Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 13:51


Autoru Poruka
Komsinica
Post  Tema posta: Bermudski trougao  |  Poslato: 04 Jul 2012, 13:25
Korisnikov avatar
Forumski novinar
Forumski novinar

Pridružio se: 15 Maj 2012, 10:01
Postovi: 7882
Lokacija: Marakana, Sever

OffLine
10 teorija o Bermudskom trouglu

Bermudski trougao je geografska oblast koja se prostire od Majamija na Floridi, Bermudskih ostrva i San Huana Porto Rika. U ovoj oblasti su se, tokom vremena, desavali mnogi misteriozni nestanci aviona i brodova, bez vidljivih tragova olupina ili naftnih mrlja koje obicno nastanu posle nekog pada (ili potonuca) aviona ili broda u more. Verovatno je za mnoge tragedije krivac ljudski faktor, medjutim, tokom vremena su se razvile mnoge teorije o tome sta se desava na ovom mestu. Pogledajmo 10 najinteresantnijih teorija o Bermudskom trouglu.

1. Napad gusara

Slika

Iako ova teorija ne moze biti potpuno odbacena, definitivno ne moze da objasni nestanke aviona. Prema ovoj teoriji, razlog za nestanak velikog broja brodova su gusari, koji su veoma aktivni u ovom delu Atlantika. Piraterija je razlog za nestanak mnogih plovila u proslosti, u razlicitim delovima sveta, te teoreticari ne iskljucuju mogucnost da se to desava i ovde.

2. Jako magnetno polje

Slika

Po ovoj teoriji, uzrok zloglasne reputacije Bermudskog trougla sledi iz izuzetno jakog magnetnog polja u ovom regionu. To mozda moze objasniti haoticni rad instrumenata i kompasa kada se plovilo ili avion nadju iznad njega, a interesantno je i da je Bermudski trougao jedno od dva mesta na planeti gde se geografski i magnetni sever podudaraju. Zbog toga, jake elektromagnetne oluje koje nastaju u atmosferi stvaraju maglu i tamu na povrsini mora.

3. Uticaj komete

Slika

Prema sledecoj teoriji, nekada davno u proslosti, u ovaj region je pala kometa, ciji se ostaci danas nalaze negde na dnu Bermudskog trougla. Elektromagnetna sila, koju stvaraju ovi ostaci, prema tvrdnjama pristalica ove teorije, kriva je za prekid komunikacije na brodovima i avionima, nestanak struje i haotican rad kompasa. Kometa, niti bilo sta slicno jos nije pronadjeno, a u nedostatku dokaza, ova teorija ne ostaje nista drugo do pretpostavka.

4. Metan gas

Slika

Ova teorija kaze da je metan gas glavni krivac za ovakvu reputaciju Bermudskog trougla. Mehurici metana se dizu na povrsinu i time smanjuju gustinu vode, te ako se neki brod nadje na ovom “mehuru” lako propada u dubinu i biva povucen poput vira. Ali ipak bi nesto moralo ostati od brodova, zar ne? Oni bi trebalo da su onda negde na dnu? Medjutim i za to postoji objasnjenje. Ovim regionom prolazi jaka golfska struja koja delove olupina nosi daleko od mesta gde su potonuli. Iako je ova teorija sasvim moguca, ostaje cinjenica da ne postoje potkrepljivi naucni dokazi o postojanju podvodnog izvora metana u ovom regionu.

5. Grad Atlantida

Slika

Ovu teoriju podrzavaju ljudi koji veruju da se legendarni izgubljeni grad Atlantida nalazio negde blizu Bahama. Oni veruju da misteriozni grad i danas lezi sahranjen negde na dubinama okeana, a kako je prema legendi grad napajan energijom iz mocnih kristala, po njima su upravo oni odgovorni za havarije koje nastaju na brodovima i avionima. Pre par godina su se pojavili cak i naucni dokazi koji lako mogu potkrepiti ovu teoriju. Naime nedaleko od Bermuda pronadjen je takozvani “Bimini put”, cudna kamena struktura na dnu Atlantika koja zaista podseca na drevno pristaniste.

6. Vremenska rupa

Slika

Ovo je jedna od najpopularnijih teorija bas zbog toga sto ne postoji nacin da se ona dokaze. Po njoj, brodovi i avioni koji nestanu prolaze kroz tu rupu i bivaju transportovani kroz vreme. Drugim recima, ova teorija kaze da kada nesto zavrsi u Bermudskom trouglu, ili otputuje nazad u proslost, ili bude transportovano u buducnost. Postoje cak i ocevici koji kazu da su na nebu izmedju oblaka videli ogroman tunel, za koji veruju da je put u putovanje kroz vreme.

7. Ljudski faktor

Slika

Veruje se da je ovo jedan od glavnih razloga za nestajanje u Bermudskom trouglu. Okolina ovog regiona se sastoji od mnogobrojnih ostrva, veoma slicnih jedan drugom. Pored toga, lose vreme i oluje samo povecavaju faktor rizika.

8. Vanzemaljske aktivnosti

Slika

Postoje blage varijacije u dve verzije ove teorije, ali osnovna ideja je ista: vanzemaljska aktivnost je glavni uzrok nestanka brodova i aviona. Po prvoj verziji, vanzemaljci, ili druga ziva bica sa drugih planeta, otimaju ljude, dok po drugoj, avioni i brodovi koji putuju ovim regionom, ponekad naidju u vreme kada vanzemaljci navodno putuju izmedju nase planete i njihove te bivaju prebaceni u neku drugu dimenziju ili cak planetu. Uprkos cinjenici da ne postoji ni jedan jedini dokaz o ovome, teorija je vec zarobila mastu mnogih. Pogotovo nakon prikazivanja Spilbergovog filma: “Bliski susret trece vrste”.

9. Americka vojna baza

Slika

Da li ste ikada culi za Oblast 51? To je americka tajna vojna baza, gde se vrse testiranja najnovije vojne opreme i mesto poznato po brojnim prijavljivanjima NLO-a. Pa, na Bahamima, na ostrvu Andros, postoji slicna baza koju koristi americka mornarica. Neki veruju da tu postoji nesto mnogo vise od pukog testiranja oruzja i da je to mesto gde Vlada ima opremu za komunikaciju sa vanzemaljcima. I to navodno vrlo naprednu tehnologiju koja ima veze sa doticnim nestancima.

10. Lose vreme

Slika

Ovo je mozda jedna od najprakticnijih teorija koja objasnjava misteriju Bermudskog trougla. Atlantski okean je naime poznat po brojnim olujama, uraganima i globalno losem vremenu. Nasilni uragani mogu stvoriti talase visine i do 25 metara. Dodajte tome i jaku golfsku struju i dobicete situaciju iz koje gotovo da nema izlaza. Opasnost jos vreba i iz dubine, jer je to najdublji region u Atlantiku, poznat po imenu Portorikanski rov. Dakle, ako avion ili brod ostanu zarobljeni u oluji i potonu, veliki su izgledi da ce nestati bez traga.


misterije.info

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 09 Jul 2012, 04:13
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Bermudski trougao

Slika

Bermudski trougao, poznat i kao Đavolji trougao, je oblast u Atlantskom okeanu u kojoj je nestala nekolicina letelica i plovila. Neki ljudi smatraju da uzrok ovih nestanaka nije mogla biti prosta ljudska greška ili slučaj, nego dela viših sila, vanzemaljaca i sl., što je Bermudski trougao svrstalo u česte teme naučne i druge fantastike.
Iako postoji značajna količina dokumentacije koja objašnjava brojne od slučajeva nestanaka i dokazuje da su mnogi od njih preuveličani ili lažno prikazani, kao i izveštaji zvaničnih agencija koji pokazuju da se priroda i broj nestanaka u ovoj oblasti ne razlikuje značajno od drugih oblasti u okeanu, ipak neki od nestanaka nisu razjašnjeni, što predstavlja stalan izvor inspiracije za ljude koji veruju u paranormalne pojave.
Čest problem kod osoba koje ne prihvataju naučna objašnjenja nestanaka u Bermudskom trouglu je što očekuju jedinstven uzrok svih nestanaka, ali po prirodi stvari svaki slučaj je imao sopstvene uzroke.

Slika


Iz Wikipedije

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 09 Jul 2012, 04:37
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
ODLETELI U VEČNU MISTERIJU...

Gde su se zauvek isgubile stotine letelica i brodova?

Slika

Jedan od najčuvenijih i najzagonetnijih slučajeva nestanka aviona iznad Bermudskog trougla desio se sunčanog decembarskog dana 1945. u 14 časova i 10 minuta. Pet torpednih bombardera tipa 'osvetnik' poletelo je iz američke vazdušne baze Loderdejl, u Floridi. Krenuli su u pravcu istoka, prema Bahamskim ostrvima, na put dug 600 kilometara. Njihov let nazvan je Let 19 i bio je rutinska vežba. Jednomotorni avioni, sa ukupno 14 članova posade, trebalo je da uvežbavaju bombardovanje ciljeva Kvočka i Pileći greben, blizu ostrva Bimini. Potom je trebalo da se vrate u bazu Loderdejl, na vreme za večeru. Međutim nikada se nisu vratili.
Poslednji svedoci Leta 19 bili su na jednom ribarskom brodu. Petog decembra 1945. oko 15 časova, istočno od ostrva Bimini, 'osvetnici' su preleteli iznad glava ribara. Komandujući, poručnik Čarls Tejlor, pozvao je u 15 časova i 40 minuta bazu i obavestio nadležne da su u nevolji, jer su se izgubili. Poslednji razgovor sa bazom obavljen je oko 18 časova. Posle toga eskadrili Leta 19 zauvek se izgubio trag. Hidroavion 'Martin Mariner', sa posadom od 13 članova odmah je poleteo da traga za 'osvetnicima'. Ali, već nakon desetak minuta leta njegova radio veza sa bazom u Loderdejlu bila je prekinuta i više nikada nije uspostavljena.
Ratna mornarica SAD organizovala je do tada najobimniju spasilačku operaciju. Desetine brodova i stotine aviona pet dana tragali su za nestalima. Međutim, nije bilo ni tela, ni olupina, ni tragova ulja, baš ničega što bi moglo biti bilo kakav trag. Istraga je bila nemoćna da ponudi bilo kakvo objašnjenje.

PRIRODNE ILI ZLE SILE

Slika

Slučaj izgubljene eskadrile 'osvetnika' ostao je do dan danas velika misterija. Bio je to prvi zagonetni nestanak nad Bermudskim trouglom. Pojavile su se raznorazne priče o tome da se nešto zlokobno dešava u tom delu istočne obale Amerike.

Nagađalo se da je Bermudski trougao mesto vremenskih iskrivljenja i čudnih energetskih polja, gde su, zbog elektromagnetnih uticaja, radio i navigacioni uređaji beskorisni. Neki su pretpostavljali da su u dešavanjima u Bermudskom trouglu upletene neke jezive natprirodne sile, pa čak i da su u sve uključeni i vanzemaljci.
Pet godina nakon nestanka Leta 19, 16 septembra 1950. reporter Asošijeted presa E.V. Džons napisao je članak o 'Izgubljenoj patroli' - kako je nazvao nestalu eskadrilu 'osvetnika'. Naveo je i još nekoliko narednih nesrećnih slučajeva brodova i aviona u istoj oblasti, koja se proteže južno od Bermuda, na relaciji Majami-Portoriko.
Džonsov članak dobio je veliki publicitet. Uskoro su se pojavile raznorazne priče o 'groblju' raznih plovila i aviona u tom delu Atlantskog okeana. Po nekima, svi ti slučajevi nesreća u Bermudskom trouglu su delo zlih sila. Razrađivane po novinama, časopisima i knjigama, ove priče postale su sve neverovatnije. Na primer, u jednoj od njih, izvesni poručnik Voker izbezumljeno viče u svojoj poslednjoj radio poruci: 'Znam gde sam sada...Ne idite za mnom... Izgledaju kao da su iz svemira!'. A u filmu 'Bliski susreti treće vrste', Stiven Spilberg iskazao je svoje uverenje da su pilote Leta 19 oteli vanzemaljci.

ISTORIJA ZAGONETKI

Slika


Da bi proširili misteriju i našli joj korene, autori jedne knjige o Bermudskom trouglu ušli su u trag davnim zbivanjima na ovom području. Navodno se došlo i do nekih podataka o tome da je i pre nešto više od pet vekova i Kristofor Kolombo imao zagonetna iskustva u ovoj oblasti.
Još u 16. veku, kada je počelo intenzivnije istraživanje Novog sveta, sujeverni mornari su pričali o morskim nemanima koje razbijaju brodove i gutaju mornare. Iz drugih dokumentovanih iskustava može se, na primer, videti da su između 1781. i 1812. godine isčezla četiri američka ratna broda. Godine 1880. po vedrom danu bez vetra, isplovio je sa Bermudskih ostrva britanski brod za obuku 'Atlantida'. Nestao je zajedno sa 250 ljudi na njemu. Američki brod za snabdevanje 'Kiklop' napustio je 4. marta 1918. Barbadoska ostrva. Plovio je za Baltimor, ali tamo nikada nije stigao. To su samo neki od primera misterioznih nestanaka iz prošlosti. Za svaki brod nestao u ovom području postojala je mogućnost da bude proglašen žrtvom 'nepoznate aveti'. U Bermudskom trouglu nestajali su i španski jedrenjaci, britanske fregate, brodovi Sjedinjenih Država za snabdevanje, tovarni brodovi i tankeri mnogih zemalja. U njemu je do danas nestalo i nekoliko stotina aviona, a živote je izgubilo nekoliko hiljada ljudi.
Ipak, uzevši sve u obzir, Ratna mornarica SAD-a ne smatra da su vode Bermudskog trougla nešto posebno opasne. I Obalska straža SAD, koja ima spasilačku bazu u MAjamiju, veruje da se većina nestanaka može pripisati 'jedinstvenim odlikama sredine' tog regiona. To je mesto gde je golfska struja veoma jaka i gde se litice kontinentalnog grebena spuštaju u kanjone duboke kilometrima. U podvodnim pećinama stvaraju se veoma jake struje, a arktički vetrovi susreću se sa toplim tropskim vazduhom, pa voda postaje opasno ćutdljiva, stvarajući tornada i iznenadne oluje.

Slika


DA LI SU PILOTI POGREŠILI

Ima istraživača Bermudskog trougla koji smatraju da u tom području na čovekovu orijentaciju utiču određene sile. Neki ugledni geolozi tvrde da na Zemlji, odnosno u njenom magnetnom polju - čija priroda još nije objašnjena u potpunosti, postoje oblasti u kojima nastaju razni poremećaji. U Bermudskom trouglu, na primer, igla kompasa zaokreće čak i za 20 stepeni u odnosu na stvari pravac sever-jug. To znači da se ona usmerava prema geografskom, a ne prema magnetnom polju. Navigatori o tome strogo vode računa, da se ne bi dogodila nesreća.
Kombinacija reznih sila sigurno je jedno od najlogičnijih objašnjenja za fenomen Bermudskog trougla. Međutim, da se vratimo na nestanak eskadrile 'osvetnika', to jest Letu 19, iz decembra 1945. Pilot Džon Majer dugi niz godina istražuje sudbinu 'izgubljene patrole'. On tvrdi da su se oni jednostavno izgubili i da su zatim bili 'progutani' u nekoj velikoj oluji. Navodno, on tačno zna šta se dogodilo sa Letom 19. Prema njegovoj teoriji, pet avion tipa 'osvetnik' trebalo je, posle vežbe bombardovanja, da produže let na istog do spruda zvanog Velika uzengija, a zatim ka severu do spruda Veliko jedro, i, najzad, da se okrenu jugozapadu radi povratka u bazu Loderdejl. Međutim, nakon 90 minuta, poručnik Tejlor isvestio je bazu da su njegovi kompasi pokvareni i da ne znaju gde se nalaze. Smatrao je da se nalaze negde iznad Floride, mnogo dalje od željenog kursa.
Majer, koji je godinama leteo nad područjem Floride i Kariba, proučavao je radio izveštaje i procenjivao vetrove, vreme i potrošnju goriva. Unosio je na kartu maršutu 'osvetnika', dokazujući da oni nisu bili iznad navedenih sprudova, već iznad veoma sličnih ostrva zvanih Abako. Znači, prema Majerovom mišljenju, kada je Tejlor naredio pilotima da lete severoistočno, da bi došli do Floride, on ih je u stvari uputio još dublje ka pučini Atlantika. Dok su krivudali po pogoršanom vremenu, nestalo im je goriva, pa su pali u okean. U okviru ovih tvrdnji Majer je organizovao i ekspediciju ne bi li pronašao olupine 'izgubljene patrole'.
Majerov rad ostao je u domenu teorije, sve dok tragedija koja je usledila nije bacila više svetla. Neposredno posle poletanja iz Kejp Kaneverala, spejs šatl 'Čelendžer' je eksplodirao. Bilo je to 1986. godine. Sva moguća oprema za podvodno istraživanje bila je hitno dopremljena na Floridu. Trebalo je ispitati morsko dno kod Kejp Kaneverala, ne bi li se pronašli ostaci letelice.
Top priliko, na morskom dnu otkriven je jedan stari ratni avion, verovatno DC 3. Ali, Majer je mislio drugačije. Uspeo je da izdejstvuje povratak podmornice na mesto gde se nalazila olupina tog aviona. Na dubini oko 120 metara i oko četiri kilometra od mesta gde je Majer proračunao da je potonuo Let 19, podvodne kamere snimile su karakterističan mitraljez, kakav su imali avioni tipa 'osvetnik'. Avion je izvađen iz vode.
'Bila je to samo gomila rđe. Proveo sam dva meseca ribajući ga, ali nije bilo načina da se identifikuje. Verujem da je to bio avion kojim je pilotirao jedan od članova Leta 19, kapetan Džordž Stivens. Njegov avion imao je registarski broj 73209, a mi smo pronašli samo 209, ispisano u fragmentima. Nismo mogli sa sigurnošću da dokažemo da je to zaista bio avion iz Leta 19' - ovako je razočarano ispričao MAjer. Ratna mornarica SAD preuzela je ostatke aviona i prodal ih u staro gvožđe. Majer nije mogao sebi da priušti dalja istraživanja da bi potkrepio svoju teoriju.
Tada je sa Floride stigao Grejem Hoks. Hoks, rođen u Londonu, čuven je po istraživanju dubokih voda. Dok je njuškao okolo u svom istraživačkom brodu 'Duboko more', njegov sonar i kamera uhvatili su profile pet aviona tipa 'osvetnik'. Bili su uspravljeni i uglavnom neoštećeni. Nalazili su se na dubili od oko 200 metara, u krugu od oko dva i po kilometra. Baza Loderdejl udaljena je 30 kilometara od tog mesta. Izgledalo je da se najzagonetnija avionska misterija Bermudskog trougla najzad počinje rešavati.


Slika



KAO PESMA SIRENA

Međutim, posle mesec dana medijske histerije, Hoks je objavio da to zapravo nisu avioni sa Leta 19. Detaljnim pregledima otkriveno je da to jeste pet 'osvetnika', ali ne onih 'pravih'. Identifikacioni brojevi nisu se uopšte poklapali, a nađeni avioni bili su stariji od onih koji su nestali 1945. godine. 'Osvetnici' koje je pronašao Hoks su, izgleda, završavali u okeanu greškama pilota koji su se obučavali na top području između 1943. i 1945. Arhiva ratne mornarice SAD obelodanila je da je, osim 'Izgubljene patrole', tih godina bar još 129 drugih 'osvetnika' bilo žrtva loše procene leta svojih pilota ili nevremena.
Prema Hoksovom mišljenju, jedini izazivači katastrofa aviona i brodova u Bermudskom trouglu jesu meteorološke neprilike u tom delu Atlantika. 'Tamo je vreme nepravedno. Ako idete oko rta Horn očekuje vas loše vreme, ali u Floridi ljudi sede u košuljama kratkih rukava na jakom suncu. Vreme je kao pesma sirena, gadne oluje iznenada udaraju, brzo nestaju i niko ih nikad više ne vidi' - priča Hoks.
Ipak, Hoks je pomalo i zadovoljan što 'Izgubljena patrola' još nije pronađena. Ne želi da on bude taj koji će 'zakopati' legendu o Letu 19. Kako on kaže - 'Ljudi bi više voleli da se u Bermudskom trouglu krije čudovošte kao, na primer, ono iz Loh Nesa, ili da su dešavanja uzrokovana nekim natprirodnim silama. Može se reći da je misterija Bermudskog trougla i danas veoma živa'.


NEOBJAŠNJENA IŠČEZNUĆA

Slika

Od mnogih nestanak i nesreća u Bermudskom trouglu navešćemo samo neke. U luci Norfolk u SAD, 27. maja 1968. vojni predstavnici i meštani okupili su se da sačekaju atomsku podmornicu 'Norfolk'. Sedam dana ranije javila se sa položaja kod Azorskih ostrva. Posle toga prekinut je radio kontakt, verovalo se, zbog kvara na primopredajniku. Ali, podmornica se nije pojavila, pa su stotine aviona i brodovi krenuli u potragu. Prokrstarili su taj deo Atlantika uzduž i popreko, međutim podmornici nije bilo ni traga ni glasa. Ratna mornarica SAD nije uspela da pronađe nikakvo objašnjenje za ovu nesreću.
Između 30. juna i 10. jula 1969, znači za samo desetak dana, isčezle su posade četiri plovna objekta. Najpre je, 30. juna, jedan britanski brod naišao na napuštenu lađu dugačku 18 metara. Nikakvih tragova posade nije bilo. Zatim je, 6. jula, jedan švedski brod naišao na šest metara dugi čamac. Utvrđeno je da je potpuno ispravan, ali da je posada isčezla. Britanski tanker 'Helisoma' otkrio je između Azorskih i Bermudskih ostrva lađu dugu 110 metara, bez posade. I konačno, 10. jula 1969. pronađena je 12 metara duga jahta, takođe bez ljudi.
Sredinom aprila 197. teretnjak 'Milton latrides' nestao je na putu iz Nju Orleansa za Kejptaun. U martu 1973. teretnjak 'Anita', od dvadeset hiljada tona, isčezao je na putu za Nemačku. Na sebi je imao 32 člana posade.
Ronioci su, sredinom februara 1972. pronašli u Meksičkom zalivu ostatke tankera 'V.V. Fog', dugog 107 metara. Tanker je nestao 1. februara, sa 39 članova posade. Pronađeno je kapetanovo telo u njegovoj kabini. U ruci je držao šoljicu za kafu.



Slika


I DALJE NA POČETKU

Engleski naučnik Ajven Sanderson pretpostavlja da bi u događanjima u Bermudskom trouglu udela mogla imati i nama nepoznata podvodna civilizacija. Ako postoje, smatra on, verovatno nas u novije doba proučavaju. Možda u nama vide opasnost po sopstvenu civilizaciju, to jest, za sopstveni opstanak.
Zbog toga možda, podvodna bića izlaze iz okeana u letećim tanjirima i uzimaju 'uzorke' sa brodova i aviona. Sanderson ovu tvrdnju potkrepljuje mnogim izveštajima o NLO-ima koji su izletali velikom brzinom iz vode, naročito u blizini Floride.
Novinar Art Ford ukazuje na koincidenciju da avioni i brodovi nestaju baš u području koje danas služi kao sektor iz kojeg se lansiraju svemirske rakete. Kako on kaže: 'Nama je istočna obala Floride idealna za ispaljivanje svemirskih brodova u kosmos. Možda je, isto tako, ovo područje idealno i za ateriranje svemirskih letelica iz nama nepoznatog prostora Okeanski koridor od svemirske baze Kejp Kanaveral do baze Loderdejl nije opterećen avionskim linijama, to jest, može se reći da ih i nema'.

To znači da je opasnost od sudara u vazduhu gotovo samo teoretska. Taj deo okeana mestimično je načičkan malim ostrvima koja bi mogla služiti kao 'oznake' za navođenje ili mesta za ateriranje u slučaju nevolje. Sva ta ostrva mogu da se prepoznaju i sa velike visine.
Čarls Berlic, autor jedne od knjiga o Bermudskom trouglu, dozvoljava mogućnost da ova misteriozna oblast, kao i neke druge čvorne lokacije elektromagnetskih gravitacionih sila na zemlji, predstavljaju 'prozor' kroz koji dolaze i odlaze 'kosmički posetioci' i odnose ljudska bića radi proučavanja, raznih eksperimentisanja ili nečeg sasvim trećeg. I tako, uprkos svim naporima, misterija Bermudskog trougla i dalje je daleko od rešenja, i dalje nastavlja da golica našu maštu.


Podrinje

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 09 Jul 2012, 04:43
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Zona sumraka u Bermudskom trokutu

Slika

U rano poslijepodne, na današnji dan, pet borbenih zrakoplova TBM Avenger američke vojske krenulo je s Floride na rutinsku dvosatnu vježbu. Uskoro je zapovjednik eskadrile poručnik Charles C. Taylor javio u bazu kako su u njemu i svim ostalim zrakoplovima otkazali kompasi.
Nekoliko godina nakon nesreće u tom području, nazvanom Bermudski trokut, nestala su i dva putnička zrakoplova kao i nuklearna podmornica.
Bermudski trokut naziv je za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu. Bermudski trokut ima površinu oko 1.140 kvadratnih kilometara.
Zapisi o nestajanju brodova vode se još od 15. stoljeća. Navodno je i sam Kristofor Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu 1492. godine opazio čudna svjetla iznad tog područja.
Jedan od prvih nestanaka u novom dobu zabilježen je 1918. godine kada je u ožujku nestao USS Cyclops, jedan od najvećih brodova tog doba. Brod je bio 154 metra dug i težak 14.500 tona, a nestao je na putu s Barbadosa prema Norfolku.
Godine 1948. nestaje DC-3 s 27 članova posade, a 1951. C-124 Globemaster s 53 putnika. Jedan drugi nestanak, po službenim podatcima dogodio se 1963. godine kada je nestao tanker Marine Sulphur Queen s 39 osoba.
U proteklih 60 godina, na tom su području također nestali: avion Star Tiger 1948., Britanski transporter York 1952., mornarički Super Constellationa 1954., amfibijski patrolni bombarder Martin Marlin 1956., civilni teretni zrakoplov 1966., dva Stratotankera 1963, Sting 27 1971., tanker Sylvia L. Ossa 1976.
Prema jednoj nepotvrđenoj statistici, u tom dijelu oceana do sada je nestalo 8.152 ljudi. Unatoč tome što je unutar pojasa Bermudskog trokuta zabilježen niz nestanaka brodova i zrakoplova, od kojih olupine mnogih nikada nisu pronađene, službene statistike osiguravajućih društava ujedno pokazuju da na tom području ne postoji veća opasnost, nego na nekom drugom području na moru.
Pojam "Bermudski trokut" prvi je put uporabio Vincent Gaddis u veljači 1964. godine, objavivši svoj tekst "Smrtonosni Bermudski trokut" (The Deadly Bermuda Triangle) u časopisu Argosy, koji se odnosio na misterij leta 19. Poslije je, zbog velikog odjeka čitatelja, napisao knjigu o Bermudskom trokutu, a National Geographic je 22. prosinca 1967. objavio niz tekstova koji se nadovezuju na Gaddisovu knjigu.

Leslie Lieber je u kolovozu 1968. godine objavio članak "Limb nestalih brodova" (Limbo of Lost Ships), a John Wallace Specer 1969. godine knjigu pod naslovom "Limb nestalih" (Limbo of the Lost), po kojoj je dvije godine kasnije snimljen dokumentarac "Đavolji trokut" (The Devil's Triangle). M. K. Jessup je bio prvi koji je povezao Bermudski trokut s NLO-ima u knjizi "Slučaj za NLO" (The Case for the UFO).


Bljesak

_________________
Slika


Vrh
Astra
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 09 Jul 2012, 04:55
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 13 Apr 2012, 02:58
Postovi: 10711

OffLine
Bermudski Trougao

Slika


Ovisno o izvorima, u Bermudskom trokutu se od vremena Kristofora Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreća. Howard Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trokuta, u svojim je istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoć američkoj Obalnoj straži samo tijekom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljeću "vražji trokut" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona.
Bizarni događaji zabilježeni na ovom području datiraju još od vremena kad je Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike. I sam Kolumbo bio je svjedokom neobičnih događanja u Trokutu: pri plovidbi njegovih brodova Nina, Pinta i Santa Maria 1492. godine kompas je poludio, a Kolumbo i posada vidjeli su čudna svjetla na nebu, o čemu postoje zapisi u brodskom dnevniku.
Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trokutu naknadno je pripisano i otkriće broda Mary Celeste: brod je 1872. godine nestao, te nađen napušten na pučini, oko 400 milja izvan kursa New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga života desetero članova posade.

Slika


Let 19

Slika

Najpoznatiji, pak, događaj vezan uz Bermudski trokut - od kojeg, zapravo, i započinje moderna legenda - jest nestanak "leta 19". Zbilo se to 5. prosinca 1945. godine kad je pet mornaričkih bombardera misteriozno nestalo na rutinskom zadatku, a nestao je i avion upućen u potragu. Ukupno, bez traga je nestalo 27 ljudi.
Kao Bermudski trokut, ovo je područje "krstio" Vincent Gaddis u članku "Smrtonosni Bermudski trokut" što ga je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen područja s kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, međutim, preraslo kad je Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trokut. Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji.
I danas Bermudski trokut intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji: njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trokut uopće postao misterija. Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je oduvijek bilo privlačno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, čudo i misteriju nikako ne idu racionalna objašnjenja. No, upravo su takva objašnjenja ona koja za slučajeve iz Bermudskog trokuta daju skeptici. Što se Kolumba tiče - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on je poludjeli kompas objasnio odstupanjem između geografskog i magnetskog sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje" vjerojatno su bili meteori.

Svjetsko prokletstvo?

Slika

Pronalazak broda Mary Celeste bez posade također je objašnjiv: na brodu nije pronađen ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleći da je Mary Celeste neće izdržati. No, ono što najviše udaljuje od misterija jest činjenica da je ovaj brod pronađen daleko od Bermudskog trokuta - čak u blizini obale Portugala. Različiti izvori, naime, različito određuju veličinu Bermudskog trokuta: ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta većeg područja. Imaginacija nekih autora u Trokut uključuje Azore i Meksički zaljev. Pripisivane su mu i nesreće koje su se zbivale uz obale Irske, na Pacifiku i Indijskom oceanu. Po tome bi se Trokut mogao nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom", upozoravaju "trezvenjaci".

Oni koji tvrde da činjenice ne podupiru legendu, dali su objašnjenje i za zbivanja vezana uz "let 19": posadu svih pet zrakoplova činili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vođe patrole poručnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje letjeti, pa je misiju čak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo, oslanjajući se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima. No, nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, usprkos upozorenjima pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujući vezu na čistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici teorija o čudima u Trokutu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva". Istina je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je poručnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na području gdje ocean naglo ponire: unutar Bermudskog trokuta leži, naime, gotovo devet tisuća metara duboki Portorikanski rov, najdublja točka Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno viđaju.

Zaustavljeni satovi

Slika

Što se tiče "martin marinera", aviona upućenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u Bermudskom trokutu, istina je da se nije vratio: eksplodirao je ubrzo nakon polijetanja, što nije bilo neobično jer su "marineri" bili poznati po neispravnim tankovima za gorivo.
S druge strane, opet, puno je događaja koji su se zbili u Bermudskom trokutu za koje je doista teško naći ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, među ostalima, slučaj putničkog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s radarskih ekrana na mijamijskom međunarodnom aerodromu. Po dolasku, posada je zanijekala da se bilo što čudno događalo, osim što su "deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, međutim, kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu".

Slika

Još je nekoliko pilota imalo sličnih iskustava s promjenama vremena nakon prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju misterij Bermudskog trokuta čak i ako su suprotna prirodnim zakonima fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim poljima koja kreiraju vremenske rupe. Još jedan slučaj koji potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencijom, poletjela je na charter let do otoka Turka u Bermudskom trokutu. Kad se približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na pokušaj radiokontakta, ali je čuo riječi koje je ona izmijenila s putnikom: Ne razumijem! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje ničeg nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda nenaseljen: nema zgrada, nema putova, ničega! Nakon nekoliko krugova, okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad viđeni. Loše vrijeme? Vremenske rupe? Otmice izvanzemaljaca? Mnoge teorije pokušavaju objasniti događaje iz Bermudskog trokuta.

Što je istina?

Izvanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi s antigravitacijskim uređajima i drugim čudnim tehnologijama, vremenska rupa kojom avioni ili brodovi putuju u prošlost ili budućnost, rupa na nebu koja uvlači sve što joj se nađe na putu te vrtlozi iz četvrte dimenzije?
Među tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o magnetskim poljima i oceanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s dna oceana. Među skepticima igraju teorije o vremenu (oluje s grmljavinom, uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreća, gusari, eksplozije tereta, nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci.
Broj brodoloma, kažu oni skloniji realističnim objašnjenima, na ovom području nije neuobičajen kad se usporedi s veličinom područja, smještajem i gustoćom prometa.

Najpoznatije nesreće u Bermudskom trokutu

Bermudski trokut je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina zrakoplova i brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj "leta 19" 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade

Posljednji nestanak

U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak

Teslina tehnologija?

Slika

Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i problemima s određivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trokut mjesto gdje se događalo toliko mnogo nesretnih slučajeva? Racionalna objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije eksplikacije puno bolje prolaze. Evo nekih. Izvanzemaljci su jedan od mogućih razloga tako čestim nestancima u Bermudskom trokutu. Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih izvjestitelja o zbivanjima u trokutu. Također, Trokut možda krije podmorsku zemaljsku bazu za izvanzemaljce koji žele zadržati svoju privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala. Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trokuta prouzročen izgubljenim gradom Atlantidom koji je potonuo tisuće stopa ispod vodene površine. Naprednost Atlantide u doba kad je potonula počivala je na moći energetskih kristala. Moguće je da ovi kristali još uvijek počivaju na dnu oceana u nekom promijenjenom stanju odašiljući zrake energije koje ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju. Napokon, mnogi vjeruju da je Bermudski trokut energetsko polje koje je proizveo čovjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljači (tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamerička komanda zračne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini Bermudskog trokuta. Ovaj hipotetički sustav bio bi sposoban ponovno napuniti tajne klase podmornica na električni pogon o čijem se postojanju spekulira i definitivno bi omogućili dovoljno interferencije (preklapanja valova) da izobliče signale koje avioni i brodovi stvarno šalju.


Dernek

_________________
Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 28 Jan 2013, 14:40
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Amelia Earhart

Amelija Meri Erhart (Amelia Mary Earhart) rođena je 1897. godine u Kanzasu. Još kao dete bila je avanturističkog duha – sa sestrom je istraživala susedstvo, pentrala se po drveću i lovila pacove; imale su zbirku crva, žaba i leptira. Amelija je imala deset godina kad je prvi put ugledala avion, na vašaru u Ajovi. “Bila je to stvar od rđave žice i drveta, nimalo zanimljiva”, izjavila je kasnije. Prošla je čitava decenija pre nego što će se probuditi njeno zanimanje za avijaciju.


Slika


U školi je bila bistra i nezavisnog duha. Vredno je radila, a 1916. upisala se na ženski koledž. Kada su SAD ušle u Prvi svetski rat, Amelija je postala medicinska sestra. “Tada sam prvi put shvatila šta znači Prvi svetski rat. Umesto novih uniformi i znački, videla sam samo rezultate četvorogodišnje očajne borbe: ljude bez ruku i nogu, paralizovane i slepe…” Nakon završetka rata upisala je medicinu na Univerzitetu Kolumbija; ali kasnije je odustala i odselila se u Kaliforniju, gde su se spojili njeni razvedeni roditelji.

U Kaliforniji je prvi put bila na aeromitingu, gde se veoma zainteresovala za letenje. Sledećeg dana dali su joj kacigu i naočari – i letela je 10 minuta. “Čim smo napustili tlo, znala sam da i ja moram da letim.” Već posle nekoliko dana imala je prvi čas, a šest meseci kasnije kupila sopstveni avion.

Godine 1925. Amelija se pridružila bostonskom odeljenju Nacionalne aeronautičke asocijacije. U to vreme potpuno se posvetila promovisanju letenja, posebno za žene. O njoj se redovno pisalo u kolumnama, a Boston Globe nazvao ju je “jednom od najboljih žena pilota u SAD”. Već aprila 1926. upitana je da li želi da bude prva žena koja će preleteti Atlantik. Prihvatila je ponudu. Pošto nije imala iskustva u upravljanju avionom s više motora, društvo su joj pravila dvojica iskusnijih kolega. Let je izveden juna 1928. godine. Erhartova je kasnije izjavila da je na tom letu bila samo putnik. “Sve što je učinjeno da bismo preleteli okean uradila su njih dvojica. Ne verujem da ženi fali snage da sama preleti Atlantik, ali morala da bi nauči veštine letenja koje sada imaju samo neki muški piloti...”

Amelija je postala poznata po svom dostignuću, a objavila je i knjigu “20 sati, 40 minuta”. Putovala je širom SAD da bi je promovisala, a kolega Džordž Putnam pratio ju je na ovim putovanjima. Njih dvoje postali su veoma bliski. O njemu je izjavila: “Zanimala sam se za avijaciju, kao i on. Voleli smo da budemo napolju, da čitamo, voleli smo sport… Postali smo zavisni jedno od drugog, ali među nama je postojalo samo prijateljstvo, ili sam bar tako mislila na početku. Nisam dugo htela ni sebi da priznam da sam se zaljubila”. Venčali su se 1931 – iste godine kad je Amelija bila spremna da preleti Atlantik po drugi put – ovaj put sama.

Slika

Samostalni let započeo je 20. maja 1932. godine. Erhartova nije pila kafu ni čaj – održavala se budnom udišući mirišljave soli. Nosila je sa sobom termos sa supom i konzervu soka od paradajza. Na ovom letu oborila je nekoliko rekorda: bila je prva žena koja je sama preletela Atlantik, jedina osoba koja ga je preletela dvaput; ovo je bila i najveća udaljenost koju je preletela žena, i to za najkraće vreme. Po sletanju je skrenula s kursa, i sletela na otvorenu njivu u severnoj Irskoj. Nakon što je izašla iz aviona, prišao joj je čovek. “Gde sam?”, pitala ga je. “U Galagerovoj poljani… dolaziš li izdaleka?” “Iz Amerike.”

Amelija Erhart dobila je specijalnu zlatnu medalju od Nacionalnog geografskog društva. Izglasana je za Izvanrednu ženu godine i druge počasti počele su samo da se ređaju. A ona je nastavila da leti: od Havaja do Kalifornije, od Kalifornije do Vašingtona. Počela je da planira let oko sveta, 1937. godine. Pošto je njenom avionu načinjena šteta prilikom sletanja blizu Perl Harbora u prvom pokušaju ovog leta, isplaniran je drugi. Krenula je iz Los Anđelesa i stigla na Floridu. Sa Floride je krenula u Portoriko, zatim u Karači, Kalkutu, Rangun, Bangkok, Singapor, Bandueng, Port Darvin, Novu Gvineju. Poznato je da je napustila Novu Gvineju tačno u ponoć po griničkom srednjem vremenu 2. jula. U osam časova poslednji je put kontaktirala Novu Gvineju. Posle toga niko nije čuo ni video njen avion.


Slika

Za Amelijom je organizovana potraga od 9 brodova i 66 aviona, što je koštalo preko 4 miliona dolara. Do oktobra je sve napustila nada da će Amelija biti pronađena živa.

Tokom godina razvijeno je mnogo teorija o tome šta se desilo s Amelijom Erhart. Neki kažu da je bila na špijunskoj misiji, i da je uhvaćena, ili da su je zarobili Japanci; da je živela na ostrvu u Južnom Pacifiku sa tamošnjim ribarem, i slično.

Godine 1988. osnovan je “Projekat Erhart”, istraga za koju se nadaju da će rešiti misteriju Amelijinog nestanka. Ali i nakon više od dvadeset godina, prava sudbina Erhartove ostaje tajna.

wannabe


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 20 Maj 2013, 22:53
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Bermudski trougo: najpoznatije nesrece

Bermudski trougao je od 1945. godine “progutao” nekoliko stotina aviona i brodova, i više od 1000 ljudi. Uz najčuveniji nestanak, onaj “leta 19″ 1945.godine, nesreće koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su:

1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Devičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: ogromni globemaster američkih zračnih snaga – izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga

1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čoveka

1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga – izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vežbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion – izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: nemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade……….


Misterije


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Bermudski trougao  |  Poslato: 29 Mar 2017, 17:57
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
Istina O Bermudskom Trouglu

Slika

Bermudski trougao je veliki deo okeana između Floride, Portorika i Bermudskih ostrva. Tokom proteklih nekoliko vekova, veruje se da je na stotine brodova i aviona nestalo pod misterioznim okolnostima u ovom području, zbog kojeg je i nazvano “Đavolji trougao”.

Ljudi idu tako daleko u svojim spekulacijama da tvrde da se tu dešavaju neke vanzemaljske aktivnosti ili da postoji neki bizaran prirodan uzrok, zbog kojeg je region opasan. Većina ipak veruje da je u pitanju samo područje gde ljudi jednostavno nemaju sreće, tj. gde su ljudi uglavnom imali maler. Ideja o “crvotočini”, nije ništa manje realna od ideje o Jetiju ili čudovištu iz Loh Nesa.

Loša reputacija Bermudskog trougla počela je sa Kristoferom Kolumbom. Prema podacima iz njegovog dnevnika, 8. oktobra 1492. godine, Kolumbo je pogledao u svoj kompas i primetio čudna očitavanja. U prvi mah nije upozorio svoju posadu, zato što je imanje kompasa koji ne pokazuje ka magnetnom severu bilo dovoljno da uspaniči posadu, koja je već bila na ivici sa živcima. To je najverovatnije bila odlična odluka, budući da je tri dana kasnije, kada je Kolumbo uočio čudno svetlo, posada zapretila da će se vratiti za Španiju.

Ova i druge prijave o problemima sa kompasima u regionu doprinele su stvaranju mita da nijedan kompas ne može da radi u Trouglu, što nije tačno, ili je bar preterivanje o onome što se zapravo dešava.

Američka obalska straža je izdala saopštenje 1970. godine u kojem se objašnjava o čemu se radi: “Prvo, ‘Đavolji trougao’ je jedno od dva mesta na planeti na kojima magnetni kompas pokazuje ka pravom severu. Obično igla pokazuje ka magnetnom severu. Razlika između ova dva je poznata kao magnetna deklinacija. Veličina deklinacije se menja i do 20 stepeni kako se obilazi Zemlja. Ukoliko se ova razlika ili greška ne uračuna, navigator će se naći daleko od željene rute i u velikoj nevolji.” Ispostavlja se da je magnetna deklinacija nešto sa čime su se kapetani (i drugi istraživači) na brodovima susretali još od kada su nastali brodovi i kompasi.

Moderna legenda o Bermudskom trouglu nastala je oko 1950. godine kada je izašao članak u Asošijejted presu, a koji je napisao Edvard Van Vinkl Džons. U njemu je primećeno nekoliko incidenata vezanih za nestanak brodova i aviona iznad Trougla, uključujući pet američkih torpedo bombardera koji su nestali 5. decembra 1945. godine i dva komercijalna aviona “Star Tiger” i “Star Ariel” koji su nestali 30. januara 1948, odnosno 17. januara 1949. godine. Sve ukupno, oko 135 ljudi je nestalo iznad Bermudskog trougla. Prema rečima Džonsa, oni su bili “progutani bez ikakvog traga”.

Knjiga pod nazivom “Slučaj NLO” koju je 1955. godine objavio M.K. Džesup predstavlja početak upiranja prsta u vanzemaljce, kao glavne krivce za nestanke. Do 1964. godine Vinsent Gedis, koji je iskovao termin “Bermudski trougao” napisao je članak u kojem se navodi da je više od 1000 ljudi nestalo u tom regionu.

Međutim, kritičar Leri Kuše je u svojoj knjizi “Misterija Bermudskog trougla – Rešena” iz 1975. godine naveo da su mnogi autori preuveličali svoje brojke i da nisu uradili istraživanje kako treba. Neke slučajeve nestanaka su obeležili kao “misteriozne”, iako to uopšte nisu bile, dok su pojedinci čak nabrajali slučajeve, koji se uopšte ne odnose na Bermudski trougao.

Nakon dugog i temeljnog istraživanja na ovu temu, Kuše je zaključio da je broj nestanaka koji se desio unutar Trougla zapravo jednak sa bilo kojim drugim regionom sa sličnim saobraćajem u okeanu. Takođe je naveo da su drugi pisci namerno prećutali ili dezinformisali ljude, na primer nisu navoidili da su se događale oluje u danima nestanaka.


anticensura

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 32 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker