kriju velike misterije. Jedan od svakako najzanimljivijih je crkva svetog Petra i Pavla, koju su, kako se veruje, izgradili gosti sa Sinaja, koji su u ovom kraju boravili u 13. veku. Crkva je ukopana u stenu u selu Rsovci i poznata je kao pećinska crkva. U njoj se nalazi pravi biser freskoslikarstva, jedinstveni prikaz Isusa kao ćelavog.


Mi se možemo prisetiti još dva interesantna manastira, onog u Dečanima - odakle potiče čuvena slika Isusovog raspeća s dva neidentifikovana objekta na levoj i desnoj strani za koje brojni istraživači paranormalnog veruju da imaju veze s NLO fenomenom ili Drevnim astronautima,


Slika

kao i onog u Kovilju gdje postoje indicije da su templari držali ono što danas nazivamo Kovčegom saveza, uz geografske koordinate dužine i širine (stotine godina pre nego ih je službena nauka shvatila) koje upućuju na zaliv Halifax (više u video klipu)...

phpBB [media]


Skajvok3r


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 30 Avg 2013, 10:13
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Teško onom ko se zameri vilama

U dugim zimskim noćima dok bi porodica posle napornog seoskog rada odmarala kraj ognjišta bio je običaj da najstariji ukućanin kazuje priče iz bliže i daleke prošlosti te familije ili govori o neobičnim pojavama i čudnovatim bićima. Deca bi drhteći slušala te strašne priče i zamišljale kako izgledaju utvare, šumske vile ili sanđame, kako su najčešće nazivali bića koja nisu sa ovoga sveta.

Slika

Takvih priča odavno nema, a retko gde ima i ognjišta. I kada ukućani danas razgovaraju najčešće pričaju o besparici, a neobična bića više niko ne pominje. Da li zbog toga što su ljudi izgubili moć da ih vide ili ona uopšte ne postoje, dok oni retki koji ih i danas vide nerado pričaju o tim iskustvima, jer se plaše da ne budu izvrgnuti ruglu.


Baka Javorka i njen suprug Milivoje Pantić iz sela Siljevice kod Rekovca, koji imaju po 80 godina, ne ustručavaju se da ispričaju sve što su videli ili čuli. Baka Javorka, visprena starica koja je pročitala sijaset knjiga i koja za sebe kaže da je veoma pamtljiva, kaže da se i dan-danas plaši da prođe kraj mesta gde je bila njihova stara kuća, a danas je tu ambar sa žitom.
- Moj Milivoje je uveče išao u selo na predvojničku obuku. Nisam se plašila da ostanem sama sve do jedne strašne noći. Probudilo me je zveckanje kašika i viljuški, koje su stajale u naćvama na polici kraj odžaklije. Ustanem, upalim gasnu lampu, ali ništa nisam videla. Vratim sve na svoje mesto i ponovo legnem. Istog momenta nešto opet sve rasturi. I tako tri puta. Onda nešto ćopi rende i baci ga preko mene. Ono udari u zid i pade na mene. Nisam znala za sebe od straha. Pokrijem se preko glave. Nešto poče snažno da lupa u sulundar (čunak). Potpuno sam se izgubila od straha. A onda se sve smirilo - priča baka Javorka.


Kasnije joj je Milivoje ispričao da je Bisenija, rođena sestra njegovog oca, u toj kući viđala ženu sa detetom u naručju. Kada bi je čuli kako ustaje u gluvo doba noći pitali bi je kuda je pošla, odgovorila bi im: "Samo vi spavajte. Evo je žena sa detetom koje doji. Moram da naložim vatru da se ne smrzne."
Jednom dok je čuvala ćurke Bisenija je vezla. Dan je bio okupan suncem. Najednom se pred njom pojavila bosa žena, sa dugim prstima i kosom preko nogu. Pitala ju je zašto veze kad je praznik. Bisenija joj je rekla da joj je majka dala. U tom trenutku u rukama neobične žene pojavila su se četiri lonca. Onda je počela da igra. "Ako ne odeš kući, oblak će ti pobiti ćurke", rekla joj je. Bisenija je panično počela da sakuplja stvari, poterala je ćurke i požurila kući. Ali, samo što je prošla nekoliko metara, počeo je da pada grad. Kući se vratila bez ijedne ćurke.


- Svašta se dešavalo. Jednom smo brali žito, a stric moje majke Milun Simić hteo je da ostane da noći u kukuruzu. Založio je vatru i spremao se da legne. Kad eto ti ga neki đavo poče da se dere. On se sakrije u štali. Posle nam je pričao da je video nešto šareno, crno, žuto i belo. Niti je svinjče, niti ovca, niti čovek. Imalo je veliku njušku i ruke. Kad se razdere, on se prestravi. Onda je počelo da prčka po onoj vatri i da sakuplja ugarke. Milun se skamenosao. Molio se bogu samo da preživi tu noć. U neko doba noći to je otišlo niz potok - priča baka Javorka o stričevom susretu sa drekavcem.

Najstrašnije priče ispričala joj je Leposava, rođena sestra Javorkinog svekra. Leposavin deda Raka Rakić legao je da odmori ispod jedne vrbe. Čuo je glas neke žene koja mu je rekla da ustane. Kad bi se pridigao, ne bi video nikog. Produžio je da spava. Probudio ga je isti glas. Kada je treći put pogledao, video je lepu devojku sa kosom do zemlje. Pitao ju je da ne traži ergelu. Odgovorila mu je da ne traži ništa, već da on mora da se skloni, jer joj je legao na kolevku. "Da više nikada nisi tu legao, da nisi premrsio sredu i petku i da ne radiš petkom", rekla mu je i nestala. Čim bi Raka prekršio zavet, dešavale su mu se užasne stvari.


- Ta ista devojka dolazila bi mu noću u kuću i naređivala da ode u svoju vodenicu. I on bi odlazio. Video bi crnu i plavu devojku koje bi počele da ga biju. Vraćao se kući izgreban i pocepan - tvrdi baka Javorka.

Najstrašniji susret sa tim devojkama dogodio se kada je jednog petka pošao sa unukom Leposavom da tovari drva da bi ih odvezao u Jagodinu. Nasekli su grede i pošli. Pomislio je da će brzo stići, jer je do zalaska sunca imao "čitav konopac", kako se tada merilo vreme. Ali, tek što su krenuli, kola su se izvrnula. Oni ponovo natovare grede i krenu. One ponovo popadaju. I tako nekoliko puta. Leposava ništa nije videla i bilo joj je čudno što deda nešto juri.


- Vraćao bi se sav izgreban, a iz rana bi liptala krv. Leposava se skamenila. Deda joj je rekao da ništa ne pita. Najednom je ispred puta izbio plamen do nebesa. Ispred plamena bila je kolevka sa detetom. Pošto je noć uveliko zagazila, a oni još nisu stigli ni do Rekovca, deda joj je rekao da prebaci ulare na jaram, sedne na kola i ode kući, jer volovi znaju put. Kod kuće je bila u svitanje. Njen deda se nije vratio nedelju dana. Posle je pričao da su ga vodile svuda po šumi. Od tada više nikada nije mrsio, niti radio petkom. Ali, i dalje je noću morao da ide u vodenicu na njihov poziv.


Vesti online


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 30 Avg 2013, 10:15
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Konji sa pletenicama

Deda Milivoje ispričao nam je kako je konje ujutru stalno zaticao sa ispletenim grivama. Kada bi upitao oca ko to radi, on mu je odgovarao da se to vile s njima igraju preko noći.
- Imali smo konja Zekana. Otac me je poslao da mu položim seno. Kada sam otišao u štalu konj je nepomično ležao. Rekao sam ocu da je lipsao. "Stavi mu ti seno iako je lipsao", rekao mi je otac. Poslušao sam ga. Kada sam malo kasnije obišao konja on je ustao i jeo seno. Nisam mogao da verujem svojim očima - priča deda Milivoje.

Čovek sa zlatnom bradom

Baka Javorka kaže da je i njen pokojni brat Dobrivoje Pavlović "previđao". To mu se dešavalo još dok je bio momak, pa je izbegavao da noću ide na igranke sa svojim vršnjacima.
- Najstrašniju noć preživeo je kada se iz vodenice dvokolicom vraćao sa rođakom Aleksandrom. Počeo je da se privija uz rođaka. Kod ajdučke vode njemu se pretupilo da su volovi krenuli unazad. Aleksandar ga je jedva smirio. Dobrivoje ga je molio da ga odveze direktno kući i počeo da plače. Aleksandar je tek onda video da je stvar ozbiljna. "Pa zar nisi video onolikog čoveka sa zlatnom bradom kako ide pored mene i sve vreme me drži ispod ruke", rekao mu je moj siroti brat - setno će baka Javorka.


Vesti online


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 30 Avg 2013, 10:18
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Od drekavaca do vanzemaljaca

Ima jedna ukleta kuća na Voždovcu, uvek u mraku, a noću se vidi samo titraj sveće, šapuće jedna baba u gradskom prevozu čvrsto stiskajući glavicu kupusa u krilu. U napuštenem rudniku uranijuma na Staroj planini, osim radijacije, ima i neka čudna svetlost noću, a mnogi tvrde da se tuda šetkaju vanzemaljci.

Slika

Ipak, njihovim prirodnim sletalištem smatra se planina Rtanj, gde očevici viđaju svetlosne kugle, a u Đavoljoj varoši niko pri zdravoj pameti ne bi prespavao jer tu stoluju nečiste sile.

Da se građanima Srbije često pričinjava da žive u zoni sumraka i nije neko otkriće, osim uzaludnog truda da ostani normalni kad je u pitanju mnoštvo političkih paranormalnih fenomena.

Ono s čim narod mnogo lakše izlazi na kraj jeste verovanje u moć natprirodnog, bilo da su u pitanju vile, nečiste sile ili lekovita moć biljaka, a Ivo Andrić je govorio da narod bez legendi i nije narod.

Nema srpskog sela koje ne ispreda legende o zakopanom blagu. Bar jedna porodica je imala sreće da pronađe ćup pun zlatnika i reši sve materijalne nedaće. Hajdučko blago se po predanju nalazi pokraj starih turskih drumova ili je skriveno po pećinama, ali uz njega obično idu nekakve prikaze koje zlato čuvaju od lopovluka. Kruna cara Dušana navodno je skrivena u pećini kod Morave, a čuva je prikaza koju prati čopor vukova.

Na planini Jastrebac su navodno Turci zakopali kazan zlata kad su bežali. Po legendi treba naći kamen na kome je uklesan kantar i kopati u pravcu koji pokazuje. Oko Novog Pazara i okolnih sela mogu se videti čak i stranci koji sa detektorima oru brda i planine. Pešterci veruju da se na jednom brdu iza sela Ugla zakopano blago nekog drevnog naroda. Neki kopači su se kleli da je, tek što su udarili krampom nekoliko puta, nastupilo strašno nevreme, oluja i gmljavina, pa su pobegli glavom bez obzira.

Za prerast kod Majdanpeka, prirodnu kamenu kapiju koja spaja dve obale reke, Vlasi veruju da je prelaz duša na onaj svet, pa se tu obavljaju razni magijski rituali. Palančani muku muče zbog groblja Hazara. Putem koji vodi pored Ciglane dešavaju se mnoge saobraćajne nesreće.

Veruje se da su krivi Hazari i njihova nekropola, gde je otkriveno više stotina grobova konjanika. Priča se da se u drugoj dimenziji hazarska konjica sprema za rat. Jurišne čete kreću na pojilo i sklanjaju sve ispred sebe. Ko se u tom trenutku nađe njima na putu, teško njemu, ubeđeni su stanovnici Bačke Palanke.

Drekavci su postali od nekrštene umrle dece. Noću skaču, lete i dreče, pa plaše narod. U drekavca najviše veruju Srbi (Zapadna Srbija, Šumadija, Kosovo i Bosna), a može se sresti i u Grčkoj.

U zlatiborskom kraju mnogi meštani se kunu da su videli drekavca, a gotovo svaki ga je čuo. U ovom kraju ima i vila, a tu i tamo se nađe poneki zmaj. Oni obično žive u hrastu ili brestu.
Po najstarijem verovanju Srba, drveće ima dušu (sen) ili se u njemu ona može nastaniti. Tako se u narodu često govori - senovito drvo.

U verovanjima seljaka takvo drvo nije bilo samo sedište neke duše, već i mesto oko koga se okupljaju natprirodna bića. Smatralo se da u njegovoj blizini borave vile i zato je nazivano vilinskim ili samovilskim.

Osim vilinskog, u Srbiji se poštuje i drvo zapis, najčešće hrast ili lipa, koje je u vreme Turaka zamenjivalo bogomolje.

Meštani Stare Lazarice kod Kruševca tvrde da u njihovom selu raste božansko drvo staro 600 godina.

Veruje se da je to jedini živi zapis iz doba kneza Lazara. Hrastovo stablo, čiji prečnik pri korenu dostiže i do sedam metara, a ima obim krošnje veći od 40 metara, opasan je crvenim koncem i raznim cvećem.

Na njemu je utisnut krst, a pri korenu stoji kandilo gde se vekovima pale sveće za pokoj duše umrlim precima i zdravlje živima. Veruje se da božja kazna brzo stigne one koji se drznu da poseku drvo zapis.
Pojam parapsihologija prvi put je promovisao 1889. godine dr Maks Desoar studijom "O večnosti duše" i ubrzo je opšteprihvaćen kao naziv za disciplinu koja proučava sve fenomene koje je nauka do tada nazivala okultnim, ezoterijskim ili paranormalnim.


Slika

Društvo za psihička istraživanja osnovano je u Londonu 1882. i imalo je zadatak da proučava sve neobične fenomene. To je bila prva zvanično registrovana naučna institucija na svetu za istraživanje neobičnih pojava. Desetak godina kasnije društvo je promenilo naziv u Društvo za istraživanje parapsiholoških fenomena, mada je danas u svetu još zanemarljiv broj naučnih ustanova koje imaju specijalizovane odseke ili katedre za misteriozne pojave.



U Srbiji postoji samo ufološka organizacija NLO Srbija, koja od 2007. prikuplja podatke o NLO i graničnim fenomenima u zemlji, koja pokušava da zadrži naučni pristup fenomenu nepoznatih letećih objekata. Predsednik udruženja Miroslav Kostić iz Novog Sada kaže da su njihovi članovi ljudi iz svih delova Srbije, da su različitog obrazovanja i svako od njih ima svoj pristup ovom fenomenu.


- Ljudi nam najčešće prijavljuju opažanje svetlosti na nebu, koji često ne mogu biti uvršćeni ni u bliske slučajeve prve vrste, ali mi ih sve revnosno beležimo i trudimo se da budućim naraštajima ostavimo podatke da bi bar oni odgonetnuli ovu pojavu.

Vesti online


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Misterije Srbije  |  Poslato: 30 Avg 2013, 10:19
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Misterije Srbije - Kremansko prorocanstvo

phpBB [media]


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 19 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker