Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 17:32


Autoru Poruka
ANDJEO82
Post  Tema posta: Misterije Saturna..  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:39
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Hubble [Habl] teleskop i tri kosmičke letelice koje su prošle pored Saturna sakupile su mnoštvo neverovatnih fotografija i podataka koji su nam pomogli u razumevanju nekih od pojava na Saturnu i oko njega. Međutim, ove letelice imale su na raspolaganju samo nekoliko nedelja za sakupljanje detaljnih podataka o Saturnu i njegova 34 nama poznata meseca - nedovoljno da potpuno razumemo prirodu prstenova Saturna. I pored sve svoje slave, misteriozni planet sa prstenovima ostaje i dalje velika nepoznanica i mnoga pitanja vezana za njegovu kompleksnu strukturu tek treba da dobiju odgovore.


Sonda Cassini prilikom testa
Cassini misija na Saturn najambiciozniji je projekat u planetarnom istraživanju vasione do sada. Misija je ostvarena saradnjom Evropske Kosmičke Agencije (ESA), NASA-e i Italijanske Kosmičke Agencije (ASI). Cilj misije je slanje sofisticirane kosmičke letelice u orbitu Saturna gde bi trebala da ostane i studira planet kroz period od četiri godine.

Cassini sa sobom nosi sondu za naučno istraživanje Huygens koja se 14. Januara ove godine uspešno spustila na najveći Saturnov mesec Titan. Atmosfera Titana sadrži organske komponente koje su i navele vodeće naučnike da veruju kako bi ovaj Saturnov mesec mogao biti zamrznuta verzija stanja na planeti sličnog onom na Zemlji pre pojave života. Cassini orbiter opremljen je radarom koji će kroz naredne četiri godine da koristi u izradi mape površine Titana.

Sonda je lansirana uz pomoć rakete Titan IV sa lansirne rampe u Cape Canaveral [Kejp Kanaveral] u Floridi. Sonda je na svom putu do Saturna morala da prođe jednom oko Zemlje i Jupitera, i dva puta oko Venere kako bi pozajmila nešto gravitacione energije tih planeta i povećala svoju brzinu. Ušla je u orbitu Saturna 1. Jula 2004 godine.




Ulazak u orbitu Saturna - umetnička vizija
Saturn je šesti planet po udaljenosti od Sunca, nastao pre više od 4 milijarde godina. Njegov dijametar iznosi 120,536 kilometara i drugi je najveći planet u našem Sunčevom sistemu. Iako je po veličini gotovo jednak Jupiteru, Saturn ima najmanju gustoću od svih planeta Sunčevog sistema pa tako njegova masa iznosi samo 30% mase Jupitera. Njegova gustoća je ustvari toliko mala da bi mogao da pluta u nekakvoj imaginarnoj džinovskoj kadi.

Kao i Jupiter, sačinjen je uglavnom od vodonika i helijuma, ali je dva puta dalje od Zemlje i, gledajući sa Saturna, Sunce izgleda 10 puta manje nego onakvo kakvim ga vidimo mi sa Zemlje. U proseku, data površina na Zemlji primi 90 puta više sunčeve svetlosti nego površina iste veličine na Saturnu. Naučnici veruju da je unutrašnjost Saturna također slična unutranjosti Jupitera, sačinjena od stenovitog jezgra otprilike velikog kao naš planet, sloja tečnog vodonika i metala, sloja molekularnog vodonika i nekoliko vrsta leda u tragovima. Unutrašnjost Saturna je vruća. U jezgru, temperatura iznosi oko 12,000 stepeni Kelvina. Saturn zrači mnogo više energije u vasionu nego što primi od Sunca.


Oluja na Saturnu
Vetrovi u njegovoj gornjoj atmosferi blizu ekvatorijalne ravni mogu dostići brzine od oko 1,800 km/čas. Za uporedbu, najjači uraganski vetrovi na Zemlji dostižu oko 400 km/čas. Ovi super-brzi vetrovi, u kombinaciji sa toplotom koja se diže iz unutrašnjosti Saturna prouzrokuju žute i zlatno-žute trake koje se vide u njegovoj atmosferi.
Zbog njegove udaljenosti od centra našeg Sunčevog sistema, planetu sa prstenom treba skoro 30 godina, koliko iznosi jedna njegova godina, da obiđe Sunce, ali se Saturn veoma brzo okreće oko svoje ose tako da dan na Saturnu traje samo 10 časova i 15 minuta. Velika brzina rotacije i njegova gasovita priroda odgovorne su za njegov neobičan izgled - spljošten na polovima i sa ispupčenjima oko ekvatora koja se daju videti čak i sa manjim teleskopima.

Na noćnom nebu lako je uočljiv golim okom. Iako ni približno sjajan kao Jupiter lako se odaje kao planet jer ne treperi kao zvezde. Njegovi prstenovi i veći sateliti vidljivi su kroz manje astronomske teleskope.

Prstenovi Saturna




Prstenovi Saturna
Stotine prstenova koji kruže u orbiti Saturna sačinjeni su od nebrojenih čestica stena i leda, a veličina im varira od najsitnijih čestica do komada velikih kao kuća. Veruje se da su prstenovi nastali od ostataka kometa, asteroida ili razorenih meseca koji su se raspali pre no što su dosegli sam planet. Svaki prsten kruži različitom brzinom oko Saturna. Podaci sa Cassini/Huygens misije pomoći ce nam da razumemo kako su prstenovi nastali, kako zadržavaju svoju orbitu i zato se uopšte tamo nalaze.

Prstenovi Saturna
Iako i ostala 3 gasna planeta našeg sistema, Jupiter, Uran i Neptun imaju prstenove koji kruže u orbiti oko njih, Saturnovi prstenovi su najveći. Debljina im je 1 kilometar ili manja od toga ali se protežu do 282,000 kilometara u kosmos što je otprilike tri četvrtine udaljenosti između Zemlje i Meseca.

Imena su im davana abecednim redosledom, kako su otkrivani, i relativno su blizu jedni drugima sa izuzetkom Cassini Division [Kasini Divižn] koje je ustvari praznina između prstenova širine 4,700 kilometara. Da bi ušla u orbitu Saturna, sonda je morala proći kroz jednu takvu prazninu između prstena F i G, koja je dalja od Saturna u odnosu na Cassini Division prazninu. Kao mera zaštite prilikom prolaska, instrumenti i kamere letelice bili su privremeno isključeni.

Saturnovi Meseci






Christiaan Huygens 1629 - 1695
24.Marta 1655 godine znalo se da samo Zemlja i Jupiter imaju svoje mesece, vec sledećeg dana je Christiaan Huygens [Kristijan Hojgens]1629-1695 dodao i Saturn, otkrivši Titan, Saturnov najveći mesec. Od tada pa do danas naučnici su otkrili ukupno 34 prirodna satelita u orbiti Saturna, ali je misteriozni Titan onaj koji ponajviše golica maštu naučnika.
Titan je drugi najveći mesec u Sunčevom sistemu (Jupiterov Ganimed je malo veći). Veći je od dve planete, Merkura i Plutona. Temperatura na površini je samo -180° Celzijusa. I Titan je jedini mesec sa gustom atmosferom; atmosferski pritisak blizu površine je oko 60% veći nego na Zemlji.


Titan - Mozaik fotografija
Titan kruži oko Saturna na udaljenosti od oko 1,2 miliona kilometara i treba mu oko 16 dana (15,94) da obiđe puni krug. Veoma je interesantan za istraživače jer je to jedini mesec u Sunčevom sistemu za kojeg znamo da ima oblake i misterioznu, debelu atmosferu poput neke planete. Naučnici vec decenijama bezuspešno pokušavaju da bace pogled kroz tu debelu, neprovidnu atmosferu. Novu svetlost na misteriju dodaju snimci poslati sa Cassini kosmičke letelice, snimljeni njenim moćnim optičkim i radarskim instrumentima izbliza. Snimci prikazuju kompleksnu geološku strukturu površine sa nekoliko kratera - pokazatelja da bi površina mogla biti veoma mlada po nastanku. Čak i sa poboljšanim načinima osmatranja, Titan čuva svoje misterije. Još uvek nam nije jasno koliko površine je tečno a koliko u čvrstom stanju. Moglo bi biti i jezera, stena i kanala.


Enceladus
Otkrivanje Titana je kao čitanje nekog misterioznog romana, kaže Dr.Charles Elachi [Čarls Elaki], direktor NASA Laboratorija za mlaznu propulziju i vođa tima za radarske instrumente na letelici Cassini. Svaki put kada okrenete novu stranicu naučite nešto novo, ali ne znate celu priču dok ne pročitate celu knjigu. Priča o Titanu se otvara ispred naših očiju i ono što vidimo je veoma interesantno. Naučnici se nadaju da će, jednom kada uporede podatke dobijene od desetine preleta letelice Cassini kroz neposrednu blizinu Titana, sa onima koje će sonda Huygens da pošalje sa površine Titana, moći da dobiju odgovore na neka od večnih pitanja - kako su planete formirane i kako je naš Sunčev sistem evoluirao u današnji oblik. Zbog ekstremno niskih temperatura uslovljenih golemom udaljenošću od Sunca struktura hemijske atmosfere na Titanu je duboko zamrznuta. Upravo ova kombinacija atmosfere i temperature uveliko interesuje naučnike jer bi mogla da sadrži komponente slične onima u primordijalnoj atmosferi Zemlje, davno pre nastanka života. Debela, oblačna atmosfera Titana se uglavnom sastoji od azota kao i na Zemlji, ali sadrži mnogo veći procenat metana i etana koji je čine neprovidnom. Organska priroda nekih hemikalija pronađenih u atmosferi mogla bi da upozori na neku formu života na ovom fascinantnom mesecu.



Iapetus
Većina ostalih meseca Saturna dobila je ime iz grčke mitologije: Pandora, Prometej, Enceladus i Hiperion. Neki od nedavno otkrivenih Meseca identifikovani su godinom i redosledom po kome su otkriveni poput S/2004 S1 i S/2004 S2. Meseci Saturna su različitog oblika i veličine. Neki su porozna, ledena tela sa kraterima, planinama i dolinama, neki pak sa ravnomernom površinom. Dok su neki naizgled formirani pre više milijardi godina, ostali su verovatno delovi većih, raspadnutih nebeskih tela. Više njih imaju stenovitu površinu koja bi mogla biti prekrivena organskim materijalom sličnim kompleksnim supstancama nađenim u najprimitivnijim meteorima.

Mimas
Mesec Enceladus jedan je od najsjajnijih objekata u Sunčevom sistemu. Potpuno je prekriven vodenim ledom koji reflektuje Sunčevu svetlost kao ogledalo. Temperatura na površini mu je niska i iznosi samo -201° Celzijusa. Verovatno su vulkani sa ovog meseca izbacili čestice leda koje sačinjavaju Saturnov prsten E i one neprestano padaju nazad na njegovu površinu.

Epimetej i Janus razmenjuju svoje orbite svakih nekoliko godina menjajući pri tom redosled koji će on njih da bude bliže Saturnu.


Mimas, Pandora i Janus
Mimas ima samo 392 kilometra u prečniku i ogroman krater koji prekriva trećinu ukupne širine meseca. U centru kratera stoji planina visoka gotovo kao naš Mt Everest, najviša tačka na Zemlji. Uglavnom se veoma malo zna o Saturnovim mesecima osim podataka dobijenih kroz merenja njihovog sjaja. Procenjena veličina ovih meseca zasniva se na pretpostavkama njihovog stepena refleksije.

Istorija Otkrića

Najstariji pisani materijal u kojem se pominje Saturn pripisuje se Asiriji. Oko 700. godine pre Nove ere oni su ga opisali kao planet sa prstenom koji sija u noći i nazvali ga Zvezda Ninib-a. Asirijci, koji su nastanjivali teritorije koje danas pripadaju Iraku, svoj procvat su doživeli između 1400 i 620 godine p.n.e. Oni su usvojili kulturu Vavilona, civilizacije sa oštrim okom za Astronomiju. Istoričari veruju da su čak 3000 godina p.n.e. Vavilonci razlikovali glavna sazvežđa i razvili kalendar astronomskih dešavanja i pojava.

Kronos
Nekoliko vekova kasnije, 400. godine p.n.e. stari Grci su dali ime nečemu što je smatrano lutajućom zvezdom u čast Kronosa, boga poljoprivrede (literatura također navodi verzije Cronos ili Cronus). Kronos je bio gospodar Titana i Zeusov otac; (sasvim različit od onog Kronosa - personifikacije vremena). Zatim su stari Rimljani, koji su dobar deo svoje kulture adaptirali od starih Grka, promenili naziv planete sa prstenom u Saturnus, koren dananjeg imena Saturn. U Rimskoj mitologiji Saturn je bio bog poljoprivrede. U njegovu čast su svakog Decembra proslavljane Saturnalije, 7 dana dugačka proslava koja je vremenom postala najpopularnija svetkovina tadašnjeg Rima. Kroz vekove koji su usledili naše znanje o Saturnu nije se mnogo menjalo i Saturn je i dalje smatran lutajućom zvezdom sve do izuma teleskopa.
Hans Lippershey 1570 - 1619
Ovaj novi instrument, kojeg je Holandski optičar Hans Lippershey [Hans Liperšej] (poznat i kao Jan Lippersheim ili Hans Lippersheim) napravio početkom 17. veka ubrzo je doneo revoluciju u tadašnju Astronomiju. Kada je čuo o novom izumu, italijanski naučnik Galileo Galilei (1564-1642) je 1609. godine sačinio vlastitu verziju teleskopa i usmerio ga u nebo. Koristeći veoma primitivan teleskop sa uvećanjem od samo 20x primetio je da ima nešto posebno u vezi planeta sa prstenom. Galileo nije tačno mogao da definiše šta nije u redu sa planetom i mogao je da dâ samo pogrešne odgovore.


Galileo Galilei 1564-1642
U početku je pretpostavio da je Saturn grupa od tri planeta koji se nalaze blizu jedan drugome, jednog većeg sa po jednim manjim planetom sa svake strane. Dve godine kasnije, promene u Saturnovom izgledu su ga dovele u nedoumicu. Dva manja planeta su nestala i Saturn je sada bio potpuno sam. Galileo je napisao da je bio zaprepašćen ovom neobičnom pojavom.

Mi sada znamo da prstenovi naizgled nestaju kako se menja ugao gledanja na ravan prstenova. Kada ih gledamo pod oštrim uglom, prstenovi su praktično nevidljivi. Par godina kasnije, Galileova posmatranja su postala jo više zbunjujuća kada su se prstenovi ponovo pojavili.


Christiaan Huygens 1625 - 1695
Ne znam šta da kažem o ovako iznenađujućem slučaju, napisao je on u očajanju. Konačno je predložio da Saturn mora da je imao ruke ili ručke koje su misteriozno rasle i periodično nestajale. Galileo je umro ne znajući da je svojim teleskopom ručne izrade posmatrao Saturnove prstenove.

Zbunjenost je vladala sve dok Christiaan Huygens [Kristijan Hojgens] (1625-1695), holandski astronom, nije razvio teoriju o sistemu planetarnih prstenova davne 1659. godine. Koristeći napredniji teleskop, koji je mogao da uvećava i do 50 puta, Hojgens je postavio teoriju da su prstenovi čvrsti, tanki i ravni. Nova ideja je postala model za tadašnje astronome, koji su tada mogli da razumeju ono sto vide.


Giovanni_Cassini 1625-1712
Kako je kvalitet teleskopa poboljšavan, detalji su postajali jasniji. 1676. godine, Giovanni Cassini [Đovani Kasini] (1625-1712), italijanski astronom koji je naknadno postao francuski državljanin, bio je u mogućnosti da vidi najveću prazninu unutar prstenova, sada poznatu pod nazivom Cassini Division ili Cassini Gap.
Kasini i Hojgens su također otkrili i mesece oko Saturna. Broj poznatih satelita koji kruži oko ove planete neprestano raste.

Posmatranja iz Vasione

Zbog efekta izobličenja prouzrokovanog Zemljinom atmosferom, čak i najjači i tehnološki napredniji teleskopi bili su nemoćni da zapaze mnoge od Saturnovih osobina. Samo su neki prstenovi bili vidljivi, dok mnogi manji meseci nisu - sve dok nije postalo moguće posmatranje iz vasione.


Pioneer 11
Septembra 1979, kosmička letelica Pionir 11 je proletela samo 22 000 km daleko od Saturnove površine i poslala nazad fantastične fotografije gasovitog giganta i njegovih prstenova. Ove prve fotografije sa te udaljenosti su otkrile postojanje još dva meseca i još jednog prstena. Podaci sa Pionira 11 su također doveli do zaključka da je Titan, najveći mesec koji kruži oko Saturna, previše hladan da bi podržavao život - ili bar ne u nama poznatom obliku.

Do 1980 godine bilo je poznato 11 Saturnovih meseca. Kosmička letelica Vojadžer 1 otkrila je još 3 meseca 1980. godine, a podaci dobijeni uz pomoć letelice Vojadžer 2 su nagovestili mogućnost postojanja još 3, ali u to vreme to još nije moglo da se dokaže. Za to vreme instrumenti sa Zemlje su otkrili još tri meseca. Kosmičke letelice su također otkrile da je atmosfera Saturna gotovo u potpunosti sačinjena od Vodonika i Helijuma. Zastupljenost Helijuma iznosi samo 7% za razliku od Jupiterovih 11%.



Edwin Hubble 1889 - 1953
Nakon dužeg maštanja o teleskopu koji bi bio smešten u orbiti astronomima se ostvarila želja kada je lansiran Hubble [Habl] Kosmički Teleskop 1990 godine. Nazvan po Američkom astronomu po imenu Edwin Hubble [Edvin Habl] (1889-1953), teleskop je svetlosne godine ispred instrumenata Galileovog doba.

Ovaj moćni teleskop posmatra nebo sa visine od 612 kilometara iznad Zemlje izbegavajući alteracije i distorzije prouzrokovane našom atmosferom. Putujući oko Zemlje brzinom od 28000 km/čas, Hubble napravi krug svakih 96 minuta. Svaki dan sposoban je da spremi između 3 i 5 gigabajta podataka. Podaci se tada distribuiraju astronomima i naučnicima u čitavom svetu. 1994. godine Hubble je snimio prve slike Saturnove aurore na kojima se baziraju istraživanja započeta u Julu 2004. godine.

Kosmička Letelica Cassini






Cassini/Huygens
Kosmička sonda Cassini [Kasini] lansirana je 15. Oktobra 1997. godine. Ukupna masa sonde iznosi 5712 kilograma. Sam orbiter teži 2125 kilograma, sonda Huygens [Hojgens] teška je 320 kilograma, a lansirni adapter sa gorivom težak je 3132 kg. Cassini [Kasini] je jedna od najmoćnijih letelica koja je ikad poletela u kosmos. Jedna je od najvećih i najmasivnijih. Sadrži visoko kvalitetne instrumente i komunikacionu opremu sa labirintom kablova i konektora što joj daje izgled moderne metropole. Sa masom od 5650 kilograma Cassini je treća najmasivnija letelica ikada lansirana u kosmos. Samo dve kosmičke letelice koje je Sovjetski Savez poslao na Mars bile su teže.


Cassini/Huygens - umetnička vizija

Naučni ciljevi Cassini-Huygens misije uključuju detaljno istraživanje Saturna, njegovog sastava, njegovih meseca i atmosfere. Udaljenost između Saturna i Zemlje bili su očigledan izazov. Leteti direktno na Saturn bio bi najbolji način, ali takav put bi zahtevao ogroman tehnološki trud za tako masivnu letelicu kao što je Cassini. Da bi uspešno stigla do Saturna koristeći što manje goriva, letelica je koristila tehniku zvanu «gravitaciona praćka» (gravity assist), koja se sastoji u korištenju gravitacione sile planete u cilju povećanja brzine. Cassiniju je trebalo četiri gravitacione asistencije i 6 i po godina da dostigne brzinu koja bi je dovela do prstenaste planete.
Sa 6.8 metara visine orbiter Cassini nosi vrhunske instrumente za prikupljanje podataka. Također je dizajniran da nosi Huygens sondu do Titanove orbite i da je tamo izbaci. Orbiter također služi kao komunikacioni posrednik između Huygens sonde i Zemlje. Za emitovanje i prijem podataka Cassini koristi set od tri antene, jedne velike i dve male. Zbog velike udaljenosti signalu treba skoro sat i po (tačnije između 68 i 84 minuta) da stigne do Zemlje.

Huygens Sonda



Cassini-detalji
Sa prečnikom od 2.7 metara i 350 kilograma težine Huygens sonda je znatno manja od Cassini orbitera. Ona sadrži instrumente koji igraju glavnu ulogu u najuzbudljivijem delu misije, istraživanju Titana iz neposredne blizine.
Sonda je ušla u Titanovu mutnu atmosferu putujući brzinom od 20 000 km/čas. Zaštićena je specijalno dizajniranim omotačem koji je štiti od visokih temperatura (više od 12 000° Celzijusa) prouzrokovanih trenjem koje se javlja pri ulasku u gustu atmosferu Titana.
Huygens prilikom testa
Tokom spuštanja ka površini planete, usporenog uz pomoć tri padobrana, sonda je slala podatke nazad na Cassini koji je ostao u orbiti Saturna. Instrumenti su sakupili važne informacije o sastavu atmosfere, vremenskim prilikama i oblacima koji okružuju Titan. Dva sata nakon ulaska u atmosferu Titana, sonda je sletela južno od mesečevog ekvatora. Udarila je u površinu pri brzini od 25 km/čas i, kao što smo već pomenuli, pala u blato.

Misija se nada da ce povući paralelu između istorijskih putovanja i nove ere kosmičkog istraživanja uz multinacionalnu podršku i kooperaciju.

Pored NASA-e koja je bila vođa misije učestvovali su i Evropska Kosmička Agencija (ESA) i Italijanska Kosmička Agencija (ASI)


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Voda na Titanu?  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:43
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Christiaan Huygens [Kristijan Hojgens] ne bi bio nimalo iznenađen. 1698, tri stotine godina pre no što je kosmička sonda noseći njegovo ime napustila Zemlju, holandski astronom napisao je sledeće reči:
"Pošto je izvesno da Zemlja i Jupiter imaju svoju Vodu i Oblake, nema razloga ni da ostale planete budu bez nje. Ne mogu da kažem da je iste prirode kao naša voda, ali bi trebalo da je tečna, kao što joj svrha nalaže, i da je čista, odakle joj lepota dolazi. Ovakva Voda, sa Jupitera ili Saturna, bila bi trenutno smrznuta zbog velike udaljenosti date planete od Sunca. Prema tome, svaki planet mora da ima neku vrstu vlastite Vode, takve naravi da ne podleže smrzavanju."

Voda na Titanu je tečni metan, CH4, prisutan i na Zemlji kao prirodni gas. Obična voda, H2O, bila bi zamrznuta na površini Titana gde temperatura dostiže minus 180° Celzijusa.


Christiaan Huygens 1629-1695
Jonathan Lunine [Džonatan Lunin] je profesor na Univerzitetu u Arizoni i član je naučnog tima misije "Huygens". On i njegove kolege veruju da je sonda sletela na deo površine Titana koji ima klimu sličnu onoj u Arizoni - uglavnom suvo područje sa kratkim ali intenzivnim vlažnim sezonama. "Rečni kanali nedaleko sonde Hojgens sada izgledaju prazni" kaže profesor ali veruje da su nedavno imali tečnosti. Kamenčići razbacani unaokolo neverovatno podsećaju na rečno kamenje ovde na Zemlji, glatki su i okrugli i nalaze se u manjim udubljenjima naizgled načinjenim brzim protokom tečnosti. Izvor sve te vlage mogla bi da bude kiša. Atmosfera na Titanu je vlažna, bogata metanom. Niko ne zna koliko često pada kiša, ali kada pada... "količina pare u atmosferi je mnogo puta veća nego u Zemljinoj atmosferi pa bi to mogli biti veoma snažni pljuskovi" kaze profesor Lunine.


Panorama Titana
Verovatno se kao jedna od atmosferskih pojava javlja i duga. "Sastojci za dugu su Sunčeva svetlost i kapi kiše. Titan ima oboje", kaže ekspert za atmosfersku optiku Les Cowley [Les Kouli].






Duga se na Zemlji pojavljuje kada svetlost prođe kroz providnu kap kiše.Svaka kap kiše se ponaša kao prizma deleći svetlost u poznati nam spektar boja koju vidimo kao dugu. Na Titanu, duga bi se formirala kada svetlost prođe kroz kapljice metana u atmosferi, koje su, kao i kapi vode, providne.
"Duga od metana bila bi veća nego duga od vode", dodaje Cowley, "sa primarnim radijusom od najmanje 49° naspram duge sačinjene kapljicama vode koja ima primarni radijus od 42.5°. Razlog je indeks refrakcije tečnog metana koji je 1.29 za razliku onog od vode koji iznosi 1.33."

Raspored boja bi ostao isti: plavo iznutra i crveno spolja, sa dodatkom narandžaste prouzrokovan narandžastim nebom Titana. "Vidljiva duga na Titanu bila bi veoma retka pojava", kaže Cowley, a problem se sastoji u tome što duga zahteva direktnu sunčevu svetlost, a atmosfera Titana je veoma mutna. Ali bi infracrvena duga mogla biti uobičajena pojava.


Infracrvena duga na Zemlji
Naučnik i stručnjak za pitanja atmosfere sa NASA Laboratorija za mlaznu propulziju, Bob West [Bob Vest] objašnjava: "Atmosfera Titana je uglavnom čista na infracrvenim frekvencijama. Zato je i Cassini [Kasini] letelica koristila infracrvenu kameru da fotografiše Titan". Infracrvene zrake ne bi imale problema da prođu kroz mutnu atmosferu Titana i da pri tome proizvode efekat duge. Najbolji način da se vide bio bi korištenje infracrvenih naočara.

Priča o vodi i dugi i blatu čini da tečni metan zvuči veoma sličan običnoj vodi, ali nije. Imajte u vidu sledeće činjenice:
Gustoća tečnog metana je upola manja od gustoće vode. Ovo je nešto čega bi brodograditelji na Titanu morali da budu svesni. Čamac sačinjen za plovidbu na moru tečnog metana Titana morao bi da bude izuzetno lagan. Tečni metan ima i nizak viskozitet i nizak stepen površinske napetosti. Površinska napetost vode ovde na Zemlji omogućava vodenim bubama da hodaju po površini, dok bi na Titanu naprimer, te bube momentalno potonule ali bi verovatno mogle da izrone ponovo zahvaljujući niskoj gravitaciji na Titanu. Gravitacija na Titanu je ravna jednoj sedmini Zemljine gravitacije.


Titan - površina
Propeleri koji bi bili korišteni za pokretanje čamca ili broda morali bi da budu mnogo širi kako bi "zahvatili" dovoljno tečnosti za potisak. Morali bi biti sastavljeni od specijalnih materijala otpornih na pucanje pri veoma niskim temperaturama. A tek talasi! Evropski naučnici John Zarnecki [Džon Zarnecki] i Nadeem Ghafoor [Nadim Gafur] su izračunali koliki bi bili metanski talasi na Titanu: sedam puta veći nego na zemlji i tri puta sporiji. I na kraju, tečni metan je zapaljiv. Na Titanu nema požara zato što atmosfera sadrži veoma malo kiseonika koji je neophodan za gorenje.

Infracrvene duge, džinovski talasi za surfovanje, mora za plovidbu. Sonda Hojgens ništa od ovog nije videla pre no što je pala u blato. Da li sve ovo postoji - ostaje misterija...

Misterije.com


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Saint Germain - Besmrtni Grof  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:46
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Bio je neverovatan alhemičar za kojeg se kaže da je uspeo da pronikne u tajnu večnog života. Uživao je društvo bogatih i slavnih stotinama godina...i neki veruju da je još uvek živ. Iako je bio dobro poznat na većini dvorova tadašnje Evrope, veoma malo se znalo o njegovom životu. Nije nam poznato ni mesto ni vreme njegovog rođenja, a i okolnosti pod kojima je zvanično i umro najverovatnije su u potpunosti isfabrikovane. Njegovo poreklo ostaje misterija, kao i izvor njegovog neverovatnog iskustva i obrazovanja. Pa ko je onda bio (ili još uvek jeste) Grof de Saint Germain?





Saint Germain - Besmrtni Grof


Jekaterina II Aleksejevna
Evropa XVIII veka bila je svedok nastajanja neobične, energične grupe karaktera koji su kao cilj imali poboljšanje načina života i olakšavanje ljudske patnje, ljudi koji su igrali ključnu ulogu u transformaciji vremena čuvenog po kraljevskoj izjavi "L'Etat, c'est moi" u moderni koncept nacija kakav i danas poznajemo. Grof de Saint Germain bio je najmisterioznija figura od svih. Iako je bio dobro poznat na većini dvorova tadašnje Evrope, veoma malo se znalo o njegovom životu. Nije nam poznato ni mesto ni vreme njegovog rođenja, a i okolnosti pod kojima je zvanično i umro najverovatnije su u potpunosti isfabrikovane. Njegovo poreklo ostaje misterija, kao i izvor njegovog neverovatnog iskustva i obrazovanja. Pa ko je onda bio (ili još uvek jeste) Grof de Saint Germain?


François-Marie Arouet Voltaire 1694-1778

Da li je moguće da čovek može da dostigne besmrtnost i da živi večno? To je šokantna tvrdnja istorijske figure poznate pod imenom Comte de Saint-Germain [Grof Sen-Žermen]. Prema postojećim podacima rodio se negde potkraj 17.og veka iako neki


Madame de Pompadour 1721-1764

veruju da je živeo još u vreme Hrista. Pojavljivao se mnogo puta kroz istoriju - čak i ne tako davnih 70-ih godina dvadesetog veka i uvek je izgledao kao da mu je 45 godina. Poznavao je mnoštvo najpoznatijih ličnosti u evropskoj istoriji kao što su naprimer Casanova, Madame de Pompadour, Voltaire,

Kralj Louis XV, Katarina Velika, Anton Mesmer, a ruski pisac Aleksandar Sergejevič Puškin pominje ga u svojoj kratkoj priči «Pikova dama». Ko je ustvari bio ovaj misteriozni čovek? Da li su priče o njegovoj besmrtnosti obične legende i folklor? Ili je moguće da je stvarno uspeo da pronikne u tajnu života i pobedio smrt?

Poreklo




Maria Anna of Pfalz-Neuburg 1667-1740
Kada je čovek koji je kasnije postao poznat pod imenom Saint-Germain ustvari rođen danas ne možemo sa sigurnošću da utvrdimo iako mnogi pokazatelji navode da je rođen oko 1690. godine. Najraširenije verovanje kazuje da je rođen kao sin udovice Čarlsa II od Španije i grofa Adanera. Ova Španska kraljica bila je lično Maria Anna of Pfalz-Neuburg koju je Viktor Hugo učinio junakinjom svoje najbolje drame Ruy Blas, napisane 1838. godine za samo mesec dana. Oni koji grofa nisu preterano voleli govorili su da je sin Portugalskog jevrejina po imenu Aymar, a oni koji su ga mrzeli, pokušavajući da ga potpuno diskredituju tvrdili su da je on ništa više nego sin Alzaškog Jevrejina po imenu Wolff. Postoje još i tvrdnje da je ustvari bio sin sakupljača poreza iz mesta Rotondo u Italiji ili čak sin Kralja Portugala. Sam grof nikada nije našao za shodno da rasvetli enigmu njegovog pravog porekla.

Geneaološko stablo koje je, zajedno sa grupom teozofa, kao ko-autor za knjigu The Comte De St.Germain: The Secret of Kings (Grof St.Germain:Tajna Kraljeva) sačinila Annie Besant [Eni Besant] navodi da mu je otac bio Franz-Leopold Rakoczy (negde još i Ragoczy ili Racoczi) II (1676-1735), Princ Transilvanije i da je rođen 1690. godine. Njegova deca odrastala su pod patronatom Austrijskog Cara, ali je jedan od njegovih sinova misteriozno izgubio zaštitu Austrijskog dvora.
Annie Wood Besant 1847-1933


The Comte de St. Germain: The Secret of Kings
Pričalo se tada da je jedan od grofovih sinova umro, ali je on ustvari bio predat poslednjem potomku čuvene familije Mediči i da je odrastao u Italiji. Navodno je ime Saint-Germain uzeo po imenu malenog gradića San Germano gde je proveo nekoliko godina u školi i gde je njegov otac posedovao imanja.

Isabel Cooper-Oakley, uz pomoć Madamme D'Adhémar, sačinila je listu različitih imena pod kojima je grof bio poznat između 1710. i 1822. godine; Marquis de Montferrat, Comte Bellamarre, Chevalier Schoening, Chevalier Weldon, Comte Soltikoff, Graf Tzarogy, Prinz Ragoczy i konačno Saint-Germain.



Međutim, svi se gotovo jednoglasno slažu sa podacima koji govore da se Grof St.Germain uputio u tajne alhemije, misteriozne «nauke» koja za cilj ima kontrolu elemenata. Krajnji cilj alhemijskih istraživanja bilo bi otkriće «filozofskog kamena», supstance koja bi, dodata nekom od osnovnih metala, od njih stvarala čisto srebro ili zlato. Štaviše, ovakva magična supstanca mogla bi se koristiti u napitku koji bi lečio sve bolesti, štitio od svih bolesti ubuduće i omogućio večni život onome ko ga ispije. Veruje se da je Grof St.Germain uspeo da pronikne u tajne alhemije.



U Aristokratskom Društvu



Da bi bolje razumeli njegov život i legende koje ga prate, moramo barem malo da poznajemo vreme i okruženje kroz koje se kretao, a Grof Saint-Germain je stupio na međunarodnu scenu u vreme koje je bilo puno kontradiktornosti.




Alessandro Cagliostro 1743-1795
Racionalizam doba Prosvetljenja, predstavljen umovima kao što su Voltaire, Goethe, Rousseau, John Locke, Charles de Montesquieu i drugi, bio je suprotstavljen sentimentalnim i romantičnim, pa čak i reakcionarnim tendencijama. Grof Alessandro Cagliostro (1743-1795), slavna figura na dvorovima Evrope, bio je šarlatan koliko i njegovi protivnici. Cagliostro, čije pravo ime je bilo Giuseppe Balsamo, verovatno se sreo sa St.Germainom na Siciliji. Emanuel Swedenborg (1688-1772) impresionirao je Kraljicu Louisu Ulriku, sestru Frederika Velikog donoseći joj poruku od njenog mrtvog brata. François, Vojvoda od Lorene oženio je Mariju Tereziju Austrijsku i bio prvi evropski princ koji je javno objavio svoje masonske afinitete. Koje je uostalom gajio i Grof St.Germain. U Nemačkoj, figura čuvenog Barona Minhauzena bila je povod mnogim pričama. A publika je uvek volela fantastične i neobične priče.

Grof de Saint-Germain po prvi put se uspeo u aristokratsko društvo tadašnje Evrope 1742. godine kada se vratio sa petogodišnjeg odsustva koje je, navodno, proveo na dvoru persijskog Šaha gde je izučavao juvelirski zanat. Privukao je silnu pažnju na sebe pojavivši se obučen u crno. Moda tog vremena nalagala je nošenje živih boja, satena i čipke, raznih ornamenata i raznolikog dizajna, a grof se udostojio obući crno odelo i crni šešir, cipele na kopču i ukrasiti prste gomilom sjajnih dijamanata. Tako je privukao pažnju pomodnih grofova Zabor i Lobkowitz koji su ga predstavili Francuzu po imenu Marshal de Belle Isle. Marshal de Belle Isle bio je navodno veoma bolestan čovek kojeg je novi prijatelj Saint-Germain izlečio i zauzvrat, u znak zahvalnosti, dobio apartman i laboratoriju u Parizu. Drugi izvor navodi da je apartman u Chateau du Chambord u Parizu dobio lično od Luja XV.

Grofova pojava zabavljala je tadašnje aristokrate svojim poznavanjem nauke i istorije, muzičkim talentima, svojim šarmom, visprenošću i retorikom. Tečno je govorio mnogo jezika, uključujući francuski, nemački, holandski, španski, portugalski, ruski i engleski, a poznavao je i kineski, latinski, arapski pa čak i stari grčki i sanskrt.




Louis XV 1710-1774
Moguće je da je njegova neverovatna veština brzog učenja navodila ljude iz njegovog okruženja da uvide da je grof čovek izuzetnih osobina, ali je anegdota iz 1760. godine začela ideju da bi on mogao da bude besmrtan. U Parizu je te godine Grofica von Gergy čula da je Grof Saint-Germain došao na prijem kod Madame de Pompadour, ljubavnice francuskog Kralja Luja XV. Postarija grofica zainteresovala se za tu posetu jer je poznavala Grofa još od njihovog susreta, pedeset godina ranije, u Veneciji 1710. godine, pod imenom Marquis de Montferrat. Kada ga je ponovo susrela, zapanjila se činjenicom da Grof Saint-Germain nije nimalo ostareo, te ga je pitala nije li čovek kojeg je upoznala u Veneciji bio njegov otac. Grof joj je odgovorio da je on lično živeo u Veneciji na prelasku vekova i da je tada po prvi put imao čast da se nađe u njenom društvu. Iznenađena grofica izjavila je da je to nemoguće jer bi u tom slučaju Grof St.Germain morao imati barem stotinu godina jer je u vreme kada se prvi put susrela sa njim on izgledao upravo kao i sada, kao da ima 45. Grof je sa tajnovitim smeškom izjavio da to nije nemoguće i da je ustvari veoma star, a zatim nastavio da je ubeđuje da je on stvarno osoba koju je ona srela u Veneciji 50 godina ranije. Ona mu je tada poverovala i na sav glas, pred mnoštvom ljudi izjavila da je on vrlo neobičan čovek, ako ne i sam đavo! Na pomen đavola grof se strašno uvredio i demonstrativno napustio primanje.




Bio je to veoma dramatičan ulazak u parisko društvo toga vremena i ostaje misterija da li je to stvarno bio Grof Saint-Germain ili veoma vešt prevarant koji je namerno uzeo ime nekoga ko je veoma star ili već odavno mrtav i o kome podosta zna, te odlučio da započne novi život pod tuđim imenom koristeći laži i prevare. U svakom slučaju, ovaj susret je početak legende, a mnoge druge priče poput ove širile su se kao požar po Evropi toga vremena.


The London Mercury
Oko 1760. godine, Engleski list po imenu „The London Mercury" objavio je prilično ozbiljnu priču koja kaže: „Grof Saint-Germain je jednoj svojoj prijateljici, koja je bila zabrinuta vlastitim starenjem, poklonio flašicu svog čuvenog eliksira koji je omogućavao dug život. Ona je taj eliksir spremila u fioku. Jedna od njenih sluškinja, sredovečna dama, misleći da flašica sadrži bezopasan laksativ ispila je eliksir. Kada je gospođa sutradan sazvala sve svoje sluge i sluškinje, pred njom se, umesto sredovečne dame pojavila mlada devojka, gotovo dete. Bio je to efekat eliksira. Uopšte ne sumnjam da je kojim slučajem popila samo nekoliko kapi više, sluškinja bi se na poziv odazvala dečijim plačem."




Étienne-François, duc de Choiseul 1719-1785
Navodi da je lično poznavao «Svetu Familiju» i da je bio pozvan na svadbu u Kani gde je mladi Hrist pretvorio vodu u vino, ili da je on lično predložio kanonizaciju na prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine nisu potekli direktno od Grofa, već od Lorda Gower-a koji je bio šaljivdžija i često umeo dobro da imitira poznate ljude svoga vremena pa je tako jednom prilikom Lord Gower imitirao imaginarni razgovor Grofa St.Germaine-a i Isusa Hrista. Grof St.Germain nikada nije poricao ovakve tvrdnje jer su mu sigurno pribavljale veliku pažnju. No, u slučaju Grofa St.Germaine-a nalazimo na problem: koje od silnih priča koje su o njemu kružile istina i koje su od tih priča stvarno o njemu?

Bertold Volz se, dvadesetih godina prošlog veka, posvetio istraživanju na ovu temu. Otkrio je da je Duc de Choiseul (1719-1785), klerik i njegov stari neprijatelj koji je bio neverovatno ljubomoran na grofa, unajmio čoveka koji je ličio na grofa St.Germaine-a sa zadatkom da putuje unaokolo, preteruje u svemu što radi i izigrava budalu ne bi li pomračio ugled koji je grof uživao gde god se kretao.

Ili je i ovo jedna od njegovih priča dizajnirana da potpomogne legendu?



Uvek Prisutan - Nikada Star



Grof Saint-Germain sledećih je 40 godina proveo putujući kroz Evropu i za svo to vreme uopšte nije stario. Oni koji su ga sretali na njegovim putovanjima bivali su impresionirani njegovim brojnim veštinama i neobičnostima:



Bio je virtuoz na violini i mnogi koji su ga čuli kako svira govorili su kako je ravan ili čak i bolji od najvećih majstora na violini toga doba. Navodi se da je uspeo da na delu pokaže i dokaže svoju izjavu da je dosegao apsolutni vrhunac koji se može postići u muzici
Bio je vešt sa obe ruke i mogao je obema rukama da piše istovremeno. Franc Gräffer bio je prisutan kada je Grof de Saint-Germain prilično napisao dva ista pisma istovremeno, obema rukama, na dva različita lista papira. Kada su potom dva pisma upoređena, jedno preko drugog, na prozorskom staklu, jasno se videlo da su potpuno identična, kao da su otisnuta u štampariji.
Čak i kada se obraćao najvišim državnim zvaničnicima, carevima i kraljevima, govorio je bez uvijanja i ceremonijalnih pravila i bio je veoma svestan svoje superiornosti
Mogao je vešto da slika i bio priznat i poštovan slikar. Isticao se po veštini realističnog oslikavanja stenja i kamenja na slikarskom platnu. Iako se pričalo da je umeo da umeša sedef u slikarsku boju, grof nikada nije otkrio svoju tajnu i njegove boje nikada posle niko nije uspeo da proizvede.
Gde god da je putovao, postavljao bi svoju laboratoriju, verovatno za svoje alhemičarske eksperimente
Izgledalo je da je posedovao izuzetno bogatstvo ali nije bilo poznato da je igde imao bankovni račun (ako je i bio u mogućnosti da pretvara metal u zlato nikada to nije nikome pokazao). Jednom je prilikom uzeo srebrni novčić iz džepa Casanove i pretvorio ga u čisto zlato za manje od dva minuta. Kada je Casanova potom izrazio sumnju u ono što je malopre video, Grof da Saint-Germain je odgovorio: „Ljudi koji polažu sumnje u moju umetnost nisu vredni moje pažnje" i nikada posle toga nije susreo Casanovu. Casanova je dva meseca kasnije dao novčić maršalu Keith-u u Berlinu.
Često je prisustvovao večerama sa svojim prijateljima i uživao u njihovom društvu, ali nikada nije viđen da jede. Pričalo se da se pridržava stroge dijete koja se sastojala od zobene kaše.
Prepisivao je recepte za uklanjanje bora sa lica i za bojenje kose

Hope dijamant
Obožavao je drago kamenje, i veliki deo njegove odeće, uključujući i cipele, bio je načičkan draguljima. Jednom je priznao da je umeo da gaji bisere veštačkim putem, a jednom je uklonio nepravilnost iz jednog od većih dijamanata u posedu kralja Luja XV.
Usavršio je tehniku bojenja dragog kamenja
U džepovima je nosio pregršt dijamanata koje je koristio umesto novca, njegov lični nakit bio je od neverovatne vrednosti, a samo nakit na njegovim cipelama vredeo je u to doba preko 200 hiljada franaka. Cak i pozivnice za česte bankete koje je organizovao bile su prožete dragim kamenjem. Imao je otvoren kredit u svakoj banci, ali nikada nikome nije bio dužan niti je iko uspeo da otkrije poreklo njegovog bogatstva.
Tvrdio je da je u stanju da spoji nekoliko manjih dijamanata u jedan veći
Imao je veze sa nekoliko najvećih tajnih udruženja kao što su Rozenkrojceri, Masoni, Vitezovi Svetla, Iluminati i Red Vitezova Templara


Kroz ceo XVIII vek Grof Saint-Germain nastavlja da koristi svoje neograničeno znanje u svetu politike i socijalnih intriga evropske elite:



1740. godine postaje poverljivi diplomata na dvoru Francuskog Kralja Luja XV i za njega obavlja tajne misije po Engleskoj gde biva otkriven, i odakle, pod pretnjom da bude uhapšen mora da pobegne, prvo u Holandiju, a zatim u Rusiju

Giacomo Girolamo Casanova 1725-1798
1760. godine kralj Luj XV šalje ga u Hag kao ličnog izaslanika da ugovori pozajmicu od Austrije koja je trebalo da financira Sedmogodišnji rat protiv Engleske. Tamo susreće čuvenog ljubavnika po imenu Giacomo Girolamo Casanova koji je također bio na diplomatskoj funkciji. Kazanova je tada, bez uspeha, pokušao da ga javno diskredituje. Kasnije, uveren u ono što govori, izjavio da je St.Germain čovek koji ima 300 godina, koji poznaje tajne Univerzalne Medicine, da poseduje kontrolu nad prirodom i da može da topi dijamante i da je sve to grofu uopšte mnogo ne znači.
1762. godine putuje u Rusiju gde navodno uzima učešće u zaveri koja postavlja Katarinu Veliku na presto. Kasnije je služio kao savetnik komandantu ruske imperijalne vojske Grofu Alekseju Orlovu u ratu protiv Turske iz kojeg su Rusi izašli kao pobednici.
1774. godine vraća se u Francusku kada su Louis XVI i Marie Antoinette [Marija Antoaneta] okupirali presto. Navodno ih je upozorio na revoluciju koja će da se desi kojih petnaestak godina kasnije (1789.godine), događaj koji je ona dokumentovala u svom dnevniku navodeći kako žali što ga nije poslušala kada joj je pričao o revoluciji.
1779. godine odlazi u Hamburg u Nemačkoj gde postaje prijatelj još jednom princu. Prince Charles of Hesse-Cassel prima ga kao gosta u svoj zamak u Schleswig-u gde pod njegovim patronatom ostaje punih pet godina.


Grof je u to doba potrošio svoje bogatstvo, rasprodao svoje brojne neprocenjive dijamante, a ostao mu je samo reumatizam. Prema crkvenom registru Eckernföde-a tu i umire 27. Februara 1784. godine, premda niko nakon toga nije video njegovo telo.



Bio je poznat pod imenom Comte de St Germain i Weldon, Welldown, Wethlone, Welldone ili Woeldone. Na njegovom nadgrobnom spomeniku u Eckenförde-u nalazi se tekst:

Onaj koji je sebe nazivao Comte de St Germain i Welldone, o kome nema drugih informacija, sahranjen je u ovoj crkvi



Povratak iz Mrtvih





Za običnog smrtnika ovo bi bio kraj priče. Ali ne i za besmrtnog grofa. Nastavio je da se pojavljuje kroz ceo XIX i XX vek!

1785. godine viđen je u Nemačkoj sa Anton Mesmer-om, koji se pogrešno smatra ocem hipnoze (okriće hipnotičkog transa pripada ustvari jednom od Mesmerovih učenika po imenu Marquis de Puysgur)
Prema zvaničnoj istoriji reda slobodnih zidara, Saint-Germain je pozvan i prisustvovao je Masonskom Kongresu u Parizu 1785. godine. Društvo su mu na kongresu pravili i Saint-Martin, Antoan Mesmer i Cagliostro, a isto ovo društvo bilo je prisutni i na ranijem kongresu masona u Wilhelmsbadu 16. Jula 1782. godine
Nakon preuzimanja Bastilje tokom francuske revolucije 1789. godine, Grofica d'Adhémar izjavljuje da je imala poduži razgovor sa grofom. Saint-Germain joj je navodno pričao o njenoj budućnosti na način koji je pokazivao da on tačno zna šta će da se desi. Ona ga je viđala nekoliko puta tokom svog života i svaki put je izgledao kao da ima četrdesetak godina.


Nakon 1821. godine Grof Saint-Germain verovatno je uzeo drugi identitet. U svojim memoarima Albert Vandam piše o susretu sa čovekom koji je, ne samo svojim izgledom, neverovatno podsećao na grofa, ali se ovaj put zvao Major Fraser. Albert Vandam piše:

Nazivao se Major Fraser, živeo je sam i nikada nije pominjao svoju familiju. Bio je više nego bogat iako je izvor njegovog bogatstva za svakoga ostajao misterija. Posedovao je neverovatno znanje o svakoj zemlji Evrope i svakom istorijskom momentu u istoriji evropskih država.Njegova memorija bila je apsolutno fantastična, i što je veoma neobično, često je onima koji su ga slušali davao do znanja da svoje znanje i mudrost nije stekao iz knjiga. Mnogo puta mi je, sa čudnim osmehom na licu, kazivao da je poznavao Nerona i razgovarao sa Danteom i tako dalje.

Major Fraser nestao je bez traga.




Helena Petrovna Hahn 1831-1891

Emma Calvé 1858-1942
Između 1880 i 1900, ime grofa Saint-Germain-a ponovo dospeva u javnost. U to vreme slavni mistik i medijum Helena Petrovna Blavatsky, jedan od osnivača Teozofskog Društva, zajedno sa još nekoliko članova tog udruženja tvrdi da je Grof Saint-Germain još uvek živ i da radi na «duhovnom razvoju Zapada» i da je postao jedan od «skrivenih majstora» kao što su Hrist, Buddha, Appollonius iz Tyane, Christian Rosencreutz, Francis Bacon i drugi.

Postoji navodno i originalna fotografija na kojoj su zajedno Madame Blavatsky i Saint-Germain.

A 1897. godine, čuvena francuska pevačica Emma Calve posvetila je svojim autogramom jedan od svojih portreta Grofu St.Germain-u.


Grupna Fotografija

Richard Chanfray 1940-1983
Najskorije pojavljivanje čoveka koji je tvrdio da je Grof Saint-Germain bilo je 1972. godine u Parizu kada je čovek po imenu Richard Chanfray izjavio da je on lično legendarni grof. Pojavio se na francuskoj televiziji, i kako bi potvrdio svoje izjave, koristeći plinski rešo pred kamerama, navodno pretvorio olovo u zlato. Richard Chanfray je 1983. godine počinio samoubistvo.





Skeptici




Charles Louis Napoléon Bonaparte 1808 - 1873

Hotel de Ville nakon požara 1871. godine
Pa ko je onda bio Grof Saint-Germain? Da li je stvarno bio uspešan alhemičar koji je pronašao tajnu večnog života? Da li on možda bio putnik kroz vreme? Ili je samo bio visoko inteligentna osoba čija je reputacija prerasla u fantastičnu legendu?



Napoleon III oformio je komisiju sa ciljem da istraži život i aktivnosti Grofa Saint-Germain-a, ali su svi rezultati istraživanja izgoreli u požaru u Hotel de Ville u Parizu 1871. godine i mnogi smatraju da to nije bilo slučajno.




Frederick II of Prussia 1712-1786
Francois Marie Arouet Voltaire (1694-1778), čuveni francuski pisac i filozof autor je rečenice koja se često koristi van konteksta u kojem je napisana. «Grof Saint-Germain je čovek koji nikada ne umire i koji sve zna.» Ovu čuvenu izjavu Voltaire je napisao 1758. godine u svom ironičnom pismu Frederiku od Prusije i ona nije izjava vere u besmrtnost Grofa St.Germaine-a. Voltaire kaže da mu nisu otkrivene nikakve tajne i da se rečenica odnosi na ulogu koju Grof St.Germain često igra u svojim veštim političkim manevrima. «Grof Saint-Germain je čovek koji nikada ne umire i koji sve zna i koji će verovatno imati čast da se susretne i sa Vašim Veličanstvom u slećih pedesetak godina.»






Pikova Dama
U kratkoj priči pod naslovom «Pikova Dama» koju je Aleksandar Puškin (1799-1837) objavio 1834. godine, tri godine pre njegove tragične smrti, mlada aristokratkinja,
Alexander Sergeyevich Pushkin 1799 - 1837
Grofica Ana Fedorovna traži pomoć Grofa St.Germaine-a nakon što je izgubila mnogo novca za kartaškim stolom. Grof joj otkriva tajnu karata koja joj pomaže da u potpunosti povrati izgubljeni novac. Ona čuva ovu tajnu sve dok, decenijama kasnije, mladi čovek ne postane opsednut tajnom i izazove njenu smrt. Ona se potom vraća kao duh i dobije svoju osvetu - mladić izgubi razum. Puškin nikada nije sreo enigmatičnog grofa ali je veoma dobro poznavao legende o njemu te je i sam pridodao još malo navodeći nas na pomisao da Grof Saint-Germain može da predvidi budućnost.






Carl Gustav Jung 1875 - 1961
Grof Saint-Germain izuzetno je dobro poznavao dijamanate, drago kamenje i hemiju, a njegovo umeće bojanja bilo je uveliko poznato. Grof Karl Cobenzl piše u pismu 1763. godine kako je video da Grof St.Germain izvodi neke eksperimente od kojih je najvažniji transmutacija gvožđa u metal koji je nalik zlatu. Bez ikakve sumnje, fizički ciljevi alhemije - Eliksir Večnog Života i Filozofov Kamen Mudrosti duboko su fascinirali Grofa. Švajcarski psihijatar Carl Jung pisao je da alhemija može da se gleda kao psihologija. Ono što su alhemičari nazivali «Materija» ustvari je bilo «nesvesno Ja». Namerna mistifikacija tako, po Jungu, može da bude blef kako bi se iskoristila tuđa lakovernost ali i projekcija nerešenih unutrašnjih tenzija. St.Germain je bio tajnovit kada je u pitanju bila njegova prošlost, imao je nekoliko identiteta i možda je u svojim okultnim istraživanjima tražio istinu o sebi.



Epilog





La Tres Sainte Trinosophie
Većina današnjih istoričara smatra da Grof nije bio ništa više nego slatkorečivi šarlatan. Ali, ipak iza njega ostaje toliko pitanja bez odgovora. Na koji je način stekao neverovatno bogatstvo - ostaje misterija. Kako da objasnimo njegov neobično dug životni vek? I odakle se upošte pojavio? Ako je i bio šarlatan i tvrdio da je neko drugi - kako to da ga niko nikada nije prepoznao ili raskrinkao?

Jedini sačuvan grofov rukopis pod nazivom: "La Tres Sainte Trinosophie" nalazi se u biblioteci grada Troyes u Francuskoj, i do današnjeg dana nije u potpunosti dešifrovan i razjašnjen. Jedan deo njegovog rukopisa navodi:



"Kretali smo se kroz prostor brzinom koja ne može da se poredi ni sa čim do samom brzinom. U deliću sekunde ravnice ispod nas nestale su iz vidokruga i Zemlja je postala jedva vidljiva maglina."



Kako da protumačimo ovaj njegov zapis? Da li je moguće da je Grof St.Germaine bio putnik kroz vreme i prostor? Odbegli otpadnik iz budućnosti koji je voleo da se poigrava sa prošlošću...

Možda je, onda, stvarno razgovarao sa Hristom i kraljevima starih, zaboravljenih vremena...



Misterije.com -


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Organske materije u atmosferi Titana..  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:49
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Uloga gornjeg sloja atmosfere u ovoj organskoj "fabrici" ugljovodonika interesuje naučnike, pogotovo zbog prisustva velikog broja različitih ugljovodonika koje je Cassini sonda otkrila tokom preleta.


Titan
INMS (Ion and Neutral Mass Spectrometer) uređaj za detekciju naelektrisanih i neutralnih čestica otkrio je prisustvo različitih kompleksnih ugljovodoničnih i ugljo-azotnih jedinjenja. Uz pomoć ovih informacija naučnici polako počinju razaznaju ulogu gornje atmosfere u kompleksnom ugljeničnom ciklusu koji se odvija na Titanu, a rezultati će da pomognu u razumevanju nastanka i porekla organskih materija u celom Sunčevom sistemu.

Otkrivena su ugljovodonična jedinjenja sa čak 7 atoma ugljenika kao i ugljovodonici koji sadrže azot, a koje nazivamo nitrili. Atmosfera Titana je najvećim delom sastavljena od azota, a za njim sledi metan, najjednostavniji ugljovodonik. Azot i metan bi trebalo da formiraju kompleksnije ugljovodonike u procesu prouzrokovanom Sunčevom svetlošću ili energetskim česticama Saturnove magnetosfere, ali je iznenađujuće prisustvo tolikog broja kompleksnih ugljovodoničnih molekula u gornjim slojevima atmosfere Titana. Titan je veoma hladan i od ovih molekula bi se očekivalo da se kondenzuju i da u vidu kiše padaju na površinu.



Tri pogleda na Titan - Fotografija Titana sa leve strane načinjena je kombinacijom fotografija načinjenih kroz tri filtera osetljiva na crvenu, zelenu i ljubičastu boju. Tako je dobijena fotografija koja pokazuje kako bi otprilike izgledao Titan viđen golim okom




Biološki procesi ovde na Zemlji su osnovni izvor organskih materija i prilično dobro smo upoznati sa njima, ali najvažnije pitanje, na koje još nemamo potpun odgovor, jeste šta je osnovni izvor materija organskog porekla u jednom solarnom sistemu poput našeg?


Ugljovodonici na Titanu
Međuzvezdani oblaci proizvode velike količine organskog materijala koji se najbolje daju videti kao prašina i veće čestice prisutne u kometu. Ovaj materijal mogao bi biti izvor ranih organskih komponenti na Zemlji , važnih za nastanak života. Iako atmosfere planeta i njihovih satelita u spoljašnjem delu Sunčevog sistema poseduju metan i molekule azota, nedostaje im kiseonik. U ovakvim uslovima, bez oksidacije, i uz pomoć ultraljubičaste svetlosti sa Sunca ili, u ovom slučaju, zračenja energetskih čestica iz magnetosfere, ovakve atmosfere mogu da proizvedu velike količine organskih jedinjenja i Titan je nabolji primer u našem Sunčevom sistemu. Isti ovakav proces je verovatno prethodio stvaranju kompleksnih ugljovodoničnih jedinjenja ovde na Zemlji.

Ovo je za Cassini bio šesti po redu prelet Titana, ali je istraživanje tek počelo jer je u planu još trideset i devet preleta preko ovog čudnog, udaljenog sveta. Sledeći prelet je po rasporedu 22. Avgusta 2005. godine.

Misterije.com -


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Tamna Materija Postoji..  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:51
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Ovo je, pored Velikog Praska, najsnažniji i najveći kosmički događaj poznat čoveku! izjavio je pored ostalog Maxim Markevitch [Maksim Markevič], jedan od članova istraživačkog tima sa Harvard-Smitsonian Centra za Astrofiziku u Kembridžu u američkoj državi Masačusets.



Metak Galaktičko Jato::Kompoziit prikazuje galaktičko jato 1E 0657-56 poznato pod nazivom “Metak Galaktičko jato”. Formirano je prilikom sudara dva velika galaktička jata u najsnažnijem kosmičkom događaju poznatom današnjoj nauci posle Velikog Praska
Njihova osmatranja pružaju najjače dokaze u prilog teze da je velika većina materije u svemiru po prirodi tamna materija. I pored mnoštva dokaza u korist postojanja tamne materije, neki naučnici su predložili alternativne gravitacione teorije po kojima je gravitaciona sila neuporedivo jača na međugalaktičkom nivou nego što to predviđaju formulacije Alberta Ajnštajna i Isaka Njutna. Međutim, njihove teorije ne mogu da objasne efekte koje je prouzrokovao ovako veliki kosmički sudar.

“Univerzum kojim dominira tamna materija čini nam se apsurdnim, pa smo hteli da ispitamo postoje li neki osnovni propusti u našem načinu razmišljanja. Ovi naši rezultati su direktan dokaz koji potvrđuje postojanje tamne materije“, kaže Doug Clowe [Dag Klou] sa Univerziteta u Arizoni i vođa ove naučne studije.


U galaktičkim jatima, normalna materija koja je sačinjena od atoma koji sačinjavaju zvezde, planete i apsolutno sve na našoj planeti, je narasprostranjenija u vidu vrućeg gasa i samih zvezda. Masa vrućeg gasa u prostoru između galaksija je neuporedivo veća od ukupne mase svih zvezda u svim galaksijama univerzuma. Ovakvu masu vrućeg gasa na mestu drži još veća masa tamne materije. Bez tamne materije, koja je nevidljiva i može da se otkrije samo posmatranjem uticaja njene gravitacione sile, galaksije koje se veoma brzo kreću i vrući gas koji ispunjava prostor između njih bi se veoma brzo raspršile na sve strane.


Istraživački tim imao je na raspolaganju više od stotinu časova korištenja Chandra teleskopa uz pomoć kojeg je vršio osmatranja galaktičkog jata 1E0657-56. Ovo galaktičko jato je također poznato pod nazivom “metak” jer sadrži neverovatan oblak vrućeg gasa temperature 100 miliona °C, koji ima oblik metka i jedan je od najtoplih oblaka gasa za koji znamo.






Ilustracija prikazuje četiri faze sudara.Vrući gas prikazan je crvenom bojom, a tamna materija plavom. Tokom sudara, gas u oba galaktička jata je usporen delovanjem gravitacione sile tamne materije koja također oblikuje oblak gasa u obliku metka.
Pored osmatranja uz pomoć Chandra teleskopa, za ovu studiju su korišteni i Hubble teleskop, VLT teleskop Evropske Opservatorije za Južnu Hemisferu i Magellan optički teleskopi kako bi se odredile lokacije mase u galaktičkim jezgrima. Ovo je urađenom merenjem efekata gravitacionog sočiva, gde gravitaciona sila galaktičkih jata krivi svetlost galaksija u pozadini kao što to predviđa Ajnštajnova teorija relativiteta.

Oblak vrućeg gasa je pri sudaru usporen zbog otpora, sličnog otporu vazduha. Tamna materija prilikom sudara nije usporena ovim sudarom jer ona ne reaguje direktno sa sobom ili gasom osim kroz sile gravitacione prirode. Na taj je način došlo do razdvajanja tamne i normalne materije koje se vidi na slici. Da je oblak gasa bio najmasivnija komponenta ovih galaktičkih jata kao što to predlažu alternativne gravitacione teorije, ovakva podela ne bi bila vidljiva. Stoga tamna materija mora da bude prisutna.

“Ovo je podatak kojeg će sve buduće teorije morati da uzmu u obzir. Kako neprestano pomeramo granice saznanja i razumevanja prirode tamne materije, ovaj novi rezultat neće moći da se ignoriše”, kaže Sean Carroll [Šon Kerol], kosmolog i istraživač sa Univerziteta u Čikagu.

Rezultati ovog istraživanja pokazuju da Njutnovi gravitacioni zakoni na Zemlji i Sunčevom sistemu funkcionišu na isti način primenjeni na enormno velika galaktička jata.

Misterije.com -


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Freddy Jackson..  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:55
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Ovu interesantnu fotografiju, načinjenu 1919. godine prvi put je objavio Sir Victor Goddard (1897-1987) tek 1975. godine. Fotografija predstavlja grupni portret Goddard-ovog eskadrona, koji je tokom prvog Svetskog rata služio na brodu. Na fotografiji se pojavljuje jedno lice više. Iza leđa pilota u gornjem redu, četvrtog s leva, jasno se može videti lice još jednog čoveka. Kažu da je to lice avio-mehaničara po imenu Freddy Jackson [Fredi Džekson] kojeg je ubila elisa aviona samo dva dana ranije. Sahranjen je na dan kada je ova fotografija načinjena. Svi članovi eskadrona prepoznali su njegovo lice na fotografiji.

Smatra se da je Freddy Jackson, nesvestan činjenice da je mrtav, odlučio da se pojavi na ovoj grupnoj fotografiji.



Freddy Jackson




Interesantno je dodati da je Sir Victor Goddard, isto kao i Lord Combermere, imao još paranormalnih iskustava. 1935.godine, tada već Air Marshall (čin u Royal Air Force ravan generalu kopnene vojske) Sir Victor Goddard je sa svojim Hawker Hart dvokrilcem poleteo iz Edinburga u Škotskoj ka svojoj bazi u Andoveru u Engleskoj, odlučivši da usput preleti napušteni aerodrom u mestu Drem blizu Edinburga. Neupotrebljavani aerodrom je, još u to vreme, zarastao u korov, hangari su se raspadali i krave su se napasale na mestu gde su avioni pre bili parkirani. Goddard je zatim nastavio svoj let za Andover ali je naišao na neobičnu oluju. Usled jakih vetrova u neobičnim, braon-žutim oblacima izgubio je kontrolu nad avionom i počeo spiralan pad ka zemlji. Uspevši u poslednjim momentima da povrati kontrolu, uvideo je da njegov avion ponovo ide u smeru napuštenog aerodroma u mestu Drem. Kada se približio aerodromu, nevremena je odjednom nestalo i on se našao leteći kroz savršeno sunčan dan.

Ali ovaj put, dok je leteo preko aerodroma, zapazio je da sve izgleda potpuno drugačije. Hangari su bili kao novi, i četiri aviona bila su na zemlji od kojih su tri bili prepoznatljivi dvokrilci, ali obojeni u žuto što ga je začudilo, a četvrti je bio jednokrilac kojih RAF 1935.godine nije imao. Mehaničari su bili obučeni u plave uniforme što je Goddard-u bilo veoma čudno jer su u to vreme svi RAF mehaničari nosili braon uniforme. Također ga je zbunila činjenica da ga niti jedan od mehaničara na pisti nije primetio dok je preletao aerodrom. Sir Victor Goddard je zatim ponovo uleteo u nevreme ali je ovaj put uspeo da srećno stigne u Andover.

RAF je tek 1939. godine počeo da boji avione u žuto, uveo jednokrilce koje je Goddard video na pisti i promenio boju uniforme avio-mehaničara u plavo. Da li je Goddard nekako uspeo da poleti četiri godine u budućnost i da se zatim vrati nazad kroz vreme je misterija koja i dan danas čeka objašnjenje.


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Voda na Marsu..  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:59
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Pored prisustva leda i vodenih isparenja na Marsu za koje se zna od ranije, tečna voda smatra se neophodnom za potencijalni život na Marsu. Najnovija otkrića idu u prilog teoriji koja tvrdi da na Marsu postoje najosnovniji uslovi za život nekih primitivnijih vrsta mikroorganizama. Najnoviji snimci pružaju bolji uvid u postojanje i stanje vodenih depozita i nadovezuju se na snimke načinjene tokom 2004. i 2005. godine.


Novi depozit leda na Marsu
Autor najnovijeg izveštaja Michael Malin [Majkl Malin], koji radi za Malin Space Science Systems u San Diegu u Kaliforniji kaže da, sudeći prema obliku koji su nove naslage materijala zauzele na površini Marsa, postoji velika verovatnoća da su naslage nanošene uz pomoć tečne vode.

Atmosfera Marsa je toliko retka i temperatura toliko niska da tečna voda ne može da ostane u tom stanju dugo vremena. Ili bi veoma brzo isparila ili bi se zamrznula. Naučnici predlažu teoriju po kojoj voda koja dolazi iz unutrašnjosti planeta može, zahvaljujući višoj temperaturi, da zadrži svoje tečne osobine dovoljno dugo da bude u stanju da ponese materijal sa površine planeta niz obronke kratera pre nego što se potpuno zamrzne. Dve novootkrivene naslage leda su dugačke preko nekoliko stotina metara.


Novootkriveni depoziti leda na Marsu
Svetli tonovi ovih depozita mogli bi da potiču od površinskog leda koji se obnavlja uz pomoć vode ili leda iz dubine. Druga mogućnost je da je u pitanju slana kora koja nastaje zahvaljujući osobini vode da sakuplja i rastvara soli. Da su naslage kojim slučajem sačinjene od suve prašine i peska koji se spušta niz padine kratera, bile bi tamnije kao što nam to pokazuju novi, sveži krateri na Marsu.






Do sada je otkiveno na desetine hiljada ovakvih udolina na obroncima mnogobrojnih kratera i drugih depresija na Marsu, a prvi puta su otkriveni 2000. godine. Kako bi se došlo do podataka o mogućim promenama na površini Marsa nastalim protokom vode, na stotine lokacija širom površine snimano je uzastopce kroz period od nekoliko godina. Jedna ovakva udolina je, naprimer, snimljena sredinom 2002. godine na obronku peščane dine pa je proces nastanka objašnjen protokom suvog peska niz obronke.

Ovo je prvi puta da je otkriveno da su neke od udolina nastale proticanjem tečne vode. Ove dve lokacije nalaze se unutar Terra Sirenum i Centauri Montes regija na jugu Marsa.


Bela naslaga nije direktan dokaz postojanja tečne vode ali je dokaz da se promene dešavaju
Ukoliko su ova objašnjenja tačna, nove misije na Mars imaće zadatak da istraže na koji način voda ostaje u tečnom stanju ispod površine planeta, koliko je to raširena pojava i postoje li podzemni habitati podobni za razvoj i održavanje života.

Pored osmatranja ovih udolina na obroncima kratera, tim naučnika je vršio istraživanje koje treba da pokaže koliko često se na površini Marsa pojavljuju novi krateri. Otprilike 98% površine Marsa je fotografisano 1999. godine a potom je oko 30% površine planeta fotografisano tokom 2006. godine. Novi snimci pokazuju 20 novih kratera veličine od 2 metra pa do 150 metara u prečniku, kojih na Marsu nije bilo pre sedam godina. Rezultati mogu da pomognu pri određivanju starosti pojedinih geoloških struktura na Marsu, a također pokazuju da su površine sa manje kratera geološki mnogo mlađe.

Mars Global Surveyor [Survejor] koji je zaslužan za ove fotografije i mnogo drugih otkrića nalazi se u orbiti Marsa od 1997. godine. NASA je Novembra 2006. godine izgubila kontakt sa ovom letelicom, a pokušaji da se kontakt ponovo uspostavi su u toku. Neverovatna dugovečnost ove letelice omogućila je osmatranja Marsa čak nekoliko godina nakon predviđenog trajanja misije.







Misterije.com -


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Misteriozni simboli zbunjuju arheologe.  |  Poslato: 16 Okt 2012, 14:16
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Misteriozni simboli zbunjuju arheologe

Misteriozni reljefi u kamenu uklesani pre više hiljada godina koji su nedavno otkriveni ispod Jerusalima i dalje zbunjuju arheologe.

Slika

Izraelski radnici koji su otkopali kompleks soba uklesanih u stenu u najstarijem delu grada nedavno su pronašli tri isklesana simbola "V" jedan pored drugog na podu jedne od soba. Ko ih je isklesao i zašto, za sada je misterija.

Arheolozi koji rade na iskopini toliko su zbunjeni otkrićem da nisu u mogućnosti čak ni da predlože neku teoriju, rekao je Eli Šukron, jedan od dvojice direktora iskopavanja.

"Znaci su veoma čudni i veoma intrigantni. Nikada nisam video nešto slično", rekao je on, preneo je AP.

Reljefi su pronađeni na lokalitetu poznatom kao Davidov grad, politički osetljivoj iskopini u palestinskom delu grada koju vode izraelski arheolozi i koju finansira nacionalistička jevrejska grupa. Prostorije su iskopane kao deo istraživanja utvrđenja oko Gihon izvora, jedinog prirodnog izvora vode u drevnom gradu.

Moguće je da su znaci načinjeni pre 2.800 godina i da su bili deo drvene strukture koja je stajala na tom mestu, a možda su imali i neku svoju svrhu - poput ritualne funkcije.

Arheolozi, uglavnom, kada se nađu licem u lice sa nekim neobičnim predmetom mogu makar da pretpostave njegovu prirodu, ali u ovom slučaju niko, uključujući i spoljne saradnike, nema ideju o čemu se radi.

Slika

Slična oznaka već je jednom pronađena na istom nalazištu. Na mapi ekspedicije od pre jednog veka, koju je predvodio britanski istraživač Monegju Parker i koji je tražio izgubljena blaga Jevrejskog hrama u Jerusalimu u periodu 1909-1911. godine, nalazi se i nacrtano "V" u jednom od podzemnih tunela. Savremeni arheolozi još nisu otkopali tu oblast.

Keramički ostaci pokazuju da su sobe poslednji put korišćene oko 800 godine pre nove ere, kada su judejski kraljevi vladali Jerusalimom. U to vreme sobe su, kako se čini, bile ispunjene kamenjem kako bi podržavale odbrambeni zid.

Za sada se ne zna da li su prostorije izgrađene u to vreme ili vekovima ranije.

Takođe se ne zna ni svrha celog kompleksa. Prave linije zidova i nivelisani podovi pružaju dokaze o pažljivoj izgradnji, a i sove su locirane u blizini najvažnijeg mesta u gradu - izvora - što navodi na zaključak da je kompleks bio od izuzetnog značaja.

Neobično otkriće u sobi pored one sa čudnim oznakama - kamen poput nadgrobnog koji je ostavljen da stoji i kada je soba zatrpana - moglo bi da pomogne u rešavanju zagonetke.

Takvo kamenje korišćeno je na starom Bliskom istoku kao mesto rituala ili kao memorijal precima, tvrde arheolozi. Kamen je ostatak paganskih verovanja koje su izraelski sveštenici želeli da iskorene. To je, takođe, prvi kamen takve vrste koji je pronađen netaknut u Jerusalimu.

Ritualni kamen ne znači, međutim, da je ceo kompleks bio hram. Moguće je i da je kamen služio kao oznaka mesta rezervisanog za tu vrstu obreda.

Budući da stručnjaci nisu u stanju da smisle teoriju o urezima, ceo arheološki tim objavio je na Fejsbuku fotografiju ureza i zatražio predloge. Predlozi su išli od "sistema za drvene ploče koje su držale neki drugi predmet" do kalupa u kojima se topio metal, egipatskih ili starohebrejskih slova do "simbola za vodu, naročito jer je blizu izvora".

Iskopavanje u Davidovom gradu je najpoznatija i politički najosetljivija arheološka ekspedicija u Svetoj zemlji. Nazvano po kralju za koga se veruje da je vladao ovim mestom pre 3.000 godina, lokalitet se nalazi u današnjem istočnom Jerusalimu koji je 1967. godine okupirao Izrael.

Palestinci žele baš taj deo grada za svoj glavni grad.

Iskopavanje finansira jevrejska ordanizacija Elad koja, takođe, pomaže i preseljenje jevrejskih porodica u to palestinsko predgrađe, kao i u ostale delove istočnog Jerusalima kako bi sprečili bilo kakvu buduću eventualno podelu grada.

Palestinci i pojedini izraelski arheolozi kritikovali su iskopavanja tvrdeći da se previše fokusira na jevrejsku prošlost, što arheolozi koji rade na iskopavanju demantuju.

b92


Vrh
lOOla
Post  Tema posta: Misterije,prevare ili ne?!  |  Poslato: 23 Dec 2012, 19:57
Korisnikov avatar
Administrator
Administrator

Pridružio se: 06 Dec 2012, 21:05
Postovi: 1388

OffLine
Kamenje iz Ike



Godine 1961. su u blizini peruanskog grada Ika nađeni kamenovi sa ugraviranim prikazima čija je starost procenjena na 10.000 godina na osnovu analize naslaga na kamenju. Međutim, tome protivreče oslikani predmeti i bića koja po dosadašnjim saznanjima nauke nisu mogla da postoje u takvom odnosu.


Slika


Francuski paranaučni autor Rober Saro je 1971. godine pričao o zbirci doktora Havijera Kabrere koji je već do tog trenutka sakupio više od 11.000 kamenova. Osim toga. u posedu lekara nađeno je još predmeta kao što su glinene ili kamene figure. Doktor Kabrera je tvrdio da delovi njegove zbirke pripadaju nestalim kulturama. Pre svega je verovao da je u kamenovima našao dokaze za postojanje jedne praistorijske kulture. Slike koje su na njima ugravirane prikazuju ljude koji naizgled posmatraju nebom teleskopom ili obavljaju operaciju na srcu uz pomoć uređaja, pri čemu je srce prikazano anatomski ispravno. Drugi kamenovi prikazuju kako su ljudi lovili dinosauruse ili čak i skoro kompletne karte sveta. Rober Šaro je u svojim izjavama izrazio pretpostavku da su ovi kamenovi predstavljali biblioteku Atlantide i da su zaista morali da budu stari više miliona godina. Barem što se tiče godina je i doktor Kabrera naizgled bio istog mišljenja. On je podigao sopstveni muzej u kojem je izložio svoju zbirku i novinarima i naučnicima gladnim znanja je spremno davao informacije o svojim teorijama.


Slika


Radionica indijanaca

Erih fon Deniken je 1977. godine naišao na Šaroove opise i obavio je sopstvena ispitivanja. On je u svojim objašnjenjima pričao o diskusijama sa Kabrerom, koje je on opisao kao „svojevoljne", i nagovestio je da ovaj nije mogao da pruži bilo kakve protivargumente. Ovo je postalo jasno kada ga je Deniken suočio sa sopstvenim kamenovima koji su izgledali slično onima iz zbirke, ali koje je prodavao Indijanac koji ih je sam pravio. Kabrera nijednog trenutka nije odstupio od svog mišljenja da su kamenovi poticali iz neke drevne kulture.
Sama činjenica da postoje slike sa hrišćanskim simbolima dovela je do toga da mnogi naučnici sumnjaju u izjave doktora Kabrere. Uz sve to se kod kamenova ne radi o organskoj materiji, što veoma otežava određivanje starosti - naročito što starost slika ne mora nužno da se podudara sa starošću kamenova.
Krajem devedesetih godina jedna televizijska ekipa našla Indijanca koji je reporterima pokazao kako je jednostavo napraviti jedan takav Ika kamen. On je tvrdio da je veliki deo kolekcije doktora Kabrere svojeručno napravio. To nije važilo samo za kamenje, već i za glinene i kamene figure. Sve se ovo desilo po nalogu lekara. Iako je Kabrera protestvovao protiv optužbi - ipak nije mogao da pruži protivdokaze. Umesto toga je u daljim istraživanjima televizijske ekipe postalo jasno da su ipak nalaženi kamenovi sa sličnim gravurama u oblasti grada Ika ali na njima nisu prikazani neuobičajeni predmeti ili radnje.
Reporteri su došli do zaključka da se kod Ika kamenova iz zbirke sigurno radi o falsifikatima.
Havijer Kabrera je umro 30. decembra 2001. godine. Njegova zbirka se još uvek nalazi u muzeju koji je on podigao. Posle dostignuća televizijske ekipe, situacija u vezi sa kamenovima iz Ike se smirila, ali još uvek postoje pojedinačni naučnici koji se nadaju da će se barem jedan deo zbirke pokazati istinitim, tako da uz pomoć ovih predmeta mogu da se izvuku zaključe, o starim kulturama. Ipak,mnogi smatraju da su kamenovovi i glinene kamene figure istorijski bezvredni.


Slika


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Tajna ljudi Zombija...  |  Poslato: 23 Jan 2013, 14:25
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
TAMA KOJA HODA ...


Slika

Mrtvi se mogu vratiti u nešto što je naliko životu, kao zombi, nesvesni robovi zlokobnih vračeva pod čijom će vlašću biti.Tako bar veruje narod Haitija, koji je duboko ogreznuo u vudu tradiciju.
Na slici desno dole je prikazana žena za koju se smatra da je bila zombi 29 godina.Bar dve osobe su u njoj prepoznale svoju blisku rodjaku.
'Odmah pored nje, crni prsti jednog nemog gosta obuhvatili su krutu nožicu vinske čaše, pa se zateturala a vino se prosulo.Grozota nagomilana u njoj provalila je.Zgrabila je sveću, prinela pognutom, tupom licu i primetila da je čovek mrtav.Sedela je za stolom u druđtvu četiri uspravljena leša...', ovako završava prikaz jednog vudu ručka, održanog jednom, povodom venčanja 1920. godine.Ovaj prikaz ispričali su novinaru ljudi sa Haitija.Tvrdili su da su njihovi vračevi, tela mrtvih ljudi pretvorili u zombije, a to su upola živa bića koja su bez svesti, živela kao robovi vrača, organizatora slavlja.Ovaj novinar dodaje da je namera vrača propala, on je pobegao, a leševi su nestali.Postoji samo jedna zemlja na planeti gde se može dogoditi ovako avetinjska svečanost.To je Haiti, zemlja vudu kulta.
Da li vudu vračevi zaista imaju moć da nakon smrti, vrate ljude u život? Da li je cela ova legenda o zombijima samo zavaravanje, koje vudu sveštenici namerno šire? Reč zombi pojavljuje se u mnogim afričkim jezicima.U Kongu, njeno značenje je fetiš; u Dahomeju to je naziv boga pitona.U savremenom vudu značenju, odnosi se na božanstvo zmije koje oživljava mrtvaca koga je vrač odabrao da mu bude sluga.Vudu rituali su mešavina afričke magije i religije, tako da ima elemenata i zapadnog okultizma i popularnog katoličanstva.
Vudu je odigrao svoju ulogu u revoluciji kojom su se Haićani oslobodili od francuske vladavine. Avgusta 1791. godine, Francuska je bila u velikom previranju započetom revolucijom dve godine ranije.Kralj i kraljica bili su zatvoreni, plemstvo i sveštenstvo videlo je kako im je moć oduzeta, a sloboda, jednakost i bratstvo bili su usvojeni kao lozinke novog poretka u Francuskoj.U početku je izgledalo da se malo šta promenilo u San Domingu, zapadnoj trećini karipskog ostrva Hispaniola, najblistavijem dragulju francuske kolonijalne krune.Tamo je 40.000 hiljada Francusa vladalo nad pola miliona crnih robova i 30.000 mulata, koji su bili zaposleni na plantažama pamuka, šeđerne trske, kafe i indiga.Prva posledica revolucije u Francuskoj bila je ta da je poboljšan položaj mulata.A onda su crni stanovnici Haitija digli glas i postali nemirni, vodjeni delovanjem tajanstvenog sveštenika-vrača po imenu Bukman, koji je na San Domingo stigao iz britanske kolonije Jamajke.Bukman je pozvao sve one koji žele da mu se pridruže da se 14.avgusta 1791. godine, nadju na skrovitom mestu duboko u prašumi. Prema tadašnjim zapisima, na hiljade robova je stiglo tajnim stazama na ugovoreno mesto sastanka, a strahovita tropska oluja koja je vladala, izazvala je da sve što je tada usledilo, deluje još više zastrašujuće.
Bukman je izveo krvni ritual, tako što je zaklao svinju i pozvao sve koji žele da mu se pridruže, da popiju njenu toplu krv. Ceremonija se završila divljim plesom zvanim 'božansko opijanje', posle čega su se učesnici rasturili kroz šumu.Ceo ovaj ritual podsećao je na aktivnosti tajnog pokreta Mau Mau, kada se ovaj borio za oslobodjenje Kenije, pedesetih godina prošlog veka, a dao je i slične rezultate.Idućih nekoliko dana napadnute su velike plantaže, a njihovi vlasnici su pobijeni.Mada su se snažniji francuski kolonisti održali još oko 12 godina, konačni ishod noćnog okupljanja bio je potpuni poraz Francuza i zasnivanje nezavisne republike Haiti, postojbine vudua, pod vodjstvom predsednika Tusan l' Uvertira.Prema verovanju seljaka Haitija, a često i prosvećenog dela stanovništva, Haiti je i dom zombija, tih mračnih, živih tela, lišenih duše i bilo kakve sopstvene kontrole.
Zombi je rob okrutnog vrača, poznatog kao bokor, koji je izvukao nedavno sahranjeni leš iz groba i čarolijama mu udahnuo nešto što bi se moglo nazvati senka života.Mada zombi jede, diše, obavlja prirodne potrebe, čuje, pa čak i govori, on se ne seća svog prethodnog života, a nije svestan ni svog sadašnjeg stanja.Drugim rečima zombi je robot od krvi i mesa, prava biološka mašina.
Haićanski seljak je uvek na oprezu od zlih duhova ili napada vudu kulta, i uvek prepoznaje zombije.Zombi skreće pogled levo-desno dok hoda, telesne radnje obavlja mehanički, oči su mu staklaste i ne mogu da usredsrede pogled, a govori kroz nos.Ova karakteristika je posebno istaknuta u haićanskom folkloru, verovatno zbog toga što postoji običaj da se nozdrve umrlih ispunepamukom.Veruje se da guede, mračni pohlepni bogovi smrti u vudu panteonu, govore kroz nos.Kada je neki vudu vernik pod vlašću nekog guedea, on ili ona uvek govore kroz nos.Povezanost izmedju zombija i bogova smrti vidi se i po tome što se njihovo najistaknutije božanstvo smrti, Kapetan Guede, često naziva i Kapetan Zombi.

Slika

Gotovo svi Haićani strahuju od mogućnosti da njihovi umrli rodjaci budu prevoreni u zombije.Preduzimaju se mnoge mere predostrožnosti kako bi se predupredila ova opasnost, u koju se i dan danas veruje na Haitiju.Na primer, čak će se i najsiromašniji seljak zadužiti da kupi krupno kamenje kojima će prekriti grob umrlog rodjaka.Izvan gradova, grobovi se smeštaju što bliže drumovima, kako vračevi zbog straha da budu primećeni, ne bi krali tela.Ponekad čak pripadnici porodice dežuraju na smenu dan i noć, sve dok ne budu sigurni da se telo pokojnika toliko raspalo da više ne može da posluži vračevima bokorima.
Oni najzaplašeniji da će njihovi pokojnici dospeti medju zombije, primenjuju još ekstravagantnije odbrambene mere.Neki ubrizgavaju otrov u telo pokojnika, ili ga sakate nožem, a ponekad ga drugi put ubijaju, za svaki slučaj.Manje drastična mera je da se u grob stave igle sa odrezanim ušicama i klušče konca, kao i na hiljade sićušnih semenki susama.Smatra se da će tada duh pokojnika biti zauzet bezuspešnim pokušajima da utakne konac u iglu bez ušica, i u brojanju susama, pa tako neće čuti dozivanje vrača.Nekada se pored pokojnika ostavlja nož da bi mogao sam da se brani od vrača.
Vračevi ponekad imaju u svojoj vlasti čitave grupe zombija, a neki su otišli toliko daleko da su razvili biznis i svoje zombije iznajmljivali kao najamne radnike.
Najveća teškoća u istraživanju bilo kog vida života na Hitiju, a pogotovu vudu kulta, bila je u tome što je zemlja 14 godina bila u rukama jednog od najsvirepijih diktatora u istoriji čovečanstva.Bio je to Fransoa Divalije - 'Papa Dok'.On je mrzeo i uništavao sve što je podsećalo na stare kolonijalne dane.Pošto je sebe proglasio doživotnim predsednikom, prognao je iz Haitija američku, francusku i britansku poslovnu i političku aktivnost.I sam crnac poreklom, počeo je da proganja hiljade hrišćanskih poslovnih ljudi mešane krvi. Papa Dok se svima hvalisao kako je on moćan vrač - bokor.Njegovi telohranitelji uvek zaklonjeni tamnim naočarima i naoružani do zuba, nazivani su tonton makute. To su bili putujući vrači, inače ozloglašene ličnosti u vudu legendi.Papa Dok je pothranjivao verovanje u vudu i njegove magične moći, tako da su seljaci i mnogi pripadnici srednje klase verovali da je on sličan božanstvu i svemoćan.Njegov sin 'Bebi Dok', mada i sam proglašen za doživotnog predsednika, olabavio je neke očeve stege, uglavnom u interesu razvoja trgovine.
Dopisnik afričkog časopisa Drum, koji je posetio Haiti šesdesetih godina prošlog veka, ovako je prikazao stav zvaničnih krugova prema vudu kultu: 'Turista, a pogotovo novinar, neće imati problema da ga pozovu u houmfort (vudu hram), u šumi na noćnu ceremoniju održavanu subotom.Hungan (vudu sveštenik) i njegovi sledbenici padaju u trans, igraju u ekstazi i sve deluje vrlo slikovito.Medjutim ako pomenete postojanje zombija, ili kult mrtvih, svi odjednom zaneme.Ovakve ceremonije se možda odigravaju iz prkosa prema zabranama zvaničnih vlasti, koje tvrde da ovakva praksa nikad nije ni postojala'.
Vudu je oduvek bio veliki biznis, pa nisu obmanjivani samo novinari.Vrlo često su otkrivane razne podvale.Britanski antropolog Fransis Haksi priča kako je neki funkcioner posmatrao kao hungan vadi telo iz groba, čita neke molitve, drma ga i najzad uspeva da ga oživi.Pošto se funkcioner plašio manje od ostalih, imao je hrabrosti da se približi grobu, pogleda unutra, i vidi u njemu cev koja je bila nameštena za dovodjenje vazduha.Navodni oživljeni leš, bio je prethodno smešten hunganov pomoćnik.
Medjutim podvala ne može da bude objašnjenje za sve priče koje se čuju o zombijima.U 1960. godine pronadjen je zombi koji je hodao seoskim ulicama.Odveden je u policijsku stanicu, ali policija nije htela da ima posla sa zombijima pa su ga ostavili ispred zgrade.Posle nekoliko sati dali su mu da popije malo slane vode, jer se smatralo da će tako delomično povratiti svoje umne sposobnosti.Zombi je promucao ime, a neko se dosetio da je to ime jedne žene iz sela.Ta žena je dovedena, a kad je videla zombija, prepoznala je da je to njen nećak koji je umro i bio sahranjen 1955. godine.Kada je katolički sveštenik čuo za ovo, razgovarao je sa zombijem i saznao ime bokora koji ga je opčinio.Sveštenik je rekao ime bokora policiji, ali su ovi umesto da ga osude, jednostavno pozvali bokora da dodje i odvede svog zombija.Dva dana kasnije zombi je pronadjen ubijen, bokor je uhapšen ali je vrlo brzo pušten.
Ima li nekog racionalnog objašnjenja ovakvih i sličnih slučajeva umrlih ljudi, pokopanih, a mesecima ili godinama kasnije vidjanim da su još uvek živi, ali bez razuma i kontrole?Medju onima koji su verovali u prirodno rešenje, bio je i dr Antoan Vilije, istaknuti francuski lekar, koji je godinama živeo na Haitiju.On nije verovao da iko može da bude oživljen iz mrtvih. Prema teoriji koju je zastupao, neki vračevi na Haitiju poznaju droge koje mogu izazvati duboku obamrlost koja može da se izjednači sa smrću, pa bi 'posle' smrti i sahrane otkopali svoju žrtvu i povratili je u život, ali ne i u normalan život, jer je pod uticajem tih droga funkcionisanje mozga prestalo.
Neki dokazi potvrdjuju da je pozunavanje ovakvih droga postojalo u zapadnoj Africi, odakle je dospelo najviše robova.Čovek koji je proveo mnogo godina na tadašnjioj Zlatnoj Obali a današnjoj Gani, A.V.Kardinal, izvestio je 1972.godine da mladići nekih plemena često bivaju podvrgavani privremenoj smrti.Kada mladić želi da stupi u neko plemensko tajno druđtvo, biva posvećen sečenjem nožem.U rane se tada stavlja 'medicina' koja izaziva duboku obamrlost.'Bio je mrtav pet dana', zabeležio je Kardinal.Posle pet dana mladiću je data druga 'medicina' koja ga je povratila u normalan život.
Jasno je da su tajnu poznavanja ovakvih droga, robovi poneli sobom u Ameriku.U 1789.godini Odbor britanske vlade za proučavanje života robova javio je da vrači impresioniraju tudjince time što pokazuju 'mrtvog Crnca koga če svojim umećem oživeti'.
Dalje pojedinosti o ovom 'dizanju iz mrtvih' dao je engleski pisac Monk Luis, prisutan na ovakvoj ceremoniji još pre jednog i po veka.On kaže: 'Vrač je nekim praškom poprskao dobrovoljnu žrtvu, duvao je na nju, igrao je oko nje, naterao je da ispije neki napitak, a onda su je on i njegov pomoćnik uhvatili i vrteli ukrug, sve dok se nije onesvestila i pala na zemlju mrtva.Glavni vrač tada je počeo da vrišti, istrčao je iz kuće, panično mašući rukama i sakrio se u obližnju šumu.Posle dva-tri sata, vratio se noseći u naručju svežanj trave.Iz nje je iscedio sok koji je sipao 'umrlom' u usta.Sokovima drugih trava namazao mu je oči i vrhove prstiju, a sve to je bilo praćeno grotesknim pokretima i pevanjem, koje je ponekad prerastalo u urlikanje...Proteklo je prilično vremena dok pokojnik nije oživeo i ustao.'
Smatra se da se ovde radi o biljci callaloo, koja je sposobna da izazove kataleptički trans. Ako se koristi u ovu namenu, onda ili mora da bude pripremljena na poseban način, ili pomešana sa nekim drugim narkoticima.
Ova je biljka inače, potpuno neškodljiva, pa se kao kuvana čak koristi kao hrana.
Haićani smatraju da vrači spravljaju 'medicine' namenjene da druge podvrgnu svojoj vlasti, koristeći beladonu i beli glog, pomešane sa nekim drugim magičnim supstancama, kao što su tri kapi tečnosti iz nosa umrle osobe. Savremena farmakopeja poznaje priličan broj narkotika sposobnih da izazovu katalepsiju ili 'privremeni prestanak života'.Svaka zloupotreba ovih narkotika može da izazove trajno oštećenje mozga.
U savremenim bolnicama može tačno d se ustanovi šta se dogodilo žrtvi i kojim toksičnim supstancama je bila izložena. Na žalost, na Haitiju nema baš mnogo takvih bolnica, a i uvek prisutni strah sprečiće primitivnog meštanina Haitija da pronadjenog zombija privede lekaru gde bi ga mogla spasiti potrebna terapija.
Na kraju možemo samo da se zapitamo, da li je moguće da u dalekim predelima Haitija i danas rade 'mrtvi' muškarci i žene, osudjeni da dirinče sve dotle dok ih stvarna smrt ne oslobodi robovanja?


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 51 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker